IT| Reč i slika| Umetnost| Život

Pas u biblioteci

nsarski RSS / 21.09.2010. u 01:53

598px-Holbein-ambassadors.jpg

 

Prust kaže da naše svakodnevno iskustvo, gde sve iščezava u prošlost i nikad ne znamo šta će se sledeće dogoditi, ne može da nam pruži osećanje realnosti, a ipak mi to iskustvo zovemo realni život. U svakodnevnom iskustvu, svi smo mi u položaju psa u biblioteci, okruženi jasno vidljivim svetom punim značenja za koji ni ne znamo da postoji. (N. Frye)

Za površnog posmatrača, Holbajnova slika “Ambasadori “, naslikana 1534. godine, prikazuje dva čoveka tog vremena naslonjena na sto s dve police, prekriven tkaninom, na kome se još nalaze neki predmeti. Malo neobična je ta ‘mrlja’ izmedju njih - kao da je slika, nekim udesom, oštećena. Naravno, ovakav opis te slike je kao kad bi rekli da je drama Romeo i Julija priča o dvoje mladih koji su se zavoleli i nekom glupom greškom ubili. Pa, i jeste i nije.

Holbajnova slika je puna simbolike svog vremena i svaki detalj na njoj ima svoju svrhu: Zemaljska sfera je na donjoj polici, Nebeska na gornjoj, tu se nalaze još navigacioni instrumenti (tri komada), lauta s pokidanom žicom (simbol raskola) je na donjem, zemaljskom, svetu, šara na tkanini ima poseban značaj, odela koje ambasadori nose simbolizuju svetovni, odnosno duhovni, svet, itd. I ta ‘mrlja’nije mrlja već ljudska lobanja koja se pravilno vidi ako je posmatrana iz posebnog ugla, tzv. anamorfičke perspektive, kao što je prikazano dole. Ona ukazuje na prolaznost življenja, ili memento mori

Skull-Ambassadors.jpg 

Knjige i disertacije su napisane o ovoj čudesnoj slici, ali ja neću o tome sada pisati. Ova slika mi služi da ilustrujem simboliku i kriptografiju kao koncepte, i da  tako dodjem do steganografije o kojoj je ovaj blog.

Simbol je predstavljanje nečeg drugog pomoću asocijacije,  sličnosti ili konvencije. Zemaljska sfera na Holbajnovoj slici predstavlja domen interesovanja ambasadora, Nebeska domen interesovanja sveštenika (na slici su u pitanju sasvim konkretne osobe, ali to je za nas ovde nebitno). Pokidana struna na lauti simbolizuje delimični raskol izmedju svetovne i duhovne vlasti. Simbol kao način komunikacije nam pokazuje nešto drugo, nešto što izlazi iz ravni direktnog značenja.

Da je Holbajn kojim slučajem stavio Nebesku sferu na donju policu, a Zemaljsku na gornju, i naslikao lautu sa svim pokidanim žicama, onda bi to imalo sasvim drugo značenje od ovog koje sada ima. Da bi razumeli značenje nekog simbola, najčešće moramo da razumemo konvenciju unutar koje taj simbol postoji. Ako nam neko prikaže ili opiše mladog čoveka koji negde žuri i nosi crvenu ružu u ruci, onda obično pomišljamo da on hita u susret svojoj dragoj. U Kini bi, naravno, takav simbol bio lotosov cvet. Ukratko, simbol je otvorena poruka svakome osim, naravno, površnim posmatračima. Značenje simbola je, razume se, posebna priča.

U simbol mi učitavamo značenje, ili ga interpretiramo, kako se to obično kaže, jer poruka iskazana simbolom nije uvek sasvim jasna. Nekada je tompus u ustima samo tompus u ustima, kaže Frojd, koji je od interpretacije simbola napravio slavnu karijeru.

U prirodi, simboli mogu često da se vide u paunisanju, širenju, farbanju u lažne boje, vožnji crvenih Poršea, itd., koji uglavnom služe da pošalju poruku o moći, otrovnoj sposobnosti, privlačnosti za suprotan pol, i sličnim banalnim okolnostima kojima je priroda opsednuta.

Ona mrlja, ili lobanja, na Holbajnovoj slici jeste simbol prolaznosti i smrtnosti, i to je poruka koju je slikar hteo da nam pošalje, ali ta poruka je šifrovana. Da bi je dešifrovali mi moramo na poseban način da gledamo sliku – iz odredjenog ugla u ovom slučaju.

 Šifre su skrivene poruke, ili značenja, za koje je potrebno da uložimo poseban napor da ih dešifrujemo. Ako bi dobili poruku: Plava riba, kljukana dinastija, svastikin but, onda to u običnom govoru nema smisla - kao što je ona lobanja, gledana na normalan način, samo mrlja – ali  ako se pravilno rastumači onda dobijemo sumnjivo lice i narodnu pobunu.

Najvažniji aspekt šifre je da je ona skrivena poruka koju treba pročitati. Kad vidimo šifru, mi odmah znamo da u njoj postoji neka skrivena poruka, ali moramo da znamo ključ za čitanje kako bi tu poruku razumeli. Na primer, u drugom pismu Lajbnicu, 1677. godine, Njutn je napisao: 6accdae13eff7i3l9n4o4qrr4s8t12ux, što je trebalo da znači  Data aequatione quotcunque fluentes  quantitates involvente, fluxiones invenire; et vice versa, ili da Isak ne bi baš otvoreno želeo da deli svoja otkrića sa potencijalnim suparnikom u domenu diferencijalnog računa (fluksionalnog metoda), bar za sada.

Šifre, kodovi i slični tajni načini prenošenja poruka su se koristili od davnina, a posebnu ulogu su imali tokom ratova kada su se upotrebljavale za tajno prenošenje poruka; razbijanje Hitlerovih šifri, na primer, je imalo presudan značaj u Drugom svetskom ratu. Danas se one koriste u internet komunikaciji, u komunikaciji medju bankama, u vojne svrhe, itd. Primera ima na pretek. Nauka koja se bavi proučavanjem šifri se zove kriptologija, a način pisanja šifri kriptografija.

Postoji, medjutim, još jedan metod za prenošenje poruka koji je takav da mi i ne znamo da poruka uopšte postoji. Taj način skrivenog pisanja, ili steganografija, je tema ovog podužeg bloga. Steganografija je, takodje, i jedna od novih komjuterskih disciplina koja se koristi u digitalnoj forenzici, izmedju ostalog, i koja se eksplozivno razvija tokom poslednjih desetak godina.

 Herodot opisuje da je neki vojskovodja svom robu obrijao glavu, na lobanji mu istetovirao poruku, pa kad je robu kosa porasla, poslao ga do primaoca poruke. Usput niko nije ni sumnjao da rob ima bilo kakvu poruku da prenese. Primaoc je roba ponovo obrijao i pročitao poruku. Razne druge verzije steganograma su pisanja nevidljivim mastilom, sokom od limuna, i slično.

Elementarna ilustracija steganograma su one sličice skrivalice koje su nam pokazivali u mladosti – sećate se onoga: naći na slici skrivenog medu, cvet i gitaru. Da nam to nije rečeno, nikada ne bi znali da su te stvari na slici. U prirodi, steganograma ima skoro svugde: razne mimikrije kada leptir izgleda kao list, ili šare na životinji koje se utapaju u okolinu, služe samo jednoj svrsi – da poruče “ovde mene nema”.

Kada je steganogram u pitanju, dakle, i za razliku od kriptograma, mi uopšte ne znamo da nekakva poruka postoji. Patron saint pronalaženja skrivenih poruka i skrivenih značenja u naizgled običnim stvarima je, naravno, Šerlok Holms. Njemu je, zapravo, bilo svejedno da li se Zemlja okreće oko Sunca ili obrnuto, ali je zato bio majstor da prepozna 400 vrsta pepela od cigare. Nedogorela cigara, otvoren ruzicast kisobran u sobi, jedna jabuka na stolu, tvoja haljina na podu, blagi poklon trenutka, sve su to naizgled obične stvari u kojima važna poruka može da se skriva (izvinjavam se Preveru). 

Mi možemo uvek da pomišljamo da neki zvuk, slika ili tekst sadrže neku skrivenu poruku, što sa šifrom nije slučaj. Sa steganogramom mi razbijamo glavu da pronadjemo gde je poruka, dok sa šifrom (kriptogramom) pokušavamo da otkrijemo šta je poruka.

 

Tipičan primer kompjuterskog steganograma je ubacivanje slike u neku drugu sliku. Vikipedija daje za ovo odličan primer. Ako bi se ova slika drveta

StenographyOriginal.png

degradirala tako da se u svakom pikselu slike, u njenom kompjuterskom zapisu, odbace poslednja dva bita boje, dobila bi se nerazaznatljiva, mračna, slika. Ako bi pojačali osvetljenje te mračne slike 85 puta, pred nama bi se pojavila ova slika

StenographyRecovered.png

Na taj način je poruka (slika mačke) skriveno utopljena u nosioca (sliku drveta). Razume se, postoji mnogo drugih načina da se jedna poruka skriveno utopi u drugu, kao što se polarni zec vizuelno utopi u snežnu pozadinu na kojoj se nalazi.

Medjutim, u takvog zeca može da se utopi nešto sasvim drugo. Evo slike zeca:

arctic_hare.bmp 

u koju je, steganografskim metodom, utopljen ovaj objekat:

F15.bmp

Tačan način na koji je ovo uradjeno, kao i kompjuterski program (u Matlabu) da se to postigne je dat na sajtu  http://petitcolas.net/fabien/steganography/image_downgrading/index.html

Ova vrsta skrivanja poruka je u poslednje vreme, pod nazivom cyber terrorism, privukla veliku paznju vojnih krugova, ali i to je druga tema.

U prirodi ima mnogo više steganograma nego simbola ili šifri. Mi ljudi smo evolutivno prilagodjeni da u snegu prepoznamo obrise belog zeca ili u travi zelenu mambu. Ta sposobnost prepoznavanja je ekstremno korisna jer nam omogućava da preživimo u prirodi koja se skriva. Uz to, postali smo majstori da prepoznamo obrasce i zakonitosti u kretanju zvezda, Sunca i planeta, promeni godišnjih doba, migraciji ptica,  i ustanovimo vezu izmedju Mesečevih mena i plime i oseke. Koristeći to majstorstvo, otkrili smo mnoge prirodne zakone, genetsku šifru (koju još uvek ne umemo sasvim da pročitamo), poljoprivredu, muziku, medicinu i internet.

Medjutim, ta sposobnost nas ponekad tera da nalazimo poruke i značenja u stvarima i dogadjajima gde takve poruke ne postoje.  Pokušavamo da pronadjemo zakonitosti, i steknemo bogatstvo, u kretanju ruleta, sudbinu u položaju zvezda, i sreću ili nesreću u rasporedu karata. U društvenim i istorijskim procesima nalazimo zavere ili prokletstva starih proroka iz okoline Užica, ili pisama iz drevnih knjiga i rukopisa. Nostradamus je i danas popularan, iako je on pisao u simbolima koji, videli smo, mogu da se na mnogo načina interpretiraju. Nama je i to dovoljno da mu verujemo.

Mi se, rekao bih, užasavamo slučajnosti ili ravnodušnosti prirode prema nama.  Želeli bi precizno da znamo i prošlost i budućnost, da ih pročitamo iz steganograma koji nas okružuje i koji mi zovemo Realnost. Užasavamo se da živimo u ovom svetu kao pas u biblioteci.



Komentari (202)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Strongman Strongman 01:39 24.09.2010

Profesore

ti si genije
Черевићан Черевићан 21:16 24.09.2010

на трагу

транспарентан надасвесам
steganografije ми беху трице
који повод човеков је
да прикрије право лице

но разлога сретох доста
љуљуајући историјом
те прихватих ту доконост
скидам капу труду том

сад уживам у ребусу
слуђен маштом аутора
у понеком ја се снађем
но о многом немам збора

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana