"Portparol Demokratske stranke Jelena Trivan izjavila je danas da je legitimno, ali da nije realno očekivati da Boris Tadić, kao predsednik te partije, ima protivkandidata na sledećim izborima u toj stranci"*
ne kapiram. zašto bi bilo poželjno smatrati normalnom situaciju da se za jednu tako odgovornu i snažnu poziciju neće niko kandidovati sem osobe koja je već tamo? demokratija je vid "uređenja" u kome društvo gaji različitost i pronalazi mehanizme da se svačiji glas čuje i odmeri a onda na scenu stupa "većina". kako smo se našli u situaciji da se na stranačkim izborima (dakle kada se nešto bira) nalazi samo jedan kandidat? (naravno da je situacija ista u svim partijama, ds je pod reflektorima zbog snage i očekivanja). da li su partije u srbiji skup istomišljenika po baš svakom pitanju pa je apsolutno nemoguće da se pojavi neki drugačiji glas? a ako se pojavi on partiju napušta i odlazi u drugu ili stvara novu? iskustvo me uči da je tako ali stomak odbija da prihvati.
ovakva situacija je možda prihvatljiva ako se prihvati teza da je krajnji cilj partija osvajanje vlasti. ali nije. osvajanje vlasti je samo sredstvo za ostvarivanje željenih promena u društvu. ako umeš svoje političke ciljeve možeš ostvariti i kad nisi na vlasti. primer nam je koštunica. ma koliko on lično nebitan bio, srbija više liči na ono šta on zastupa nego na socijal demokratiju tipa ds-a.
*vest je od pre desetak dana. sumnjam da se nesto promenilo u medjuvremenu