Literatura| Život

Deset NAJBOLJIH romana na svetu, čemu?

vladimir petrovic RSS / 24.10.2010. u 14:22

 

Sutra se otvara Beogradski sajam knjiga. Eh, te knjige!

S tim u vezi, moram ispričati da sam pre nekoliko dana, navratio u jednu veliku antikvarnicu knjiga, što mi uvek pričinjava zadovoljstvo. Skoro do perverznosti.

I tako, preturajući stara izdanja, udišući miris požutele hartije i već izlapelog lepila, kao i miris crvotočnih drvenih polica i prašine sa potamnelih tapeta, naletim na jednu knjigu na engleskom jeziku, koja me odmah zaintrigira. Nosi eksplicitan naslov, kakav samo Amerikanci mogu dati: „W. SOMERSET MAUGHAM SELECTS THE WORLD'S TEN GREATEST NOVELS".  Pogledam malo bolje i vidim da se radi o jednom starom njujorškom izdanju, iz daleke 1958. godine.

Gde me nadje?

Nije da ja baš volim da čitam sve tzv. naj-liste. Ali me svako rangiranje knjiga interesuje. Znam ja da je nezahvalno govoriti o najboljim knjigama, možda je čak i besmisleno, jer takve liste mogu zbuniti čoveka, a i napraviti da se nekako oseti budalom. Šta ako on voli nešto sasvim drugo, nešto što nije ni nalik onome što figurira na naj-listama?  

S druge strane, znatiželjnici sa nekoliko klikova na Netu mogu naći svakojake liste - od deset, dvadeset, pedeset i sto najboljih knjiga, pa čak i više od jedne hiljade! Lepo sam naišao na listu sa prilično provokativnim naslovom: „1001 KNJIGA KOJE TREBA PROČITATI ZA ŽIVOTA" (1001 Books You Must Read Before You Die).  Vidi se da je uloženo truda u sačinjavanju te liste u kojoj ima od svega po malo; u tom mnoštvu 13 knjiga je iz perioda pre XVIII veka, 46 iz XVIII veka, 157 iz XIX veka, 716 iz XX veka i 69 iz ovog, XXI veka. Pa ko voli, neka izvoli.

Da se vratim na knjigu koju sam našao. Lista Samerseta Moma (W. Somerset Maugham, 1874-1965) izgleda ovako:

1. Rat i mir, od Lava Tolstoja (Лeв Никола́евич Толсто́й: Война и мир)

2. Čiča Gorio, od O. de Balzaka (Honoré de Balzac: Le Père Goriot)

3. Tom Džons, od T. Fildinga (Henry Fielding: Tom Jones)

4. Ponos i predrasude, od Džejn Ostin (Jane Austen: Pride and Prejudice)

5. Crveno i crno, od Stendala (Stendhal: Le Rouge et le Noir)

6. Orkanski visovi, od Emili Bronte (Emily Brontë: Wuthering Heights)

7. Gospodja Bovari, od G.  Flobera (Gustave Flaubert: Madame Bovary)

8. Dejvid Koperfild, od Č. Dikensa (Charles Dickens: David Copperfield)

9. Braća Karamazovi, od F. M. Dostojevskog (Фёдор Миха́йлович Достое́вский: Братья Карамазовы)

10. Mobi Dik, od H. Melvila (Herman Melville: Moby Dick)

 

Pada u oči, naravno, da su u pitanju - klasici.  Dobre knjige iz starih, dobrih vremena.

Mom je napisao duži predgovor, kao i tekst o svakom pomenutom piscu, odnosno romanu. Dakle, deset romana - deset kraćih eseja o značajkama dela i pisca. U pitanju je pristup pisca - drugim piscima (kažu da pesnik piše pesme prvenstveno za druge pesnike, he, he, he), što mi je nekako milije nego kada književne naj-liste prave kritičari.

U predgovoru, Mom trezveno naglašava: "Nema savršenog romana. Od deset koje sam ja odabrao nema ama baš nijednog za koji se ne može reći da mu ništa ne fali... Medvedja usluga se čini čitaocu kada se nekontrolisano pohvali neki od romana koji se smatraju klasičnim.... Jedan roman treba čitati sa uživanjem. Ako vam njegovo čitanje ne pruža uživanje, nemojte ga čitati. Prema tome, svaki čitalac  je svoj najbolji kritičar, jer on zna šta mu donosi uživanje a šta ne. Uostalom, nije obavezno čitati romane... " .  Nije, kažem i ja sebi u bradu, ja koji čitam i čitam.  

Mom smatra da je Balzak  najveći pisac svih vremena, a da je knjiga "Rat i mir" najbolja knjiga svih vremena. Detaljno analizirajući "Rat i mir", pada u oči da se on, pored ostalog, posebno oduševljava, kao i mnogi čitaoci širom sveta, likom Nataše. Smatra da je Tolstoj kroz Natašu stvorio najzanosniji lik devojke koji je ikada stvoren u svetskim romanima (the most delightful girl in fiction). Pritom napominje da nije nimalo lako napraviti portret mlade devojke koja je istovremeno šarmantna i interesantna. Daje primere romana u kojima su mlade devojke bezbojne (Amelija u "Vašaru taštine"), kradljive (Fani u "Parku Mensfild"), suviše pametne (Konstancija u "Egoistu") ili guskaste (Dora u "Davidu Koperfildu), kao i da često glupavo flertuju, ili su neverovatno naivne... Sa svoje strane, Tolstojeva Nataša je posve prirodna i životna. Slatka je, senzitivna i simpatična, samovoljna, detinjasta, skoro ženski idealistična, brzo se ljuti, ima toplo srce, tvrdoglava je, kapriciozna i u svemu što čini jeste - očaravajuća. Tolstoj je stvorio mnogo ženskih likova, koji su umnogome istiniti, ali nijedna druga ženska ličnost ne pleni simpatije čitalaca (a i drugih pisaca) kao što je slučaj sa Natašom Rostovom.  

Dalje, Mom u predgovoru ukazuje da neki romani, ma koliko dobri, umeju biti djavolski dugački. Duži čak i od "Rata i mira"! Pritom, ima u vidu Prustovu "Potragu za izgubljenim vremenom" ((Marcel Proust: À la recherche du temps perdu).  Napominje da on lično smatra Prusta "najvećim piscem XX veka", ali njegovo znamenito delo nije uneo u spisak najboljih knjiga samo zato što je -  predugačko.

A onda Mom kaže nešto što će možda iznenaditi neke čitaoce ovog bloga: "Mudar čitalac osetiće najveće uživanje čitajući ove obimne knjige ako prethodno nauči korisnu veštinu - preskakanja" (The wise reader will get the greatest enjoyment out of reading these books if he learns the useful art of skipping). Naime, mudri Mom ukazuje da čak i u izvanredno dobro pisanim romanima ima delova, ponekad čitave stranice, koje možemo mirne duše preskočiti, a da pritom ništa ne izgubimo. Naime, neki delovi su baš toliko obični i beznačajni da ništa ne doprinose sveukupnoj vrednosti knjige, kao da stoje tamo zato što je autor hteo da knjiga bude deblja (neki autori zaziru od tankih knjiga, he, he, he). Daje i objašnjenje, koje je mnogima poznato - da su klasične knjige pisane pod uticajem psihološke/filozofske misli davnih vremena u kome su stvarane, što danas može izgledati prevazidjeno, pa i pogrešno, te da stranice na kojima se one nalaze možemo mirno preskočiti. U svakoj knjizi ima, izgleda, manje ili više suvišnih delova!

Naravno,  kunst je znati - šta da preskočimo. To nije lako odrediti. Pada mi na pamet da sam negde ranije pomenuo kako sam bio čitao u jednom članku o Borhesu (Borges) o toj potrebi preskakanja. Tada to nisam baš najbolje shvatao. Kao što je poznato, oči Borhesove nisu valjale, pa je rano izgubio vid, a mnogo je voleo knjige (uostalom, dugo, dugo je bio upravnik biblioteke!). Elem, neki njegov dobronamerni prijatelj savetovao mu je da nadje nekog mladića koji će mu - čitati knjige. Da on, Borhes, sedne zavaljan u fotelji i sluša, a da dečko, za malo para, čita naglas knjigu koja Borhesa interesuje. A na to Borhes setno odgovara: "Eh, stvar nije tako jednostavna. Ako bih angažovao nekog dečka da mi čita, on bi čitao redom. Meni to ne odgovara". Dakle, Borhes je poznavao "the art of skipping"?

Ima onih koji kažu (to sam naknadno čuo) da preskakanje u čitanju nije ništa novo. Da svi preskaču, neko manje neko više, Medjutim, onaj koji preskače treba da vodi računa da ne napravi sebi veću štetu nego vajdu.  Jer, odrediti šta je to što treba preskočiti u jednoj debeloj knjizi - nije lako. Neko je prirodno darovit za to, a neko nije, premda kažu da se to može naučiti. A neko nikad ne nauči. Bilo kako bilo, izgleda da se ne isplati insistirati na čitanju neke debele knjige od početka do kraja, he, he, he... Opet, s druge strane, mrmlja moje drugo Ja, kome je naporno da čita knjige, neka ih ne čita.  

Da li ja preskačem kada čitam? Hm. Teško mi je da direktno odgovorim, ali mislim da ne preskačem. Uglavnom je to zato što još nisam dobro savladao veštinu preskakanja, a da to bude korisno. Stoga, kad čitam ja čitam od korice do korice. I loše pasaže, polazeći od toga da je normalno da jedan dobar pisac ima i  takve delove, ne može sve biti genijalno. A onda, ponovo se vraćam, ako stignem, na delove koji su mi se svideli, ali ne i na delove koji mi se nisu svideli.

Medjutim, dogadjalo mi se ono što se verovatno dogadja još mnogima, da u nekoj knjizi naidjem na više uzastopno loših delova, pa me to smori i ja ostavim knjigu "za kasnije", a onda je naprosto zaboravim i nikada ne pročitam do kraja. O da, ima dosta knjiga koje nisam uspevao da pročitam do kraja.

Ovo kažem s ponosom  i sa setom, jer sam ja, u duši, veliki bibliofil. Skoro kao Umberto Eko!  (Jedna od stvari koje me čine da budem veliki poštovalac Umberta Eka, pored njegove visoke učenosti, jesto njegovo bibliofilstvo; evidentno je da on srcem i dušom oseća knjigu, biblioteku, antikvarnicu! Ipak, moram priznati da postoji jedna mala razlika: Eko voli i strip, dok je kod mene odnos prema stripu prilično nerazvijen. Moja Monika, koja ponekad olako ima objašnjenja za moje slabosti i poroke, kaže da sam ravnodušan prema stripu - zato što me je Bog obdario tankim smislom za humor!).

Ali ja radim na tome da pronadjem načine kako da brže čitam; o tome sam već govorio na nekom od svojih prethodnih blogova (U Americi je bilo nekakvih priručnika u stilu "Čitati brzo i pamtiti", u kojima se pominje, izmedju ostalog i "unakrsno čitanje"), ali nisam baš sa njima zadovoljan, pa tražim i dalje. A u medjuvremenu će mi se verovatno, sama od sebe, usavršiti veština preskakanja o kojoj govori Mom.

Da se opet vratim na Momovu listu najboljih knjiga. Ta lista nesumnjivo sadrži izvanredne knjige, mada nije sve u njima overeno pečatom genijalnosti. Ipak, ti romani se s pravom  i danas smatraju istinski velikim, iako se poneki čitalac ovog bloga možda neće s tim složiti. Naravno, ovde ne mislim na one čitaoce koji po naravi - nisu skloni divljenju. Pa ne uživaju u čitanju dobrih knjiga.

Da li se ja slažem sa Momovom listom? Da i ne.

Naime, ja uglavnom poznajem sve navedene romane, ali ako bi trebalo da ja, u svojstvu dobrog čitaoca, napravim svoju listu deset najboljim romana, ja bih donekle postupio drukčije.

Na primer, ja koji veoma cenim Balzaka, ne smatram da je u mnoštvu njegovih knjiga  baš "Čiča Gorio" najbolji. Meni se, recimo, više svidja "Rodjaka Beta" (La Cousine Bette). (Svaki put kada pomenem "Rodjaku Betu" setim se, kao i mnogi poklonici Balzaka, onog dela, pri kraju knjige: "Stari baron Ilo je pobegao od žene i živi u nekom ćumezu sa jednom prostitutkom. Adelina, njegova supruga, najzad ga pronalazi u toj rupi i pokušava da ga vrati kući, medju svet. Kaže mu: ‘Hajde, naša sreća će biti potpuna. Evo, ima gotovo tri godine kako te tražim, i bila sam  uverena da ću te naći, pa je tvoja soba potpuno spremna za tvoj povratak. Oh, izidji odavde, izidji iz te strašne sredine u kojoj si sada'. ‘Hoću', odgovara baron otupelo, ‘ali mogu li povesti i malu?'").  Zatim, ja volim Stendala, ali umesto njegovog "Crvenog i crnog" radije bih se odlučio za njegov "Parmski kartuzijanski manastir" (La Chartreuse de Parme). Umesto "Ponosa i predrasuda" radije bih u prvih deset najboljih knjiga (obavezno) stavio Prustovu "Potragu za izgubljenim vremenom", bez obzira na njenu obimnost; ja volim i Manconijeve "Verenike" (Alessandro Manzoni: I promessi sposi).  A nekako bih voleo da se u prvih deset  svakako nadje i "Don Kihot" (El ingenioso hidalgo don Quijote de la Mancha), i pored toga što je i to dugačka knjiga i ima mnogo umetaka koji nemaju veze sa Don Kihotom, kao i delova koji su skoro apsurdni i teško čitljivi; ipak, to je remek-delo.  

Naravno, ne smatram da bi moja lista bila dobra za druge, kao što ni Mom nije ubedjen da se njegova lista svakome svidja. (On lično, pri kraju predgovora, iznosi da ima i rezervnu listu deset najboljih romana, medju kojima nema nijednog iz one prve liste. Medju tim rezervnim najboljim knjigama on pominje "Anu Karenjinu", "Zločin i kaznu", "Vašar taštine", Sternovog "Tristama Šendija", Džejmsove "Ambasadore", Lesažovog "Žila Blasa" i još neke. Medjutim, ostao je pri onoj prvoj listi, jer je ona odgovarala i izdavaču knjige.

Eto, tako. Šta vi mislite o pomenutim knjigama? Da li ih sve već imate na policama vaših biblioteka? Ili ste prednost davali nekim drugim knjigama? Kojim?

Na kraju, da ponovim ono što je bilo i osnovno merilo kod Moma: treba voleti samo one knjige čije čitanje predstavlja uživanje. Drugim rečima, ne čitajte knjige koje vam se ne svidjaju, čak i ako su one na kojekakvim listama naj-knjiga.

Kupujte knjige na Sajmu knjiga! Makar ih i ne čitali. Važno je posedovati ih, a uvek će se naći neko, kad-tad, ko će ih čitati. A i vi ćete, valjda, kasnije imati više vremena za čitanje, ako ga sada nemate. 

Atačmenti



Komentari (371)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

NNN NNN 14:44 24.10.2010

Prvi

glas za:

Zli Dusi
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:21 24.10.2010

Re: Prvi

glas za: Zli Dusi


Za Trostrukog N:



Stari, dobri Lazar Vujaklija
angie01 angie01 21:42 24.10.2010

Re: Prvi

ovaj izbor, k'o nedajboze-lektira!
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 12:56 25.10.2010

Re: Zaludan je to posao

Kriterijumi, moj vladimire, nedostaju kriterijumi za liste najboljih romana i Somerstu Momu i tebi i meni i bilo kome drugom. Nedostaju zato što se ne mogu napraviti, a i kada bi ih neko napravio, oni ne bi valjali.

Zaludan je to posao.
nsarski nsarski 13:04 25.10.2010

Re: Zaludan je to posao

Re: Zaludan je to posao
Kriterijumi, moj vladimire, nedostaju kriterijumi za liste najboljih romana i Somerstu Momu i tebi i meni i bilo kome drugom. Nedostaju zato što se ne mogu napraviti, a i kada bi ih neko napravio, oni ne bi valjali.

Zaludan je to posao.

Voleo bih da sam ja ovo napisao, jer upravo tako mislim. Thx, Dzeremaja!
vladimir petrovic vladimir petrovic 13:53 25.10.2010

Re: Zaludan je to posao

Re: Zaludan je to posao
Vojislav Stojković
... Kriterijumi, moj vladimire, nedostaju kriterijumi za liste najboljih romana i Somerstu Momu i tebi i meni i bilo kome drugom. Nedostaju zato što se ne mogu napraviti, a i kada bi ih neko napravio, oni ne bi valjali.

Zaludan je to posao.

Nsarski
... Voleo bih da sam ja ovo napisao, jer upravo tako mislim. Thx, Dzeremaja!


Ma jok, imate krivo obojica, profesori Vojislave i Nsarski.
Ili ne shvatate esenciju uzaludnosti.

Uzaludno ne znači i NEPOTREBNO.

Ne mogu a da se ne setim Isidore Sekulić (neka se Gordanac ne mršti što se nje setih, jer ne isključujem da će reći za mene: ovaj je baš prolupao sa Isidorom!), koja je izrekla jednu lepu misao oko uzaludnih službi.

U eseju o Bajronu, pod nazivom "Narodni ustanak u Grčkoj i engleski pesnik Bajron", ona dosta elaborirano govori o Bajronu i o prilikama u Grčkoj, odnosno o dobroj nameri Bajrona da donkihotovski krene u Grčku, sa željom da joj pomogne u oslobodjenju od Turaka. (Isidora je tom prilikom odlično prevela s engleskog Bajronovu pesmu "Danas navršavam trideset šest godina", jer će uskoro Bajron umreti, tu u Grčkoj. Ako bi neko od čitalaca voleo da čuje tu setnu pesmu Bajronovu, koja mnogo sliči pesmi labudovoj, pre nego što će izdahnuti, rado ću je preneti).

Poslednje Isidorine reči u eseju jesu ove:

"A Grčka se oslobodila nekoliko godina kasnije, uz veliku pomoć sa strane: Rusi i Englezi satrli su tursku flotu. A Bajronova pomoć i usluga i služba? Dolazi ta služba u red onih najplemenitijih koje se zovu: uzaludne službe".

Hteo sam podsetiti da čak i uzaludne službe mogu biti - plemenite.
Ne kvarite mi dojam!

Vaš Vladimir Trećeg Stepena.
Milan Novković Milan Novković 14:11 25.10.2010

Re: Zaludan je to posao

nedostaju kriterijumi za liste najboljih romana i Somerstu Momu i tebi i meni i bilo kome drugom. Nedostaju zato što se ne mogu napraviti, a i kada bi ih neko napravio, oni ne bi valjali.

Provokativno pesimističan skup tvrdnji za bilo kog polu-optimistu koji iole drži do svog optimizma :)

Nešto je prejako u skupu pa bi, možda, moglo da važi:

- Ili kriterijumi ne nedostaju potpuno

- Ili ne nedostaju svima

- Ili mogu da se naprave

- Ili su upotrebljivi kad se naprave

"Jednom" rečju - sumnjiva je tvrdnja, iako matematika to dozvoljava, da znamo da kriterijumi postoje, pošto su neophodni i da istovremeno znamo da ih je nemoguće napraviti.

Čak i matematika, ako se ne varam, najčešće ovakve stvari dozvoljava povrh nekog seta aksioma.

Tako ja molim načitane, ako treba, da menjaju aksiome i da nam daju liste (uz meta podatke ako žele, naravno)
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:46 25.10.2010

Re: Prvi

angie01
... ovaj izbor, k'o nedajboze-lektira!



Slabo doprinosiš u našem traženju vrhunske romaneskne lepote!

nsarski nsarski 21:13 26.10.2010

Re: Zaludan je to posao

Poslednje Isidorine reči u eseju jesu ove:

Horatio, bacas me u egzistencijalni ocaj. Jedino mogu da citiram su reci T. Zdravkovica: Dotak'o sam dno zivota.
gordanac gordanac 22:26 26.10.2010

:))))

nsarski
Poslednje Isidorine reči u eseju jesu ove:

Horatio, bacas me u egzistencijalni ocaj. Jedino mogu da citiram su reci T. Zdravkovica: Dotak'o sam dno zivota.


I - eh, kad ne mogu da odolim!
Potpuno te razumem, totalna depresija:

trener92 trener92 23:26 26.10.2010

Re: Zaludan je to posao

Vladimir Petrović:
Ako bi neko od čitalaca voleo da čuje tu setnu pesmu Bajronovu, koja mnogo sliči pesmi labudovoj, pre nego što će izdahnuti, rado ću je preneti).


Ja bih voleo da čujem tu setnu pesmu!

vladimir petrovic vladimir petrovic 09:51 27.10.2010

Re: Zaludan je to posao

Nsarski
... Horatio, bacas me u egzistencijalni ocaj. Jedino mogu da citiram su reci T. Zdravkovica: Dotak'o sam dno zivota.


Dno, kažeš!?

Ne znaš li ti, crni Nsarski, da kao što u kući obešenog ne treba pominjati konopac, tako u mojoj kući ne treba pominjati - dno. Dno je velika stvar! Jer, dna nema.

Hajda da smirim loptu i nastavim ovako:

Lepo sam vam prošli put rekao: Ne kvarite mi dojam! Ne kvarite mi dogadjaj. Taman me je neko, do čijeg mi je mišljenja uvek jako stalo, pohvalio za opuštenost, u stilu: “Možeš ti biti i takav”. Naravno da mogu, mrmljam u sebi, misleći na boga Janusa.

A vi, najpre Vojislav i ti, pa sada, indiskretno, i Gordanac, pritiskate me.

A kada sam iole pritisnut, ja se okrenem Isidori, koja je za mnoge situacije imala prave reči, pa je jednom zapisala:

„Zdrava, normalna, tj. prosečna gradjanska pamet nije gnezdo umetnosti. Nepritisnuta pamet govori sitne stvari“.

Zato se ne ljutim kada vidim da mi je pamet pritisnuta, jer sam ubedjen da će se uvek nešto izroditi iz toga.

A opet, možda vi od mene tražite, kako bi to rekao Hanif Kurejši (Kureishi), da, uz malo mantranja, usporim svoj um? (Da li čitate Kurejšija? To je onaj koji je svoju odličnu knjigu „Buda iz predgradja“ započeo ovim rečima: Ime mi je Karim Amir. Po rodjenju i vaspitanju sam Englez, zamalo (an Englishman born and bred, almost)... Uvek se smejem kada se tog „zamalo“ setim. Kad biste vi samo znali šta sam ja sve, uz dodavanje ovog „zamalo“?!

Kurejši, koji živi i radi u Londonu, za London kaže da je to mesto gde život nema dna u svojim iskušenjima. Ja mu verujem. Nema dna.

A taj Kurejši, dumajući i oko toga da li sukobi podstiču kreativnost, beleži i ovo: Samo ako doteramo sebe do ivice možemo naučiti nešto o sebi. Tamo idemo, do ivice. Pogledaj Keruaka i te momke.

Da završim ponavljajući da se danas osećam lakim i čistim kao riba u jezeru. (Рад, систем, дисциплина и бриге треба да су мотори живота и сваког животног смисла. Брига је сјајна ствар, моћна ствар, морал живота, тренинг тела и духа. Кад се нова брига не додаје старој, него ускаче у чист простор, то је једна од најздравијих радости човека. Савладана брига, свеједно које врсте, то је мала диплома, можда и велика. Младић, уосталом као и зрео човек, кад отисне бригу, лак је и чист као риба у језеру - Исидора Секулић).

(Moj savet: Čitajte Hanifa Kurejšija. Ima njegovih knjiga na Sajmu knjiga. A što se tiče Isidorinih knjiga, siguran sam da ih već imate, pa nije neophodno da kupujete duplikate).

P. S. Setih se i ovoga: Neko mi je, nedavno, pokazivao i jednu sliku tokijske kafane koja se diči dnom u svom nazivu, he, he, he... Ti Japanci se, takodje, bave dnom).

Ma kažem vam ja: DNO je beskonačna tema.
Ima pravo i Toma Zdravković.

vladimir petrovic vladimir petrovic 10:22 27.10.2010

Re: Zaludan je to posao

Vladimir Petrović:
Ako bi neko od čitalaca voleo da čuje tu setnu pesmu Bajronovu, koja mnogo sliči pesmi labudovoj, pre nego što će izdahnuti, rado ću je preneti).

Trener92
... Ja bih voleo da čujem tu setnu pesmu!


Bajron je bio mnogo više nego "veliki engleski pesnik". Engleska ima još velikih pesnika, ali Šeli je bebica prema Bajronu. Ne samo u domenu poezije, nego šire, u domenu života.

A kao što sam ja jednom zavapio pišući o Rejmonu Radigeu: "Ceo jedan život u dvadeset godinica", zatim pišući o Otu Vajningeru: "Ceo jedan život u dvadeset tri godinice", tako sada uzvikujem za Bajrona: "Ceo jedan život u trideset sedam godinica"!

Što bi Španci rekli: ¡Ay, qué dolor!

Evo Bajronove pesme u prevodu Isidore Sekulić:

DANAS NAVRŠAVAM TRIDESET ŠEST GODINA

Vreme je da se ovo srce smiri,
Druge kad više ne zna da uznemiri.
Al ako sam ne mogu više biti voljen,
Ja još hoću da volim.

Po danima mojim zažutelo lišće -
Minuše ljubavi cvetovi i plodi.
Crv, rdja što grize, jadi,
Oni su samo moji.

Vatra što u grudma mi još hara
Samotna je ko ostrvo vulkansko;
Buktinju njen plamen više ne pali,
Lomaču tek za umrloga.

Nade, zebnje i revnosne brige,
I silovita kidanja bola,
I moć ljubavi - tu više učesnik nisam;
Samo lance njihove vučem.

Ali ne tako niti ovde,
Niti sada takve misli da trzaju dušu!
Slava je ovde pokrov junaka
Il venac na čelu.

Mač, zastava i bojište,
Glorija i Grčka su oko mene.
Špartanac onaj na štitu što bi donesen
Slobodniji nije bio.

Preni se! (ne Grčka, ona je budna,)
Već ti, duše, u meni -
Seti se gde životne krvi poreklo ti leži,
I udri valjano i tačno.

Izgazi strasti što glavu dižu;
Muškosti, čuvaj se! ravnodušni nek
Budu ti osmeh ili srdžba
Svake lepote.

Mladost ako žališ, nemoj ni da živiš!
Ovo je časnog umiranja zemlja -
Ustaj, na bojište podji, i tamo
Poslednji dah izdahni.

Pronađi - češće se traži no nadje -
Vojnički grob, najlepši za tebe;
Pogledaj oko sebe, izberi mesto,
I na počinak lezi!
-----------------------
Eto. Ima mnogo prevoda ove pesme, ali ja baš volim ovaj Isidorin.

(Ispod ovog prevoda, Isidora je dodala: "Kao što je sa paradama i ushićenjem bio dočekan, tako je umrli Bajron sa gorčinom i bolom bio oplakan. Grci su hteli telo Bajronovo da sahrane u Tezejevu hramu u Atini. Otadžbina, Britanija, tražila je svoje dete. Neko vreme je srce iz balsamovana tela pokojnikova ležalo u Misolungiju, mestu gde je Bajron izdahnuo. Britanija je najzad uzela sve. Plovio je Bajron na talasima u zavičaj pod uvek istim znamenjem: da se iz zavičaja nikada više ne vrati ni u Grčku ni u Italiju).

Inače, to je bila poslednja pesma koju je Bajron napisao i smatra se jednom od najlepšim medju njegovim lirskim pesmama. Napisao ju je 22. januara 1824. godine u Misolungiju, u Grčkoj, a tri meseca kasnije, 19. aprila, Bajron je umro.

Hvala ti, Treneru, što sam ovu pesmu sa suzama u srcu otkucao.


trener92 trener92 14:27 27.10.2010

Re: Zaludan je to posao

vladimir petrovic

Ne kvarite mi dojam! Ne kvarite mi dogadjaj.


Noli turbare circulos meos!

Polako, Vladimire "kukaš bre k`o Damjanov zelenko" ! Pritisak
A vi, najpre Vojislav i ti, pa sada, indiskretno, i Gordanac, pritiskate me.


sa te strane je poželjan( od koga dolazi ,treba da si ponosan zbog toga ) ( kako si i sam napisao u nastavku ) i vidiš da te inspiriše .
A kada sam iole pritisnut, ja se okrenem Isidori,

Oooo ( zicer je suviše dobar bila bi gre`ota od boga ,da ostane neiskorišćen)



Znaš kako je sada "in" da se kaže, samo opušteno .
trener92 trener92 14:40 27.10.2010

Re: Zaludan je to posao

Eto. Ima mnogo prevoda ove pesme, ali ja baš volim ovaj Isidorin.

(Ispod ovog prevoda, Isidora je dodala: "Kao što je sa paradama i ushićenjem bio dočekan, tako je umrli Bajron sa gorčinom i bolom bio oplakan. Grci su hteli telo Bajronovo da sahrane u Tezejevu hramu u Atini. Otadžbina, Britanija, tražila je svoje dete. Neko vreme je srce iz balsamovana tela pokojnikova ležalo u Misolungiju, mestu gde je Bajron izdahnuo. Britanija je najzad uzela sve. Plovio je Bajron na talasima u zavičaj pod uvek istim znamenjem: da se iz zavičaja nikada više ne vrati ni u Grčku ni u Italiju).

Hvala ti, Treneru, što sam ovu pesmu sa suzama u srcu otkucao.



Hvala tebi Vladimire.Zaista lep prevod, pesma je jaka i kako si rekao setna .

Interesovalo me je i zbog nečeg drugog da Isidora napiše esej o Bajronu, iako se znalo da je bio nemilosrdan prema ženama.
Jer kako piše Dučić ,Bajron je bio veliki cinik u ljubavi, varao je i žene u koje je verovao, a tukao one u koje je sumnjao, pa mi je bilo zanimljivo.Kao i Ovidije "igraj se ženama nemilosrdno; varaj varalice!"
Pa rekoh otkud tu Isidora , ali dobro. Ko bi žene mogao razumeti.
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:56 27.10.2010

Re: Zaludan je to posao

Trener
... Interesovalo me je i zbog nečeg drugog da Isidora napiše esej o Bajronu, iako se znalo da je bio nemilosrdan prema ženama.


Sada ću reći nešto što će tebe i još neke zaprepastiti:

Isidora nije bila žena. Isidora je bila ČOVEK.

Umela je ona da izvanredno prepozna umetnika u čoveku, pa se nije spustala nisko da zaviruje što ko radi, kako bi nadobudni Djilas rekao, "u četiri zida". Stoga je ona, primera radi, napisala i veoma produhovljen esej o Vajldovom "De Profundis", da ne nabrajam dalje... i o Prustu, Židu i inima. A volela je da piše i o ženskarošima, ako su dobri pisci.

A za ono gore što kažeš
Polako, Vladimire "kukaš bre k`o Damjanov zelenko" ! Pritisak


Ovo uporedjenje stoji, imam mnogo Zelenkovog u sebi. (Da ti živiš sa Monikom, i ti bi bio takav. Ponekad imam utisak da sam više jahan nego što jašem).

No, šalu na stranu, djavolski si ti u pravu

sa te strane je poželjan( od koga dolazi ,treba da si ponosan zbog toga ) ( kako si i sam napisao u nastavku ) i vidiš da te inspiriše .


a opet, kako može čovek biti ponosan ako ga pritiskaju i naj-naj ličnosti? Zato ovo sa ponosom ne razumem baš skroz (zar nisam preneo, sa dragošću, Jarilov tekst: Deseti oktobar bio je dan besmisla, he, he, he...)

(Ne reci da mešam babe i žabe, namerno to radim).

Bajron je bio veliki cinik u ljubavi, varao je i žene u koje je verovao, a tukao one u koje je sumnjao, pa mi je bilo zanimljivo


Ma jok, Dučić je imao krivo. Nije Bajron varao žene, a još manje ih je tukao (otkud mu to?). Medjutim, Bajron je imao problema utoliko što nije mogao da se odbrani od - žena, believe me! (Ovde moram da pomenem M. Pavića koji je, čini mi se, u Hazarskom rečniku rekao, parafraziram: Postoji muškarac koga je majka mnogo volela dok je bio mali; koga su devojke volele, koga je žena volela kada se oženio, koga je kćerka volela kada ju je dobio... S druge strane, postoji muškarac koga majka nije volela kada je bio mali, supruga nije volela kada se oženio, kćerka nije volela kada ju je dobio... i takav jadničak umre nevoljen od ženskog stvora. Kakva tuga pregolema! ¡Ay, qué dolor!

Ovo navodim zato što je Bajrona svako voleo (čak su ga voleli i muškarci, a i on njih), mada nije stizao da se ozbiljnije bavi s njima, to mu je bilo u fazi odrastanja, pa je život provodio sa ženama, kako u Engleskoj tako i u Italiji, uključujući tu i incestioznu vezu sa polusestrom Augustom. On je, naime, stalno bio sa ženama. Davao se. I uzimao.

Ovo nekoliko navoda iz jedne od njegovih najboljih biografija "Život Byrona" (Andre Maurois - La vie de Byron):

Sposobnost žena da varaju užasavala je Byrona. Često je bio nevjerojatno strog prema Lady Carolini. Jednog proljetnog jutra donese joj prvu ružu i prvi karanfil i reče joj ironično: «Čujem da Vaše gospodstvo voli sve što je novo i rijetko – za trenutak». /»Nije da volim neku drugu, nego sam sit same ljubavi; dosadilo mi je da igram budalastu ulogu, i kad pomislim koliko sam vremena izgubio i kako su zbog toga romana propali svi moji lanjski planovi, ja sam – ono što je trebalo da sam već odavno. Istina je da čovjek iz navike spava sa ženama, mehanički kao što pliva. Nekoć sam veoma volio oboje, ali danas više ne plivam, osim ako padnem u vodu, i ne spavam sa ženama ako nisam na to gotovo prisiljen» - pismo Bajronovo. /Bio je spreman da joj izjavljuje ljubav koliko god bude potrebno, samo da je više ne vidi. /Byron ju je promatrao pronicivim okom, bez ljubavi, i ocijenio je kao «savršeno dobru», ali punu strepnje osobu, koja je osudjena da se vječito grize i (što je najviše mrzio kod žena) kao romantičnu narav. Oduvijek je govorio: «Ja tražim u braku drugaricu, prijateljicu – više nego neku pretjerano osjećajnu ženu». Hladne su one žene koje od ljubavi prave igru. /Možda bi se sažalio na nju da mu se učinila slaba, ali ona je odviše dobro skrivala svoju slabost. /Za drugog putovanja u Veneciju Shelleyjevi vidješe kod Byrona lijepu Fornarinu i strogo je osudiše. Shelley se nije mogao, kao Byron, diviti lijepoj životinji; odviše je poštovao ljubav a da bi mogao podnijeti da se ona tako degradira u čulnost. Mary Shalley, razumije se, bijaše još stroža. Ona se već prvog dana zgrozila od Byronova stava prema ženama. /Grof ponovo naredi svojoj ženi da bira izmedju Byrona i njega. Ona se naljuti. Da bira? Tko je to vidio, siliti jednu ženu da bira? Byron zaklinjaše Teresu da bude razborita; grof je mogao zatražiti rastavu, a položaj rastavljene žene bio je težak u Romagni, jer crkvene vlasti nisu dopuštale ženama bez muža da žive s ljubavnikom.... Da ne nabrajam više, ta Italijanka Tereza ga je najviše imala...

Dakle, Bajron je voleo žene, volele su i one njega, i ne zna se više ko se s kim igrao. Lav s psetancetom ili psetance s lavom.

A taj čovek je umro u 37. godini života.
Da li je to bilo rano. I nije i jeste.
Ono što jeste tačno - da je proživeo više nego što mnogi drugi prožive u 77 godina.

P. S.
Za tebe, evo jednog grafičkog priloga Lazara Vujaklije za zbirku pesama Tanje Kragujević, pod imenom "Nesan":

trener92 trener92 17:43 27.10.2010

Re: Zaludan je to posao

vladimir petrovic

Kad sam znao da nećeš izdržati provokaciju ( samo i to je bilo sa namerom, da napišeš nešto što me interesovalo da pročitam )

a pazi sad ovo:

“Vi nemate prava na ljubav ,jer nemate srca ni sposobnosti za lepu strast , i takvi ste bili celog života”
Mme de Staël - Bajronu u lice!
A Bajron kasnije ovako dodaje:
“Ja sam zaista bio očaran kada sam sve ovo saznao ,jer nisam o tome imao ni pojma”

Znaš kako još piše Ovidije ( ti si pomenuo Janusa ,pa mislim ,ja onda mogu Ovidija , )
"Veći deo njih pripada perfidnoj rasi, zato pusti ih neka se sam e uhvate usvoju mrežu"
E sad , ima i nastavak ,žene su se pesnicima uvek krvavo svetile.
Kaže Dučić : "Kao što divljaci najzad puobijaju svoje kraljeve, tako i žene na kraju dotuku one kojima su najpre robovale" ( ovo je bilo nešto na konto žena , ali kako kažeš da je Isidora bila ČOVEK ,a ne žena , onda ništa)
A to za Dučića, nemoj biti siguran da greši,kako za Bajrona , tako i za mnoge druge stvari , prvenstveno mislim na ovo o ženama , uzgred sam si napisao

Da ti živiš sa Monikom, i ti bi bio takav. Ponekad imam utisak da sam više jahan nego što jašem).

Ali iako nam ponekad strašno idu naživce, kakve god da su , život bez njih ne bi imao smisla. Znam da se slažeš sa ovim.
Ono za Jarila, znaš i sam !,Da nisi ti postavio, ja bih to uradio.Time sam ti sve rekao.

a opet, kako može čovek biti ponosan ako ga pritiskaju i naj-naj ličnosti? Zato ovo sa ponosom ne razumem baš skroz

Ponosan u smislu da treba da ti imponuje što takve naj-naj ličnosti obraćaju pažnju na to što pišeš i rado borave na tvom blogu , ako je tu ponekad i neka šala ili malo peckanja , normalno, pa već sam ti jednom napisao , pališ se kao ruski fitilj( da ne kažem - francuska sobarica( seti se jednog starijeg bloga) ništa zlonamerno, čak simpatično ali sve shvataš preozbiljno.Verujem da shvataš šta hoću da kažem.
( dugačak komentar pa ja sve dodajem )

Naravno, nisam ni mislio da nisu voleli Bajrona , samo sam želeo da vidim tvoju reakciju , dovodeći u vezu Bajrona ,"kao jednog tipa sumnjivomoralnog karaktera" i "sveticu "Isidoru , koja samim tim gubi taj oreol koji si joj postavio.
E To ti je bila čista provokacija.( a ne ono što profesor piše)
Normalno da svi volimo Bajrona,i da su ga žene obožavale, sve se to zna .
Hvala ti za ovo iz njegove biografije.
Isidora nije bila žena. Isidora je bila ČOVEK.


Nadam se da je profa na nekom službenom putu i da nema mogućnost da se priključi na net ( ali ja sam već copy tvoj komentar , tako da ...

p.s. I moraš da priznaš da je onaj mačor u kombinaciji sa pesmom T.Zdravkovića fenomenalan
vishnja92 vishnja92 18:02 27.10.2010

Re: Zaludan je to posao

Isidora nije bila žena. Isidora je bila ČOVEK.



crni pizone...
assabah assabah 20:04 27.10.2010

Re: Zaludan je to posao

Isidora nije bila žena. Isidora je bila ČOVEK.


a žene nisu ljudi....
ne valja ti ovo izražavanje
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:18 28.10.2010

Isidora je bila veliki Čovek

Vladimir Petrović
... Isidora nije bila žena. Isidora je bila ČOVEK.

Višnja92
... crni pizone


assabah
žene nisu ljudi....
ne valja ti ovo izražavanje


Nedavno sam naišao, prilikom jednog razgovora o Kafki, na opasku koja mi se svidela: „Pisac je oštećen kad pokušavamo da ga definisemo”. S tim u vezi, čini mi se da bismo Isidoru Sekulić oštetili ako bismo pokušali da je bliže definišemo, ali se ipak osećam dužnim da malo pojasnim zašto sam rekao da u Isidori vidim (prvenstveno) Čoveka.

Žao mi je što niste pažljivije pročitali onaj poduži citat iz mog prethodnog bloga, o Gogolju, kada sam govorio o Isidorinom stavu o Augustu Strindbergu. Tamo sam bio naveo da je ona cenila Strindbergovo stvaralaštvo, ali da je rekla i „daleka mu lepa kuća“, jer je on bio jako težak u svojim odnosima sa ženama. Naime, zamerala je Strindbergu, mada ga je smatrala vrlo inteligentnim, što „u ženi nije umeo da vidi čoveka“.

Na takvog čoveka sam mislio. Čoveka u ženi. Čoveka kao ljudsko biće.

Isidora svakako nije bila „ženski pisac“; njoj se sigurno ne bi dodeljivala nagrada (koja je, doduše, kasnije ustanovljena) pod nazivom „Žensko pero“, mada se ona itekako zalagala za potpuno poštovanje prava žena.

Bila je kosmopolita, veoma obrazovana, govorila je više stranih jezika, volela je da putuje po svetu. Mnogi su bili zaprepašćeni kada su videli da je ona, kao mlada žena, uoči Prvog svetskog rata, sama posetila daleku Norvešku (o tome je pisala u izvrsnim "Pismima iz Norveške"). A u Norveškoj, tada siromašnoj ali prosvećenoj zemlji, ona je videla da se uvažavaju one žene koje su odlučile da se ne udaju, već da žive same do kraja života, da one nisu tretirane kao „zadrte usedelice“, već kao ličnosti koje treba poštovati ukoliko svojim radom doprinose boljitku celokupnog društva.

Vodila je bogat unutrašnji život, pa je pritom živela baš onako kako je ona htela. To je bio njen izbor. Često je ukazivala „da svaki čovek dolazi na ovaj svet sa nekim zadatkom“, i ona je znala tačno šta je bio njen zadatak i smerno ali uporno je radila na ispunjenju svog zadatka.

Ja, kao poštovalac Isidore Sekulić, izbegavam da koristim izraze, kada govorim o njenom životu, da je živela „kao svetica“, odnosno „apostol samoće“ i slično. Za mene ona je bila veliki čovek, u smislu „ljudsko biće“, jer se ona svojim radom i životom prilično uzdizala iznad stereotipne podele na muško i žensko.

Isidora nije živela kao što je živela Žorž Sandova, koja je napustila muža, izabrala muško ime Djordje, oblačila muško odelo i menjala ljubavnike, pišući, pored ostalog o tome kako je život lep, odnosno kako je najvažnije voleti i biti voljen. Ona nije bila ni kao Margerita Jursenar, koja je živela u zajednici s drugom ženom preko četrdeset godina. Ona nije bila ni kao Simona de Bovoar, koja je živela u čvrstoj zajednici sa jednim čovekom, ali nije htela da tu vezu ozakoni brakom, imajući pritom više veza sa drugim muškarcima. Ona nije bila ni kao Anica Savić Rebac, koja je toliko bila privržena svom mužu da je onda kada on je on umro osetila da više ne može živeti bez njega, te izvršila samoubistvo, kako bi se pridružila svom umrlom suprugu. Isidora je vodila svoj život.

Isidoru su muškarci privlačili svojim idejama i svojom pameću. Ona svakako nije bila „žena za kojom su se okretali muškarci na ulici“. Toga je bila svesna, pa je u jednom pismu pisala: „Stvari treba da budu autentične, inače treba proći mimo njih. Kad kažem autentične, to znači i podudarne. Ja nisam bila žena za kojom se okretalo i koju su želeli. U svoje vreme volela sam u muškima ono što sam želela najviše da razvijem kod sebe“. A opet, nije bila ni od onih ružnih žena koje su patile zbog toga, pa je za jednu svoju junakinju pisala: „U duši te žene živelo je ono što često živi u dušama ružnih žena kojima se uskraćuje sve sem radosti od rada: tuga, srdžba, strah, žedj zaradjivanja“.

A umela je Isidora da oseti značaj veze izmedju žene i muškarca, pa je pisala: Čovek i žena, eto toplote sveta. Čovek i žena, to je lepota i moć tela kao izvora svih snaga. A duša je gorčina i pesimizam jednog fizički bogatog tela i života koji strahuje od prolaznosti“.

Isidora je znala za starozavetnu izreku „Radjajte se i množite se“, ali je sama bila odlučila da radjanje dece prepusti drugim ženama. Nije volela ni nekada veoma poznatu izreku američkog predsednika T. Ruzvelta (Theodore Roosevelt 1858-1919) o neophodnosti svake žene da radja decu. Imam u vidu Ruzveltovu rečenicu: „Žena, koja je uzmakla pred rođenjem deteta čini zločin ravan onome koji čini vojnik, koji baca svoju pušku i beži sa bojnog polja“. I mada je pokušavala da shvati kontekst u kome je ta rečenica izgovorena (slavljenje kulta plodnosti, odnosno uverenje da se bela rasa mora množiti u što većem broju kako bi izbegla da je preplave druge rase), davala je za pravo onim ženama koje se odluče - da ne radjaju decu, već da svoj život posvete nečemu drugom.

Isidora je sama navodila da se bila udala za jednog Poljaka (mnogo je volela Poljsku, umela je da kaže: „Na Poljsku misliti, srcu je uvek drago“), koji je uskoro, nakon venčanja, umro. Nema onih koji bi to mogli potvrditi (što ne znači da se nije dogodilo), pa su neki njeni biografi skloni da poveruju da je „pan Stremnicki“, kao njen muž (u to vreme se potpisivala kao Isidora Sekulić-Stremnicka), bio plod njene mašte. Ja to ne znam. Ali znam da je pripadala plejadi onih srpskih velikana koji nisu imali poroda (Ivo Andrić, Miloš Crnjanski, Milan Rakić, Jovan Dučić, Desanka Maksimović, Branko Ćopić, Anica Savić Rebac, Todor Manojlović, Dušan Matić i drugi).

A umela je Isidora i da kaže i da smatra da ženidba nije za velike umove. Tako je pisala: „Danas se sasvim odredjeno zastupa mišljenje da genij, mislilac ili umetnik, ne treba da se ženi. Francuski pisac Monterlan pisao je o tome duboko ubedljive redove. Uostalom, oduvek je medju genijima bilo ljudi koji su zaobilazili ženidbu. Platon se nije ženio. Sokrat, bolje bi bilo da se nije ženio. Niz filozofa je niz matorih momaka. Pesnici redje odolevaju. Dante je imao ženu i dosta dece. Doduše, kao mnogi, živeo je odvojen od žene. Bokačo, sam matori momak, žestoko je udarao po ženidbama preko Danteova slučaja; „On (Dante) odvojio se od nje... i nikad više nije otišao gde je ona, niti je trpeo da ona dodje k njemu, gde bilo, iako su imali više dece. Filozofi treba da ostave brak bogatim budalama, buržujima, zanatlijama... „.

Umela je da zapiše i ovo: "Nažalost, niko ne može genijalnost svoju da upotrebi u ličnom i privatnom životu – otuda je Puškinov lični život jadan, osudjen".

Jara Ribnikar je zabeležila da Isidora nije mnogo marila za ženski rod, pa nije mogla da trpi kućnu pomoćnicu (sic). Dolazio joj je mladi Albanac koji joj je održavao baštu i ponekad brisao pod. Inače, Isidora je insistirala na fizičkom radu, govorila da žena ne sme da se odrekne svoje uloge u kući. Govorila je: "Mislim da se ženski svet deli na kuvarice i sobarice. One koje lepo kuću spremaju, ne znaju da kuvaju, a kuvarice opet obično imaju nered i prašinu po kući... „. Ne znam koliko je to tačno.

Pisala je i da sasvim nevaljalog čoveka nema: „Širom ruske književnosti propagira se svetinja propalih ljudi, i to krivih i nevnih podjednako. Tipično je kod njih da iz kala pokvarenosti pokulja mlaz najčistije humanosti. Sasvim nevaljalog čoveka nema. Puni poroka i najveći zločinci, svi su oni Bludni sinovi i Magdalene, i posle najstrasnijih orgija i grehova dolazi jasno i nemilostivo zagledanje u provalije nevaljastva i dolazi unutrašnje očišćenje. Rusi su najjače osetili da nesreća osvećuje, oni su prvi ugledali nad zgaženim ljudima otvoreno nebo, oni su prvi kazali grešnku da vrline i gresi podjednako silaze s čovekom u grob... „.

Umela je Isidora u nekim situacijama da bude i „ženski plašljiva“, kao onda kada se silni Milovan Djilas, u periodu učvršćivanja komunističke vlasti u Jugoslaviji, bio nemilosrdno javno okomio na njenu ličnost, pa se bojala da će je uhapsiti (takva su vremena bila), te je noći provodila u suzama i bijenju u grudi, pitajući se zašto je Bog kažnjava (u dubini duše bila je religiozna). Ali takav strah nije svojstven samo ženama, ima mnogo muškaraca koji su plašljivi, odnosno boje se zatvora.

Hvala vam što ste me naveli da kažem ovo što sam rekao ili ponovim ono što sam već ranije pisao, kao veliki poštovalac Isidore Sekulić.


manituu manituu 14:44 24.10.2010

sve je subjektivno

kao i sam zivot...
negde rece da ti cica gorio i nije najomiljenija knjiga od balzaka, a meni bi bila jedina sa ovog momovog spiska :)...pre bih uvek stavio idiota, od karamazovih, pa cak i selo stepancikovo..
dodao bih mana, npr. obozavam ispovest varalice feliksa krula, nezavrsenu, pseudoautobiografiju...i umro je namerno je ostavivsi nezavrsenu...neko za ovu knjigu npr. nije ni cuo...malo me cudi da nema jodnog don kihotea, ili npr. igoovih jadnika, eto koliko se ukusi razlikuju...vidim da je mom umro 1965, pa nije stigao da procita npr. sto godina samoce...
ovakav nacin ocenjivanja knjiga, i vrednovanja, je stvarno toliko krajnje subjektivan, da ipak predstavlja samo jednu lepu zabavu gde moze da se vidi sta ljudi citaju, i ko ima kakav ukus....a ukusi su stvar koja se, po meni, najvise razlikuje u ljudskom rodu, od coveka do coveka, u njegovom duhovnom bicu...
vlado, nisu ni stripovi tako losi...po meni je alan ford zakon heheh
NNN NNN 14:46 24.10.2010

Re: sve je subjektivno

vlado, nisu ni stripovi tako losi...po meni je alan ford zakon heheh

Ja ću ove godine didem da kuipm neke stripove, a žena slikovnice i knjižice za dete, i eventualno ako naletimo na nešto baš inspirišuće.
gedza.73 gedza.73 14:52 24.10.2010

Re: sve je subjektivno

po meni je alan ford zakon heheh

I ovi nisu loši
manituu manituu 14:55 24.10.2010

Re: sve je subjektivno

gedza.73
po meni je alan ford zakon heheh

I ovi nisu loši

nisu nisu, pa iz istog su pera izasli

da pomenem i martija misteriju, moze i dosta stvari da se nauci
gedza.73 gedza.73 15:01 24.10.2010

Re: sve je subjektivno

nisu nisu, pa iz istog su pera izasli
da pomenem i martija misteriju, moze i dosta stvari da se nauci

Da ne upropastimo čoveku blog. Da znaš da sam hteo i marti misteriju da navedem. Sećam se prvog broja u jednom delu je bio neki kauboj, i to pravi sa sve šeširom i zelenkom, a u jednom delu marti misterija.

Čini mi se da je posle razdvajanja autorskog para grupe TNT jedan od njih dvojice stvorio družinu.
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:30 24.10.2010

Re: sve je subjektivno

manituu
... ovakav nacin ocenjivanja knjiga, i vrednovanja, je stvarno toliko krajnje subjektivan, da ipak predstavlja samo jednu lepu zabavu gde moze da se vidi sta ljudi citaju, i ko ima kakav ukus....a ukusi su stvar koja se, po meni, najvise razlikuje u ljudskom rodu, od coveka do coveka, u njegovom duhovnom bicu...


Slažem se. Ali i subjektivno, kao što sam kažeš, može biti zabavno.
vlado, nisu ni stripovi tako losi...po meni je alan ford zakon heheh

Ma, shvatam ja. Imam drugare, vrlo inteligennte osobe, koji se oduševaljaju baš stripovima. A ja, ne mogu da se rasipam na svim stranama, tako da mi po nešto ostaje nepokriveno, he, he, he...

manituu manituu 16:08 24.10.2010

Re: sve je subjektivno

vladimir petrovic
manituu
... ovakav nacin ocenjivanja knjiga, i vrednovanja, je stvarno toliko krajnje subjektivan, da ipak predstavlja samo jednu lepu zabavu gde moze da se vidi sta ljudi citaju, i ko ima kakav ukus....a ukusi su stvar koja se, po meni, najvise razlikuje u ljudskom rodu, od coveka do coveka, u njegovom duhovnom bicu...


Slažem se. Ali i subjektivno, kao što sam kažeš, može biti zabavno.
vlado, nisu ni stripovi tako losi...po meni je alan ford zakon heheh

Ma, shvatam ja. Imam drugare, vrlo inteligennte osobe, koji se oduševaljaju baš stripovima. A ja, ne mogu da se rasipam na svim stranama, tako da mi po nešto ostaje nepokriveno, he, he, he...


ma naravno, zabavno je, a i nekad poucno, videti sta ljudi stavljaju na svoje liste, pogotovu ako se radi o ljudima s kojima se deli slican stav o necemu...evo npr. kad malo pogledam liste, vidim da se idiot nalazi u dosta njih...i sam sam ga naveo...a da nisam, tj. da nisam citao knjigu, mozda bih se onda i zainteresovao, pa uzeo i procitao heheh...
zato uostalom i sluzi razmena misljenja o necemu...
a ti, samo nastavi da pises blogove sa interesantnim temama, ako nista drugo, a ono zbog nas kojima je nedelja najdosadniji dan, pa nam ovakav blog stvarno malo ulepsa i prekrati vreme...
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:17 24.10.2010

Re: sve je subjektivno

Gedza.73
... I ovi nisu loši


A Rip Kirbi? Znam jednog velikog zaljubljenika u njega.

NNN NNN 16:46 24.10.2010

Re: sve je subjektivno

A Rip Kirbi? Znam jednog velikog zaljubljenika u njega.
Minja Subota?

docsumann docsumann 16:52 24.10.2010

Re: sve je subjektivno

Ja ću ove godine didem da kuipm neke stripove,


evo nekoliko mojih preporuka u vezi stripova

gedza.73 gedza.73 17:38 24.10.2010

Re: sve je subjektivno

vladimir petrovic
A Rip Kirbi? Znam jednog velikog zaljubljenika u njega.

Dobar je. Stari bokser. Ne mogu da se setim kako mu se zvao pomočnik. Bio je i jedan strip, čelična kandža, gde glavni lik, pod naponom postane nevidljiv. Sada smešno, ali se trudim da objasnim klincu kako je to meni čudesan svet bio. Pa ken parker.
docsumann

Desnima se po koricama vidi da su 'ubice'. Skup je sport pratiti nova izdanja stripova.
Skoro sam gledao film XIII, pa sam se setio stripa. I sada imam prve delove, ali nemam poslednji.


AlexDunja AlexDunja 17:39 24.10.2010

Re: sve je subjektivno

. Ne mogu da se setim kako mu se zvao pomočnik.

dezmond
docsumann docsumann 17:51 24.10.2010

Re: sve je subjektivno

Desnima se po koricama vidi da su 'ubice'. Skup je sport pratiti nova izdanja stripova.

Da znaš, kvalitetan strip album (u zavisnosti od načina koričenja, formata, kolorita i sl.) košta u prosjeku od 20 do 30 eura. Srećom imam druga koji je pasionirani kolekcionar (preko 3000 naslova), pa tako pratim scenu ... i uživam

Kazezoze Kazezoze 18:02 24.10.2010

Re: sve je subjektivno

meni je jedan od drazih stripova hermanov jeremiah



jako dobar crtez, a price su iz neke druge dimenzije.
4krofnica 4krofnica 18:07 24.10.2010

Re: sve je subjektivno

kako je to meni čudesan svet bio

pa upravo citam petogodisnjem klincu Zagora.....!
nisam verovala, ali svih 160 strana Kapetana Mikija je progutao u dva dana.
mislila sam da ce mu pored svih igrica koje igra/crtaca koje gleda ovo biti bas smesno, da uopste nece moci da oseti tu magiju, ali prevarila sam se.
(izvadila sam i brizljivo cuvane primerke omiljenog Korto M., mislim da je spreman ..)
docsumann docsumann 18:12 24.10.2010

Re: sve je subjektivno

Kazezoze

meni je jedan od drazih stripova hermanov jeremiah


Klasik, jedan od prvih koji je uveo "filmsko" kadriranje u strip.

docsumann docsumann 18:27 24.10.2010

Re: sve je subjektivno

vladimir petrovic
A Rip Kirbi? Znam jednog velikog zaljubljenika u njega.

Dobar je. Stari bokser. Ne mogu da se setim kako mu se zvao pomočnik. Bio je i jedan strip, čelična kandža, gde glavni lik, pod naponom postane nevidljiv. Sada smešno, ali se trudim da objasnim klincu kako je to meni čudesan svet bio. Pa ken parker.


Stari bokser je bio Ben Bolt.



čelična kandža je i meni bio drag čudak


gedza.73 gedza.73 18:27 24.10.2010

Re: sve je subjektivno

meni je jedan od drazih stripova hermanov jeremiah

4krofnica

Ja objašnjavam klincu da smo mi imali samo dva TV programa i jedan crtani dnevno od pet minuta. A kada umre neko od političara, oni nam utrape onog bojana slikara.

I onda sam ja čitao stripove i knjige i iz njih stvarao svoj svet. Maštao i zamišljao. I blio mi je lepo. Pre neki dan sam ga posadio pored sebe, izvukao par knjiga i pročitao delove crne strele od stivensona, blago na srebrnom jezeru, gvapo, elrik od melnibonea i krstaricu galaktiku.
-Sine, za par minuta si bio u praistoriji sa starim ratnicima, sa vitezovima, zmajevima i kaubojima, i svemirskim brodovima. Za par minuta si prešao mnoge svetove. Ti stvaras sliku tih svetova i dogadjaja. A ne neka igrica koja će sutra biti zamenjena nekom novom.

Doduše, nije dete koje džedži za kompjuterom. Plaši me što mu se mnogo sviđa fudbal. Gde će mi sin jedinac u fudbalere.
Kad vidim samo kakve su im frizure, padnem na teme.
Stari bokser je bio Ben Bolt.

Kako se beše zove ona bolest od koje se gube stvari? Demencija? Izgleda da sam je negde pokupio. Ma i rip kirbi je bio neki bivši šampion u boksu. Ili grešim?
vishnja92 vishnja92 18:41 24.10.2010

Re: sve je subjektivno

delove crne strele od stivensona

Plava ptica
mislim da bih prepoznala Crnu strelu po bilo kojoj nasumicno odabranoj recenici :)
docsumann docsumann 19:25 24.10.2010

Re: sve je subjektivno

Sine, za par minuta si bio u praistoriji sa starim ratnicima, sa vitezovima, zmajevima i kaubojima, i svemirskim brodovima. Za par minuta si prešao mnoge svetove. Ti stvaras sliku tih svetova i dogadjaja. A ne neka igrica koja će sutra biti zamenjena nekom novom.


ali ne i Heroes of Might and Magic III ne zvao se ja DoC Sumann

manituu manituu 20:09 24.10.2010

Re: sve je subjektivno

docsumann
Desnima se po koricama vidi da su 'ubice'. Skup je sport pratiti nova izdanja stripova.

Da znaš, kvalitetan strip album (u zavisnosti od načina koričenja, formata, kolorita i sl.) košta u prosjeku od 20 do 30 eura. Srećom imam druga koji je pasionirani kolekcionar (preko 3000 naslova), pa tako pratim scenu ... i uživam


moj deda je imao kolekciju alana forda, od prvog broja kad je izasao, mislim negde 60-tih godina...i to je kupovao uvek u 2 primerka svaki broj....
kad sam bio mali, prosto sam ih gutao, a i sada bi, da jedne zime, po dedinoj smrti, a na moj uzas kad sam to konstatovao, baka nije njegovu kolekciju koja je zbog obimnosti bila prebacena u podrum, iskoristila kao potpalu za drva, posto su imali u kuci etazno grejanje...
ja sam to provalio tek kad je bilo skoro kasno, uspeo sam da sacuvam 30-ak brojeva hahah....
koje je to samo blago bilo, pokojna baka je spalila i prvi broj koji se pojavio na italijanskom jeziku
mariopan mariopan 22:15 24.10.2010

Re: sve je subjektivno

A Rip Kirbi? Znam jednog velikog zaljubljenika u njega.

Znam i ja jednu....a Lun Kralj Ponoći?
kukusigameni kukusigameni 06:32 25.10.2010

Re: sve je subjektivno

Lun Kralj Ponoći

Cuveni Frederik Eston.
hromi.vuk hromi.vuk 12:11 25.10.2010

Re: sve je subjektivno

kukusigameni
Lun Kralj Ponoći

Cuveni Frederik Eston.


у народу познат као Митар Милошевић :)
newagenow newagenow 14:56 25.10.2010

Re: sve je subjektivno

Sjajno, naravno, slazem se. alan ford je kritika kapitalizma!
gedza.73 gedza.73 14:45 24.10.2010

Knjige

Prvo sam pročitao (nisam preskakao) pa dao preporuku.
Ja, lično, čitam poneki put 'na preskok'. Ne velike delove, ali preletim po neki pasus.

Jedna pričica sa jednog od proteklih sajmova knjiga. Obično zazirem od dela štandova gde su knjige poput
Kako učiti bez muke, putevi lakog, brzog jednotavnog čegagod, i autobiuografija poznatih i manje poznatioh kriminalaca.
Špartamo klinac, žena i ja tako, uzduž i popreko jedinice, i na jednom štandu Alister Krouli.
Kupim ja knjigu, stavim je u ruku, krenemo dalje. Obiđemo sajam, novca taman da se vratimo kući. Kod kuće raspakivanje. prazni se ranac. Nigde Alistera Kroulija.
Nikada više nisam kupio ništa od njega.

Ceo blog ti je za citiranje. Ali mi se posebno dopala ova dva dela
Na kraju, da ponovim ono što je bilo i osnovno merilo kod Moma: treba voleti samo one knjige čije čitanje predstavlja uživanje. Drugim rečima, ne čitajte knjige koje vam se ne svidjaju, čak i ako su one na kojekakvim listama naj-knjiga.

Kupujte knjige na Sajmu knjiga! Makar ih i ne čitali. Važno je posedovati ih, a uvek će se naći neko, kad-tad, ko će ih čitati. A i vi ćete, valjda, kasnije imati više vremena za čitanje, ako ga sada nemate.

To ja stalno pričam. Pitaju me što će mi tolike 'knjižurine' i jesam li ih sve pročitao.
Moj je odgovor da nisam, ali da je bitno što ih imam. Pa ću ih pročitati.
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:47 24.10.2010

Re: Knjige

gedza.73
... Prvo sam pročitao (nisam preskakao) pa dao preporuku.
Ja, lično, čitam poneki put 'na preskok'. Ne velike delove, ali preletim po neki pasus.


Pitaju me što će mi tolike 'knjižurine' i jesam li ih sve pročitao.
Moj je odgovor da nisam, ali da je bitno što ih imam. Pa ću ih pročitati.




man ray loves me man ray loves me 14:49 24.10.2010

a list

stranac, lovac u razi, potraga za..., cat's cradle, psece srce, idiot, ulysses, mrtve duse.
gedza.73 gedza.73 14:58 24.10.2010

Re: a list

Idiot je lepa kjniga. Od U. Eka mi se dopada ostrvo pređašnjeg dana. Volim da povremeno pročitam E.A. Po-a.
A jednu kjnigu sam započinjao nekoliko puta. Ali od predgovora ni makac.
Zove se Amerika-kolonijalno iskustvo.
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:40 24.10.2010

Re: a list

man ray loves me
... stranac, lovac u razi, potraga za..., cat's cradle, psece srce, idiot, ulysses, mrtve duse.


Da pomenem ovu prvu. Sa "Strancem" sam mnogo drugovao u odrastanju.
I danas ga volim, ali ruku na srce, nije za Deset najboljih knjiga na svetu.

man ray loves me man ray loves me 16:15 24.10.2010

Re: a list

meni jeste. ne vidim u njemu nista tinejdzersko.
svakako mnogo vise nego beskonacno dosadni tolstoj. ne razumem ko to moze danas da cita i da se iskreno odusevljava, osim misica vesne jugovic. meni je to ostalo u devetnaestom veku.

jedina knjiga koju sam nategnuto ubacila u listu je mrtve duse, jer sam htela da stavim gogolja, ali njemu romani nisu jaca tacka.
koksy koksy 19:46 24.10.2010

Re: a list

Da pomenem ovu prvu. Sa "Strancem" sam mnogo drugovao u odrastanju.
I danas ga volim, ali ruku na srce, nije za Deset najboljih knjiga na svetu.


Ouu! Ne bih se složio! Velika knjiga! I svakako u prvih deset. Bravura na malom prostoru.
Ko još? Nabokov. Golding. Rot...

edit: Andre Žid - "Podrumi Vatikana"
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:28 26.10.2010

Camus, Mishima

man ray loves me
... stranac, lovac u razi, potraga za..., cat's cradle, psece srce, idiot, ulysses, mrtve duse.

Vladimir Petrović
... Sa "Strancem" sam mnogo drugovao u odrastanju.
I danas ga volim, ali ruku na srce, nije za Deset najboljih knjiga na svetu.


man ray loves me
... meni jeste. ne vidim u njemu nista tinejdzersko.
svakako mnogo vise nego beskonacno dosadni tolstoj. ne razumem ko to moze danas da cita i da se iskreno odusevljava, osim misica vesne jugovic. meni je to ostalo u devetnaestom veku


Vraćam se naknadno na Kamijevog "Stranca", koji se smatra jednim od njegovih najboljih dela iz tzv. ciklusa apsurda (roman du «cycle de l’absurde»). Drago mi je što kažeš da u njemu ne vidiš ništa tinejdžersko, mada je činjenica da su ga najradije čitali i danas čitaju - baš tinejdžeri. Bilo kako bilo, on je umnogome ključ za razumevanje samoga Kamija.

Ali na pamet mi pada jedno uporedjenje.
Dobri poznavaoci dela japanskog pisca Jukija Mišime vide izvesnu paralelu izmedju Kamijevog "Stranca" i Mišimine "Ispovesti maske". Na to me je podsetila i Margerita Jursenar i svom odličnom eseju "Mišima ili vizija praznine" (Mishima ou la vision du vide), kada na jednom mestu piše:

«Ispovest maske» je kratko remek-delo, nabijeno zebnjom i ravnodušjem. Ta knjiga donekle podseća, uprkos različitostima sižea i mesta na mapi, na Kamijevog «Stranca» koji joj je i približni savremenik; hoću time da kažem da obe knjige sadrže iste elemente autizma.... Ovo malo delo spada u one retke tvorevine u kojima imamo utisak o autobigrafiji iščupanoj iz samog života, pre nego što se umeša spisateljska elaboracija. Kao što je to možda i prirodno u svakoj iskrenoj autobiografiji koju odvažno piše čovek u dvadeset i četvrtoj godini života, erotizam osvaja sve. Taj opis muka neutoljene putene želje, i to još uvek upola nesvesne, mogao bi isto tako biti smešten bilo gde u prvoj polovini dvadesetog stoleća, ili, naravno, i ranije...

A motivi koji su inspirisali Mišimu, na Dalekom istoku, bili su, naizgled, drukčiji od Kamijevih motiva, zar ne?



mikele9 mikele9 14:50 24.10.2010

Moja lista

onako iz prve, bez vaganja i prevelikog razmišljanja:
1. Dablinci, Uliks - Džejm Džojs
2. Pronađeno Vrijeme - Marsel Prust
3. Nemušto - Semjuel Beket
4. Idiot - F.M. Dostojevski
5. Pripovetke, Stepa - A.P. Čehov
6. Gargantua i Pantagruel - F.Rable
7. Evgenija Grande - O.de Balzak
8. Fukoovo klatno - Umberto Eko
9. Sve od Borhesa
10. Sve od Danila Kiša
Mada bih mogao da sastavim listu koja bi bila duga najmanje dva kilometra
JJ Beba JJ Beba 15:32 24.10.2010

Re: Moja lista

6. Gargantua i Pantagruel - F.Rable


fali Čovek bez svojstva, Roberta Muzila
a da ne pričam da fali Margaret Jursenar. recimo Hadrijanovi memoari
mirelarado mirelarado 15:35 24.10.2010

Re: Moja lista

mikele9
onako iz prve, bez vaganja i prevelikog razmišljanja:
1. Dablinci, Uliks - Džejm Džojs
2. Pronađeno Vrijeme - Marsel Prust
3. Nemušto - Semjuel Beket
4. Idiot - F.M. Dostojevski
5. Pripovetke, Stepa - A.P. Čehov
6. Gargantua i Pantagruel - F.Rable
7. Evgenija Grande - O.de Balzak
8. Fukoovo klatno - Umberto Eko
9. Sve od Borhesa
10. Sve od Danila Kiša
Mada bih mogao da sastavim listu koja bi bila duga najmanje dva kilometra


Е, баш добра листа, Микеле. Да додам још који метар: Рат и мир, Булгаков (у целини), Чеховљеве драме, Име руже, Дон Кихот, Декамерон... Много је добрих књига, времена је мало. А нисам присталица читања на прескоке, укосо, на брзину. Напротив, непрестано се враћам појединим, омиљеним писцима и књигама и изнова их прочитавам.
mirelarado mirelarado 15:40 24.10.2010

Re: Moja lista

JJ Beba
6. Gargantua i Pantagruel - F.Rable


fali Čovek bez svojstаva, Roberta Muzila
a da ne pričam da fali Margaret Jursenar. recimo Hadrijanovi memoari


Слажем се. :)

Узгред, не верујем да ће се Сомерсет Мом, састављач оне прве листе, наћи на нечијем списку.

ЕДИТ: Грешим, ено га код Вишње.
vishnja92 vishnja92 15:44 24.10.2010

Re: Moja lista

nije mi na spisku, samo sam rekla da ga volim :)
(recidivi rane mladosti)
daleko je od spiska, pre njega je poodugacko.

ps - Ime ruze, da :))
pps - Karvera bih udenula negde, ali on je majstor za kratke price. pojma nemam da li je nekad napisao roman.
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:02 24.10.2010

Re: Moja lista

Mirelarado
...Много је добрих књига, времена је мало. А нисам присталица читања на прескоке, укосо,на брзину. Напротив, непрестано се враћам појединим, омиљеним писцима и књигама и изнова их прочитавам.


Čini mi se da je to ispravno.

Kažu da je Margerita Jursenar sedam puta pročitala Prustovu Potragu za izgubljenim vremenom.

Samerset Mom je tri puta pročitao Don Kihota.

A on, Samerset Mom, navodi i pomenutoj knjizi o najboljim romanima, da je nekadašnji engleski premijer Dizraeli bio sedamnaest puta pročitao Gordost i predrasude.

Ja sam, kao što sam jednom ranije pomenuo, letos po drugi put čitao Ime ruže, ali baš na tenane, opušteno, i uživao sam više nego prvi put.




arianna arianna 16:05 24.10.2010

Re: Moja lista

„Mati“ -Maksim Gorki
„Lolita“ -Vladimira Nabokova
„Ilijada“ i „Odiseja“-Homer
„1984“-Džordž Orvel
„Jedan dan Ivana Denisoviča“ - Aleksandar Solženjicin
„Uliks“- Džems Džojs
„Buka i bes- Vilijam Fokner
„Božanstvena komedija“- Dantea Aligijerija i
Pasternakov „Doktor Živago“

ima još, ali ko će svih knjiga i književnika da se seti
vishnja92 vishnja92 16:07 24.10.2010

Re: Moja lista

jeste, Lolita :)))
(kreten smajli koji seta po blogu i slaze se sa ostalima, besomucno)

a i Foknera sam volela bas mnogo, ali ga nisam citala ponovo u sasvim odraslom uzrastu pa nisam sigurna. onomad sam ga iscitala u dahu, redom.
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:08 24.10.2010

Re: Moja lista

Mikele9
...1. Dablinci, Uliks - Džejm Džojs

Bravo.

Ovo kažem zato što mi se čini da će malo ljudi staviti Džojsa na prvo mesto.
Njega svi cene (naročito pisci), ali (osim eksperata) ne vole da se mnogo druže s njim.

mirelarado mirelarado 16:08 24.10.2010

Re: Moja lista

Karvera bih udenula negde, ali on je majstor za kratke price. pojma nemam da li je nekad napisao roman.


Мислим да је, барем када је овластитим списковима реч, жанровско ограничење непотребно. Чини ми се да су баш роман и кратка прича најчешће књижевне форма у савременој литератури. Једноставно, највише нам леже. Епове више нико не пише (а и оне старе мало ко чита).
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:14 24.10.2010

Re: Moja lista

JJ Beba
... fali Čovek bez svojstva, Roberta Muzila
a da ne pričam da fali Margaret Jursenar. recimo Hadrijanovi memoari



A što se tiče Gargantue i Pantagruela, (ako ostavimo po strani dobar Vinaverov prevod na srpski) za tu knjigu Mom kaže da spada u one koje bi trebalo dobrim makazama skratiti, ali da ne boli, he, he, he...

mirelarado mirelarado 16:18 24.10.2010

Re: Moja lista

vladimir petrovic
Ja sam, kao što sam jednom ranije pomenuo, letos po drugi put čitao Ime ruže, ali baš na tenane, opušteno, i uživao sam više nego prvi put.


A јамачно си уочио и понешто што ти је први пут промакло, или си га сада протумачио на нови начин. Мени је тако с Мајстором и Маргаретом, на пример. :)
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:28 24.10.2010

Re: Moja lista

arianna
... „Lolita“ -Vladimira Nabokova

Ima onih koji zameraju Nabokovu što je pisao o toj nimfeti, he, he, he...

mikele9 mikele9 18:12 24.10.2010

Re: Moja lista

Е, баш добра листа, Микеле. Да додам још који метар: Рат и мир, Булгаков (у целини), Чеховљеве драме, Име руже, Дон Кихот, Декамерон... Много је добрих књига, времена је мало. А нисам присталица читања на прескоке, укосо,на брзину. Напротив, непрестано се враћам појединим, омиљеним писцима и књигама и изнова их прочитавам.

Draga Mirela odličan si metar dodala! Bulgakov...Majstor i Margarita, Pseće srce...mogao bi da bude i prvi, Bokačov Dekameron, Ime ruže obožavam, čak sam jednu grafiku za Belgiju radio imajući na umu Ekoovu Biblioteku, Don Kihot je nezaobilazan, a Čehovljeve drame...Galeb, Tri sestre...sada ću ja da dodam Zlatni Paviljon Jukija Mišime, sve od Aleksandra Remizova, Averoesovu Nesuvislost nesuvislosti, Homo Faber i Štiler Maksa Friša..........Zato sam rekao da bih, bismo, mogli da ređamo do sudnjeg dana! Imaš pravo, malo je vremena. Ni ja ne čitam na preskok, vrlo sam uporan i istrajan kad se prihvatim bilo kojeg posla, naravno i čitanja. Odradim posao do kraja jer tek tad mogu da delo sagledam u celini sa svim njegovim manama i vrlinama.
mikele9 mikele9 18:43 24.10.2010

Re: Moja lista

fali Čovek bez svojstva, Roberta Muzila
a da ne pričam da fali Margaret Jursenar. recimo Hadrijanovi memoari

Samo za JJ Bebu:
Robert Muzil: Osoba koja misli umetnički danas je zlostavljana od osobe koja ne misli umetnički i od umetnika koji ne misli
Margaret Jursenar Hadrijanovi memoari: Jedinstvo strele i mete
mirelarado mirelarado 19:34 24.10.2010

Re: Moja lista

mikele9
Homo Faber i Štiler Maksa Friša


Само да подвучем. :)
dunja73 dunja73 20:47 24.10.2010

Re: Moja lista

4. Idiot - F.M. Dostojevski



Cuj cit´o : "Glas´o , glas´o " !!!
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:57 24.10.2010

Re: Moja lista

Mikele9
...sada ću ja da dodam Zlatni Paviljon Jukija Mišime


Sa ovim se slažem. Video sam da je bilo predloga i za Mišimin Huk talasa.
Ipak, ja smatram da je Zlatni paviljon najbolje Mišimino delo, premda je meni drag i Mornar koji je napustio more
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:40 27.10.2010

Re: Moja lista

Mirelarado
... Узгред, не верујем да ће се Сомерсет Мом, састављач оне прве листе, наћи на нечијем списку.

ЕДИТ: Грешим, ено га код Вишње


Samerset Mom je bio zanimljiva književna ličnost svog vremena.

Naišao sam na ovakvu opasku nekih kritičara o njemu:

British novelist, playwright, short-story writer, highest paid author in the world in the 1930s. Despite his popularity, Maugham did not gain serious recognition. This was expressed in his autobiography THE SUMMING UP (1938), that he stood "in the very first row of the second-raters".

Hm. Nije loše biti i u prvom redu medju drugorazrednima, zar ne?

A kad se samo setim u kako i koliko lepoj vili je Mom živeo, pored Nice, na Azurnoj obali?!
Bajka nad bajkama! (Ne umeju svi bogati da bogato žive).

Ovo je jedna od njegovih boljih knjiga (mada ima još njegovih knjiga koje su veoma čitljive):


Edit:

Naknadno sam našao i ovu opasku, na srpskom, o Momu (koja se umnogome poklapa sa onom gore navedenom, na engleskom):

S. Mom je uvek više težio za tim da se njegova dela svide širokoj čitalačkoj publici, nego za tim da u njima postavi ili reši kakvo krupno i ozbiljno pitanje ljudskog života. Nije pisac snage jednog Džojsa ili Lorensa, ali publika bi bila siromašnija kad ne bi pored Džojsa i Lorensa imala i Moma (U tridesetim godinama XX veka važio je za najbogatijeg pisca na svetu, od prodaje njegovih knjiga i njihovih filmskih i pozorišnih adaptacija).
manituu manituu 14:52 24.10.2010

e sad sam pogledao moj predhodni post

pa da utvrdim samo svoj stav o mogucnosti i potrebi razlicitog misljenja kao najveceg kvaliteta ljudske rase, time sto cu jos jednom da napisem
po meni
heheheheheh
vishnja92 vishnja92 15:01 24.10.2010

jeee :)

sa liste g. Moma - Carobni breg (ovde imam napomenu - to cu posle)
volim i onog blesavog Stendala ali ne znam da li je u top10.

onda - Hrabal - Sluzio sam engleskoga kralja
(edit: Hrabal, jos - Klubovi poezije)
Vonegat... Zatvorska pticica ili Galapagos, di znam
Sartr - ratna trilogija
Selindzer (jbga :)) - Simor ili Freni/Zui
Bulgakov - Majstor i Margarita

aj doeditovacu posle, mozda i promenim

super blog
(a tajming... nedeljni rucak, bozemesacuvaj )

da, Tolkin, pardoniram



ps - volim i Moma, prilicno.
antioksidant antioksidant 15:14 24.10.2010

Re: jeee :)

da, Tolkin, pardoniram

dobro ti ovo pardoniranje..

tom jones - dobar je i film

inace, 10 je mali broj
i u dekadnom sistemu
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:25 24.10.2010

Re: jeee :)

Višnja92
... Carobni breg (ovde imam napomenu - to cu posle)


Ovo me podseti na to da ja smatram Tomasa Mana za najvećeg evropskog pisca XX veka.
Mislim, meni leži skroz na skroz.
Sartr - ratna trilogija

Bulgakov - Majstor i Margarita




a tajming... nedeljni rucak, bozemesacuvaj

U novinama piše da nedeljni ručkovi goje, he, he, he...

manituu manituu 20:24 24.10.2010

Re: jeee :)

vladimir petrovic
Višnja92
... Carobni breg (ovde imam napomenu - to cu posle)


Ovo me podseti na to da ja smatram Tomasa Mana za najvećeg evropskog pisca XX veka.
Mislim, meni leži skroz na skroz.
Sartr - ratna trilogija

Bulgakov - Majstor i Margarita




a tajming... nedeljni rucak, bozemesacuvaj

U novinama piše da nedeljni ručkovi goje, he, he, he...


jesi li procitao od mana onu knjigu sto sam naveo na pocetku bloga- ispovest varalice felixa krula ?
ako nisi, toplo preporucujem...i ja mana obozavam, a sartr mi lezi sto se filosofske tacke gledista tice, uz sorena kjerkegora heheh...imamo bas slican ukus..zato i mislim da bi ti se ova knjiga svidela..
sonja.m sonja.m 15:14 24.10.2010

Tolstoj

Tolstoj; Rat i mir i Ana Karenjina.
To je moje misljenje, a i prosle godine je
L. Tolstoj proglasen za pisca No1
svih vremena.
AlexDunja AlexDunja 15:16 24.10.2010

Re: Tolstoj

Tolstoj; Rat i mir i Ana Karenjina.
To je moje misljenje, a i prosle godine je
L. Tolstoj proglasen za pisca No1
svih vremena.

meni je to dosadno.
uvek bilo.
vishnja92 vishnja92 15:19 24.10.2010

Re: Tolstoj

meni je to dosadno.

ja Rat i mir procitala na skijanju u trecem srednje, sjajno se uklopilo
mozda mi drugacije ne bi poslo za rukom.
manituu manituu 15:36 24.10.2010

Re: Tolstoj

AlexDunja
Tolstoj; Rat i mir i Ana Karenjina.
To je moje misljenje, a i prosle godine je
L. Tolstoj proglasen za pisca No1
svih vremena.

meni je to dosadno.
uvek bilo.

prave ljubavi se konzumiraju u jednom dahu, a predugacke knjige to ne mogu da priuste...
taj realizam, sa potrebom za kompulsivno opsesivnim zalazenjem u detalje,tipa duzine stapica sibice me je uvek krajnje smarao...
citanje na preskok, mislim da je borhes na tolsoja mislio....
njega opusteno mozes da preskocis i 100 stranica heheheh....
mirelarado mirelarado 16:24 24.10.2010

Re: Tolstoj

vishnja92
ja Rat i mir procitala na skijanju u trecem srednje, sjajno se uklopilo


A ја на летњем распусту и, на опште згражање, заљубила се у књигу, а нарочито у лик Кутузова.
AlexDunja AlexDunja 16:29 24.10.2010

Re: Tolstoj

A ја на летњем распусту и, на опште згражање, заљубила се у књигу, а нарочито у лик Кутузова.

ma i ja sam u to vreme, ali sam preskakala
all in 16.

a nije stvar bila u dužini
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:36 24.10.2010

Re: Tolstoj

manituu
...citanje na preskok, mislim da je borhes na tolsoja mislio....
njega opusteno mozes da preskocis i 100 stranica heheheh....


Misliš na ono kada Tolstoj na dve stranice opisuje čipku za Natašinu balsku haljinu, he, he, he...

Svaki put kada se pomene Rat i mir ja se setim jadnice (u najpozitivnijem smislu) Sofije Andrejevne, koja je sedam puta prepisivala škrabotine muževljeve, samo da bi doprinela da to postane remek-delo. (A kako joj se on na kraju za to i za sve drugo oduživao, bolje da ne pričam).

Da budem iskren, i ja mislim da je Rat i mir najbolji roman na svetu.
Mislim, tu imam najmanje sumnji, a ako već neka knjiga mora biti na prvom mestu, neka bude ta knjiga.

A svestan sam, to dame znaju bolje od mene, da najlepša devojka koja se izabere na Mis Universe ili slično, ne mora istinski biti najlepša, he, he, he...
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:44 24.10.2010

Re: Tolstoj

AlexDunja
...a nije stvar bila u dužini


Ko to pominje dužinu? Odnosno veličinu?

alselone alselone 16:58 24.10.2010

Re: Tolstoj

vladimir petrovic

Misliš na ono kada Tolstoj na dve stranice opisuje čipku za Natašinu balsku haljinu, he, he, he...


Ili na 8 strana proplanak u prolece i pcele?
Bez obzira na "smaranje" ja nikada ne preskacem, osecam se kao da sam uvredio pisca.

P.S.
Za Andreja i Natasu Romeo i Julija su drugari koji su se pijani smuvali na zurci. (sad bezim da me neki sekspirovac ne umlati)
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:02 24.10.2010

Re: Tolstoj

alselone
... Za Andreja i Natasu Romeo i Julija su drugari koji su se pijani smuvali na zurci. (sad bezim da me neki sekspirovac ne umlati)





AlexDunja AlexDunja 17:05 24.10.2010

Re: Tolstoj

Ko to pominje dužinu? Odnosno veličinu?

viktor ivančić
ninasimone ninasimone 18:02 24.10.2010

Re: Tolstoj

Rat i mir - prvi put uzela u ruke sa 14-15 pa procitala samo mir.
Flober - "Sentimentalno vaspitanje"
manituu manituu 20:26 24.10.2010

Re: Tolstoj

alselone
vladimir petrovic

Misliš na ono kada Tolstoj na dve stranice opisuje čipku za Natašinu balsku haljinu, he, he, he...


Ili na 8 strana proplanak u prolece i pcele?
Bez obzira na "smaranje" ja nikada ne preskacem, osecam se kao da sam uvredio pisca.

P.S.
Za Andreja i Natasu Romeo i Julija su drugari koji su se pijani smuvali na zurci. (sad bezim da me neki sekspirovac ne umlati)

auuuuuuuuuu e dobro da si zapalio na vreme heheh..
i preporucujem ti da budes u shteku jedno par dana
mimi09 mimi09 23:08 24.10.2010

Re: Tolstoj

Mnogo je strasnije kad matori knez Bolkonski drzi svaki dan svojoj cerki knjeginjici casove iz algebre i nervira se sto ona nista ne kapira.
alselone alselone 06:43 25.10.2010

Re: Tolstoj

ninasimone
Rat i mir - prvi put uzela u ruke sa 14-15 pa procitala samo mir.


Vrati se samo zbog Bonaparte i Kutuzova.


manituu

i preporucujem ti da budes u shteku jedno par dana


taman da uz kaficu procitam nesto od gomile preporuka sa ovog bloga.
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:35 25.10.2010

Re: Tolstoj

Ninasimone
... Rat i mir - prvi put uzela u ruke sa 14-15 pa procitala samo mir.

Vreme je da se vratiš toj knjizi i da tom prilikom pročitaš ne samo preskočeni deo (koji se odnosi na rat) već integralno, he, he, he...

Ili to ostavljaš dokonim knjigoljupcima, kako reče gosn Čer?
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:01 25.10.2010

Re: Tolstoj

Mimi09
...Mnogo je strasnije kad matori knez Bolkonski drzi svaki dan svojoj cerki knjeginjici casove iz algebre i nervira se sto ona nista ne kapira




blogovatelj blogovatelj 15:18 24.10.2010

A gde je domaca top lista...

Niko da postavi domacu top listu...

Cuprija
Avlija
Dervis
Na rubu pameti
Predeo slikan cajem
Seobe

Posle ovoga idu ostali... Ovo sto sam naveo mi odskace od ostalih...

vishnja92 vishnja92 15:20 24.10.2010

Re: A gde je domaca top lista...

Posle ovoga idu ostali...




Pekic
AlexDunja AlexDunja 15:21 24.10.2010

Re: A gde je domaca top lista...

vishnja92
Posle ovoga idu ostali...




Pekic



pre pavića ih ima ne zna se
mikele9 mikele9 15:27 24.10.2010

Re: A gde je domaca top lista...

Pekic

Bez njega ne mogu da zamislim ni jednu listu, zato sam napisao:
Moja lista
onako iz prve, bez vaganja i prevelikog razmišljanja:
Mada bih mogao da sastavim listu koja bi bila duga najmanje dva kilometra

I Hrabal moj omiljeni (pisao sam o njemu), Jozef Škvorecki, Kafka....ma šta dva kilometra..do sudneg dana
vishnja92 vishnja92 15:29 24.10.2010

Re: A gde je domaca top lista...

I Hrabal moj omiljeni (pisao sam o njemu), Jozef Škvorecki


jeee :)
:cvece u pregrstima:

ps - daj link za Hrabala, pliz, propustila sam

edit - mali kuriozitet za Pizona, on voli takve detalje: Hrabal je umro tako sto je poginuo, zapravo - pao je kroz prozor bolnice hraneci ptice.
mirelarado mirelarado 15:47 24.10.2010

Re: A gde je domaca top lista...

За мене Црњански, Андрић, Пекић, Киш, равноправно.

П. С. А међу Америма, је л' споменуо неко Тенесија Вилијамса?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana