Da li bi se na oproštaju Siniše Mihajlovića okupilo 12 hiljada ljudi na stadionu Karađorđe u Novom Sadu da nije došao prvak Italije Inter? Da je organizovana utakmica Sinišinih prijatelja i naprimer Vojvodine, ili Crvene zvezde? Naravno da dolazak dvostrukog strelca u finalu Lige šampiona nekoliko dana posle utakmice pokazuje koliko Pipo Inzagi ceni Sinišu Mihajlovića ali da li ta činjenica mora nama da pokaže koliko bi mi trebalo da ga poštujemo Sinišu Mihajlovića?
Naravno, da su svi ti ljudi koji su bili, sve te fudbalske zvezde i čitava organizacija meča uticali na predstavu koja postoji o ovom bivšem fudbaleru ali nije li nenormalno da se samo na osnovu toga formira ili presudno menja sud o njemu. Nije Siniša Mihajlović samo crveni karton protiv Slovenije, nadmen stav i često drsko ponašanje. Siniša Mihajlović je i 16 titula i dobrotvorni prilozi za Dečije selo u Kamenici i sportistima sa posebnim potrebama Novog Sada. Mihajlović je i dignuta kragna na dresu i pljuvanje Jeremisa ali i poziv u gluvo doba jednom od najpoznatijih hirurga u Italiji zbog pomoći dečku sa teškim zdravstvenim problemom kojeg nije poznavao. Samo na poruku prijatelja, „Javi se, molim te. Ne uspevamo da dođemo do doktora u Italiji koji može da spasi život jednom momku.“
A Divac? Čuo se uzdah posle svakog imena legende koju je Kičić pročitao pred izlazak na gigantsku binu ispred Savezne skupštine: „Čekaj, vidi ko je prevalio toliki put samo da bi odao priznanje Divcu. Pa on mora da vredi nešto.“ Mora li se svako dokazati tamo da bi bio priznat ovde? Verovatno je najekstremniji dokaz u prilog tvrdnji „Cene ga preko, cenim ga i ja“ slika iz lože Novaka Đokovića na finalu Ju Es opena. „Razjareni bik“ i devojka sa kalendara kupaćih kostima Sports Ilustrejtida. To je bio dokaz da je Novak neko. Tražio mu De Niro kartu za ložu, došla Ruskinja zbog koje muškarci ne trepću da ne bi propustili pogled na...njenu igru. I vikala „Nole, Nole..“
Dan pre finalne utakmice Siniše Mihajlovića, jutro pre Divčevog koncerta i dan pre meča na Ju Es openu mi nismo toliko cenili nikoga od njih. Neki ih nisu cenili uopšte. Da li je potrebno da čujemo da potpredsednik Milana Don Galijani ustaje od svog stola u restoranu da pozdravi Sinišu Mihajlovića u drugom delu prostorije da bi smo znali koliko ga uvažavaju, da li je potrebno da Kris Veber kaže da je prvi crni Srbin da bi smo postali svesni koliki je značaj Divca u Americi ili da Ana Ivanović pobedi na glasanju za najlepšu teniserku Vimbldona da bi smo znali koliko je lepa? I ovde nije reč o tome volite li ih i koliko. Postoje veliki igrači i mali ljudi. Upoznao sam neke od njih. Ovde je reč tome šta je i ko je mera vrednosti.Nije neophodno videti gol na Jurosportu, Rai Sportu ili Si En En-u da bi se znalo da je fantastičan.
p.s. 1 I Ana, i JJ i Novak, i Divac i Mihajlović...svi su mnogo, mnogo više cenjeni u inostranstvu nego što možemo da pretpostavimo. Ni da zamislimo.
p.s. 2 Hoćete li ih posle p.s. 1 ceniti još više?