Budućnost

MIROVANJE

mikele9 RSS / 21.09.2010. u 14:17
houston20070121.jpg

...nek ne lupa glavu stvarima koje su prošle, prošle,reče on, prošle, priblizuju mu se gomile likova koje uzvicima zeli da zadrži, nije u stanju da ih gane, one ga sabijaju u malo klupko sećanja, onda ga uznemiruje prošlost koja se odvojila od svog korenja, pretopila se u formule, znake.
Šta je preostalo od njega?
...živeo je odvojen od sebe, mogao je da o sebi piše kao o nekom drugom, časovi, dani i godine njegovog života zbijali su se u kristal, u nepokretan kamen, čije je fasete moglo da opazi samo pažljivo oko. Niko nije bio uzrok da on sebe napusti da bi sebe posmatrao. Da li se bojao svojih odluka, uvek spontanih I nepreglednih? Je li to bio uzrok udvostručavanja?
Kako bi lako mogao sve izbrisati, nedostajao je samo jedan korak preko linije koja bi ga za sva vremena odvojila od onoga što ga je okružavalo, sto se zakačilo za njega.
Tek post mortem figura postaje likom; ne pripisuje se nama poznijim i iznenađenim, ono što je ta figura bila I kako je postupala, nego ono sto se dodavalo kao komentar, kao slaganje i neslaganje, to ispunjava bledi okvir.
Ali uvek se lik konačno formuliše tek onda kada dođe u carstvo mirovanja, gde časovnici prestaju da rade, gde dah I otkucaji srca ne skandiraju vise vreme.

Neko će jednom, siguran sam - pa bio to Danac - propovedati filozofiju ponavljanja. Da sećanje prestaje u jednakosti, da se stapa,a onda upražnjavajuci se stalno, vise nije potrebno, kakvo melanholizirajuce saznanje; a takoće da otpadne I svest o vremenu.
Shvatiti mirovanje ili barem njegova dejstva.
Peter Hertling - Nimpš ili mirovanje

Ovo je sam početak knjige i namerno odabrani odlomci Nimpšovih razmišljanja u sebi ili na glas. Obuzet, opcinjen idejom mirovanja, Nimps ne miruje ni trenutak, umno i fizički. Putuje do Amerike i vraća se,čas je u Beču, cas u Lincu,Štutgartu, sećanja I sadašnjost se prepliću ili preklapaju, ponavljaju, uz izmene koje je donelo vreme.Život mu se sastoji od neprekidnih lutanja, bežanja od sebe I onih koje voli ili ga bar privlače, vraćanja I sebi I onima koje su ga u mladosti a neke I sada, volele I vole, odlazaka u poeziju, pisanja pisama...sve samo ne mirovanje! Mirovanjem se zarazio u Bečkoj a kasnije uŠtutgardskoj operi...uostalom evo njegovih reči:

 U Beču gde sam ga čuo, docnije jos u Štutgartu, izvođenje me je tamo, naravno, ljutilo zbog komendijantske tupoglavosti kojoj nema ravne, u Beču je Don Đovanija pevao umetnik zaista lepog I visokog stasa, sa klasično praznim licem, bez ikakvog izraza, nepokretnim,opčinjavajućm - I, zamislite, ni sopstveni dragoceni glas nije mogao da gane te sasušene crte! U njegovim očima nalazila se mrtva svetlost, ako je to uopste bila svetlost, mozda je to bio mrak koji se zgusnuo u treperavo kamenje, bez sećanja iza očnih kapaka I okružen zračenjem nepobitnog savrsenstva. Meni je to ostalo neizmenjeno u pameti: lik bezčvrste veze, bez reminiscencije, sa sposobnošću da sve razmeni I da ga preobrazaj i pustolovine ne povrede. OnĐovani, pratio me kroz godine; na moja pitanja ostao je nem, I njegovo ćutanje me je, začudo primoravalo da mu postanem sličan. Bio je to beskoristan trud, meni su nedostajale pretpostavke.

Varaju se oni koji za njega misle da je na putu. U ovom slucaju Mocart je bio pametniji: odabrao je istu muziku za početak I kraj, nikakve isečke nije izneo na pozornicu, nikakve komadiće života nije pružao, nego egzemplarnu celinu. Sadrži li mogućnost Đovani jos nesto više? Odavno se već otresao svega, ako je slučajno odnekud skočio na živu sliku svoje igre; sada tumara okolo, uzbuđuje srca, guguce, mami I upropašćuje. Je li to istina? Da li on ne obmanjuje? Zar ne miruje?...........Jeste li zapanjeni? Ja nisam bio kada sam to otkrio; ne da me je usrećilo, jer kakva pretpostavka proizlazi iz takvog mirovanja - samo moja bekstva, ta pisana I nepisana razrešenja, te stilizovane duhovne vežbe prema kojima sam cesto bio nepoverljiv, kao I druge savladane, samo ova slutnja kačila se o lik Đovanijev I bila uznemirena; najpre je to izazvalo osećaj hladnog ružnog mramora, kao da je to smrznuta duša o čjim je negdašnjim iskričavim letovima svedočilo tamno granje žila, ostatak žvota.

Da li pod mirovanjem Nimpš podrazumeva, shvata...zamrznutost lika, fotografski zabeležen lik koji se ne pomera, koji zauvek miruje? O liku se zna samo ono što vidimo, sam Nimpš insistira na nedostatku podataka, informacija. U Mocartovom Don Đovaniju prisutno je samo SADA, juče I sutra ne postoje. Sećajuci se živo I jasno svojih nekadašnjih ljubavi, Nimpš negira sopstveno mirovanje. Godinama stremeći ka mirovanju, svojim životom, svojim sećanjima...sve se više udaljava od njega. Prošlost je prisutna I neumitna. Ona svedoči o nemirovanju, krcata je podacima I informacijama.

Mi živimo sećajući se prošlosti, ona je kostur našeg života. Ne govorim o svakodnevnom življenju, ( pre preživljavanju), natrpanom i zatrpanom svakojakim trashom, već o životu koji je sazdan na prošlosti, koji ne bi postojao bez prošlosti. Samo i jedino prošlost kompletno, rentgenski jasno, daje pravu sliku našeg života. Budućnost bila ona prava ili lažna ili kako kaže Lukač, odavno poznata, je samo fikcija naših umova. Posmatrajući Rembrantove autoportrete, od najmlađih do poznih godina, mogla bi se postaviti teza da je budućnost stvar svakodnevnog beleženja sopstva, duhovnog i fizičkog, dakle stvar prošlosti u kojoj mi danas posle toliko vremena, upoređujući Rembrantov najmlađi autoportret sa autoportretom, citiraću Bohumila Hrabala: ...starog umetnika gljivastog lica..., vidimo i spoznajemo budućnost na delu! Budućnost se može spoznati, odnosno najbolje videti samo ako je posmatramo u njenom procesu ili konsekvenci, dakle, budućnost je shvatljiva tek kada prođe, kada postane prošlost.

Šta hoće od mene?! Ja sam nesrećan, ništavan, nesušastven čovek, koji nema života za sobom, uopšte ga nema. Čemu sve moje razmetanje? Samo da bi mi ostavili moju praznu taštinu, moju ništavnost, moju stvarnost, jer bežanja nema, a ono što mi nude jeste bežanje, ne sloboda, bežanje u jednu ulogu, piše Maks Friš u svom romanu Štiler. Frisov Štiler tvrdi da iza sebe uopste nema života, izbrisan je ili ga je izbrisao, kao budućnost mu nude bežanje u jednu ulogu koju on ne želi da prihvati. Stvarnost, sadašnjica mu je kako sam kaže, prazna taština, osecaj ništavnosti. Da li je Štiler dostigao MIROVANJE? Ne, njega muči sadašnjost I nuđena budućnost.

Maestralnim književnim postupkom, Hertling nam u liku Nimpša daje, donosi lik čoveka koji bi da zaustavi vreme, da poništi osećanje vremena, da spoljašnje doživljavanje I kretanje pretvori u unutrašnje kretanje za koje misli/smatra da je MIROVANJE. Kakva je budućnost takvog stanja, ima li je ili čemu ona vodi? Mogućnost da pored pravih i lažnih budućnosti, postoji i bezbroj istih i čak milijarde puta više istih i čak milijarde puta više budućnosti od onoliko koliko ima duša na Zemlji?!, je sasvim prihvatljiva. Stiven Hoking u CRNE RUPE I BEBE VASELJENE (Kosmosa) piše: ...postoji skup svih mogućih istorija Vaseljene (Kosmosa) i sve su one podjednako stvarne...

A možda se budućnost krije u BESKORISNOJ NOĆNOJ SVETLOSTI! Možda je ta Šatobrijanova rečenica ključ ili jedan od ključeva za spoznavanje budućnosti, sudeći po Tabukijevom zaključku: Nepronalaženje rečenice, pripada najdubljem smislu same rečenice!" Možda je osnovni smisao budućnosti njeno nepronalaženje.

Slično Tabuki kaze u TUĐIM AUTOBIOGRAFIJAMA: Partituru shvatimo tek docnije, kad je muzika već odsvirana i nastavlja vrlo zanimljivo: A prostor i vreme se ponekad potiru. ....ja još nisam u potpunosti shvatio da li se mi krećemo kroz vreme ili se vreme kreće kroz nas. Hoću da kažem da li mi prolazimo a vreme stoji ili je vreme to koje prolazi a mi stojimo?

Zanimljiv je stav Tomasa Mana iznet u Čarobnom bregu:„...da se izvesne stvari ne pretskazuju da bi se ispunile nego da se ne bi ispunile...Poroci ove vrste ismevaju budućnost govoreći joj kakav će tok uzeti, da ona od stida ne bi takav tok uzela.Govori dakle o svesnom uticanju na budućnost, pokušaju da se budunost na određeni način usmeri, da se prognozom budućnost natera da ostvari neprognozirano a željeno.

Tabuki u TUĐIM AUTOBIOGRAFIJAMA citira Rilkea :Budućnost ulazi u nas, kako bi se u nama preinačila,mnogo pre nego što se dogodi. Takođe: U drugom slučaju, kao što se događalo u antičkoj Grčkoj s rečima proroka, slika ispunjena značenjem ostaje zagonetni znak čiji će se smisao otkriti kada već bude kasno citira Đordanu Šariti, pa dalje:Kako je primetio Rože Kajoa, potonji događaj ima zadatak da ostvari san, pripisujući mu ulog duznika, iznuđenog nagoveštaja. 


Horhe Luis Borhes u knjižici ATLAS (izdanje Marija Kodama, 1995 godine) u priči DVADESET DRUGI AVGUST 1983. GODINE, piše : Bredli je verovao da sadašnji trenutak jeste onaj u kojem se sutrašnjica, koja teče prema nama, rastvara u prošlosti.......ili kako je to, ne bez melanholije, rekao Boilo :
„Le moment ou je parle est
Deja loin de moi."

U PUTOVANjU IZ MINHENA U ĐENOVU (1828 godine) u glavi XXXIV Hajne piše : Ali još gore no ovo osećanje večitog umiranja, pustog uništenja koje nam zjapi u susret, obuzima nas misao da čak ne umiremo kao originali, nego kao kopije davno izumrlih ljudi, jednakih s nama po duhu i telu i da će se I posle nas opet roditi ljudi koji će izgledati, osećati i misliti sasvim kao i mi i koje će smrt tako isto uništiti. Hajne ne razmislja o MIROVANJU, svestan je neprekidnog kretanja kako spoljasnjeg tako I unutarnjeg. Njegova rezignacija nam je svima bliska, kratkoca datog nam zivota.

Peter Hertling je s namerom svojoj knjizi dao naslov NIMPŠ ILI MIROVANJE. Ili jedno ili drugo. Umesto NIMPŠ mozemo staviti svoje ime.



Komentari (41)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

fedor18 fedor18 18:40 21.09.2010

opis sobe

Svako telo ima želju da miruje.Čak i u sopstvenim škrabotinama ,najbolje se osećam na svom terenu unutar četiri zida svoje sobe (ispravnije soba-države)...mada često u mislima šaljem svog "imaginarnog hodača" koji u moje ime hoda gradom i svetom.
Možda bih mogao napisati i čitav esej,kako sedim u svojoj sobi,ponekad prekrijem oči rukama,a ponekad se uhvatim za glavu i uzdahnem...

Ali kao antitezu,moram navesti i drugu stranu...
Iz opisa sobe...

''Njegovo Veličanstvo imaginarni hodač obavlja sve poslove na relaciji soba/država- spoljni svet i neka je vrsta ambasadora dobre volje (neko bi ga nazvao i gromobranom) soba-države.On uspostavlja društvene kontakte,pronalazi hranu,trpi klimatske promene,ljudske hirove,uživa u neizvesnosti svakodnevice,zaljubljuje se,odlazi u prirodu.

Svojim kretanjem kroz svet on stvara događaje.Koliko puta je samo čuo da se ništa ne dešava,da je sve zamrlo,da ne postoje životne radosti.Upotrebite maštu i krećite se ,nešto će se već dogoditi na putu, ili još bolje, sami ćete izazvati nešto čime ćete biti zadovoljniji i ispunjeniji."
mirelarado mirelarado 22:25 21.09.2010

Немир мировања

loader loader 02:03 22.09.2010

Sporedna kretnja, tišina udova




fedor18 fedor18 13:27 22.09.2010

Vreme

Svakoga dana građanin B. (puno ime i prezime poznato redakciji) izlazio bi u tačno određeno vreme u svoju uobičajnu šetnju.Nije to ništa čudno.Svako ima sopstvene navike uz koje se prividno opušta, a možda zapravo i stvara i razmišlja,a bez kojih život nije isti.Neko ide na pecanje,neko ispija čaj u pet,a neko,kao naš građanin B. odlazi u šetnju.Iako se čini da je njegova šetanja,obična i neobavezna kao i ona miliona drugih ljudi, niste u pravu.Građanin B. je neka vrsta gradskog krila pokreta otpora,čije rukovodstvo stoluje na dalekim brdima i planinama.Njihov način života ne priznaje odrednicu vreme.U svojim usamljenim kolibama koje su sami napravili od prirodnih materijala (možda i uz pomoć priručnika "Uradi sam"- ko zna),žive život-za sebe-.Nemaju mehaničke satove,a oni onde nisu ni važni.Protok vremena se meri isključivo kroz unutrašnje impulse,osećaje,subjektivne doživljaje...Zar nisu najlepši trenuci oni, kada opušteno u prirodi ,bez uplitanja drugih, ležimo i gledamo u plavo nebo?Tada vreme kao da stoji,a unutrašnji glas mi govori,da bi nešto najlepše bilo da tako i ostane zauvek.
Vratimo se građaninu B.Njegova omiljena filmska scena (iako će on to negirati),o kojoj često razmišlja tokom svojih šetnji je ona, kada Charlie Chaplin razbija sat čekićem i tako zaustavlja vreme.Zbog toga je svako prekidanje toka misli građanina B.,za vreme šetnji od strane drugih i trećih lica nedopustivo sa aspekta večnosti,jer protagonisti koji ulaze u njegov bezvremeni kadar,zapravo ponovo rekonstruišu sveže razbijeni sat i vraćaju vreme i prolaznost u celu ovu priču.
A građanin B. teži ka beskonačnosti.
Kao što ljubitelji prirode nose fikuse u rukama,i tako se prepoznaju,kao što ljubitelji sporta izlaze u kopačkama u grad i bez problema uspostavljaju međusobnu komunikaciju,tako i oni koji teže ka večnosti nose limenku (flašu ili šta već)piva u džepu.Međusobno se prepoznaju po i vađenju znaka prepoznavanja (recimo limenke) iz džepa na nekoliko centimetara.
Pivo je za njih simbol večnosti.Još su stari Sumerani prozvali pivo "božanskim pićem" nudeći ga svojim bogovima.
U epu o Gilgamešu ima jedan deo gde se govori o razlikama između kulturnog i primitivnog čoveka.Onaj kulturni je morao znati piti pivo i njime simbolično ispirati svoje primitivne navike.
Stari Egipćani su imali i svoj hijeroglif za pivo,a ukoliko se malo zagledate u umetnost građanina B.,možete vrlo lako uočiti upravo ovaj simbol-hijeroglif istaknut u njegovim delima.
Znači,i pored svih filozofija,uhvaćenih/neuhvaćenih vanvremenskih trenutaka,odavde do večnosti,večnosti i jedan dan,prašine i paučine i sl....,na kraju nam ostaje kao simbol neprolaznosti samo pivo.

Iz kasne letnje nostalgije ili rane jesenske melanholije,

fedor 18

kukusigameni kukusigameni 18:16 22.09.2010

Mir...

...ovanje

myredneckself myredneckself 20:16 22.09.2010

Re: Mir...

Neverovatno kako je pauza nekad vredna. Može se dosta naučiti o sebi.





Stillness, S.Dali
kukusigameni kukusigameni 07:34 23.09.2010

Re: Mir...

razmisljam razmisljam 01:18 23.09.2010

Бићу тиха

с обзиром да је толико мирно код тебе ових дана. Ваљда су сви врло озбиљно схватили наслов, па не желе да ометају .
Или су се навукли на сијесту:



Мало пригодне музике за уз мировање:)

aleksanadar aleksanadar 03:51 23.09.2010

* * *

a još nisam u potpunosti shvatio da li se mi krećemo kroz vreme ili se vreme kreće kroz nas. Hoću da kažem da li mi prolazimo a vreme stoji ili je vreme to koje prolazi a mi stojimo?


miloradkakmar miloradkakmar 09:12 23.09.2010

Jin i Jang



Jin i Jang (Yin i Yang) su aspekti koji odredjuju nas fizicki izgled, nasu svakodnevnu delatnost (zanimanje i profesiju) i nase okruzenje. Jin i Jang su negativna i pozitivna faza kruznog toka chi-a . Oni su nerazdvojni; jedno upucuju na drugo. Jang sazima i stvara gustinu, gravitaciju, vrucinu i aktivnost. Jin siri i stvara razudjenost, lakocu, hladnocu i mirovanje.
jasnaz jasnaz 09:14 23.09.2010

trag(ovi



... obuzima nas misao da čak ne umiremo kao originali....

Hajne ne razmišlja o MIROVANJU, svestan je neprekidnog kretanja kako spoljašnjeg tako i unutarnjeg. Njegova rezignacija nam je svima bliska, kratkoća datog nam života.





put je naš. ali su koraci gospodnji.
koraci su gospodnji. ali je put naš (!)









mikele9 mikele9 22:30 23.09.2010

Mirovanje nemira

Drage moje i dragi moji, upravo se vratih sa dvodnevnog landaranja van Beograda i kao što vidim MIRUJETE Ako, ako, i to svako na svoj način što je prirodno.
Upotrebite maštu i krećite se ,nešto će se već dogoditi na putu, ili još bolje, sami ćete izazvati nešto čime ćete biti zadovoljniji i ispunjeniji."

Немир мировања

Sporedna kretnja, tišina udova

na kraju nam ostaje kao simbol neprolaznosti samo pivo.

Mir...
...ovanje

Neverovatno kako je pauza nekad vredna. Može se dosta naučiti o sebi.

Бићу тиха
с обзиром да је толико мирно код тебе ових дана. Ваљда су сви врло озбиљно схватили наслов, па не желе да ометају .
Или су се навукли на сијесту:

Mozart Clarinet Concerto

Jin i Jang

put je naš. ali su koraci gospodnji.
koraci su gospodnji. ali je put naš (!)

Ne tvrdim niti to mogu i smem ali mislim da ni Buda dostigavši Nirvanu, nije mirovao. Dostigavši apsolutnu povezanost sa Kosmosom, isključio je mogućnost mirovanja. Široko vam polje za opovrgavanje mojeg mišljenja
razmisljam razmisljam 23:13 23.09.2010

Re: Mirovanje nemira

Široko vam polje za opovrgavanje mojeg mišljenja


Илити рукавица је бачена!

mikele9 mikele9 23:36 23.09.2010

Re: Mirovanje nemira

Илити рукавица је бачена!

Ne, razmisljam, to bi bilo protivno mojoj prirodi. Samo sam otvorio prostor za razlicita misljenja i stavove a uvek sam spreman da prihvatim ono sto je argumentovano ili makar duhovito.
mirelarado mirelarado 23:38 23.09.2010

Re: Mirovanje nemira

razmisljam
mikele9
Široko vam polje za opovrgavanje mojeg mišljenja


Илити рукавица је бачена!


Да је прихватимо?


mikele9
Dostigavši apsolutnu povezanost sa Kosmosom, isključio je mogućnost mirovanja.


Можда је то због тога што у овом нашем несигурном и климавом свету нема Апсолута. Ништа није потпуно, савршено и коначно, па ни мировање.


razmisljam razmisljam 23:49 23.09.2010

Re: Mirovanje nemira

Само сам се шалила. Зар ниси приметио да ти намигујем? Овако: .
mikele9 mikele9 00:21 24.09.2010

Re: Mirovanje nemira

Можда је то због тога што у овом нашем несигурном и климавом свету нема Апсолута. Ништа није потпуно, савршено и коначно, па ни мировање.

Sto se tice naseg nesigurnog i klimavog sveta, 100% si u pravu. Ja mislim na vecno nezaustavljivo kretanje, nemirovanje, hteli mi to ili ne
mikele9 mikele9 00:25 24.09.2010

Re: Mirovanje nemira

Само сам се шалила. Зар ниси приметио да ти намигујем? Овако:

Primetio kako da ne i znam da si se salila ali ja nisam kada sam rekao da je moj blog potpuno otvoren za sva misljenja i stavove pa makar se ne slagao s njima.
Pozdrav saljivoj,
Mikele
mirelarado mirelarado 01:34 24.09.2010

Re: Mirovanje nemira

mikele9
Можда је то због тога што у овом нашем несигурном и климавом свету нема Апсолута. Ништа није потпуно, савршено и коначно, па ни мировање.

Sto se tice naseg nesigurnog i klimavog sveta, 100% si u pravu. Ja mislim na vecno nezaustavljivo kretanje, nemirovanje, hteli mi to ili ne


Уверена сам да си и ти 100% у праву. Наш Космос се, кажу, шири, све се у њему непрестано креће. Нема ту мира ни починка.
mikele9 mikele9 10:17 24.09.2010

Re: Mirovanje nemira

Уверена сам да си и ти 100% у праву. Наш Космос се, кажу, шири, све се у њему непрестано креће. Нема ту мира ни починка

Draga Mirela, svi se mi trudimo da nadjemo MIR u sebi, neki to i postignu, neki kao ja samo povremeno ali to ipak nije MIROVANJE koje je zeleo i za kojim je zudeo Nimps. To nije moguce postici, zato je covek koji je Hertlingu posluzio kao uzor za stvaranje lika, zavrsio u ludnici
aleksanadar aleksanadar 10:19 24.09.2010

Re: Mirovanje nemira

vecno nezaustavljivo kretanje, nemirovanje...


Да ли се сећате Жила Верна и романа под насловом "Двадесет хиљада миља под морем"?

Сетих се те књиге, подморнице "Наутилус" и племенитог капетана Нема, чији је мото био: "Покретан у покретном (елементу)", или, на латинском:



Мислио је капетан Немо на себе и своју подморницу. Да подсетим, капетан је био дубоко погођен земаљском неправдом, па је саградио себи подморницу и одметнуо су у подводни свет. Али, мировао није.

Тако и ми: крећемо се, а са нама се креће и наш град, земља, цео Глобус, а и читава васиона је један ковиталац.


Хераклит је то изразио нешто апрстрактније, оном чувеном изреком: "Не можеш ући двапут у исту реку".


Navigare necesse est, vivere non est necesse.
mikele9 mikele9 13:16 24.09.2010

Re: Mirovanje nemira

Покретан у покретном
"Не можеш ући двапут у исту реку".

Navigare necesse est, vivere non est necesse

Stojim iza toga aleksanadare a Heraklit Mracni mi je dugo bio omiljen lik. Kapetan Nemo, celo moje detinjstvo! Jesi li citao "Tajanstveno ostrvo"?
aleksanadar aleksanadar 13:42 24.09.2010

Re: Mirovanje nemira

"Tajanstveno ostrvo"?


Читао! Још једна од књига мог детињства, поред "Белог очњака", "Хаклбери Фина", књиге "Срце" Едмонда де Амичиса, "Авантура Тила Ојленшпигела"...

И у "Тајанстваном острву", на самом крају, израња тајанствени капетан Немо. Зар не?
razmisljam razmisljam 14:04 24.09.2010

Re: Mirovanje nemira

"Срце" Едмонда де Амичиса,



mikele9 mikele9 14:53 24.09.2010

Re: Mirovanje nemira

Хаклбери Фина

Citam i dalje, svakih pet, sest godina
mikele9 mikele9 14:56 24.09.2010

Re: Mirovanje nemira

Срце" Едмонда де Амичиса

Dodajem jos dva
fedor18 fedor18 19:55 24.09.2010

Re: Mirovanje nemira


mikele9
To nije moguce postici, zato je covek koji je Hertlingu posluzio kao uzor za stvaranje lika, zavrsio u ludnici

Ruku na srce, ovo za završavanje u ludnici je splet okolnosti.Za vreme studiranja imao sam prijatelje koji su nosili nadimke i uredno se odazivali na iste: Katon,Neron,Galba,Lenjin,Trocki itd,što zbog fizičkih sličnosti,što zbog ljudskih karakteristika koje su usvojili ili su ih nosili u sebi i ranije.A vrlo dobro se zna da su ludnice pune Cezara,Napoleona,Staljina i sl.Znači da nas je dobar psihijatar na vreme opservirao, pevala bi se drugačija pesma
fedor18 fedor18 08:01 24.09.2010

MOTUS VITA EST

Rade P. iz Motusa je to ovako definisao

mikele9 mikele9 13:20 24.09.2010

Re: MOTUS VITA EST

MOTUS VITA EST
Rade P. iz Motusa je to ovako definisao

Dobro je definisao, hvala ti
mariopan mariopan 00:50 25.09.2010

Re: MOTUS VITA EST

razmisljam razmisljam 02:21 25.09.2010

Re: MOTUS VITA EST

Мариопан,
стигла кући?
mikele9 mikele9 09:49 25.09.2010

Re: MOTUS VITA EST

mariopan draga, eto tebe ponovo medju nama....ne gresim?
Dobrodosla
mirelarado mirelarado 11:23 25.09.2010

Re: MOTUS VITA EST

mariopan




mariopan mariopan 13:40 25.09.2010

Re: MOTUS VITA EST

mikele9
mariopan draga, eto tebe ponovo medju nama....ne gresim?
Dobrodosla

Hvala, stvarno
Stigla sam kasno nocas i prvo pogledam koga ima na blogu, da vam mahnem i pozdravim prijatelje
mariopan mariopan 13:42 25.09.2010

Re: MOTUS VITA EST

mirelarado
mariopan






mikele9 mikele9 14:02 25.09.2010

Re: MOTUS VITA EST

Hvala, stvarno
Stigla sam kasno nocas i prvo pogledam koga ima na blogu, da vam mahnem i pozdravim prijatelje

Iz priloženog se vidi da si dobrodošla, prijatelji te pozdravljaju, mašu i šalju cveće
mikele9 mikele9 14:02 25.09.2010

Re: MOTUS VITA EST

Hvala, stvarno
Stigla sam kasno nocas i prvo pogledam koga ima na blogu, da vam mahnem i pozdravim prijatelje

Iz priloženog se vidi da si dobrodošla, prijatelji te pozdravljaju, mašu i šalju cveće
fedor18 fedor18 10:22 25.09.2010

Harold Lloyd

zaustavlja protok vremena,iako je prolazna stvar kao što je balon apostrofirana kao noseća u sceni
Ali balon se kreće,dok mehaničko vreme miruje

mikele9 mikele9 11:59 25.09.2010

Re: Harold Lloyd

Harold Lloyd
zaustavlja protok vremena,

Odlična scena! Lloyd pokušava da ostvari i ostvaruje mehaničko mirovanje ali SVE TEČE I SVE SE MENJA
ddsonik ddsonik 11:21 26.09.2010

mira nema

Pre neko vece stojim na terasi i posmatram oblake koji se krecu po nebu. Iza oblaka i izmedju njih pun mesec i poneka zvezda. Ne znam tacno kojim se brzinom krece zemlja, mesec, zvezde, oblaci, ali iako izgleda kao nepomicno i iako ja izgledam nepomican u celoj toj sceni, sve je u pokretu. I nikada ne miruje. Da ne pominjem disanje, strujanje krvi itd. Tako izgleda na 'fizickom planu'. Misli takodje nikako da se umire. I vrti mi se po glavi pitanje - kad i kako ce nastupiti mir? Barem na kratko, da se malo sve zaustavi, umiri, da 'danem dusom'. sam sebi odgovaram - nikada. Mirovanje jednostavno ne postoji - da li na ovom ili onom svetu, u kakvom god da smo mi obliku ili bilo sta drugo, mirovanja jednostavno nema.

I sta sada da radim sa tim saznanjem? Pa nista, mrdamo se i dalje
A pozelim ponekad na trenutak da mi bude dosadno...

Pozdrav dragi Mikele iz kisom okupanog Shanghai-ja
mikele9 mikele9 12:55 26.09.2010

Re: mira nema

Pre neko vece stojim na terasi i posmatram oblake koji se krecu po nebu.

Dragi moj prijatelju to su divni trenuci, iako nisu mirovanje, jesu otklon, zavetrina, makar za čas...samo ti i oblaci koji plove nebom
A pozelim ponekad na trenutak da mi bude dosadno...

Onda ti preporučujem da odeš da živiš u Švajcarskoj Meni je svojevremeno i prvih mesec dana prijalo to što me niko ne zarezuje, što mogu u dva ujutro da idem i lunjam gde mi padne na pamet ali posle počnu da ti nedostaju obični razgovori i kontakti, glasovi ljudi na ulici ili tramvaju...i tako dalje i tome slično
Pozdrav iz uvek čudnog i sumanutog Beograda, Princezi

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana