Mnogo se kod nas govori o makrobiotici, zdravoj i organskoj hrani, babskim lekovima, oblozima (posebno od rakije iznutra i izvana), travama koje leče sve. Mnogi su se i obogatili na šarenim lažama makrobiotičkog izlečenja.Tako je moja rodjaka godinu dana pasla i prežvakavala zob ne bi li izlečila meniskus da bi na kraju završila na laserskoj operaciji.
BBC je poklonio dve tročasovne emisije želeći da sazna da li stvarno sva ta makrobiotika i bajanja daju rezultate. Nažalost, odgovor je negativan - da li davali nekom placibo ili lekoviti čaj jedino što ide nabolje je nada u izlečenje. Čovek živi od nade, makar ona bila i šarena laža ili pak neka (ne)organizovana vera. Što, naravno, ne znači da ne treba piti lekovite čajeve niti jesti zdravo, niti verovati (dovolje vam)...Daleko od toga! Možda svako toliko, nešto, iz raznoraznih razloga, pomogne. Nikad se ne zna!
Ako mi ne verujete pogledajte poslednji film Woody Allen-a „You Will Meet a Tall Dark Stranger". Nedavno je Allen izjavio u New York-u: „ Za mene, nema stvarne razlike izmedju gatalice ili kineskog kolačića sa proročanstvom i bilo koje od organizovanih religija. Zaistinu su podjednko vredne ili bezvredne. I podjednko pomažu. Bio sam zainteresovan u koncept verovanja u nešto...potrebne su nam neke obmane da bismo išli dalje. A ljudi koji sami sebe uspešno obmanjuju izgledaju srećniji od onih koji to ne mogu..."
Na engleskom postoji izreka: You are what you eat! Ono si što jedeš! E pa šta onda jedu medjunarodne (čitaj medjunacionalne) trupe u Avganistanu? Da li je to zdrava hrana? Objavljeni sastav vojničkih paketa (sledovanja) za nekoliko nacionalnih armija u Avganistanu izgleda ovako, grossso modo:
Australijanci: govedina na roštilju, piletina na italijanski nacin, tunjevina sa sušenim paradajzom i bosiljkom, pileća krem supa, australijski čedar sir, kompot i razno sušeno voće, čokolada, keks i candy bars, instant kafa i čaj, kondenzovana mleko, sok i šećer.
Nemci: gulaš, ćevapčići uz objašnjenje da je to „srpsko mleveno meso" (jel' niste ni znali koliko smo ostavili traga na njima!!!), kobasice, paštetu od govedine, mekani sir, keks i ostalo kao Australijanci ali i sa žvakaćom gumom i vlažnim maramicama.
Italijani: govedju supu sa testeninom, torteline sa govedinom, skuše u maslinovom ulju, viršle u konzervi, te sve što i oni gore osim što dobijaju jos i šibice, tri čačkalice i tri četkice za zube!
Amerikanci: meni br. 2 „svinjska rebarca" - tj. svinsjka rebarca sa sosom za roštilj, krem supu od krompira sa čedar sirom, peanut butter (puter od kikirikija), te sve što i ostali od slatkiša s tim što im se dodaje toalet papir!
Francuzi: svinjetina sa pirinčom i ananasom, cassoulet (pasulj, kobasice, patka), paštetu od divljači, riblju supu i sve što i oni gore od slatkiša i džemova, ali uz dodataka alve i papirnih salveta.
Španci: jeolvnik br. 5 - salata od tunjevine, krta kuvana svinjetina, vrlo malo šećera osim glukoze i vitamina. Kao i francuzi dotični dobijaju papirne salvete, a kao nemci žvakaću gumu.
Englezi: indijski curry od jagnjetine (englezi ponajviše vole curry od ovčetine!), omlet od slanine sa pasuljom (baked beans u slatkastom paradajz sosu koji englezi jedu za doručak uz specijalne kobasice), supu od paradjza sa bosiljkom, te isto što i svi od slatkog i kafe/čaja, papirne salvete i žvakaću gumu,s tim što i oni dobijaju i papreni Tabasco sos (!). Neki tvrde da su narodi uveli paprenu hranu da bi ubili jednoličnost svakodnevne ishrane!
Švedjani/norvežani: bakalar al bianco (skuvani sušeni balakar sa krompirom i mileramom), te malo slatkog... a danci pak prolaze bolje jer dobijaju faširane šnicle (loptice) sa sosom, paštetu od tunjevine, te dosta od slatkiša kao i drugi ali uz dodatak spužve za pranje!
Poljaci: gulaš (bograč), supu i sve sto i ostali od slatkiša i vitamin C. Litvanci (suva hrana Br. 9) isto dobijaju gulaš ali sa žitaricama i sve ostalo...Ukrajinci dobijaju sličan gulaš sa žitaricama, mesni doručak, haringe u ulju, kobasice i kokošju supu, te sve od slatkog što i ostali.
Kanadjani: šniclu sa krompir pireom, hleb, paradajz čorbu sa kockicama prepecenog hleba, te isto što i svi drugi ali uz...dodatak čipsa!
E pa gospodo, procenite ko prolazi bolje u tom avganistanskom haosu i beznadju. A šta jedu jadni avganistanci? Da li se iko pita?
I pored toliko napisanih knjiga o ratovima - da ne govorimo o ratovima u Avganistanu i kako su englezi dobili po njušci (da budem fina) u devetnaestom veku, ili rusi kada su se konačno povukli iz njega sa repom pod nogama s početka 1989, ili te o nekim drugim ratobornim nacijama (kojim?) - nikako da naučimo pouke iz ljudski stvorenih stradanja. Samo se traume uvlače, neki nas ubedjuju, u „genetsko" i kolektivno pamćenje... „Uprkos bogatstvu svojih životnih iskustava, ljudi izlaze is istorijskih strahota podjednako glupi kao što su bili kada su u njih zašli..." kaže Milan Kundera u svojoj najnovijoj knizi eseja „Susreti".
Na kraju, da li neko zna šta sadrži vojno sledovanje srpskog vojnika?
Vaša anti-ratno nabrijana globetrotterica