Ukrajinke golih grudi protestuju protiv Putina - pa nek neko kaže da BlogB92 nije uticajan. Otpor im izvezao revoluciju, Blog toples protest. Za razliku od Otporaša, mi Blogeri još nismo naplatili (mis'm, ako bude neka kinta lako ću ja da pošaljem IBAN)... ali nije to uopšte tema.
Tema sam ja i moje primitivne, vulgarne, nazadne, prevaziđene i društveno neprihvatljive navike. Naši smo, evo da otvorim dušu, ogolim se do kraja i priznam otvoreno (da se autujem):
Ja sam monogamni heteroseksualac.
Dixi et salvavi animam meam. Evo, odmah mi je lakše, pao mi je kamen sa srca (baš je dobro autovati se, a nije ni teško). Za nas pripadnike manjinskih zajednica jako je važno da možemo slobodno da izrazimo svoju pripadnost.
A da smo mi monogamni heteroseksualci manjina - jesmo. Dileme nema. Na stranu gejevi, pederi, biseksualci, eksperimentatori... Nego ni među tradicionalnim heteroseksualcima (običan balkanski mačo) nema monogamnih. Niko živ neće da prizna da ne kreše nešto sa strane, da ne kara neku klinku, da nema švalerku. Ni mrtav! Ako ne šaraš - nisi muško.
Najnovija moda je imati ženu i devojku. Baš tako, zvaničnu ženu sa kojom se živi i zvaničnu devojku, 20 godina mlađu, vamp (obavezni tigrasto-leopardasti detalji). Nekad su ljudi imali švalerke ali to nije isto što i devojka. Švalerka je, baš kao i žena, imala svoj život, najčešće je bila udata ali se švalerisala sa nekim oženjenim. Moj ujak je za ceo život promenio 2 švalerke, sa prvom je bio od svoje 25. do 40. a sa drugom od 41-2. do smrti, do svoje 77. godine. Obe su bile udate, on bio ženjen, izmišljali su se izgovori za viđanje, lažni službeni putevi preko vikenda, umuvalo se i neko švalersko letovanje. Žena znala za švalerke, znali i njini muževi, poznavali se međusobno... Kad sam ga, mlad i neukusan, pitao što ima švalerku objasnio da mu žena nikad nije bila naročito zainteresovana za seks a nit' je volela ples (ono starinsko, valcer, tango...) koji je on obožavao, nit' je imala talenta. Ima tu ona čuvena anegdota kad na nekom prijemu pita žena muža ko je ona tamo gospođa, on odgovara švalerka Tog-i-Tog, na šta će ona i nije nešto, naša je lepša.
E, ali švalerke nisu više u modi. Sad su u modi devojke, sponzoruše, klinke i kurve. (Možda mi ova klasifikacija nije baš naučno pouzdana 100%, nekako mi se čini da se neke od ovih kategorija dobrano preklapaju, no da ne idemo u sitna crevca).
Najviše me fascinira fenomen devojke oženjenog čoveka (DOČ). Neko primitivan bi pomislio da je to isto što i švalerka (ko mož' da priušti iznajmi joj stan, izlazi se bez skrivanja, putuje, kupuje se garderoba, često padnu i neka kola...) ali izgleda da je bitna razlika u tome što DOČ nije udata, nema svoj život mimo Oženjenog Momka. Baš mrzim što sam diskretan pa neću da napišem ko sve u čaršiji ima DOČ, spisak meni poznatih je poveliki, a koliko ih tek ima za koje ne znam...
Sponzoruše mu nekako dođu kandidatkinje za DOČ (DOČ in spe) koje ne kriju da daju za provod, poklone, putivanja... Izgleda da je suštinska razlika u odnosu na status kurve što ne traže pare unapred, nemaju zvaničnu tarifu i ne priznaju da su kurve. A nisu se još ni uhlebile i postale DOČ.
Klinke je teško definisati, ima ih i vrlo bistrih i samosvesnih koje bi da probaju svašta, ima ih i koje bi da vide, recimo Budimpeštu, ima i onih koje bi da prevare dečka iz nekog razloga - a kad će već da daju da nije skroz bez veze i skroz džabe. Nekako su najinteresantnije jer ima svakakvih.
Kurve su najpoštenije. To-i-to za toliko-i-toliko. Nisu to više one matore, ofucane i krezube kurve iz Picinog parka. Većina savremenih kurvi su part-time: imaju svoj život, dečka, muža, posao... i zaradu i/ili zabavu sa strane . A rade k'o Otpisani: šifre, preporuke...
Jedan moj prijatelj kurvar redovno koristi usluge savremenih kurvi. I redovno prepričava u pouzdanom i diskretnom društvu. Uostalom većina društva, gotovo svi sem bele vrane Krkara su kurvari i redovno se razmenjuju se iskustva, telefoni... To otprilike izgleda ovako:
Muška Osoba A preporuči Muškoj Osobi B (MOB) Žensku Osobu C (ŽOC). ŽOC je organizatorka i portparolka grupe od 2-10 devojaka slobodnijih shvatanja. MOB kupi GSM karticu, pozove sa novog broja ŽOC i identifikuje se: Ovde Plavi Karanfil, drug Klempavog Toše, tražim Milovanovu Anu. (Svi učesnici u ovim aktivnostima dobijaju šifrovana imena i meni, koji redovno zaboravljam PIN-ove, šifre i sve slične stvari već to bi bio dovoljan razlog da se ne kurvam, ne bih znao jesam li u ovom establišmentu Košarkaš iz Beča koji po preporuci Lepog Joce traži Vatrenu Ljubičicu ili sam Milosrdni Anđeo koga je Nežni Ljudožder preporučio Prsatoj Blogerki).
MOB traži mršavu divlju crnku sa pirsingom, ako nema baš takve ŽOC ponudi alternativu, recimo osamnaestogodišnju sisatu bucmastu Vlajnu . Dogovori se vreme, ŽOC mu da drugi broj na koji će pozvati pola sata pre dogovorenog termina i naglasi se da mora da zove sa istog onog (MOBovog tajnog) broja. Kad MOB pozove novi broj i identifikuje se Davateljki Usluga (DU) ona mu da adresu (samo adresu a ne i broj stana) i instrukciju da dođe taksijem ispred zgrade, stane ispred ulaza i ponovo zove. Kad MOB izađe iz taksija, DU ga osmotri kroz prozor. Ako joj se učini sumnjivim na bilo koji način - više se ne javlja na telefon; ako je sve u redu da mu broj stana. Stanovi se iznajmljuju na mesec-dva i redovno menjaju, devojke kruže između stanova tako da se, kažu kurvari, retko dešava da dva puta odu na istu adresu. Iskusniji kurvari, posebno ako je u pitanju establišment koji prvi put koriste, ponesu i svoj komplet posteljine kupljen u samoposluzi usput (za keš) koji se baca i ako je neiskorišćen, tj. ako je establišment ugledan i sa čistom posteljinom.
Davateljke Usluga dolaze i na poziv (isto funkcioniše sa šiframa, cela situacija ponekad izgleda kao vežbe NATO-a: Čvrsti Zmaj, Odlučna Borkinja, plava riba, svastikin but, kljukana dinastija) mada dolazak DU u kuću uglavnom praktikuju razvedeni i samci, iz sasvim jasnih praktičnih razloga. Jednom tako sedimo kod mog razvedenog druga nas pešes, kaže on sad će da svrati jedna nova kurva, preporučio mi je Tajitaj.
Stiže lepuškasto malo preblajhovano devojče od 20 godina, vrlo samosvesna, dobardan, ja sam vaša kurva, došla sam da vas osmotrim, vidim jeste li ozbiljni i pouzdani ljudi i može li sa vama da se radi posao...Tu se ugovore sve opcije, može toito, može i sa drugaricom, teite usluge su sa dodatnom vrednošću, kad zovete predstavite se kao drugovi Pevača Sa Petog Sprata (bemliga koja je logika, nit je iko pevao, nit je sprat peti)... I tu krenu pitanja jelideteimaštimamuitatu: ne radi ništa, šatro studira, prijavljena u nekoj agenciji za trange-frange, plaća u kešu da je prijave, može i van Beograda, najbolji su diskretni novobogataši, ona većinom radi sa Hrvatima i Slovencima, pametni diskretni novobogataši uvek insistiraju na kurvama iz druge države, zasvakislučaj, najvoli kad iznajme jahtu... živi sa dečkom koji je revizor u Uglednoj Stranoj Firmi, radi 20 sati dnevno, dečkoništanezna, misli da radi promocije, eno ga sa društvom u kafiću iza ćoška, rekla sam mu da idem pola sata da obiđem izloge...
I sad, pita se čovek, kako na sve to ostati monogaman? Kad se sa nekim vidiš najdalje treće pitanje je jebešlišta a tu se Zvanična nikako ne podrazumeva.
Pre nekoliko dana odem na večeru sa drugom koji živi u inostranstvu, viđamo se 1-2x godišnje.
1. Kakosikakoposo?
2. Jebešlišta?
I tu ja potroših pola sata da mu objasnim da iako sam monogaman da sam savršeno normalan - i nešto nisam baš siguran da mi je poverovao. Ako mi je poverovao da sam monogaman - misli da nisam normalan, ako mi i dalje ne veruje da sam monogaman misli da nemam poverenja u njega da mu priznam, makar i bez pominjanja imena... Pa ti očuvaj prijatelje.
Mis'm, bio sam ja nekad svakakav, šarao, varao, bivao u otvorenim vezama (nemoj s' ljutiš ako mi se nešto trefi sa strane, ni ja se neću ljutiti ako s' desi tebi...). I nisam shvatao da neko može sopstvenom voljom da bude monogaman, izgledalo mi kao neki telesni ili društveni hendikep (kao znaš on ti je mason/subotar...). I ti monogamni su mi bili smešni, maltene čudaci.
Jednom prilikom, ima tome 20 godina, nas 6 ili 7, ne sećam se tačno, ubismo se od posla u jednoj stranoj zemlji i napravimo vrhunski uspeh, firma odlepi, direktor odmah daje bonus, centrala kaže svakačas' sad lepo u povratku imate rezervisan Hilton u Glavnom Gradu (novotranzicijska zemlja, komunizam tek pao), no limit expenses za taj dan i tu noć, idite na najbolja mesta, provedite se, radite štavamvolja. Čak i sa no limit živ čovek ima limit koliko može da pojede i popije i negde iza ponoći neko predloži da sad pođemo u Establišment. Odvede nas taksi u nešto što izgleda kao novobeogradski paviljoni, kad tamo celo prizemlje kupleraj, kič težak ali ribe k'o avioni. A mi k'o deca u poslastičarnici, znaš da ne možeš da pojedeš 12 tulumbi ali svejedno bi probao... Dvojica najstarijih među nama nisu imali punih 40, mi ostali dvadesetineka... Paradiraju Devojke Iz Poznato Egzotične i Erotične Tranzicijske Države, mi gledamo, teškom mukom odaberemo samo po jednu... svi sem jednog od one dvojice starijih. Kaže jok ja, ne praktikujem. Ubeđuj ajdeprobaj, nemojdasisisa, paštaćeštidaradišdokmi...Ništa.
Dok smo mi bivali po sobama on je mrtav-ladan sedeo sa pola tuceta Neizabranih (sve k'o avion, potpuna nepravda bila što nisu izabrane al život je čupav i dlakav...), pio piće i pokušavao da ćaska na nepoznatom jeziku. Mislim da je merio ko se koliko zadržao i ko je ostao kraće a ko duže, no nebitno. I ostade taj naš drugar za priču, uđe u uzrečicu (k'o C u kupleraju), prepričali smo svi desetinama puta u raznim prilikama taj kuriozum, uglavnom bez pominjanja imena ali i gde smo ga imentovali sigurno mu nije pao rejting.
Mnogo kasnije shvatio sam da i on šara, ali izrazito diskretno, individualno. I da nas je u stvari navukao da mu uradimo vrhunski PR. Sasvim spontano i sasvim besplatno.
P.S.
Iako nema veze sa temom - još malo Ukrajinki