Putovanja

Kraj i pocetak part 1

robylad RSS / 10.10.2010. u 10:29

Pogled u bolje
Pogled u bolje
Svaki zivot svakog pojednica na ovoj zemlji je jedinstven, neponovljiv i zanimljiv svakome na svoj nacin. Meni se desava ta cudna stvar da od kako sam dosao ovde uzbudljive i nepredvidjene situacije smenjuju jedna drugu brze nego sto uspem da ih savladam u mislima. Ono sto su sva moja dosadasnja jutra imala zajednicko je to sto nisam znao gde ce me dan odvesti, koga cu upoznati i sta ce mi se sve desiti. Da sam znao sta me ceka tog dana ostao bih u krevetu. Da ne filozofiram previse...

 

Svanuo je jos jedan naizgled obican dan, isti kao i svi dosadasnji. Budjenje malo pre alarma, rastezanje po duseku uz paljenje racunara da prelistam vesti iz tatice mi Srbije (matica mi Hrvatska), tusiranje i odlucan korak do kancelarije kroz vrata koja razdvajaju moj deo stana od iste. Odmah mi je bilo cudno kada sam video da su Konanovi roditelji od ranog jutra vec tu, jer on obicno dodje posle 11h, a oni retko dodju u posetu na posao. Sredili su mi vizu - je prvo sto mi je proslo kroz glavu, jer svo ovo vreme sam radio kao spoljni saradnik zbog nemogucnosti agencije da mi nabavi radnu dozvolu. Kazu da je komplikovano za nove firme da zaposljavaju strance, jer drzava zahteva da zaposle prvo lokalne radnike pa tek onda strane drzavljane. Logicno zvuci - zastita domace radne snage i ekonomije. Pozivaju me u Konanovu kancelariju i shvatam da se nesto krupno desava - u vezi vize naravno, jer nikakve druge probleme agencija nema, ni sa mnom, ni sa drugim radnicima (novim dizajnerima). Razgovor pocinje njegov otac. Prica kako su svih ovih meseci pokusavali da nadju nekakav nacin da mi nabave radnu dozvolu, da su svesni mog rizika (jer sam dosao u ovu zemlju na slepo obecanje sa njihove strane o sredjenim papirima za rad), bla, bla, truc. Dok oci gledaju naizmenicno Konana, pa oca mu i majku, usi kao da cekaju recenicu "...i konacno mozemo da ti saopstimo da smo nasli resenje za tvoju vizu". Da li je bilo previse rano ili sam ja pogresno cuo ali recenica koja je izlazila iz njegovih usta je bila: "Konacno smo shvatili da ne mozemo da ti sredimo vizu i danas popodne se vracas kuci"! Mislim da sam zanemeo na par trenutaka i kao u Matrixu sam zaledio vreme posmatrajuci kapljice vlage oko Konanovog cela, pokrete dlanova njegove majke i glasno treptanje kapaka ozbiljnog oca. Mislim da je prvo sto sam izustio bilo "Ne mogu da krenem danas, dao sam ves na pranje, bice gotov tek predvece". Sada shvatam da je to toliko daleka rupa na ogromnoj svirali, ali ne znam zasto sam bas to rekao. Ni "a posao?", ili "kako danas let?", ma ni "cekajte, a dvonedeljni otkazni rok?", pa sve do "kada cu da se pozdravim sa prijateljima i organizujem pripremu roditelja na sokantne vesti?". Ono sto sam shvatio tek posle pola sata razgovora je sledece. Oni kao agencija ne mogu (nisu voljni da plate toliko novca/ne zele/nece - kako je kome volja neka protumaci) da mi obezbede radnu vizu, a posto ja zivim u stanu iza kancelarije sa mojim prestankom radnog odnosa gubim pravo i na taj prostor - sto u prevodu znaci da kada se nasa saradnja zavrsi, ja moram da se iselim. Sto i nije nista cudno ako se kaze nedelju ili par dana unapred. Ali u ovoj situaciji, kada su mi ujutro rekli da nam se danas zavrsava saradnja i da "moram" da se iselim do kraja radnog vremena, nikada se nisam nasao. Pogotovo ne u stranoj, i za mene jos nepoznatoj zemlji.

 

Ono sto sam uspeo da shvatim u tom razgovoru (jer se od shoka jos nisam opasuljio) je da se saradnja prekida i da oni kao prva familija koju sam ovde upoznao imaju odgovornost prema meni, i da su mi zbog toga rekli da letim isti dan nazad u zemlju. Na stranu sto sam se u trenutku osetio kao najgori abortus odbacen od njih, ali taj "zahtev" da napustim zemlju mi je od pocetka bio sumnjiv i nerazuman. Dok mi nisu objasnili to za odgovornost. Da se oni osecaju odgovorno za mene sve dok se ne vratim u moj grad odakle sam i dosao ovde. Od pocetne neverice i osecaja ruznog paceta pocinjem polako da shvatam da se oni boje za mene. Strah ih je sta sve moze da mi se desi, i nista ne zele da prepuste slucaju - otuda i na papiru zabelezeni detalji leta tog popodneva, iako mi viza traje jos 2 meseca. Kada sam malo dosao k'sebi zaustavio sam Konana sa bukiranjem leta i pitao:


- "prekidamo saradnju?"
- "da"
- "moram da napustim kancelarijski prostor danas?"
- "da"
- "onda mi dozvolite da sa moja dva preostala meseca pokusam da se sam izborim za svoje mesto pod      vrelim suncem ove zemlje i da na svoj nacin pokusam da dobijem radnu dozvolu ako vi ne zelite."

Pogledase se cudno. Nisu ni razmisljali o toj opciji. U njihovim glavama je bilo bitno samo da me vrate u zemlju iz koje sam dosao zbog njih. Polako se tenzija i ljuto razocaranje u njih povlace. Pokusavam da gledam stvari sa njihove strane. Da je Konan u Srbiji, i da nisam u stanju da mu obezbedim vizu, mozda bih i ja slicno reagovao, ali ono sto sigurno ne bih uradio je to da ga izbacim iz smestaja koji mu ja obezbedjujem u jednom danu i posaljem kuci bez da cujem njegovo misljenje i zelje. Kada sam im rekao za moju zelju za ostankom u zemlji prica je krenula u skroz drugom pravcu. Svesni su da sam upoznao dosta ljudi ovde, mozda nisu bili svesni da ce ti drugi ljudi odmah pozrtvovano da mi pomognu za razliku od njih. Jer pri prvoj pomisli da to vece necu imati gde da spavam odmah sam nazvao moje Malajce i zamolio ih za privremeni smestaj na sta sam dobio odgovor da to privremeno moze da bude cak par meseci i da sam uvek dobrodosao. Kinezi se malo postidese. Neka, u neku ruku mi je bilo drago u tom trenutku. Ali samo tada. Ako sam nesto naucio od kada sam ovde je da postoji nekakva karma, i da ne treba misliti nista lose ljudima oko sebe, niti im pozeleti ista rdjavo. Sve se to nekako i u nekom obiku vrati kad tad. Evo, vec sam cuo da je agencija (zbog loseg vodjenja) pred gasenjem.

 

Nakon opsirnog i konstruktivnog razgovora sa Konanom i njegovima izdejstvovao sam da me finansijski obezbede za naredna dva meseca. Mislim da je to bilo fer, jer su tako nesto i oni imali na umu, samo sto je tu bila ukljucena karta za avion koju sam ja odbio i zamolio da taj iznos daju meni na ruke, pa cu ja odluciti sta i kako dalje - rob valjda nisam. Bar ne vise. Jer, nezgodno je bilo ziveti u prostorijama pored kancelarije, nemati svoju privatnost, mislim da ce svima sada biti lakse. Krecem sa pakovanjem i jos jednom selidbom. Nista mi ne smeta sada jer kako dan odmice shvatam da mi predstoje dva meseca uzivanja u prelepoj zemlji. Na meni je da odlucim da li cu uzivati, traziti posao, ili se jednostavno posle 6 meseci provedenih ovde vratiti u taticu mi Srbiju. Vazno je da sam obezbedio smestaj i da imam finansijsku podrsku u koverti.

Sacekao sam Lily da se vrati sa posla i Konanova majka me je odvezla do njih, iako je samo iza coska. Zelela je da upozna ljude kojima me prepusta. Ne mogu sebi da dozvolim da im zameram ista, ipak je ovo druga zemlja, drugaciji obicaji i pre svega druga nacija sa drugim karakterom i ponasanjima. Nakon "primopredaje" sam ispricao Lily sve sta mi se desilo i sacekali smo da Munir dodje kuci. Nakon prepricane cele situacije prvo sam morao da ih zaustavim da ne idu da se "obracunaju" sa Kinezima, toliko su se iznervirali, cak i vise od mene. Odmah su mi sredili tri intervjua za posao naredne nedelje, jedan u KL, jedan sa senatorom severne provicnije i jedan u blizini ovde. Opet sam se osetio da me neka srecna zvezda gleda. Samo kada pomislim da sam se nasao bez smestaja i posla u jednom danu - i da su mi oni izasli u susret u svakom pogledu, ne mogu a da ne budem zahvalan do neba. Primiti stranca u kucu, dati mu celu sobu sa krevetom, ormarom i prozorom (u starom stanu nisam imao ni ormar ni prozor) na koliko god mi treba - mogu samo najiskreniji i dobri ljudi koje sam ja imao srece da upoznam ovde.

 

Sada mi predstoji novi pocetak. Posle nenadanog i brzog zavrsetka jednog dela mog zivota ovde, sve mi se okrenulo za 180 stepeni. Sva sreca pa sam upoznao divne i iskrene ljude koji su mi izasli u susret i dalje ne znam na koji nacin da im se zahvalim, jer sve sto bih ja mogao da uradim za njih ne moze se uzvratiti osim u indenticnoj situaciji sa zamenjenim ulogama. Lezem u novi krevet sa pogledom kroz prozor na istu reku koju sam gledao iz proslog stana. Odavde deluje mnogo lepse.

 

...to be continued...

 

Dalibor Kokic

Snimci

Atačmenti

  • Ja.jpg / 39.05 / KB image/jpeg


Komentari (10)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

yugaya yugaya 11:11 10.10.2010

aw :(

..snaci ces se ti, nemam brige, virnula sam ti u portfolio i super radis

... a next time nikad ali nikad ne idi bez ili papira u ruci ili napismeno overeno da su duzni u roku da ih obezbede - previse prica iz raznih delova sveta o tome kako je lako povuci ljude u relokaciju ne rekavsi im da se firmi isplati da ih izvrte na par meseci i onda obaveste kako'unfortunatelly...'
robylad robylad 12:27 10.10.2010

Re: aw :(

yugaya
..snaci ces se ti, nemam brige, virnula sam ti u portfolio i super radis

... a next time nikad ali nikad ne idi bez ili papira u ruci ili napismeno overeno da su duzni u roku da ih obezbede - previse prica iz raznih delova sveta o tome kako je lako povuci ljude u relokaciju ne rekavsi im da se firmi isplati da ih izvrte na par meseci i onda obaveste kako'unfortunatelly...'


Hvala

Snasao sam se vec, kaskam sa blogovima, jer nemam vremena, zar ste svi vi sumnjali u to?
radekokic radekokic 12:31 10.10.2010

sretna zvezda...

Ovo zvuci jako deprimirajuce u pocetku, ali tvoji dobri Malajci stupaju na scenu i ispravljaju "krivu Drinu"... ne kaze se dzabe da "U dobru je lako dobar biti - na muci se poznaju junaci!"... a osim sto si ti pravi junak, tako daelko, sam na drugoj streni sveta, odlicno si se snasao, odgovorio im i resio da savim iskusas svoju sretnu zvezdu - svaka cast na tom hrabrom potezu
7ispala7 7ispala7 17:29 10.10.2010

jutro!

Ko zna zasto je to dobro- pomisli tako i idi dalje....Da li si sreo Konana od tad?U svakom slucaju -ubedjena sam da ce ti tu biti bolje
robylad robylad 07:02 11.10.2010

Re: jutro!

7ispala7
Ko zna zasto je to dobro- pomisli tako i idi dalje....Da li si sreo Konana od tad?U svakom slucaju -ubedjena sam da ce ti tu biti bolje


Zvao me Konan jednom, ali ja nekako nemam zelju da budem u kontaktu sa njim....za sada..

vec mi je bolje
ristotel ristotel 11:43 11.10.2010

eh

...razumem sto ne zelis kontakt s Konanom... al mozda on i nije tako losh, samo ne ume da se nosi sa roditeljima... kao i vecina ljudi inace...


... ali sto se tice tvog bloga i stila pisanja, opet cista desetka, i ponavljam se vec, ali voleo bih bar jednom da sklopis neki ebook, ako vec ne objavis papirnu verziju dozivljaja....
robylad robylad 02:06 12.10.2010

Re: eh

ristotel
ali sto se tice tvog bloga i stila pisanja, opet cista desetka, i ponavljam se vec, ali voleo bih bar jednom da sklopis neki ebook, ako vec ne objavis papirnu verziju dozivljaja....


Heh, hvala velika..mozda i bude nesto jednog dana..kada se zasitim dizajna..putovanja, i odvojim vreme samo za spise..

ddsonik ddsonik 08:18 12.10.2010

da bi ustao...

...moras da padnes, ali kako vidim kod tebe je taj 'recovery rate' prilicno dobar
Dobre ljude cuva neka dobra zvezda, sta ja znam sta, ali u svakom slucaju radi posao. ili je ipak da sreca prati hrabre? Ti znas.

Sve najbolje!
pozdrav iz Shanghai-ja

manituu manituu 14:31 12.10.2010

nesto si valjda naucio

robi nemoj preterano da verujes ljudima, iako su generalno azijati posteniji od zapadnjaka, ali kinezi su ipak malo drugaciji nego ostatak ljudi iz istocne azije, u krajnju ruku jer ima ih jako puno, i moraju da se bore za svoje mesto pod suncem ...
drago mi je da se ne predajes, i samo nastavi dalje, svi te podrzavamo...
ali ti ja, heheheh, savetujem i da malo kopas po oglasima, da mozda nadjes i neki posao u bangkoku, znas moje misljenje o tajlandu :)...
bas bih voleo da se sretnemo u aziji, karta je vec kupljena za 2. februar, istanbul- bankok, i ostajem do zadnjeg dana februara......
generalno idem sad samo thai i cambodia, ali mogu da se spustim i do malezije, posto cu i inece biti na jugu tajlanda, u prvoj polovini februara...ili ti da skoknes do gore, ako imas neki godisnji odmor ...
ajde uzivaj, i nemoj nista da se brines, dobrim ljudima se dobrom i vraca..
robylad robylad 02:20 13.10.2010

Re: nesto si valjda naucio

manituu
robi nemoj preterano da verujes ljudima, iako su generalno azijati posteniji od zapadnjaka, ali kinezi su ipak malo drugaciji nego ostatak ljudi iz istocne azije, u krajnju ruku jer ima ih jako puno, i moraju da se bore za svoje mesto pod suncem ...
drago mi je da se ne predajes, i samo nastavi dalje, svi te podrzavamo...
ali ti ja, heheheh, savetujem i da malo kopas po oglasima, da mozda nadjes i neki posao u bangkoku, znas moje misljenje o tajlandu :)...
bas bih voleo da se sretnemo u aziji, karta je vec kupljena za 2. februar, istanbul- bankok, i ostajem do zadnjeg dana februara......
generalno idem sad samo thai i cambodia, ali mogu da se spustim i do malezije, posto cu i inece biti na jugu tajlanda, u prvoj polovini februara...ili ti da skoknes do gore, ako imas neki godisnji odmor ...
ajde uzivaj, i nemoj nista da se brines, dobrim ljudima se dobrom i vraca..


Hvala na podrsci!

Kaskam malo sa blogovima zbog nedostatka vremena, u sledecem blogu pisem o sadasnjem (novom) poslu i svemu ostalom.

Ne sumnjam da cemo se videti, ili u Tai ili ovde, sasvim je nebitno!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana