Hronika| Život

Slavica

mikele9 RSS / 12.10.2010. u 17:48

4186-ucionica.jpg

Dok on nije došao u naše odelenje, ja sam bila najbolja učenica. Nije mi bilo lako, bila sam kako se onda govorilo, dete iz radničke porodice. Mama mi je bila domaćica a tata je radio kao radnik u Fabrici kablova. Imala sam još dve sestre i tri brata a živeli smo sa nekoliko porodica u baraci koja je ostala posle izgradnje jedne stambene zgrade. Nas toliko u tri malene prostorije, bože kad se setim, nisi mogao da se okreneš a da se ne sudariš sa nekim. Voleli smo se i dobro slagali, pomagali mami i jedni drugima ali je to zaista bio pasji život! I pored svega ja sam uvek nalazila neki kutak, zavukla bih se i učila, radila zadatke, vežbala. Inat a moram priznati i zavist me terala da budem uspešna, da budem najbolja. Bila sam niska rastom, neugledna ali se nisam predavala. Iz svih predmeta sam imala petice. Samo sam ja znala koliko me to koštalo i da ne grešim dušu, znala je to i naša razredna, dobra, osećajna, tiha i nenametljiva, Mira Trailović. Razvedena, živela je sa ćerkom u maloj garsonjeri u ulici Sonje Marinković na prvom spratu. Znam to jer smo je posetili jednom kada su nam rekli da je bolesna i da nekoliko dana neće dolaziti u školu. Naša razredna je bila završila dva fakulteta, svetsku književnost i francuski jezik. Predavala nam je i srpski i francuski.

Bili smo druga generacija koja je upisana u novu, još nedovršenu oglednu, mislim da je bila prva u Jugoslaviji, školu, Đorđe Natošević. Za sve predmete smo imali kabinete, škola je bila svetla, čista, imali smo ormariće u koje smo ostavljali obuću a po školi smo se kretali u patikama, sve se sijalo. Uslovi su za ono vreme a bojim se i za ovo današnje, bili na najvišem nivou.  U našem Vf pored mene bilo je još odličnih đaka ali sam ja davala sve od sebe da pošto-poto budem najbolja i uspevala sam u tome. Svi nastavnici su me isticali kao primer.

Onda se pojavio on! Doselio se iz Prištine, razredna je rekla da je četvrti razred završio kao skroz odličan, da se nada da će i ovde tako nastaviti, poželela mu je dobrodošlicu i pošto je bio visok i krupan, poslala ga je u zadnju klupu da sedi sa Srđom. Sa Srđom se odmah sprijateljio ali je morao da prođe kroz raznorazne ispite da bi bio prihvaćen u odelenju. Prvo je morao da se potuče sa Jajcetom koji je važio za najjačeg dečka u odelenju. Bila je to za današnje pojmove viteška tuča. Posle časova svi smo se iskupili iza škole i okružili ih. Dohvatili su se i on je posle nekog vremena uspeo da obori Jajceta na leđa i sedne mu na grudi. Posle su ustali, pružili jedan drugom ruku i to je bilo to. Dugo sa ga iza leđa zvali Šiptar ali on nije davao pet para za to. Bio je veseo i druželjubiv, ne mogu da grešim dušu, i prema meni se ponašao drugarski ali sam ja osetila da će mi on pomrsiti račune. Da me pitate kako, ne znam niti mogu da objasnim ali taj osećaj je počeo da me grize i obuzima. Da mi je postao protivnik shvatila sam kada je naš nastavnik biologije pohvalio njegovu svesku i rekao da će je poslati na izložbu na kojoj sam do tada iz naše škole učestvovala samo ja. Onda ga je naša razredna a obrađivali smo Branka Ćopića, zamolila da pročita jednu od dogodovština Nikoletine Bursaća, vi svi imate naš vojvođanski akcenat, rekla je. Iako mi se srce steglo morala sam u sebi priznati da je zvučalo savršeno. Slobodan kakav je već bio, rekao je da je pre neku godinu na radiju slušao Branka Ćopića kako čita odlomke baš iz Nikoletine Bursaća, da mu se to mnogo dopalo i da je pokušao da imitira način Brankovog govora. A imao je smisla za jezike. Ja sam bila najbolji Francuz u odelenju, razrednina uzdanica ali je on preuzeo to meni tako važno mesto, lako i ubedljivo i ne znajući koliko ću suza proliti zbog toga. Razredna ga je zavolela i vrlo često je pred odelenjem čitao svoje pismene radove. Nije on želeo da se ističe, nikada se nije javljao, nije dizao dva prsta kada neko od učenika nije znao odgovor na postavljeno pitanje, što sam ja od kad znam za sebe uvek radila. Zapela sam još više, učila sam po ceo dan, pazila na časovima ali je on uvek umeo da me i ne samo mene, iznenadi. Nastavnica iz Geografije Gončarova, imala je običaj da nam zada da obradimo neku temu iz oblasti koju smo trenutno radili. Kada je on počeo da čita svoju temu a radilo se o vulkanima, meni je izgledalo da prisustvujem naučnom predavanju! Baš sam ga mrzela! I sama nastavnica je bila iznenađena pojedinim pojmovima i činjenicama kojih nije bilo u našem udžbeniku. On je bez želje za hvalisanjem, rekao da je u enciklopedijama svojih roditelja potražio i našao sve o vulkanima i to je iskoristio u svom radu. Zapamtila sam za vjeki vjekov izraz Magma za koji niko od nas pre toga nikada nije čuo. Na nastavničino pitanje, odgovorio je da je Magma usijani konglomerat (još jedna reč koju nismo znali) minerala i stena koji se, kada izbije na površinu kroz grotlo vulkana, naziva Lava.

Ređao je peticu za peticom, izgledalo je kao bez muke. A crtao je najbolje u školi. Nastavnik likovnog izlagao je njegove radove u vitrini koja se nalazila na zidu sa spoljne strane naše učionice. Stizao je i da igra fudbal, da peca, da se kupa na Bećarcu, odgledao je svaki film koji se davao u Jadranu, Narodnom ili Zvezdi. Išao je u pozorište, vozio bicikl, zabavljao se sa jednom od najlepših devojčica u školi, sećam se da je ona kasnije bila Mis Vojvodine. Nisam mogla očima da ga vidim, zaista sam ga mrzela. Iako sam i dalje imala sve petice, zbog njega sam se osećala odbačenom. Ovako matora znam da je to bilo besmisleno ali su svi nastavnici počeli da se prvo njemu obraćaju, dolazilo mi je da iskočim iz kože! Primetila sam da ima protivnike i u Miti i Aleksandru, pokušavali su da ga poremete čestim upadicama dok je odgovarao, njemu nije bilo prijatno ali je uspevao da im odoli. Čekala sam, sada sam svesna, detinje podmuklo, trenutak u kojem bih mogla da ga srušim sa pijedestala. I dočekala sam! Bilo je zimsko vreme, neonska svetla upaljena, šesti čas Biologija, nastavnik predaje oplodnju kod biljaka i insekata. Čujem tiho smejuljenje iza leđa, okrenem se i Marija mi doda ceduljicu na kojoj Srđinim rukopisom piše: Oplodnja = jebanje. Glasno se nasmejem i podignem cedulju da nastavnik koji je ustao, može da je vidi. Priđe mi, uzme je i pita: Ko je ovo napisao? Nisam časila ni trena, okrenula sam se i prstom pokazala na njega. Sada dok ovo pričam, neprijatno mi je, ne mogu da verujem da sam to uradila ali tada sam likovala, bila sam presrećna kada mu je nastavnik, njemu, njegovom ljubimcu, rekao: Ovo nisam očekivao od tebe, sram te bilo! Videla sam suze u njegovim očima, nije pokušavao da se brani, sagao je glavu i jedva dočekao kraj časa. Naknadno kajanje ne bi ništa promenilo, uradila sam to tada svesno sa ogromnom željom da ga ponizim i sebi povratim položaj koji sam do njegovog dolaska zauzimala. Nisam osećala ni mrvicu grižnje savesti, mrzela sam ga i bila sam srećna što je povređen. Posle završenog sedmog razreda odselio se za Titograd i od onda ništa ne znam o njemu.



Komentari (20)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mlekac mlekac 18:34 12.10.2010

Cim sam videla naslov

Morala sam da ti lupim preporuku
A sad na citanje.
mikele9 mikele9 21:21 12.10.2010

Re: Cim sam videla naslov

Cim sam videla naslov
Morala sam da ti lupim preporuku
A sad na citanje.

Ti to na neviđeno, tj nepročitano, to jeste prijateljski gest ali računam i poverenje u ono što pišem. Hvala ti Mlekac
sesili sesili 18:40 12.10.2010

Kajanje

Dirljivo, ali mnogo kasno! Dobro je u životu boriti se za svoje mesto pod suncem, ali ne po svaku cenu. Poučno za sve koji treba da uče.
mikele9 mikele9 21:25 12.10.2010

Re: Kajanje

Dirljivo, ali mnogo kasno! Dobro je u životu boriti se za svoje mesto pod suncem, ali ne po svaku cenu. Poučno za sve koji treba da uče.

Moramo se boriti za svoje mesto ali to, kako sama kažeš, ne podrazumeva zlobu, mržnju, pakost...Svi smo se na žalost sretali s tim u svojim životima, srećemo se i danas a sretaćemo se i nadalje
Jukie Jukie 19:29 12.10.2010

Da, deca vole da podmeću

Baš je super kad si autističan pa te boli uvo za popularnost, inače čovek može da umre od nepravde

Meni su jednom namestili da sam navodno otvorio prozor kad je nastavnica likovnog nekoliko nas ostavila preko velikog odmora u učionici (u suštini big deal, otvoren prozor, kad sam ja radio kao nastavnik uvek smo držali prozore otvorene da se izduva učionica, ali tada je bilo to pravilo). Ja sam lepo govorio da nisam, i njoj i razrednom, ali su svi koji su bili u učionici preko odmora odlučili da kažu da jesam. Nastavnica likovnog je rekla da su svi rekli da jesam. Ja sam rekao da svi lažu. To nije bilo prihvaćeno, taman posla da svi lažu, to je nemoguće.
mikele9 mikele9 21:29 12.10.2010

Re: Da, deca vole da podmeću

Nastavnica likovnog je rekla da su svi rekli da jesam. Ja sam rekao da svi lažu. To nije bilo prihvaćeno, taman posla da svi lažu, to je nemoguće.

Kao jedno od krucijalnih demokratskih dostignuća je da je većina u pravu. Na žalost u životu to često, vrlo često nije istina
fedor18 fedor18 19:33 12.10.2010

iako mi je prvi glas govorio da hoću,ali

ipak neću okačiti komšinicu slavicu i satana panonskog i tako minirati text
neka ide nešto inspirativnije,sa ukusom davno prošlih vremena



sa minom moraš nežno kao sa ženom...
prsan marku u nekoj epizodi kapelskih kresova
mikele9 mikele9 21:31 12.10.2010

Re: iako mi je prvi glas govorio da hoću,ali

iako mi je prvi glas govorio da hoću,ali
ipak neću okačiti komšinicu slavicu i satana panonskog i tako minirati text

Trebao si, obradovao bi me...ali nije kasno da to uradiš
fedor18 fedor18 08:54 13.10.2010

Re: iako mi je prvi glas govorio da hoću,ali

mikele9
iako mi je prvi glas govorio da hoću,ali
ipak neću okačiti komšinicu slavicu i satana panonskog i tako minirati text

Trebao si, obradovao bi me...ali nije kasno da to uradiš

Njet.
Nije sve u miniranju,ismejavanju,sujeti,pa i cinkanju...
Ima nešto i u harmoniji
Uvek sam se identifikovao s klincima, u srcu,tzv. nevinim gubitnicima od De Sicinih Čistača cipela do Molnarovog u Junacima Pavlove ulice
Ribozom Ribozom 20:33 12.10.2010

male i velike tajne

Moram da primetim da je na fotografiji tabla na pogresnom mestu, kao i da ima minimum mesta za 40 ucenika.

Najlepse je u prici Slavicino iskreno kajanje, i to potire ovu malu decju zlobu.
Sa druge strane mogu da posvedocim da raseljena lica sa Kosova odlicno primljeni u ostatku Srbije (na osnovu licnog i iskustva prijatelja)...i zato mnogo hvala.

Isecak iz nekog lokalnog radio programa:
Novinar> Mislite li da je veliki broj izbeglica uzrok sto grad nema dovoljno vode?
Slucajni prolaznik> Uzrok su opstinski funkcioneri sto vec 10 godina nemamo vode.
mikele9 mikele9 21:40 12.10.2010

Re: male i velike tajne

Najlepse je u prici Slavicino iskreno kajanje, i to potire ovu malu decju zlobu.
Sa druge strane mogu da posvedocim da raseljena lica sa Kosova odlicno primljeni u ostatku Srbije (na osnovu licnog i iskustva prijatelja)...i zato mnogo hvala.

Slavica je odrasla i sazrela, postala svesna sebe i svojih postupaka, ne posipa se pepelom niti prenemaže, dovoljno je iskrena da makar i ovako kasno raščisti sa detinjim glupostima, dečjom zlobom i pakošću.
Ja sam se mnogo selio i uglavnom bivao prihvatan od društva ali je bilo i neizbežnog dokazivanja, uglavnom sa dečacima. Morao sam da se pobijem, da bih utvrdio svoje mesto.
Jukie Jukie 00:24 13.10.2010

Re: male i velike tajne

Ribozom
Moram da primetim da je na fotografiji tabla na pogresnom mestu, kao i da ima minimum mesta za 40 ucenika.

Doduše mi smo u osnovnoj školi za leđima imali panoe na koje su kačili naše crteže
možda je to stara tabla koja služi kao pano
A u srednjoj školi nas je bilo 40 u odeljenju
mirelarado mirelarado 20:40 12.10.2010

Мржња и завист

Препорука за причу, Микеле, никако за Славицу. Децу, колико је то уопште могућно, треба учити да пронађу шта заиста воле, шта им лежи, и да те вештине и та знања продубљују и тако се истичу. Мржња и завист највише штете самим мрзитељима и завидљивцима.
mikele9 mikele9 21:17 12.10.2010

Re: Мржња и завист

Мржња и завист највише штете самим мрзитељима и завидљивцима.

O kako je lepo i zdravo probuditi se i radovati se novom danu, voleti i nebo i sunce i ljude koje ćeš sresti, biti pozitivan i dobronameran, nemati u sebi ni zrnce mržnje i zavisti. Budeš prosto normalno ljudsko biće. Izgleda da je to najteže.
Pozdrav dragoj Mireli
mariopan mariopan 22:02 12.10.2010

Re: Мржња и завист

Mene to još uvek može iznenaditi - ta pakost u dece. Zloba. Znam da postoji ali mi je nespojivo sa decom koja su u mojoj mašti uvek nežna i nevina , ne lažu, ne kradu, ne nabeđuju drugove i slično. Možda mi je tako bilo lakše da odrastem pa sam žmurila na oba oka?

Žao mi je Slavice, više nego povređenog druga, verujem da je on to zaboravio i preboleo, a pozitivno u celoj priči je to što Slavicu njena pakost i danas boli. Postojanje tog bola je prvi znak izlečenja - za to joj čestitam.

Hvala Mikele na lepoj i poučnoj priči
ddsonik ddsonik 08:47 13.10.2010

Re: Мржња и завист

Duboko verujem da svakoga svaka, pa i najmanja, ucinjena pakost ili makar samo namera boli 'za vjek i vjekovi'. Ustvari, jedino tako mogu da objasnim da su pakosne osobe uvek lose raspolozene i spremne za nove pakosti u nadi da ce tako umanjiti bol od prethodnih.

O kako je lepo i zdravo probuditi se i radovati se novom danu, voleti i nebo i sunce i ljude koje ćeš sresti, biti pozitivan i dobronameran, nemati u sebi ni zrnce mržnje i zavisti. Budeš prosto normalno ljudsko biće. Izgleda da je to najteže.


Za sve dobre stvari potrebna je vezba ok, mnogo vezbe...

Stvarno lepa prica i kao i obicno, navodi na razmrdavanje sivih celija.

Puno pozdrava
mikele9 mikele9 09:51 13.10.2010

Re: Мржња и завист

Mene to još uvek može iznenaditi - ta pakost u dece. Zloba. Znam da postoji ali mi je nespojivo sa decom koja su u mojoj mašti uvek nežna i nevina , ne lažu, ne kradu, ne nabeđuju drugove i slično. Možda mi je tako bilo lakše da odrastem pa sam žmurila na oba oka?

Draga Mariopan, zmurili mi ili oba oka drzali sirom otvorena, deca imaju u sebe ugradjenu i mrznju i zavist i pakost, kvaka je u tome da ih naucimo (roditelji, skola/drustvo) da ih suzbijaju u sebi, sebe radi, pre svega. Iako decu najcesce idealizujemo, ona, pored onoga sto vec nose u sebi, snimaju odrasle, uce od njih a sta mogu da nauce vidljivo je vec godinama.
mikele9 mikele9 09:58 13.10.2010

Re: Мржња и завист

Duboko verujem da svakoga svaka, pa i najmanja, ucinjena pakost ili makar samo namera boli 'za vjek i vjekovi'. Ustvari, jedino tako mogu da objasnim da su pakosne osobe uvek lose raspolozene i spremne za nove pakosti u nadi da ce tako umanjiti bol od prethodnih.

U pravu si prijatelju, samo sto u ovom slucaju ne vazi ona narodna izreka:Klin se klinom izbija. Takve osobe tonu sve dublje.
Za sve dobre stvari potrebna je vezba ok, mnogo vezbe...

Vezba i volja da se vezba
Srdacan pozdrav dragom Trojcu
miloradkakmar miloradkakmar 11:40 13.10.2010

Ni jedan

dečak mi nije mogao ništa. Dragica i Zorica bile su od mene bolje i u čitanju i brojanju... i u rvanju.
mikele9 mikele9 13:47 13.10.2010

Re: Ni jedan

Ni jedan
dečak mi nije mogao ništa. Dragica i Zorica bile su od mene bolje i u čitanju i brojanju... i u rvanju.

Aferim Milorade! Svaka ti čast, bio si Vitez od malih nogu

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana