Rečnik Matice srpske kaže:
Tràdīcija (ž. lat)
1) a) Usmeno prenošenje istorijskih činjenica, predanje
b) Verovanje, običaji, pravila ponašanja i sl. Koja se prenose sa pokoljenja na pokloljenje.
2) pravn. Sticanje svojine pokretnih stvari predajom stvari iz ruke u ruku.
U Vujaklijinom leksikonu piše:
Tradicija (l. traditio)
predavanje, s kolena na koleno usmeno širenje (priča, pouka; verovanja, običaja i sl.) vest; običaj, navika; prav. predaja
Proverila sam i Oksfordski rečnik engleskog jezika, definicija je slična.
Ali, što se Bocvane, a i većeg dela Afrike tiče, ovim definicijama pod hitno treba dodati još jednu:
Tradicija
Najčešći i najuspešniji, gotovo neopoziv izgovor za sve što ne želite da uradite!
(Npr. Ne mogu to tako da uradim, nije naša tradicija! Mi, po našoj tradiciji, to ne radimo! To ne mogu da jedem jer nije tradicionalno! Iduće nedelje ne dolazim na posao zbog tradicije!...)
Ako mislite da preterujem, slobodno možete da se raspitate kod bilo koga putnika - namernika koji se zadržao u Africi više od dva dana!
Kad god se prosečan Afrikanac nađe pred zadatkom koji, iz bilo kojih razloga, ne želi da obavi, ili mora da objasni zašto je u radu pogrešio, možete u glavu da se kladite da će, pre ili kasnije, potegnuti tradiciju kao izgovor! I dobićete opkladu.
U početku me je, moram da priznam, to potpuno izluđivalo. Nemojte me pogrešno razumeti, duboko poštujem pravu tradiciju i svoju i tuđu, ali ovde se radi o objašnjenjima koja nemaju blage veze sa bilo kakvom logikom a još manje sa pravom tradicijom. Jednostavno, ljudi su shvatili da, ako nešto proglase tradicijom, druga strana (ne želeći da ispadne uskogruda ili da ne poštuje običaje zemlje u koju je se našla) mora da se povuče i digne ruke! Savršen izgovor da se kasni, izvrda posao ili stvari urade ofrlje! U stvari, savršen izgovor za svaku glupost koja ti padne na pamet! Samo potegneš tradiciju i sagovorniku ne preostaje ništa drugo osim da se puši od muke!
I sama sam naletala na taj zid „tradicije" mnogo puta. Pokušavala sam da se objašnjavam, da saznam od kad je i zašto, neka određena stvar tradicija (i da li je stvarno ili je izgovor), pokušavala sam da nađem načine da se situacija nekako razreši a posao završi. Uzalud! Mogla sam, komotno da lupam i glavom u zid - efekat bi bio isti. Sve u svemu, trošila sam energiju u bici za koju sam, unapred, znala da je izgubljena.
Konačno, jednog dana, setila sam se sopstvene tradicije i naše narodne poslovice: „Klin se klinom izbija!" Naravno! Eto meni rešenja!
Nisam morala dugo da čekam da ga isprobam. Koleginica sa kojom sam radila došla mi je sa najneverovatnijom pričom kako bi me ubedila da završim posao umesto nje:
- Jao, znaš, danas je četvrtak.
- Pa?
- Pa ja, četvrtkom, moram da izađem pre kraja radnog vremena.
- Od kad?
- Oduvek! To je moja tradicija! (U stvari, dogovorila se sa par drugih koleginica da izađu ranije i odu na neku rasprodaju...)
- A posao koji treba da završiš?
- Pa mogla bi ti da ga završiš. Mislim, ne bih ja izlazila, ali znaš kako je, tradicija mora da se poštuje!
Pogledah je sa puno razumevanja i namestih najljubazniji moguć osmeh:
- Jao, baš mi je žao, volela bih da mogu da ti pomognem, ali, eto, ne mogu!
- Ali ja moram da izađem, to je moja tradicija!
- Da, razumem, ali, znaš, moja tradicija zabranjuje mi da četvrtkom radim poslove koje je neko drugi započeo!
Efekat je bio neverovatan! Prvo je zaprepašćeno gledala u mene i nije znala šta da mi kaže a onda je, shvativši da sam je (prvi put) pobedila u njenoj sopstvenoj igri, poče da se smeje i reče mi da je sve ok. Mislim, tradicija je tradicija i mora da se poštuje... Bez obzira da li je prava ili izmišljena. Moja ili njena.
P:S:
Ovaj blog ležao je neobjavljen u mracnim dubinama moga računara već duže vreme, ali me blogokolega i moj stari blogodomaćin Krkar podsetio svojom pričom o evropskom otporu ka vinskim čepovima koji nisu od plute, kako je vreme da i ova pričica ugleda svetlost dana... :cvetic: