Albanci

Lektorka RSS / 12.12.2007. u 00:32

Čekamo. Sednicu Saveta bezbednosti 19. decembra, i najavljeno a odlagano jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova. Čekamo da vidimo i kako će upaliti najnovija „inicijativa" predsednika Tadića, koji je obećao da će u slučaju da neke zemlje prihvate jednostrano proglašenje nezavisnosti povesti procese protiv njihovih vlada.

No sve to čekamo već toliko dugo da smo izgleda uspeli da ispričamo sve priče o svim solucijama, a da smo propustili da živimo s obzirom na neku od njih. Izuzev ako je život ono što nam pričaju srpski političari o teritorijalnom integritetu države Srbije, i ako je život agresivno nam servirani mit o Kosovu polju, Caru Lazaru i nebeskom narodu kojem preti gubitak sopstvene kolevke.

Ono jedino što mi poslednjih dana ne da mira je pitanje: ako Kosovo na neki volšeban način ostane u sastavu Srbije, ili se u isti vrati pošto u njemu, istini za volju, već manje-više nije, šta ćemo onda s Albancima? Daćemo im autonomiju koju već imaju, garantovaćemo im super manjinska prava, i živeti normalno dalje kao da ih nema? Postoje li Albanci za nas koji ne živimo na Kosovu drugačije nego kao statistički podatak, greška u sistemu, nepoznanica o kojoj mislimo samo u trenucima eskalacije nasilja? Šta uopšte još znamo o tim strancima u našoj kolevci? Pita li se iko kako bi živeo sa njima - jer ono jedino što odlično znamo je da živimo protiv njih.

Ko su Albanci? Ako priupitate na prvom mestu Vikipediju, naći ćete oskudne (stranice o Albancima su u izradi), ali za početak dovoljne informacije. Ako uporedite srpsku, srpskohrvatsku, hrvatsku, nemačku i englesku odrednicu na Vikipediji, primetićete izvesnu razliku između srpske i ostalih: dok se na ostalim stranicama albansko ime naroda „Šiptari" pominje i objašnjava njegovo značenje, samo na srpskoj ćete pročitati da su Albanci „познати и као Шиптари (...) и Арнаути".

Majka Tereza, Albanka iz Skoplja
Majka Tereza, Albanka iz Skoplja

 Ako mislite da nisam dobro ni počela, a već preterujem, varate se. Na toj srpskoj stranici se, uprkos oskudnosti podataka, mogu pročitati ovakve informacije: „Теорија о илирском пореклу, постала је један од темеља албанске националне идеологије. Настанак те нове националне албанске идеологије почео је у време Препорода („Рилиндја"), у прошлом веку, под геслом: „Религија Албанаца је албанство!". Албанство у тој идеологији - бог, а албанска држава „катедрала за вечне молитве том божанству"." Ili ovakve: „Али, опредељивање за јачицу", тј. јачу страну у сукобу, део је традиције и колективне психологије Албанаца. Истина и правда , готово по правилу, на страни су јачег." Za svaku pohvalu je i objektivna informacija o tome da je dobar deo Albanaca primio islam, koji se dalje „као привилегован елемент ширио на рачун хришћана."

 

 

 Kako god da okrenem, Albanci su neka vrsta Marsovaca. Došli bog zna odakle, doneli neki jezik s kojim nijedan drugi živi jezik nije srodan, primili uglavnom islam na teritoriji rezervisanoj za hrišćanstvo, dobili državu Albaniju koja im nije dovoljna pa se šire i po Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Grčkoj, a u izvedenom obliku izbeglica i po celom boljestojećem svetu. I već kad je tako, pitam se kako to Srbija zamišlja da na osnovu prava na teritorijalni integritet, a posle krajnje indikativne istorije lošesusedskih odnosa sa kosovskim Albancima, počne da radi ono što je već prestala: da živi s tim ljudima pod istim državnim krovom?

Koliko Albanaca poznajete? Kakvi su?

boza
boza

 Ja ih pamtim kao poslastičare. I kao proizvođače tankih i debelih kora. Na to se dugo svodio moj kontakt s njima. Pamtim priču jedne porodične prijateljice koja je ceo svoj radni vek provela radeći kao lekar u ambulantama novosadskih građevinskih preduzeća u kojima je bilo zaposleno mnogo Albanaca. Ona i danas priča da su oni bili najvredniji i najposlušniji radnici.

Pamtim priče koje su osamdesetih počele da se prenose s uha na uho. Da su decenijama učili iz Hodžinih udžbenika, a niko u Jugoslaviji to nije primetio jer su im dali sve, pa i obrazovanje na jeziku koji niko inače ne razume. Da kupuju srpske kuće, i... Ali taj deo priče ću preskočiti, to znate svi.

 

 

 

 U Nemačkoj, krajem devedesetih, dolazi do eksplozije humanitarnog refleksa prema tim namučenim,

Makedonija 1999.
Makedonija 1999.
proganjanim, ubijanim ljudima, otvaraju im se vrata, ali se istovremeno učvršćuje i stereotip o Albancima kao kriminalcima, mafijašima. Priča se i piše o tome kako albanska mafija u svojim rukama drži evropsko tržište drogom. Slično je i u Švajcarskoj; Albanci se teško uklapaju, skloni su nasilništvu i kriminalu, a krasi ih poslednjih godina i posebna etiketa: „Balkanraser". To su oni što se trkaju kolima; rade to i Srbi i Bosanci, ali Albanci su na vrhu liste. I ponekad u jurnjavi poubijaju pešake ili svoje saputnike ili takmace, a i sebe same.

 

 Upoznala sam lično tačno četvoro Albanaca. Prva je bila žena s Kosova koja mi se tokom bombardovanja 99. bacila u naručje jecajući „šta nam to rade?!". Ne znam da li je ikada našla članove svoje porodice iz Kosovske Mitrovice, nestale neposredno pred početak bombardovanja; izgubile smo kontakt. Druga dvojica su bili moji studenti u Nemačkoj, izbeglice s Kosova, mladi ljudi koji su odlično govorili srpski i pokušavali nekako da se snađu u stranom svetu - ironija sudbine je htela da vezu sa tim svetom nađu posredstvom južne slavistike i srpskog jezika. Četvrta osoba je Albanka iz Ulcinja, majka jednog drugara mog sina. I ona odlično govori srpski - ja albanski i dalje ne umem ni da beknem - i rado provodimo vreme zajedno..

To su svi „moji" Albanci. Kakvi su vaši? Jesu li oni na Kosovu u svojoj kući ili kod nas u gostima? Ako su u gostima, hoćemo li im makar kafu skuvati?

 

 

Atačmenti



Komentari (132)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Drago Kovacevic Drago Kovacevic 00:48 12.12.2007

Eh...

"Čekamo. Sednicu Saveta bezbednosti 19. decembra, i najavljeno a odlagano jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova. Čekamo da vidimo i kako će upaliti najnovija „inicijativa" predsednika Tadića, koji je obećao da će u slučaju da neke zemlje prihvate jednostrano proglašenje nezavisnosti povesti procese protiv njihovih vlada."

Najpre, tekst je sjajan..
A ovo citirano ću da kometarišem..Neće on ništa pokretati pošto toga 19. 12 ( Nikoljdan), neće biti proglašenja nezavisnosti. Biće verovatno nešto kasnije.On hoće i dalje da bude samo predsednik i ta izjava je onako za "crtu" u foliranju. Samo će ovaj put morati biti predsednik bez moga glasa ako uopšte dospe do drugoga kruga. Sve mi se nešto čini da bi mogao otpasti već u prvom. Potpuno zasluženo jer čovek sa ovakvim izjavama ne može daleko stići...
Dragan Vujanović Dragan Vujanović 03:34 12.12.2007

Re: Eh...


Da li se Velja kandiduje? Nikolić je tu po defaultu. Ali oko Velje je sve veća zagonetka.
Lektorka Lektorka 08:36 12.12.2007

Re: Eh...

On hoće i dalje da bude samo predsednik i ta izjava je onako za "crtu" u foliranju.

Pa nije li to jadno? Nije tako davno bilo da se Milošević tužakao s celim svetom zbog bombardovanja...
Drago, hvala i poz.
apatrid apatrid 11:09 12.12.2007

Re: Eh...

Dragan Vujanović
Da li se Velja kandiduje? Nikolić je tu po defaultu. Ali oko Velje je sve veća zagonetka.


Ništa bez drveta, tj. Palme.
mexico mexico 15:00 12.12.2007

Re: Eh...

Samo će ovaj put morati biti predsednik bez moga glasa ako uopšte dospe do drugoga kruga.

I u mom okruzenju je sve vise ljudi koji tako razmisljaju, a svi oni su 2004. glasali u 2. krugu. Pitanje je da li Nikolic zaista zeli da pobedi( setite se 97. i predsednickih izbora Seselj vs. Lilic , pa Milutinovic)
Dragan Vujanović Dragan Vujanović 18:38 12.12.2007

Re: Eh...


I opet se niko ne izjasni o tome da li se Velja kandiduje ili ne... S njim ne bi bilo isto!
mexico mexico 02:34 13.12.2007

Re: Eh...

Dragan Vujanović
I opet se niko ne izjasni o tome da li se Velja kandiduje ili ne... S njim ne bi bilo isto!

nebitno
Dragan Vujanović Dragan Vujanović 23:46 13.12.2007

Re: Eh... Kako nebitno..?!


Mislite da je nebitno hoće li on učestvovati, ili mislite da je nebitno to što sa njim ne bi bilo isto?
Dejan Stanković Dejan Stanković 01:08 12.12.2007

Onomad u JNA

spavalo nas je jedno 50 u spavaonici, od toga 10 albanaca.
ako mi verujes ne secam se da sam isakim rec razmenio. verovatno jesam, ali se ne secam, jer je bilo u prolazu, nevezano. kontakata sa svima ostalima se secam, bas odsvuda, i zaista je bilo skroz multi kulti i odlicna fora sto su ans tako mesali. Svi su se i druzili, bez frke, jedino su Albanci bili kao blok. jedinstveni, zatvoreni, mada ne i maligni, samo uzasno nepoverljivi i medjusobno solidarni. kao sekta.
oficiri su prema njima bili jos nepoverljiviji a ponekad i prilicno grubi, mada ne svi i ne uvek.
tad umro enver hodza i skupili se oni da placu u klozetu. predavanja koje im je dezurni oficir odrzao je antologijsko. secam se pitanja: Cmizdrite ko neke p*****? Ko pederi! Sokiran covek bio. On je to plakanje shvatio kao najgoru izdaju a opet nije mogao bas da ih kazni zbog cmizdrenja. posle sam za sebe kaze: Placu ko da je Tito umro!!

A, jednom kad sam isao vozom u hamburg ili keln, ne secam se vise, klinac sam bio, u kupeu sam bio s 5 albanskih oceva porodice, gastarbajtera. vracali se sa kosova od porodica. gradjevniski radnici. Ceo put su me kljukali nekim svojim kolacima i super su ocinski bili raspolozeni. pricam ja to u nemackoj a neko kaze: naravno da su drustveni kad imaju po 24-oro brace i sestrara i po 15-oro dece. Usput nisam stekao utisak da je taj neko maliciozan vec da je pokusavao da mi objasni prirodni fenomen.

PS. vidis o ovoj temi sam bas nedavno razmisljao. ko da nismo bili zemljaci. poznajem jedno 150 slovenaca, hrvata broja im se ne zna (imam i kumu zagrepcanku) a albanaca nista. ma poznajem vise baska ili katalonaca, ili iraca, ili finaca nego albanaca.
Galebar Galebar 01:22 12.12.2007

Re: Onomad u JNA

Dejan Stanković
spavalo nas je jedno 50 u spavaonici, od toga 10 albanaca.


Deki, a nas je spavalo 24 u spavaonici i nijedan albanac, a u sred Kosmeta!
Kapiraš?

