Danas nisam bio na ulicama Beograda pa ne znam. Večeras jesam bio na tim ulicama, ali opet ne znam. Gledao sam televizijske programe uglavnom i zato mogu jedino njima da kažem – svaka čast.
Dakle, svaka čast:
- snimatelju Studija B što je u onolicki objektiv kamere uspeo da smesti onoliki stomak ministra za ljudska i manjinska prava dok je pozdravljao učesnike Parade
- Prvom programu RTS-a što je junački izdržao da ne prekine seriju Diznijevih crtanih filmova i makar tzv. „kajronom“ izvesti o milim i nemilim dešavanjima u Beogradu
- Marku Karadžiću (potpisuju ga kao stručnjaka za ljudska prava) bivšem državnom sekretaru što je došao na skup koji je otvorio njegov bivši šef sa kojim, kako veli štampa, mesecima nije mogao da sarađuje u aparatu javne uprave
- idiotima koji su od mobilnog mamografa umislili da su kola za direktan prenos TV B92 na čijem kanalu više nema prenosa španske fudbalske lige.
Policajci, žandarmi, specijalne jedinice MUP-a, novinari, snimatelji i njihovi vozači, lekari i medicinsko osoblje, vatrogasci i radnici gradske čistoće – jedini su danas (mada je nedelja) radili svoj posao i pobedili.
Svi ostali smo izgubili.