Putovanja

KL (Kakva Lepota)

robylad RSS / 24.09.2010. u 07:08

Rodjen sam u malom, ziveo u vecem, a sada sam opet nastanjen u omanjem gradu. Zato i ne cudi osecaj u grudima koji ponekad zakuca u ritmu sirokih ulica, glamuroznih zgrada i uzurbane reke ljudi na ulici. Moj prvi susret sa Kuala Lumpurom (u daljem tekstu KL) mi nije ostao u secanju bas dobro jer sam tek izasao iz aviona skroz zbunjen i osamucen od visednevnog leta, tako da sam jedva cekao da ugrabim neku novu priliku da ga upoznam malo bolje. I docekao sam je.


Tog jutra je alarm na telefonu poranio koji sat. Nije mi smetalo jer sam znao da me ceka satanak prvo sa klijentom a potom i KL-om. Dok kroz krmeljive oci upijam prve jutarnje zrake sunca koji se stidljivo ali odlucno uvlace u sobu teturam se do kupatila udarajuci u svaki cosak koji postoji, a bogami ih ima dosta s'obzirom na kratku relaciju. Ni nadolazece modrice mi ne smetaju. Polivanje hladnom vodom me malo razbudjuje i sasvim sam spreman za novu avanturu. Uz elegantnu garderobu obavezno uzimam sa sobom i dovoljnu dozu pozitivne energije koje sam se nakupio svakim udisajem u mom okruzenju. Put odavde do KL-a traje cetiri sata otprilike, u zavisnosti od guzve na putevima i pri samom ulasku u dzunglu, u ovom slucaju saobracajnu. Nakon sastanka sa klijentom i pola dana provedenom u studiju prepustam se carima Velike Jabuke Vrelog Istoka.


Ono sto prvo upada u oci je da je ovaj grad neuporedivo pristupacan za pesake za razliku od malog mi gradica u kojem obitavam. Trotara na sve strane, a cak se na dosta mesta nalaze nadstresnice koje stite od sunca dugacke po par stotina metara, tako dok se hoda uopste se nema osecaj da je iznad vrelo sunce. Prolazim pored Kineske cetvrti, mada to meni vise nije tolika atrakcija s'obzirom gde zivim vec neko vreme, ali moram priznati da je osecaj drugaciji. Prvo sto se razlikuje je da me vise niko, ali apsolutno niko ne primecuje. Nisam jedini stranac na ulici. U jednom trenutku sam pogledom trazio lokalne ljude jer sam bio okruzen belcima! Prava turisticka destinacija gde se skupljaju turisti sa svih kontinenata,a najvise iz Australije odakle neprestano dolaze veliki kruzeri. U pravoj turistickoj ludnici uspevam da nadjem smestaj i krecem u pustolovinu i istrazivanje uzavrelih ulica "Blatnjavog Usca".


KLCC
KLCC
Jos na izvidjacima sam naucio jednu veoma korisnu izreku "Kartu citaj - a seljaka pitaj" sto mi je i u ovom slucaju veoma pomoglo. U jednoj ruci flasa vode, u drugoj fotoaparat, dzepovi redom popunjeni mapom grada, moblinim telefonom i pasosem. Skroz se uklapam, kako je divno kada te niko ne primecuje. Mozda nekome prija tolika paznja, ali meni u mom gradicu vise i nije toliko zanimljivo da se svi okrecu za mnom, cak sam poceo da sedim po coskovima kafica gde jedem samo da me niko ne gleda vise. Prva destinacija - naravno Petronas kule (KLCC), cuvene bliznakinje spojene mostom, svojevremeno najvise zgrade na svetu. Fascinantno deluje prizor kada iznad nebodera od tridesetak spratova nebo paraju vrhovi pomenutih kula. Za dve klase vise od svih zgrada na vidiku prosto sijaju glamurom. Cesto sam do sada bio u neverici gde se nalazim ali ovaj osecaj dok dodirujem jednu od kula ce mi zauvek ostati u secanju. Nije mala stvar dodirnuto nesto sto je simbol ovog dela sveta a u istom trenutku se osetiti tako malim i beznacajnim i vaznim i velikim. Ali, kao i sve zgrade koje sam vidjao na slikama i ova deluje manja kada se gleda uzivo, ali samo iz neposredne blizine, dok kada se priblizava gradu sa autoputa strci poput neke planine u centru grada. Dva kukuruzna klipa od celika ponosno gospodare vrelim nebom iznad mene dok se nedaleko javlja cuveni toranj cisto da me podseti da kule nisu jedina visoka atrakcija grada. Nazalost nisam se popeo na vrh kula jer je sistem uzimanja karti u najmanju ruku kao za nase licne karte. Dodjes u 7h ujutro da cekas red ispred saltera koji se otvara u 8h da bi uzeo kartu na kojoj pise kada da dodjes u toku dana da bi mogao da se popnes. Iz cistog principa nisam zeleo da ustanem sledece jutro u 6h, samo da bih video grad sa visine, zato sam i odlucio da odmah prosetam do tornja jer pruza isti pogled na vrelinom okupan grad.


toranj
toranj
Verujem da sam imao neki magnet u srcu kada sam se odaljavao od kula jer sam neprestano osecao kako me vuku i ne dozvoljavaju da odem od njih. Ne znam sta je u pitanju, znam samo da sam hodao unatraske ne bi li svaki pedalj celicnih klipova izucio iz svakog ugla. Saobracajna guzva i buka me vracaju u stvarnost, i sa kukuruza prelazim na asfalt, toliko vreo da osecam toplotu preko papuca. Ne marim za to, bitno je da imam kartu i guram dalje ka neistrazenom. Oko tornja je pravi mali dzunglasti raj sa majmunima, omalenim zooloskim vrtom i nekoliko uzbudljivih atrakcija poput simulacije voznje Formule 1 i jahanja ponija. Ja naravno nisam mogao da ga jasem zbog svoje visine, samo sam se slikao na patuljku.
pogled
pogled
Dok se iznad mene uzdize betonski valjak sa luksuznim kolutom na vrhu, razmisljam koliko ce mi tek ovde trebati vremena da sacekam red za kartu. Ali ovde toga nema, u istom momentu kako sam prisao salteru kupio sam kartu i za tili cas sam se nasao u liftu koji juri ka vrhu KL-a. Ovde (kao i na vecini atrakcija) postoji neka vrsta audio vodica koji te vodi kroz istoriju i geografiju grada, govoreci o politickoj uredjenosti drzave, preko parkova i pecina koje treba da se obidju pa sve do "in" mesta koje treba svakako posetiti kada sunce zadje. Polako prilazim delu platforme koja gleda na Petronas kule i tek onda shvatam koliko su ogromne te dve kukuruzne sestre. Iako mi je malo krivo sto nisam uspeo da se popnem tamo shvatam da odatle ne bih imao velicanstven pogled na svako zrno njihove arhitekture obasjane suncom pred zalazak.


Buduci da sam nastanjem u delu sveta koji obiluje prasumama, nije ni cudo da svaki grad u i oko sebe ima neke zooloske vrtove ili parkove koji su uradjeni tako da se osetim kao da ce Tarzan i Dzejn da se spuste nekom lijanom. Ali umesto Tarzana krosnje drveca okupiraju samo majmuni koji se slobodno setaju po granama. Ja, kakav sam baksuz, opet sam se nasao u slicnoj situaciji kao prvih dana na Penangu ali povucen ranijim napadom ovoga puta sam imao iskustva u samoodbrani. Dolazeci u park ptica preko ulice vidim majmuna na banderi i kao pravi lokalni Azijat izbegavam ocni kontakt ne bih li ga necim isprovocirao i u tome uspevam. I sve bi bilo u najboljem redu da iza mene nije isao jedan par iz Nemacke koji se raznezio kada je ugledao repato stvorenje i pokusao da ga dozove. Videci sta dolazi spremio sam kameru i snimio sve do poslednjeg napada koji je izgledao nekako ovako: Majmun silazi sa bandere i krece da jurisa na nas dok Nemci uplaseno dozivaju pomoc, a ja gasim kameru i krenem da se becim istim intezitetom na njega kao on na mene. Naravno ovo iskustvo sam pokupio jos onog dana pri prvom napadu majumna na moju malenkost. Posle par minuta becenja i imitiranja lava sa spica filmova majmun odustaje a Nemci mi se zahvaljuju dok ja trazim srce koje je tu negde odskakutalo pored trotoara. Nastavljam put do parka ptica i cujem kako Nemci pricaju (na nemackom naravno) izmedju sebe "bas smo imali srece sto je Mister X bio tu, inace ne bi znali sta da radimo", na sta se ja nadovezujem (takodje na Nemackom) "Ne zovem se Mister X nego Dado" sa osmehom na licu. Zastadose postidjeni i pocinju da mi se izvinjavaju sto su mi pricali iza ledja ali nisu znali da razumem njhov jezik, na sta ja odmahujem rukom da nije ni vazno bitno je da smo zivi i zdravi i nastavljamo razgovor na cistom Nemackom narednih pola sata dok mi mozak nije polako prokljucao od tolikog stranog jezika koji nisam pricao dobre dve godine. Izvinjavam im se sto moram da predjem na Engleski a oni u cudu pa da'l je moguce da nikada nisam ziveo u Nemackoj koliko se dobro sluzim njihovim jezikom, i pocese da mi se izvinjavaju sto oni sada ne znaju moj jezik. Slatko se ispricasmo, i pozdravismo a ja se dadoh u istrazivanje pticjeg i sveta leptira u jednom od najvecih takvih parkova na svetu.


papagaji
papagaji
Pri samom ulasku u svet ptica sticem utisak da sam u obicnom zooloskom vrtu, sve do momenta kada pocinjem da pazim da ne zgazim dzinovskog plavog goluba ili da mi na rame ne sleti neka od caplji. Dosta ptica jeste u kavezima ali se velika vecina seta oko samih posetilaca. Iznad mene ogromna mreza koja prekriva ceo park sto onemogucava pticama da odlete i time je u stvari ovaj park postao prava oaza za njih, jer ne zive iza resetaka i imaju osecaj potpune slobode. Zvuci koji me okruzuzju su poput snimaka sa masina za spavanje koje imitiraju zvuke dzungle. Sa jednog coska mi se javlja tukan, ispod nogu cvrci neki papagaj a od gore me nadlece paun dok se levo mesetari albino vrana. Nema sta nema ovde, toliko novih i cudnih ptica da necu ni da pocnem da opisujem jer bi mi trebalo par sati za sve to. Znam samo da je ovo nesto sto cu pamtiti zauvek jer se ne dobija svakog dana sansa da hranis flaminga dok roda ceka na svoj red iza neprikosnovenog vladara parka - pauna. Jedini suvenir koji sam uzeo ovde je moje ime napisano "pticjim" slovima koji mi sada visi iznad kreveta.


Odmah pored se nalazi park leptira, koji izgleda identicno poput prethodnog parka samo je manji jer nema potrebe za tolikim prostorom. Ali je ovde osecaj drugaciji, jer ako smo na ptice kako-tako navikli u okruzenju pa cak i po zooloskim vrtovima - uci u svet leptira gde oni slobodno lete oko glave toliko slobodni da neki cak i slete na glavu dok drugi ponosno poziraju svesni svojih divnih boja na krilima, je prosto nesto sto se dozivljava na neopisiv nacin. Kao da sam se smanjio ili postao Alisa koja je upala u zeciju rupu i sve oko nje je veliko i zivo. Nema kojih leptira nema, od malih pa do nekih koje ne mogu ni na dlan da mi stanu. Prelepo je, a pogotovo utisak da sve oko mene treperi od njihovog mahanja krilima.


Dzamija
Dzamija
Pri spustanju sa "zivotinjsko-insektnog" brda nailazim na glavnu dzamiju koja blista pod vlaznim suncem. Na hiljade sitnih kamencica ukrasava krovove koji se kupaju u suncu reflektujuci pravi sjaj oko celog kompleksa. Srecom pa su mi bermude bile za pedalj preko kolena pa nisam morao da oblacim tuniku pri uzlasku jer je ispod iste mnogo vruce. Unutra nepregledni stubovi, ogroman prostor, sve belo, sljastece i cisto a u isto vreme odise smirenoscu koliko i mistikom. U sredisnji deo za molitvu ne moze se uci ako nisi muslimasnke veroispovesti sto ne smeta stotinama turista da se nacickaju tik na vrata i skljocaju blicevima. Ja sam se dao u obilazak manje popularnih mesta dzamije i nasao se ispod sata, prvog u mom zivotu da nisam znao da gledam na njega. Vidim da su arpaski simboli na njemu, a verovatno kazaljke pokazuju vreme u Meki, jer je ceo islam podredjen zapadnom centru. Da, cudno je da je to odavde zapad, kada sam celog zivota pricao kako je Meka na istoku. Ali, ovde nema traga onom nesrecnom povezivanju islama i terorizma. Niko o tome ne prica i to prija napacenoj ratovima dusi da se religija ne uplice u politiku i ratove. Stoga i ova dzamija odise smirenoscu i duhovnim mirom.


Ovdasnji metro je mnogo manji nego u Singapuru, tacnije vagoni su neuporedivo kraci ali je organizovano tako da nema razlike niti vise guzve negoli malo juznije. Zaista ne mogu a da ne primetim koliko metro moze da pomogne svakodnevnom prevozu obicnih ljudi, ali u isto vreme primecujem da su guzve na ulicama enormne tako da mogu samo da zamislim kolike bi bile da metro ne postoji.


Pri odlasku iz Velike Jabuke Vrelog Istoka nasao sam se na improvizovanoj autobuskoj stanici van grada koja je tu nastala zbog renoviranja glavne. Tako da sam se pri izlasku iz shuttle autobusa iz KL-a odjednom obreo u takvom metezu od ljudi, prodavaca karti za autobuske destinacije da nisam mogao da dodjem k'sebi par minuta. Ovde nije kao u Evropi da dodjes na salter i "Dobar dan, dobar dan, kartu do tamo, izvol'te i dovidjenja". Ne, ovde u ogromnom (za nase uslove najslicnije je svadbenom) satoru su sve agencije do agencije koje se utrkuju da ti prodaju njihovu kartu do gde god isao. Tako da sam ja prosetao jedan krug po satoru ne bih li video razliku u cenama i uverio se da je skoro pa i svejedno gde pazaris kartu. Ali, taj osecaj kao da pazarim na pijaci nisam nikako ocekivao i podsetio me na pricu sa Bliskog Istoka mog mi dobrog prijatelja koji mi je pricao neki slicni dozivljaj odande.


Sve je tako uzbudljivo i cudno da se zapitam da li smo svesni koliko razlicitosti na ovoj planeti postoji?

 

Dalibor Kokic

Snimci

Atačmenti



Komentari (11)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mlekac mlekac 07:24 24.09.2010

Samo ti uzivaj!

I hvala za lepu reportazu...
robylad robylad 07:27 24.09.2010

Re: Samo ti uzivaj!

mlekac
I hvala za lepu reportazu...


always
7ispala7 7ispala7 08:32 24.09.2010

dan!

Vidim ja da vec prve turisticke grupe mogu da krenu ka tebi....jos koji mesec znaces bolje od njih tamo sta da preporucis za obilazak...moram ti reci da si me obradovao kad sam videla blog...
robylad robylad 04:56 25.09.2010

Re: dan!

7ispala7
Vidim ja da vec prve turisticke grupe mogu da krenu ka tebi....jos koji mesec znaces bolje od njih tamo sta da preporucis za obilazak...moram ti reci da si me obradovao kad sam videla blog...


cuj za koji mesec - odmah
miloradkakmar miloradkakmar 09:44 24.09.2010

Dugaćko ti ime " ptičjim " slovima

Jedini suvenir koji sam uzeo ovde je moje ime napisano "pticjim" slovima koji mi sada visi iznad kreveta.

Sad ti i ptice znaju ime.
robylad robylad 04:57 25.09.2010

Re: Dugaćko ti ime " ptičjim " slovima

miloradkakmar
Jedini suvenir koji sam uzeo ovde je moje ime napisano "pticjim" slovima koji mi sada visi iznad kreveta.

Sad ti i ptice znaju ime.


Eto, a celog zivota sam to cekao!

bocvena bocvena 11:58 24.09.2010

Uvek me ošamutiš

sa ovim putopisima!
Sve je tako uzbudljivo i cudno da se zapitam da li smo svesni koliko razlicitosti na ovoj planeti postoji?

robylad robylad 04:58 25.09.2010

Re: Uvek me ošamutiš

bocvena
sa ovim putopisima!
Sve je tako uzbudljivo i cudno da se zapitam da li smo svesni koliko razlicitosti na ovoj planeti postoji?



Malo sveze limunade, pa nazad na citanje - najbolje protiv vrtoglavice
radekokic radekokic 14:23 25.09.2010

"velika jabuka vrelog istoka"...

Kako je to lepo receno! Nisam do sada cuo tako nesto, i morsam priznati da je vrlo originalno

Kad bih se ja nekim cudom nasao na toj, drugoj strani sveta. ne bih ni trazio drugogo vodica sem tebe!

E, sad mi samo ostaje da malo virtuelno prostam po toj "velikoj jabuci" i da ti zahvaljujem sto si mi pokazao gde sve treba da idem, i da ne moram da se "upisujem" da bih video KL sa neba, i sta sve treba jos da vidim...
robylad robylad 04:35 26.09.2010

Re: "velika jabuka vrelog istoka"...

radekokic
Kako je to lepo receno! Nisam do sada cuo tako nesto, i morsam priznati da je vrlo originalno



Eto, zadrzavam pravo na patent!
radekokic radekokic 10:51 26.09.2010

Re: "velika jabuka vrelog istoka"...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana