Gost autor| In memoriam| Ljudska prava

Kada prolazite kroz Sjeverin, otvorite prozor...

robylad RSS / 21.10.2010. u 10:38

Prepustam "papir" dragom poznaniku iz ovih krajeva "Scout033"...

 

"Sjeverin…

Kreneš od moje Varoši na ćevape u Sarajevo, proći ćes kroz Sjeverin. Sjeverin je rodno mesto majke mog dobrog druga Doce. Sjeverinom ćeš proći ako pođes ka vikendici meni drage osobe. U Sjeverin je moj babo išao na igranku i u povratku slupao fiću. Nekada…

 Sada… Gledajući iz automobila u Sjeverinu nemaš više šta veselo videti. Ali otvori prozor putniče, osetićeš…

 

 Često razmišljam o nama Balkancima, našem mentalitetu i temperamentu. Našim majkama i sestrama. Volim svoju zemlju, volim svoje ljude, ne delim ih, samo nas pokušavam prihvatiti onakvi kakvi smo i takve nas sve volim, samo neke ne poštujem ili poštujem. Ništa drugo. Ovo što sledi je priča o nekim sasvim drugim ljudima. Ljudima odabranih od Izvora da nas podsećaju na produkt ljudske gluposti u jednom vremenu ludila. Na neke koji su trebali biti komšije i mi njima još uvek, a nismo, nažalost. Na prekinuti put. Na današnjicu…. Samo se molim, ne na budućnost. Amin.


U tim mislima vezanim za nama svima dragi Balkan, krv je nemoguće zaobići. Sama dolazi, ne znam čime dozvana. Imam neki osećaj da se ta naša balkanska zemlja zalijeva krvlju, supstancom karakterističnom po nama ljudima, kao kada kiša zalijeva livadu. Izgleda ta naša balkanska krv toliko vri svakih nekoliko dekada u nama, da moramo bar malo da je pustimo. Prošlost je pokazala da smo bolji “puštači” tuđe krvi nego svoje (čitaj puštanje svoje krvi malo više boli, a i nije u skladu sa verovanjem otupljenog mozga). Mada ima pojedinaca koji su uspeli u puštanju sopstvene. A koliko je to malo? 

U brojevima 99 000 ljudskih života u zadnji dvadeset godina. Da, ima jedna mala začkoljica kod tog puštanja krvi, ode i duša… Ode sa mirisom, istim onim koji osetiš kada prođes kroz Sjeverin. Takav skoro isti miris možeš osetiti na jednom brdu sa leve strane Sarajeva, na putu od moje varoši… A, ruku na srce i po celom Balkanu, isti miris, sa raznim dodacima krvi… Ide taj miris tako, po ovom našem dunjaluku, širi se, opija, mami, a mi, ljudi ko životinje, pustimo se… pa ljudi, nije to onaj miris ljubavi, nemojte da se varate…

U mojoj varoši, živeo je jedan dečak, ima on i ime i prezime, ali budem li ga imenovao, dobiće karakteristike pojedinca, a to neću. Na mesto gde sada on odmara nije pojedinac, nije sam, pa grehota bi bilo izdvojiti ga iz društva. To mu je bolan jedino preostalo. Baš taj klinac sa svojih 16 godina, vođen životom, ode iz varoši. Krene niz Bisticu Limom do Drine, prepliva je, prošeta još malo i dođe u šeher. Tu završi zanat, postade majstor za popravku oni drvenih kutija iz kojih vire ljudi. Imao je na planu da živi, da poleti! Joj kako je bio sretan, kažu… Kažu i da je zadržao taj osmeh… Još se smeje… Kada sam ga zadnji put posetio, na moju žalost, ne viđoh taj osmeh… 

Video sam dve nišanke, mali broj godina. Kada od onog većeg broja oduzmeš onaj manji, ostane tačno 23… 23 leta, 23 zime, 23 jeseni i tačno 23 proleća, pa onda 23 belaja iz komšiluka, 23 devojke… ko zna možda bi devojaka bilo više da nije hteo da živi slobodno, da nije hteo da ima onaj osmeh… Među svojim drugovima, na njihovoj konačnoj adresi, leži njih 1487… 1487 duša, 1487 istih onih poletnih osmeha, 1487 uspomena na sve što su imali, što su bili, čiji su bili i ko je bio njihov… Među njima leži moj rahmetli komšija i evo od devedeset i neke po ko zna koji put ima 23 godine… A ja živim s vama svoju dvadeset i treću… I smejem se….

Podstaknut emocijama zbog mog rahmetli ali i zaboravljenog komšije, da mu Izvor podari mesto pored Njega samog, vraćajući se u nas zajednički komšiluk, opet treba prćci Sjeverin… Odlučih da otvorim prozor. Sa stidom sam mirisao. Kunem se sa suzama. Vec 17 godina sjeverinski miris nosi njih trideset opijata, zajedno sa dušama i telima…. Taj sjeverinski miris se razlikuje od onog balkanskog i šeherskog mirisa, jer njegovi stanovnici nisu našli kuće… ne leže pod nišanima na kojima možes pročitati ime i godine leta… Nisu ukopani… Negde plutaju… Drina ih zavolela, kaže dobri su to ljudi, sjeverinska zemlja ih možda ne bi ni primila, jer nije im vreme bilo…. 

Bolan imalo je još toliko posla odraditi, još koji razred škole proći ili pasti… još koji put ženu i brata poljubiti… još koji 1. Maj dočekati… Bajram bolan… Ramazan… A ironijom dodajem, samo su tog jutra krenuli na posao, u školu… Naravno moram pomenuti jednog sjeverinskog komšiju, koji je svojim plemenitim delom spasio jednog sjeverinskog dečaka da mu duša pređe u miris… hvala mu…

A mi? Samo smo ljudi, skloni zaboravu, skloni sećanjima sa strahom… Skloni zatvaranju prozora dok prolazimo kroz Sjeverin… Pitam se puno toga. Neka to možda bolje da ostane u meni.

U mojoj varoši, malo se zna o našem dečaku, o našem šehidu, o našoj zaustavljenoj mladosti. O dečaku koji je postao majstor za one drvene kutije iz koje vire ljudi, koji se danas zove televizor. Možda su sada svi televizori pokvareni jer njega više nema. Ne znam. Njegova majka, brat i babo znaju. Verujem da svaki put kada pogledaju u TV, vide njega sa alatom u rukama. Majka njegova ne treba da ide kroz Sjeverin ili u šeher da bi osetila onog mirisa. Ima ga dosta, kaže, u njegovoj sobi. Meni je žao njegove majke, samo pomislim da sam ja pre 17 godina hteo da popravljam televizore, sada bi verovatno ležao miran i hladan. A šta bi radila moja majka… Ne smem ni da pomislim. Njega niko više ne pominje u našem komšiluku. Možda je mnogo belaja učinio. Možda je mnogo puta obrao komšijsku jabuku. Možda je imao jak šut levom, pa bi od njega pucali komšijski prozori. Kažu voleo je fudbal…. Doduše, kažu kada ih pitaš… nikako sami…

Verovatno će neki pomisliti da ovo moje malo pisanije priziva duhove. Ne. Ovo ima cilj da se bar negde na ovom dunjaluku, pomene moj rahmetli komšija koji je samo želeo da popravlja televizore. Da se pomenu svi oni iz sjeverinskog mirisa. Apel na putnike koji prolaze kroz Sjeverin da otvore prozore bez straha, neće ga miris uzeti, samo će ga podsetiti…"
 



Komentari (19)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

robylad robylad 10:46 21.10.2010

Kolega

Dobrodosao..fenomenalan tekst..

ne mogu da preporucim "svoj" tekst, nazalost.

Veoma jaka prica, lepo razlistana kroz par scena...
radekokic radekokic 16:26 21.10.2010

Re: Kolega

Divan je osecaj kada neko iz cista mira objavi tudji tekst, pogotovo tako dirljiv, pun emocija, suznih ociju, mirisa Balkana, ratova, sudbina... eh... Velika je stvar kad covek razaume ljudsku patnju, ma ciju, ma odakle, ma ko patio, i kad ume da place zajedno sa njim, a jedva da ga i poznaje...

Jer ljudska tuga je pregolema... a duse nevinih, ovakvim nasim pristupom, verujem da cemo bar malo smiriti.. pokoj im... A mi mozemo ici dalje nasim putem, samo ako znamo sta iza sebe nosimo i ostavljamo - onda nas zivot zaista ima pun smisao... Onda moze Covek (Covek sa velim C) da digne glavu i sa pravom da kaze: NIKO KAO JA! ... na takvima svet pociva....
u-r-talking-2-me u-r-talking-2-me 15:55 21.10.2010

apel za drzavu srbiju

da prizna odgovornost za ovaj zlocin!
radekokic radekokic 16:16 21.10.2010

Re: apel za drzavu srbiju

Pojedinci cine svaku drzavu... pojedinci nose zlocin u sebi.. Drzava, bilo koja, samo je utociste, pored ostalima, i tih zlocincima - goreli u paklu!!... i obracunava se sa njima, kako koja, Srbija svakako... Pokoj im dusi, zrtvama zlocinaca, bilo gde, bilo odakle...

Treba imati srca i duse pa objaviti ovako dirljiv tekst, pogotovo nekome iz drzave koja se proziva...
sentinel26 sentinel26 21:39 21.10.2010

18 godina trajanja zla

22.10.1992. - 22.10.2010.g.

Sjeverin : ratni zločin i velika mrlja na licu pravde Srbije

Tog dana ubijeni su :

1.Mehmed Šebo,
2.Zafer Hadžić,
3.Medo Hadžić,
4.Medredin Hodžić,
5.Ramiz Begović,
6.Derviš Softić,
7.Modhad Softić,
8.Mujo Alihodžić,
9.Alija Mandal,
10.Sead Pecikoza,
11.Mustafa Bajramović,
12.Hajrudin Sajtarević,
13.Esad Džahić,
14.Ramahudin Đatović,
15.Ediz Gibović
16.i jedina žena među njima Mevlida Koldžić.

radekokic radekokic 21:54 21.10.2010

Re: 18 godina trajanja zla

Ne znam koji je i ciji problem da ovakav jedan, nadasve nadnacionalan, a sasvim eticki opravdan, da ovakav tekst koji jasno operedeljuje stav prema patnji ljudskog roda, ma gde i ma na kojoj strani, ne znam koji je problem da se prihvati kao lamentacija nad zlom u nama samima.

Ponavljam, ovaj lirski prenesen tekst govori sve, a pojedini komentari ga samo uzalud cine prizemnim i bezuspesno ga guraju na kolosek politike - a on to nikako nije niti moze biti.. On je krik coveka nad zlom u coveku!...
vagabunda vagabunda 22:52 21.10.2010

Re: 18 godina trajanja zla

spisak zrtava prizeman?

ovo je tekst o ljudima koji su ubijeni od tvojih i mojih para, i to je organizovao legitimno izabrani predsednik nase drzave u svom kabinetu. ne vidim kako se tako nesto moze i teorijski izgurati izvan "koloseka politike".
radekokic radekokic 22:59 21.10.2010

Re: 18 godina trajanja zla

Moja greska, nisam bio dovoljno jasan. Hteo sam da istaknem eticku vrednost teksta koji je pokrenuo sve ove komentare. Izvinjavam se ako se neko osetio povredjen - to mi uopste nije bila nemera - naprotiv! Hteo sam samo da nas potaknem da dignemo glas protiv zla u nama, jer covek coveku ne sme biti samo vuk... gens una sumus...
sentinel26 sentinel26 21:41 21.10.2010

Dokumentarac B-92

Ovo je dokumentarac kojeg je napravila TV B92 u vezi ovog dogadjaja (hronološki poredjani djelovi)

Otmica u Sjeverinu

http://www.youtube.com/watch?v=xiRon_phvYM

http://www.youtube.com/watch?v=Cw04C56C8_E

http://www.youtube.com/watch?v=2Hz2cfOEehA

http://www.youtube.com/watch?v=px3e4UwlTx4

http://www.youtube.com/watch?v=PlKvhqfrsfc

http://www.youtube.com/watch?v=ctCkknpMvIw

http://www.youtube.com/watch?v=5TSshYDfDY0

jecullence jecullence 21:42 21.10.2010

...

Pokušavam napisati komentar..koji bi imao nekog smisla...ali kako...kad zločin nema smisla..zloba nema smisla...mržnja nema smisla...hvala autoru na podsećanju...jer većina zaboravlja.
sentinel26 sentinel26 21:45 21.10.2010

Saopštenja iz 2009.godine

Udruženje za zaštitu prava proteranih i raseljenih iz opštine Priboj kaže:

“Za vrijeme oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini, stanovnici oko 15 pribojskih sela, uz granicu sa BiH (koja su bila naseljena pretežno bošnjačkim stanovništvom), protjerani su od strane pripadnika rezervnog sastava VJ.”

Izvod iz saopštenja za javnost Udruženja:

Mi, mještani protjerani iz sela pribojske opštine, već više od 15 godina živimo van svojih domova.
Nikada nam ni u jednoj državi nije priznat status izbeglica, jer se, zvanično, u Srbiji nikada nije vodio rat.
Država Srbija nam, iz istog razloga, nikad nije priznala status interno raseljenih lica.
Istovremeno, svih ovih godina bili smo obavezni da plaćamo porez na zemlju koju ne možemo da obrađujemo.
Obraćali smo se za pomoć lokalnim i republičkim vlastima, sa molbom da se angažuju na saniranju naših domova.
Uvijek smo dobijali odgovor da to nije u njihovoj nadležnosti.



sentinel26 sentinel26 21:47 21.10.2010

Nalaz državne komisije u Priboju 2003.g.

Formirana komisija (u Priboju ) 2003. ustanovila je da je u toku 90-tih u tim selima nastanjenim bošnjačkim stanovništvom:

- Spaljeno preko 55 kuća,
- Devastirano preko 100 objekata.
- Većina kuća je opljačkano i
- 23 ljudi je ubijeno

sentinel26 sentinel26 21:48 21.10.2010

Srbija „nije“ učestvovala u ratu ?

11. 09.1990. - Borisav Jović, predsjednik Predsjedništva SFRJ zapisuje u svom dnevniku :

"Sada se radi etnička karta srpskog prostora, naročito u BiH i Hrvatskoj, da se jasno prikaže teritorija gde su Srbi u većini; od Šibenika, preko Like, Bosanske krajine, pored Save do Bijeljine svuda su Srbi u većini. U centru Bosne su Muslimani. Srbi presecaju i Sandžak pored Drine, pa se Muslimani ne mogu ujediniti. To je budući prostor Srbije"
radekokic radekokic 23:56 22.10.2010

Re: Srbija „nije“ učestvovala u ratu ?

...oprosti mu Boze, jer ne zna sta radi...
sentinel26 sentinel26 21:51 21.10.2010

Slike užasa










EDIT: Zahvaljujem se domaćinu bloga što se sjetio ovog dogadjaja i što pomaže da isti ne ode u zaborav.
radekokic radekokic 21:56 21.10.2010

Re: Slike užasa

Pridruzujem se.. sa nemirom u srcu i dusi...
robylad robylad 03:27 22.10.2010

Re: Slike užasa

sentinel26









EDIT: Zahvaljujem se domaćinu bloga što se sjetio ovog dogadjaja i što pomaže da isti ne ode u zaborav.


Tuzno mi je zadovoljstvo...
radekokic radekokic 00:06 23.10.2010

Re: Slike užasa

Sve zrtve, celog sveta, nevine su zrtve, nema krivih zrtava... Preziveli zlocinci - krvopije krvavih ruku i dusa - nikad ne imali mira ni sna, duse vam u paklu vecno gorele!.., "ne imao od srca poroda, rdjom kap'o dok mu je kolena!"...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana