Ko me jebe kad sam skrt!
Pre par meseci kupio ja, auto po mojoj meri, lincoln town car. I to par hiljada dolara ispod cene. Malena kilometraza, lep unutra, siva koza, drvo na kotnrolnoj tabli, a spoljasnost boja slonove kosti. Naravno ima klima uredjaj, odlican muzicku uredjaj, sistemi za ne proklizavanje i slicno... Cak i gepek otvaram na daljinski. Sve radi savrseno. Skoro sve. Prednja dva prozora se ne spustaju i dizu. Cuje se elektromotor zuji ali se nista ne desava. Malo glupo da otvaram vrata, bas uvek, kad treba da platim parkiranje ili putarinu. Nadjem vremena i odem kod majstora da pitam posto za dva prozora. Tip me skoro i ne pogleda i ladno kaze 450. Sta bre 450$? Pa, kaze on, mnogo komplikovano za rad a i skupi delovi. Namrstio sam se kao da mi sunce bije u oci. Ne svidja mi se cena. Mogu za te pare da kupim drugi auto 15 godina star.
Sta da radim? Zahvalim mu se i odem kuci. Sednem za kompjuter da razgledam cene po intenetu. Ustanovim da deo nije 150 nego 40 - 50$. Opa! Znaci moze jeftinije. Narucim takozvane regulatore za oba prozora . Vec osecam kako pocinje da mi radi gastarbajterski drajv za stednjom. Stedimo u svakoj prilici i uvek. Jer "mi smo ovde da sticemo a ne da trosimo".
Par dana kasnije, stize lepo upakovan paket sa delovima. Stize samo racun, bez garancijei uputstva za ugradnju. Proizvod je naravno "Made in China". Procackam po internetu (a gde drugde) i nadjem foto zapis kako se menjaju regulatori elektropodizaca na nekim drugim kolima. To je to, procenim ja, sa svojom gastarbajterskom logikom. Nema mnogo nauke. Mogu ja sam to da uradim i ustedim, 350$. A to mi je novac za kablovsku, internet, struju i telefon. A ima i za pljeskavicu.
I krenem ja da stedim. Da popravljam sam. Ne demotivisu me pocetni problemi. Skidanje tapacirunga sa vrata mnogo komplikovanije nego sto treba da bude, po slikama koje sam video. Prethodni vlasnik postavio 4 vesto zakamuflirana srafa, da bolje "drzi" tapacirung. I nasi carinici bi se namucili da ih nadju. Samo veliko iskustvo iz "potapanja podmornica" mi je pomoglo. Tek kad sam skinuo oplatu, otkrivam da je regulator pricvrscen za vrata pop nitnama a ne srafovima kao sto je bilo na foto prici. Jebene pop nitne treba da se buse da bi se otkacile. A ja nemam busilicu. Kao starom ljubitelju kvizova, nije mi trebalo dugo da donesem odluku da li da nastavim ili da ipak odem kod majstora. Idem na sve ili nista. Jos ne koristim "pomoc prijatelja". Odlazim u Home Depot udaljen 45 min voznje i kupujem prelepu busilicu Black and Decker na baterije za 85$. Nema kablova. Wireless busilica. Od uvek sam zeleo da imam takvu, evo sad imam i opravdanje. Otpakujem moj majstorski Black $ Decker ponos i pocinjem da busim. Prva pop nitna me zajebavala jer znala da sam nevest. Druga isto. Ali vec treca, cetvrta i ostale pop nitne su shvatile da je djavo odneo salu, i da sam resen da istrajem pa se nisu opirale. Po mojoj proceni bilo je oko milion pop nitni. Prilikom busenja zadnje, ali bukvalno zadnje nitne, lomi mi se staklo prozora od vibracija busenja. Gledam kao na usporenom filmu kako se na staklu oblikuje prelepa fraktalna shara.
I puf, sve se srine na patos. Da puknem. Utrnuse mi usne od besa. Urotile se gospodjice nitne protiv mene i to je. Svaku sam deflorisao busilicom ali mi je zadnja dosla stakla. Disem duboko i probam da uradim popis stete:
Kasno je. Majstor ne radi. Parking relativno bezbedan, mozda mi niko i ne dira unutrasnjost kola. Sutra je radni dan, moze da se ode do majstora. Napolju normalno oblacno ali nije pala kisa, sto ne znaci da nece. Sutra radim, imam trening a i obecao sam supruzi da je vozim da polaze testove za voznju do najblize "DMV" kancelarije, od nas udaljene 30 milja.Dakle trebaju mi kola. Ako bih koristio taksi puko boh barem 50$. A mi gastarbajteri "ne volimo da trosimo" pare ni na taksi. Te noci sam se uspavao sa teskobom u novcaniku.
Ustajem rano ujutru, uzimam renta kar, odlazim kod onog istog majstora. Njegova nova procena je 600 plus 208 prozor, plus porez. Doslo mi da placem. Sta bre 600? Prosli put bilo 450. A on mrtav ladan kaze da nema pojma o cemu ja pricam. Sta cu? gdecu? Iskrivim siju i doteram auto. 808$ plus porez.
A plus renta kar 60 dolara.Dakle polomljen prozor od auta 1000$. Strasno.
Ako mi je kad sam gastarbajter.
... nekoliko meseci kasnije
He, he...
Ali ovoga puta sam im doskocio. Mislim njima majstorima za kola.
Cesto koristim jednocasovnu pauzu za rucak da svrnem do kuce na domacu hranu, da se poigram sa klincima, pa se vracam na posao. Gledam da uklopim sve. Juce, za vreme pauze, pokupim Jocu, parkiram auto na mom mestu na parkingu u podnozju nase zgrade. Usput pricamo kako bilo u skoli a on me po hiljaditi put tera da mu kupim helikopter na daljinski. Idealna alatka da nekom isteras oko ili odseces prst. Kao karakteran otac pristajem na opasnu igracku. Mnogo sam gladan da bi se raspravljao sa "hiljadu decijih pitanja".
Ulazimo u stan Ivca skace na mene kao "spajdernet". Jovana spremila ribu i pomfrit. Volim to da jedem. Dok mljackam ukusno spremljen rucak interesujem se za Jovaninu sledecu modnu reviju. Mljackam ja, mljackaju klinci. Posle lepog rucka sam imao svega par minuta za slobodne aktivnosti. Naravno rvao sam se sa svojim lavicima u krevetu. Stariji se umokrio od smeha koliko smo ga golicali i grickali. Nazalost vreme porodicne idile je brzo isteklo. Nazad u kapitalizam.Sedam u auto, stavljam kljuc, okrenem ga. Nista. Ponovim. Opet nista. Izadjem iz auta, aktiviram/deaktiviram alarm. Nista. Pogledam kleme na akumulatoru, cvrsto stegnute, nema oksidacije. Ocenim da ima dovoljno tecnosti u akumulatoru. Hm.. Odem do stana uzmem drugi kodirani kljuc. Ni on ne pokrece motor auta. Pizdim. Pauza odavno prosla. Sedam u taksi i idem na posao. 7 dolara je u jednom smeru. Povratak, par sat i kasnije jos 7 dolara. Racunam, da ako nemam kola, sa mojim rasporedom aktivnosti, treba mi barem 30 dolara za taksi dnevno. To je na mesecnom nivou skoro hiljadarka. Ne valja. Nisam imao drugog izbora, pustio sam da stvar prenoci. Opet gastarbajterske nocne more. Pare izlaze iz dzepa celu noc a ja ih jurim mrezom za leptire.
Danas, ustajem ranije i ponavljam proceduru sa razlicitim kljucevima, alarmom, klemama,... Nista. Odlazim do servisa "Fredy & Shorty", koji je bukvalno 30 m od moje kuce. Poznajemio se vec. Pozajmljujem od njih uredjaj koji premoscava slab akumulator. Zakacim crveno na crveno, crno na crno, ukljucim oba prekidaca na uredjaju. Okrenem kljuc. Nista. Nema ni zvuk klik. Mrtav! Flatline! Pocinjem da se znojim. Vracam starter komsijama i pitam Fredija jel moze neko da dodje da pogleda. Kazu da to ne rade ali da imaju nekog ko ce da ga odslepuje jeftino. 65$. Sta bre jeftino, pa ja sam 30 m odavde. Pogledaj vidis moj auto. Eno tamo, opet pokazujem auto a i inicijativu. Frediju zao ali nisu ovlascenji za pruzanje usluga van radnje. Odem ja, bivsi strongman koji vuce kamione i prevrce automobile, da doguram svoj auto. Cini mi se da sam u Vilahu u Austriji vukao kamion od 20 tona 30 metara za 48 sekundi. Bas da vidim koliko sam u formi, razmisljam se ja dok se muzim. ALI! Ali nema nista od upravljanja na servo volanu dok nije motor u funkciji. To sam zaboravio. Tuzno gleda, jedno jedino skretanje koje nikako ne umem da izvedem bez volana koji je zacementiran.
Vratim se do majstora, konsultujem se sa njim i on kaze da popravka kosta oko 150$ ako nije nista ozbiljno. Dok sam se znojio bilo je dobro. Sada imam i gorusicu. Setio sam se epizode sa staklom, pa velim da ovo i nije mnogo skupo. Pristanem da pozovem da me odslepuju. I dok cekam muvam se oko auta. Pade mi na pamet da mi rucica automatskog menjaca mozda nije van polozaja "P" iliti parking. Tada motor ne moze da se pokrene, ali mi je to malo verovatno, jer van tog polozaja ne moze kljuc da se izvadi iz brave. Proverim polozaj rucice i uverim se da je na "P". Promrdam je malo, sta drugo da radim. Probam da upalim. EUREKA. Upalio sam kola. Milane majstore. Ponovo sam mobilan. Ustedeo sam 200 dragocenih novcanica svega par dana pre roka za placanje kirije za stan. Who's da man!
Probao sam jos 20 puta da postavim rucicu menjaca u "P" ali tako da auto ne moze da startuje. Nisam uspeo. Stvarno cudnovato kako se to desilo da taj prekidac nije registrovao lepo polozaj rucice.
Elem sada je 1:1. I mi, jefini gastarbajteri pooonekad ustedimo.