Otisao je Rahm, vratiti se nece…bar ne skoro…
Politika u Americi ponovo postaje dosadna i nezanimljiva, pogotovo imajuci u vidu nadolazece neinventivne tea party junose i njihove sledbenike. Dobro, Obama je tu bar jos dve godine, te se necemo bas dosadjivati…pogotovo jer pripreme za (re)izbore 2012 godine uskoro pocinju (vec 03. Novembra, dan posle rezultata midterm-a), ali ipak….
Ko ce da vice, vuce, resava, prelama, donosi (hrabre) odluke, beskompromisno se obracunavajuci sa retrogradistima…a uz sve to da bude prilicno zabavan, jednako voljen i omrzen. Peter Rouse svakako nece biti taj, ali…kao sto rece Mr. Barack: Those two guys definitely have different style…
Rahm Emanuel, Obamina desna ruka i jedan od najblizih saradnika, napusta Belu kucu nakon dve godine. Izazov je ogroman: buduci gradonacelnik Cikaga.
Imajuci na umu snagu i velicinu pozicije na kojoj ga svi manje vise vec vide, nije cudno…Imajuci u vidu letargicnost i blagu nezainteresovanost aka nezadovoljstvo demokratskog izbornog tela, kao i trenutni pad Obamine popularnosti, takodje nije cudno, jer ne moze se naci bolji i elegantniji nacin da se promeni adresa, a da se ode i ostane veliki…Medjutim, imajuci na umu zelju za uspehom, politickom promocijom i usponom, istoriju ratovanja u Vasingtonu i obracuna sa neistomisljenicima, mozda deluje blago iznenadjujuce odluka da se ucesce u u politici na nacionalnom nivou zameni za bavljenje politikom na “lokalnom” nivou…najvisem mogucem ali ipak…
Rahm Emanuel je covek koji je predodredjen da bude na vrhu piramide. U svojoim ranim pedesetim, pun samopuzdanja, snage i mnogo toga vec ostvarenog na vrhuncu svoje politicke karijere je svestan da je vreme da se bude na vrhu…by name. Da bude na nacionalnom nivou izabran na funkciju visu od onih koje je do sada imao…tesko; da bude predsednik nikako…dakle….
Sam je davno izjavio da ako postoji u svetu posao koji bi svakako jednoga dana voleo da obavlja, to je mesto gradonacelnika Cikaga, svog grada. Zeleo, dobio…priliku, za sada.
Veciti gradonaclenik Cikaga, Richard Daley se manje vise iznenada povukao i time neocekivano omogucio da se trka za novog prvog coveka Cikaga odrzi vec sada. Imajuci na umu Rahm-ovu bogatu istoriju rada za vecnog Mr. Daley-ja, nije se postavljalo pitanje na koju ce adresu Dejlijeva podsrka doci. U takvim okolnostima, sa kovertiranom podrskom i imajuci na umu politicki momentum, jedini logican izbor je bio upravo ovaj koji je napravljen: Rahm Emanuel ce biti najozbiljniji kandidat za buduceg gradonaclenika grada u kome arhitektura ima svoj puni smisao. Vraca se kuci, vraca se gradu kome je dao puno i koji mu je puno dao, bice medju svojima i bice na vrhu….zasluzeno.
Izazov ogroman ali i izazov koji je nemoguce bilo odbiti. Svakako ostaju otvorene dileme sta je Rahm Emanuel u stvari znacio za Demokratsku partiju, aktuelnog predsednika i koliko/kako je doprineo promeni kursa americke politike i samom kreiranju istorijskog trenutka iz Novembra 2008-e. Prventsveno stoga jer je u najboljem slucaju odnos Pro-Rahm : Anti Rahm bio i ostao 50:50.
Generalno govoreci, u ovom trenutku to i nije najvaznije. Sigurno je jedno, da ce americka politika na nacionalnom nivou na odredjeno vreme izgubiti jedinstvenu licnost a da ce Cikago dobiti fenomenalnog gradonacelnika, koji ce sigurno na neki (in)direktan nacin ucestvovati u dogadjajima koji nas ocekuju u Novembru 2012 kada ce 44-ti predesdnik polagati svoj “maturski” ispit. Do tada ce se Axelord, Messina i ostali potruditi da dilema u Novembru ne bude realna…Videcemo…Tezak zadatak je pred njima i zato se uskoro i oni sele kod novog gradonaclenika Windy City-ja….Bolje i lakse je zajedno…
Good luck and good night…