Eh, kad se samo sjetim te '97.!...

ccc
Lektorka Lektorka 08:47 12.12.2007

Re: Onomad u JNA

Svi su se i druzili, bez frke, jedino su Albanci bili kao blok. jedinstveni, zatvoreni, mada ne i maligni, samo uzasno nepoverljivi i medjusobno solidarni. kao sekta.

da, ovo je, koliko sama mogu da primetim, često deo percepcije albanaca, a ugrađeno je i u stereotip. a možda je moglo biti dovoljno prići im i započeti razgovor. ne govorim ovo zato što hoću da pokrenem neplodnu priču o tome "ko je kriv", nego pomišljam da često u životu propustimo da prevaziđemo sopstveni utisak i osećaj nelagode pred nekim ko nam deluje strano (a pogotovo ako su ljudi u grupi). i onda bude to što kažeš, "ko da nismo bili zemljaci", što i sama osećam zbog manjka ikakvog oblika komunikacije s njima. kakav preduslov za zajedničku državu!
apatrid apatrid 11:13 12.12.2007

Re: Onomad u JNA

da, ovo je, koliko sama mogu da primetim, često deo percepcije albanaca, a ugrađeno je i u stereotip.


Ne, ovo je odbrambeni mehanizam. Previše se incidenata dešavalo i ljudi su bili maximalno nepoverljivi, uostalom, pogledaj u samom textu - poseban odnos oficira prema njima kao ljudima, a i kao grupi, nepoverljivost okoline. Sve se to manifestovalo tako što su "oni" postali zatvoreni. Ima toga još, ali nema veze sad.
mocna malena79 mocna malena79 12:04 12.12.2007

Re: Onomad..

Dejan Stanković
ma poznajem vise baska ili katalonaca, ili iraca, ili finaca nego albanaca.


isti slucaj, mada sad kad malo bolje zagrebem..

prvo mi padne napamet moja Ajsa, komsinica iz bivse zgrade uz koju sam odrasla, njen muz Sefer (inace presednik kucnog saveta :) i dva sina drzali su ( u stvari, drze jos uvek) 'semenkaru" na pijaci. Neko ce reci how typical, ali ljudi ta semenkara je fenomen, ista je svih ovih godina ostala, sa vagicom na tegice razne velicine i dva tasa, najboljim suncokretom i semenkama bundevarama EVER, i naravno u zimu peceni kesten.
Secam se dok sam bila mala nije mi bilo jasno zasto Ajsa i Sefer govore nekako cudno ponekad nerazumljivo, a sinovi isto kao i mi, mama je uvek govorila 'nema veze, ipak se razumemo".
Kasnije, kad sam i sama pocela da se bavim jezicima bila mi je fascinantna ta mesavina makedonsko-srpsko-turskog, nikada nisam pitala odakle su zapravo, od kada znam za sebe oni su isto sto i ja, Beogradjani.
97, u Turskoj smo upoznali jednu porodicu albanaca sa Kosova, bili na odmoru isto kao i mi, isto kao i mojim roditeljima bila im je bez veze turska "turska" kafa, pa su u lokalnom kaficu uzeli stvar u svoje ruke i kuvali "nasu tursku" kafu na smenu. Govorili su srpski solidno, ona nesto losije, sin od deset godina uopste.
Pre dve godine sam tokom jednoh kongresa koji sam prevodila upoznala albanku iz Tirane (zenu jednog od ucesnika) i posle prvog dana tokom kojeg se osecala nelagodno da govori albanski sa muzem na ulici u Beogradu
(" da ih neko ne bi pomesao sa Kosovarima, a to uopste nije isto, pa da izbegnu probleme", nekako se oslobodila , a ja dobila poziv da obavezno dodjem u Tiranu.
To bi bio moj spisak ..

Inace Lektorka, stereotip o albanskoj mafiji u inostranstvu, ne znam da li bas postoji. Hocu da kazem, cini mi se da u inostranstvu to sve nekako ide pod isto "Balkan mafia", a evo konkretno i zasto. Secam se tacno 2001 dok sam bila u Spaniji, u nekom kratkom roku od par meseci u vestima je moglo da se cuje dosta cesto o pljackama zlatara,banaka,dilovanju droge itd - prikazu pohapsene i osumnjicene, kazu doduse da je u pitanju organizovana albanska mafija, a onda ide dokazni materijal, oruzje, i - nasi SRJ Pasosi

Lektorka Lektorka 14:11 12.12.2007

Re: Onomad u JNA

Ne, ovo je odbrambeni mehanizam.

apatrid, u osnovi svakog stereotipa je dobra količina odbrambenog mehanizma, a za mnoge često i bar zrno istine. pričamo suštinski o istome, jer se i stereotipi generišu na osnovu iskustva (žalosno je samo što se šire i učvršćuju često potpuno bez obzira na iskustvo), kao i odbrambeni mehanizmi.
Ima toga još, ali nema veze sad.

pa ima veze, o tome pričamo, i treba da pričamo. da artikulišemo sebi sopstveni odnos prema tim ljudima koji žive na kosovu. a artikulacija je nemoguća bez čačkanja po iskustvima.
automat automat 14:36 12.12.2007

Re: Onomad u JNA

u splitu, u lori, 91-ve

umre jednom albancu otac. ja klinac, 19 god. ostalo nas 15 od potrebnih 30 mornara na RČ304.
kažu meni vukoviću, ti si kao normalan, ajde vidi šta možeš sa ruhanom, popričaj, budi mu na pomoći. i ne treba da mi se kaže. posle 2 dana ode ruhan kući i ne vrati se za mog vojnog roka. i to je jedini kontakt sa albancima za života moga. i ništa, čovek ko čovek.

ja ne mogu da se otmem utisku da vi / pod vi mislim većina političkih blogera na ovde / mislite da svi po srbiji misle da albanci nisu ljudi. mislim da je problem albancima objasniti da smo i mi ljudi. i kako oni misle da žive sa tih malo srba što je ostalo na kosovu. a vidimo kako misle...

dakle, preovladjujuća teza na blogu b92 je 'i albanci su ljudi'.
nemam ništa protiv.
samo bih da naglasim I SRBI SU LJUDI.
Lektorka Lektorka 15:10 12.12.2007

Re: Onomad..

Inace Lektorka, stereotip o albanskoj mafiji u inostranstvu, ne znam da li bas postoji. Hocu da kazem, cini mi se da u inostranstvu to sve nekako ide pod isto "Balkan mafia", a evo konkretno i zasto. Secam se tacno 2001 dok sam bila u Spaniji, u nekom kratkom roku od par meseci u vestima je moglo da se cuje dosta cesto o pljackama zlatara,banaka,dilovanju droge itd - prikazu pohapsene i osumnjicene, kazu doduse da je u pitanju organizovana albanska mafija, a onda ide dokazni materijal, oruzje, i - nasi SRJ Pasosi

kada je inostranstvo u pitanju, ja mogu jedino o nemačkoj i švajcarskoj da govorim, pa se utoliko ograđujem. u pravu si ti i sa balkanskom mafijom, međutim u nemačkoj su se stvari vrlo brzo izdiferencirale. dobro se sećam da je u špiglu neposredno po završetku bombardovanja (dakle, kada je još ogroman broj izbeglica bio tamo, i kada se često moglo čuti da su "kontigenti puni" izašao bombastičan tekst o albanskoj mafiji specijalizovanoj za droge. tekst je sada dostupan samo preko zaključane arhive, ali ko zna nemački, može iz jednog komentarisanog preseka tekstova na tu temu da stekne neki uvid u to. tekst u špiglu je, dakle, bio 1999, a ovaj koji linkujem je iz 2005.
Albanische Heroin-Mafia auf dem Vormarsch
ovo što kažeš za pasoše je tačno, s tim što recimo u poslednjih godinu-dve u švajcarskoj štampi primećujem da izveštaji sve češće idu uz konkretnije informacije tipa "srbin iz bosne", "albanac sa državljanstvom SRJ" isl.

a ima i nečeg žalosnog i grotesknog u svemu tome; ma koliko se možda neki zapadni novinari trudili da tačnim imenovanjem jednih ne uvrede druge, uvek su u igri - ljudi s balkana. albanci diluju drogu i prostitutke, srbi oružje, crnogorci cigarete, pljačkaju verovatno svi, bugari su carevi za tržište cd-a i dvd-a...

no, ne bih da sa ovim odemo predaleko; naravno da svi imaju predrasude o svima, naravno da u ovim pominjanim slučajevima ima i dosta istine, a ipak... eto, niko ovde do sada ne pominje lična iskustva sa kriminalnim albancima (sem anđelije i njenog dilera), i to je ono što "cepa" sliku. i mislim da je jako, jako važno da se čuju ta drugačija iskustva, ili da se otvoreno progovori o nedostatku ikakvih iskustava, bilo pozitivnih ili negativnih.
Dejan Stanković Dejan Stanković 15:17 12.12.2007

Re: Onomad..

plemenska drustva najbolje proizvode organiyovane kriminalne grupe.
Ukoliko postoji grupna svest i interes koji su iznad licnog, potrebno je samo da glava svega bude amoralan ili kriminalan, e to ti organizvanog kriminala.

citrao sam neku studiju o tome - navodili albance kao primer. turke u holandiji isto. nekog malog turcina (odlican djak, sportista) stariji brat u lisabon da podigne pare ya neku drogu. puno para. uhapsili ga i dobio 11 godina kao clan grupe.
ubio se advokat da objasni da on starijeg brata slusa bey pogovora (cale je umro, brat je glava porodice) - sudiju uopste ne zanima. kaze: punoletan je, sto je prihvatio.
mocna malena79 mocna malena79 18:58 12.12.2007

Re: Onomad..

Lektorka
, ja mogu jedino o nemačkoj i švajcarskoj da govorim,

ali ko zna nemački, može iz jednog komentarisanog preseka tekstova na tu temu da stekne neki uvid u to. tekst u špiglu je, dakle, bio 1999, a ovaj koji linkujem je iz 2005.Albanische Heroin-Mafia auf dem Vormarschovo što kažeš za pasoše je tačno, s tim što recimo u poslednjih godinu-dve u švajcarskoj štampi primećujem da izveštaji sve češće idu uz konkretnije informacije tipa "srbin iz bosne", "albanac sa državljanstvom SRJ" isl.a ima i nečeg žalosnog i grotesknog u svemu tome; ma koliko se možda neki zapadni novinari trudili da tačnim imenovanjem jednih ne uvrede druge, uvek su u igri - ljudi s balkana.



U nemackoj sam relativno friska :) , jedino sto znam je koja mesta u Kelnu i Dusseldorfu treba navodno da izbegavam zbog "problematicnih" albanaca.
Kako god da okrenes, ne znam koliko se nasim pojedinacnim malim iskustvima moze utvrditi neki trend da li smo Albance manje ili vise mistifikovali.. Ono sto mene jako buni otkuda toliko nepoverenje, strah pa cak i podozrenje prema njima a priori (ako govorimo o periodu pre bombardovanja) od svih ostalih manjina koje zive u Srbiji (tada u Jugoslaviji). sa rizikom da zvucim naivno, ali da li je moguce da za to nema bas nikakvih osnova?
Exitus Letalis Exitus Letalis 20:09 12.12.2007

Re: Onomad u JNA

pa ima veze, o tome pričamo, i treba da pričamo. da artikulišemo sebi sopstveni odnos prema tim ljudima koji žive na kosovu. a artikulacija je nemoguća bez čačkanja po iskustvima.


ja eto poznajem mnooogo albanaca i albanki. i ne poznajem albance koji su mi nosili ugalji ili tresli tepihe.
poznajem građane, intelektulace. pametne, obrazovane, mlade, stare.
rado sam viđen gost u njihovim kućama i oni u mojoj.

inicijativa mladih za ljudska prava ima jedan program - visiting, koji vrši razmenu albanskih studenata i studentkinja, novinara i novinarki i srpskih sve isto da ne ponavljam.

program traje već tri godine. prošle godine je u okviru tog programa bilo oko 70 mladih sa kosova na exitu.

interesantno bi bilo da se jave studenti iz srbije koji su bili posredstvom tog programa na kosovu. ja znam njihove priče. znaju i neki gledaoci tv b92 jer je jednom bio prilog.

odlazili su sa strašnim predrasudama a vratili se s najlepšim utiscima.

tamara skroza je bila sa novinarima srbije i napisala u vremenu pre dve godine, čini mi se, odlčan tekst o albankama.

mnogo toga bi mogla da kaže i mirjana karanović.
a mogli bi i oni koji odlaze u prištinu. priština je prepuna kola sa registarskim tablicama iz srbije. videla sam valevo, vranje, nis, novi sad, kragujevac, kraljevo... ne mogu da se setim još odakle, ali dobro pamtim da nema kola iz beograda.
dragoljub dragoljub 20:23 12.12.2007

Re: Onomad u JNA

moglo biti dovoljno prići im i započeti razgovor


prići im gde? u mom gradu ih ima po priči par hiljada(ne tvrdim da je tačno) ali su nevidljivi nisam ih nikad sreo privatno, samo poslovno kao kupac njihovih proizvoda; a sebe smatram za čoveka koji je upoznao više ljudi nego što je sposoban da zapamti, i nemam nikakvo mišljenje o njima jer nisam imao prilike za to.

ali ne odobravam zlo koje se izdešavalo
Lektorka Lektorka 21:35 12.12.2007

Re: Onomad u JNA

automat
ja ne mogu da se otmem utisku da vi / pod vi mislim većina političkih blogera na ovde / mislite da svi po srbiji misle da albanci nisu ljudi. mislim da je problem albancima objasniti da smo i mi ljudi. i kako oni misle da žive sa tih malo srba što je ostalo na kosovu. a vidimo kako misle...

dakle, preovladjujuća teza na blogu b92 je 'i albanci su ljudi'.
nemam ništa protiv.
samo bih da naglasim I SRBI SU LJUDI.

to uopšte nije tema ovog posta, a ja, iskreno rečeno, nikada ne bih ni pisala nešto što bi za tezu imalo poklič "i XYC su ljudi". jer ne merim ljudskost nacionalnošću, niti ikojem narodu mogu da pripišem ljudskost ili neljudskost.
kome bi da kažeš da su i srbi ljudi, a povodom kosova? nama ovde? pa znaš dobro da je adresa pogrešna. ono što nedostaje je komunikacija srba i albanaca. i pomisli, odeš tamo da im to kažeš? sada, u ovim uslovima i posle svega? kako? a hoćeš da im kažeš povodom kosova - šta? da je kosovo srpsko? da treba da žele da ostanu u srbiji? ili da ima da ostanu u srbiji, jer su i srbi ljudi? pa vidi, najmanje vek je bio potreban da dođe do ovolike nesreće (a poznato je da je često potrebno mnogo manje vremena), kako onda misliš tom jednom rečenicom da preokreneš sve?
Lektorka Lektorka 21:41 12.12.2007

Re: Onomad u JNA

dragoljub
moglo biti dovoljno prići im i započeti razgovor


prići im gde? u mom gradu ih ima po priči par hiljada(ne tvrdim da je tačno) ali su nevidljivi nisam ih nikad sreo privatno, samo poslovno kao kupac njihovih proizvoda; a sebe smatram za čoveka koji je upoznao više ljudi nego što je sposoban da zapamti, i nemam nikakvo mišljenje o njima jer nisam imao prilike za to.

ali ne odobravam zlo koje se izdešavalo

moje reči su se odnosile na konkretnu situaciju koju je dejan opisivao, možda je TADA moglo biti dovoljno... itd. naravno da ne zagovaram "tehniku" započinjanja razgovora po svaku cenu, na svakom mestu, sa nepoznatim ljudima, a samo zato što su albanci (ukoliko ih je kao takve uopšte moguće prepoznati).
dragoljub dragoljub 22:26 12.12.2007

Re: Onomad u JNA

sticajem okolnosti sam nedelju dana ranije pričao sa sestrom o jednom prijatelju koji od skoro živi sa albankom i to me nateralo da se upitam i dođem do zakljička koji sam napisao,ja sam se rano odvojio od osnovnog društva iz ulice i iz škole,sa 11g. menjao društva na dve godine i zbog toga sam se pitao kako ih nema jer sam sretao baš svakakve ljude,ne računam ono da mije neko reko da nekog zna ili je čuo ,samo moje direktno iskustvo,možda nekog nisam prepoznao,iskreno nisam se ni trudio jer pričam o dobu između 70-e i 85-e; tada predrasude nisu biile toliko jake kao posle 81-e;period u kome sam samog sebe zvao skitnicom.a vojska jeste bila prilika međutim bilo je isto kao što je predhodno pisano a i mene mesto nije držalo pa sam ostao samo dva meseca,ja sam primetio neke kontakte ali ne i druženje(u vojsci)

to je samo moje iskustvo nikako pravilo
49 41 49 41 00:54 13.12.2007

Re: Onomad u JNA

spavalo nas je jedno 50 u spavaonici, od toga 10 albanaca.


U spavaonici 50 (rodio sam se kad sam je napustio); bilo je 2 ili (3?!?). Kad se gasilo svetlo; jedan je obavezno svake veceri slusao tranzistor sa slusalicama na usima.
Iako sam pretpostavljao; ipak, sam ga upitao:"Jel' ti to svake veceri Radio Tirana" (na srpskom)?
Da, odgovorio je uz osmeh.
s56a s56a 00:58 13.12.2007

Re: Onomad u JNA

Ja sam sluzio JNA avijaciju u Somboru vrucih 1968/9 i tamo nije bilo Albanaca ali su se zato Slovenci drzali dosta odvojeno. Tek 1978 godine preselenjem u LJU sam ukapirao, da bas oni svi ne govore dobro srpski!

Moj jedini kontakt je bio Albanac od majke Srpkinje, poslovni covek, koji je dosao u dezelu sa tri cerke u vreme frke na Kosovu. Svo troje dece je bilo kod nas kada je pocelo NATO bombardovanje 24. 3. 1999. Otac kasno dosao po decu i bio odusevljen pocetkom rata. Pre toga nije ispoljavao nikakvo anti-srpsko raspolozenje!

U moj YU pedigre belezim veliki minus jer sam poznavao premalo Albanaca. Poslovno su uspesni u dezeli. Moja Jagodinka dosta komunicira sa njima. Njeni Jermeni su jos uvek manjim delom na Kosovu. U Tursko vreme je Prizren bio vazna varos pa se sluzbovalo tamo.
lilit lilit 02:07 12.12.2007

lepa tema...

i topao pristup, ko bi reko...
Nedavno sam ja pisala jedan projekat o predrasudama i razbijanju istih.
I navela sam kao jednu od aktivnosti, polazeci od sopstvenog primera prema albancima, da se navedu 10 lepih ili samokritickih tacaka u odnosu na "onog drugog".
Moram da nadjem negde, bilo je simpaticno.
Ako ne nadjem, seticu se.
Preporuka
Rasejani Rasejani 02:10 12.12.2007

sta je ovde sporno?

Истина и правда , готово по правилу, на страни су јачег.

Lektorka Lektorka 09:09 12.12.2007

Re: sta je ovde sporno?

Rasejani
Истина и правда , готово по правилу, на страни су јачег.


sporne su dve stvari. generalno je sporno da su istina i pravda na strani jačeg, iako je realnost takva, kao što znamo, da istoriju pišu pobednici.
posebno je sporno to što srpska vikipedija albancima prebacuje da je to - to što jedino kao već prilično otrcana univerzalna istina ima nekakvu vrednost - tek produkt njihove anahroničnosti (tradicije) i iracionalnosti (kolektivne psihologije).
sporan je dakle u najmanju ruku dvostruki aršin, ovako nešto čitati na vikipediji koja pretenduje na enciklopedični karakter odrednica je istinska sramota.
apatrid apatrid 11:46 12.12.2007

Re: sta je ovde sporno?

Истина и правда , готово по правилу, на страни су јачег.j


Al tirjanstvu stati nogom za vrat,
dovesti ga sponaznaniju prava,
to je ljudska dužnost najsvetija...

Da prostite.
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 14:45 12.12.2007

Wiki Miljković je sporna?

ovako nešto čitati na vikipediji koja pretenduje na enciklopedični karakter odrednica je istinska sramota.

Ufff!
Peretendujem i ja da sam visok i lep - koleginica mi to ne ferma.
Pedja Rafailovic Pedja Rafailovic 02:34 12.12.2007

Komsije poslasticari

Bila je, kod mene u kraju, jedna poslasticarnica- iz miloste zvana "Kod trovacice". Naravno, niko se nije otrovao, naziv je nastao u nekadasnjem beogradskom crnohumornom slengu, koji kao pozadinu nije imao zlu nameru (kao sto ni izrazi "krvav", "japanac","turcin", itd. nisu imali nikakvu negativnu konotaciju, vec jednostavno znacenje: "dobar", "vredan" i "onaj koji mnogo pusi".

Da se vratim na komsinicu poslasticarku. Ne mogu da se setim njenog pravog imena, zato sto je godinama (a mozda i dve decenije) unazad na poslasticarnici stajao natpis "Marija". Naravno, svi iz kraja znali su da je zena promenila ime (i prezime), kao i to da je Albanka. Ne verujem da joj je bilo ko od komsija to zamerao, niti da se previse raspitivao za razloge. U pitanju je bio strah, a trend je zapoceo 1981, da bi zamah dostigao 1988. Do 1999., kao po komandi, svi beogradski poslasticari prezivali su se na "ić". Radi preciznosti, mnogi od njih, zapravo i nisu Albanci, vec Goranci (autohtona etnicka grupa sa podrucja Sar-planine), ali posto su im imena i prezimena veoma slicna, parkticno su i oni podvedeni pod isti, mracnjacki, sovinisticki princip nacionalne mrznje.

"Marijini" su, mozda negde 60-ih dosli u Beograd, vredno radili, stedeli i otvorili privatnu poslasticarsku radnju. Imali su uvek dobre, klasicne kolace, kao i vrhunsko zito sa slagom. Kad je cuveni "Bata" zatvorio svoju poslasticarnicu, njegov poslasticar presao je kod "Marije", tako da je asortiman dopunjen becko-pestanskom ponudom. Mojoj sreci nije bilo kraja! Na zalost, komsinica poslasticarka, pre nekoliko godina prodala je lokal nekom novokomponovanom "pekaru" i otisla u zasluzenu mirovinu, odn. penziju.

Vremena prolaze, politike, drzave i nacije nastaju i nestaju. A mrznja postoji samo da bi nam zagorcala zivot! Nasuprot tome, poslasticarnice postoje da bi nam zivot bio makar malo sladji.

PS: Lektorko, odlican tekst!
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 07:49 12.12.2007

Re: Komsije poslasticari

kaži kad su i kod nas zvali ljude trovačima...a ne znam da se iko otrovao.
tek, jedan iz komšiluka (ne znam koliko ima veze, otac mu je bio policajac), došao je na ideju da se trovačima razbije kiosk. organizovao je celo dvorište, tako da su, u cik zore, klinci od max. 12, 13 god. imali zadatak da ga, naoružani motkama, razlupaju, do čega, naravno nije došlo, jer su se klinci uspavali. organizator je posle bio malko ljut.
meni sve to nije bilo jasno tada, pogotovo što sam mnooogo volela njihov sladoled na točenje, jedina prava vanila, i dok on onako toči, ja merkam da l' mi je sunuo više od propisane doze.

devojčica (ne sećam se imena, bila sam mala). mi u Prištini, u poseti rodjacima, a ona je živela u njihovom komšiluku. bili su drugari, njih troje.

ove dve priče, o deci, koja bi da (raz)lupaju i o ovoj drugoj, koja bi da se igraju, su mi često u glavi, kao primer oblikovanja i razobličavanja stvarnosti. pokušaj življenja - otud L, u tvom tekstu reči: "....da smo izgleda uspeli da ispričamo sve priče o svim solucijama, a da smo propustili da živimo..." - naspram ispričanih priča, dobro utemeljenih stavova, koje nemamo vremena da preispitamo, a i što bi smo - znamo (?) da su ispravni, tj. da smo mi (ko god to bio) ispravni.
Lektorka Lektorka 09:24 12.12.2007

Re: Komsije poslasticari

peđa, kažeš da je "marija" radila do pre nekoliko godina? pitam, jer koliko znam u novom sadu odavno nema albanskih poslastičara (a ni boze koja nije slučajno gore u tekstu, obožavala sam je). da li to znači da je "marija trovačica" uspela da pregura te najstrašnije godine od osamdesetih naovamo pre svega zato što je promenila ime i prezimenu dodala "-ić"? ili su je zaista pustili da radi iako su znali da je albanka? pitam. baš zato što mi je zamislivo i jedno i drugo, ali ne znam da li u jednom slučaju preterujem, ili sam u drugom slučaju krajnje naivna.
Lektorka Lektorka 09:36 12.12.2007

Re: Komsije poslasticari

došao je na ideju da se trovačima razbije kiosk. organizovao je celo dvorište

i eto šta je grozno u svemu: pomislih da sam ipak paranoična kad insinuiram da peđina marija nije tek tako uspela godinama da opstane u beogradu, i onda pročitam ovo, i šta drugo da mislim nego da nikad nismo dovoljno paranoični, stvarnost nas uvek nadiđe. no, naravno, ne bi deca bila problem (njima je i rušenje, razbijanje često igra) da je bilo odraslih da na pravom mestu i u pravom trenutku postave granicu.

btw, snežo, ne razumem ono "otud L". koje L?
i poz.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 11:15 12.12.2007

Re: Komsije poslasticari

"L" si ti, tj. tvoje reči, koje sam iskoristila (" a da smo propustili da živimo" - lektorka : )
a ovo za klince i razbijanje i postavljanje granica - granice, kao i razbijanje dolaze od odraslih. ne bi tom malom palo na pamet da ruši kiosk "trovača", već bi uživao u onom što tamo može da kupi... i taaako
apatrid apatrid 11:50 12.12.2007

Re: Komsije poslasticari

Ne mogu da se setim njenog pravog imena, zato sto je godinama (a mozda i dve decenije) unazad na poslasticarnici stajao natpis "Marija". Naravno, svi iz kraja znali su da je zena promenila ime (i prezime), kao i to da je Albanka. Ne verujem da joj je bilo ko od komsija to zamerao, niti da se previse raspitivao za razloge. U pitanju je bio strah, a trend je zapoceo 1981, da bi zamah dostigao 1988. Do 1999., kao po komandi, svi beogradski poslasticari prezivali su se na "ić". Radi preciznosti, mnogi od njih, zapravo i nisu Albanci, vec Goranci (autohtona etnicka grupa sa podrucja Sar-planine), ali posto su im imena i prezimena veoma slicna, parkticno su i oni podvedeni pod isti, mracnjacki, sovinisticki princip nacionalne mrznje.


U Kragujevcu je, na izlogu jedne poslastičarnice je, pored imena i prezimana vlasnika napisano i da je isti "Goranac, profesor srpskog jezika i književnosti". Strašno. Ne znam da li još uvek stoji. Možda Cole zna. Nadimak poslastičara je Zoki.
Torpedo Torpedo 12:28 12.12.2007

Re: Komsije poslasticari... fotografi

A u Bezanijskoj ulici decenijama postoji radnja "Foto Gashi", postoji i sad mada sam zadnji put koristio Gasijeve usluge jos pre 20-tak godina (ne zbog toga sto je drzi Gasi kao pripadnik neke druge nacije vec zbog toga sto sam i sam u medjuvremenu ovladao tim zanatom). Gasi je bio fotograf starog, predratnog (mislim na onaj veliki, svetski) stila, crno-bela tehnika, naglasene senke... stravicno me je podsecao na Djenku Djavola iz Maratonaca :)

Iskustvo sa Albancima u vojsci isto kao i Dejanovo, 25% voda je bilo sto sa Kosova sto iz zapadne Makedonije i nisu komunicirali sa ostalih sedam baklji sa grba SFRJ. Totalna izolacija.
Fembot Fembot 13:32 12.12.2007

Re: Komsije poslasticari

Lektorka
peđa, kažeš da je "marija" radila do pre nekoliko godina? pitam, jer koliko znam u novom sadu odavno nema albanskih poslastičara (a ni boze koja nije slučajno gore u tekstu, obožavala sam je). da li to znači da je "marija trovačica" uspela da pregura te najstrašnije godine od osamdesetih naovamo pre svega zato što je promenila ime i prezimenu dodala "-ić"? ili su je zaista pustili da radi iako su znali da je albanka? pitam. baš zato što mi je zamislivo i jedno i drugo, ali ne znam da li u jednom slučaju preterujem, ili sam u drugom slučaju krajnje naivna.


U pravu ste, nema u Novom Sadu poslasticara Albanaca, ovi koji su preostali su ili Turci ili Goranci.
Boze , tog carobnog pica jos uvek ima, u Njegosevoj ulici u najlepsoj poslasticarnici u gradu (koju su posle mitinga SPO 2001. razbili u paramparcad) misleci da je vlasnik Albanac.
Poslasticarnica u Pasicevoj ulici je raznesena rucnom bombom '99. god. na sta je dugogodisnji komsija brica rekao "Tako mu treba, majku mu siptarsku!" Vlasnik, takodje Goranac.
Mnogo je nesrpskih lokala stradalo i o tome se naravno cuti. Dobro je dok je glave na ramenima.

Termin Goranac vecina ljudi u ovoj zemlji shvata kao eufemizam za Siptar.
To sto kazete za prezimena je istina da su vracali nastavak -ic, jer su se i njihova tako zavrsavala do posle Drugog svetskog rata kada ih je vlast na Kosovu terala da prezimena budu nalik Albanskim jer "sve je to isto". Otud cela zbrka. Kad je ljudima dosadilo da budu identifikovani kao nesto sto nisu i kad su vratili stara prezimena e onda je bilo jos gore. Hoteci da ne budu ono sto nisu ispade da se stide onoga sto jesu a ustvari, nisu.[/b
Albanci i Goranci su na Kosovu ziveli u tradicionalno dobrim odnosima sve dok srpska politika nije napravila takvu atmosferu da je 70% Goranaca moralo da pobegne sa Kosova. Za Albance su oni prodane duse a za Srbe Siptari. Za proslu a i sadasnju vlast, moneta za potkusurivanje.

U Novom Sadu su u toku prosle nedelje po "nepodobnim" poslasticarnicama isli policajci i obavestavali vlasnike da "ako im se nesto dogodi, mogu da se obrate policiji slobodno".
Moji poznanici koji su Goranci, treca generacija rodjenih u Novom Sadu, rekose kako oni ne ocekuju da im se bilo sta desi kao lojalnim gradjanima ove zemlje medjutim policajci kazu "Ma dobro, svejedno."
Zivis sto godina negde i onda dodje neko drugi da ti kaze sta si!

Sve me ovo potseca na onaj stos kad neko zaspi pa ga budis recima "Ej samo ti spavaj, ja ne dam da te iko probudi!"


Fembot Fembot 13:36 12.12.2007

Re: Komsije poslasticari

apatrid
.U Kragujevcu je, na izlogu jedne poslastičarnice je, pored imena i prezimana vlasnika napisano i da je isti "Goranac, profesor srpskog jezika i književnosti". Strašno. Ne znam da li još uvek stoji. Možda Cole zna. Nadimak poslastičara je Zoki.



U Novom Sadu je u vreme cuvenih martovskih dogadjaja na izlogu pekare pisalo OVO JE SRPSKA PEKARA. Vlasnik je Srbin i nadimak mu je Žeki.
Galebar Galebar 16:00 12.12.2007

Re: Komsije poslasticari

Pedja Rafailovic
Bila je, kod mene u kraju, jedna poslasticarnica- iz miloste zvana "Kod trovacice".


Mi smo je zvali "Kod tri baKcila" jer su je držala tri brata.
Mada smo redovno odvaljivali Tulumbe, Baklave, Krempite...
I sad mi ide voda na usta.
Pedja Rafailovic Pedja Rafailovic 19:53 12.12.2007

Re: boza

Imamo mi i bozu, i danas danji, u Beogradu. To je jedna druga poslasticarnica, jedna od najstarijih (ocuvanih) u gradu. Vlasnik-osnivac je iz Gostivara, vazio je za velikog smekera, svojevremeno je vozio mercedes(a) i pricalo se da je isao s Titom u lov. Stari je davno umro, nasledili su ga njegovi (isto iz Gostivara), u "pravo vreme" dodali su prezimenu "ić". Inace, jos uvek vaze, po mnogima, za najbolje sladoledzije u gradu. Namerno ne govorim prezime, niti naziv poslasticarnice, znajuci da je ovaj blog veoma citan, a ponekad i "citiran" po tabloidima. Ljudi su mi drage komsije, ne bih zeleo da zbog ovog teksta, mozda, imaju neprilike. Nazalost :((

PS: A sta ce vama, precanima boza? :))
Ni ovde, na obodu Panonije, gotovo niko vise je ne pije, a mladje generacije nemaju pojma sta je to.
Exitus Letalis Exitus Letalis 20:19 12.12.2007

Re: Komsije poslasticari

Fembot
apatrid
.U Kragujevcu je, na izlogu jedne poslastičarnice je, pored imena i prezimana vlasnika napisano i da je isti "Goranac, profesor srpskog jezika i književnosti". Strašno. Ne znam da li još uvek stoji. Možda Cole zna. Nadimak poslastičara je Zoki.



U Novom Sadu je u vreme cuvenih martovskih dogadjaja na izlogu pekare pisalo OVO JE SRPSKA PEKARA. Vlasnik je Srbin i nadimak mu je Žeki.



jadno je to i bedno.
poslastičarnica u moše makedonskoj, jel se još tako zove, promenila naziv u ПОСЛАСТИЧАРНИЦА, samo tako.
nema imena vlasnika. ne sme čovek da kaže u slobodarskoj srbiji kako se zove.
Lektorka Lektorka 21:48 12.12.2007

Re: Komsije poslasticari

ovo je čitava mala zbirka priča o nestalim, proganjanim, nepoželjnim, zastrašenim ljudima. čudno, međutim, kako je potrebno te priče skupiti na jednom mestu, da bi sistematičnost uništavanja albanskih (i goranskih, kao što fembot naglašava) poslastičara po srbiji postala istinski plakativna. ОВО ЈЕ СРПСКА ПЕКАРА... и ПОСЛАСТИЧАРНИЦА...
49 41 49 41 01:18 13.12.2007

Re: boza

[b][/b]
Ni ovde, na obodu Panonije, gotovo niko vise je ne pije, a mladje generacije nemaju pojma sta je to.

Pedja; mogli bi meni odati tajnu za lokaciju. Naravno, ako nije boguizanogu.
Kad dodjem u Beograd (a prilicno sam daleko)- da bar znam gde da popijem dobru Bozu.

Kad sam bio drugi gimnazije na letnjem raspustu; napravio sam nekih 10 lit. boze po babinom receptu.
Svi ukucani su mi se smejali zbog toga.

Naravno, kad je to bilo fino flasirano- boce su samo nestajale jedna za drugom iz ostave.

Smatram vrlo zdravim i hranjljivim picem.
Dragan Vujanović Dragan Vujanović 03:31 12.12.2007

Ipak mi kreiramo .. (ne)sukob..!!


Generalno, Albanci su dovoljno različiti od nas, i dovoljno slični nama. Kao i svaki drugi narod. Ni bolji, ni gori. Ostalo su predrasude. Dakle, ako je pretpostavka da se može s nekima drugima, onda se svakako može i sa Albancima.

Znači, hajde da krenemo da umesto teritorijalnog principa (ili paralelno s njim ako se bez njega ne može), forsiramo princip kontakta, saradnje, razgovora, boljeg upoznavanja... sa Albancima, kako bi u sledećih 50-100 godina i mi, i oni ušli sa što manje ovog dramaturškog potencijala sa kojim se upravo suočavamo.
Lektorka Lektorka 10:06 12.12.2007

Re: Ipak mi kreiramo .. (ne)sukob..!!

problem je u tome što ono što u životu činimo može sve čestite pretpostavke da pretvori u prah i pepeo. i verujem da nam se sa kosovskim albancima to dogodilo, da je jednostavno prošao voz.
i s kime to mi možemo? ko nam je dovoljno dobar, ko je zaslužio tu čast da sme s nama da bude na ravnoj nozi u nekoj zajedničkoj državi? ja ne vidim nikoga. i u stvari je to zaista strašno. NIKO nam brate ne valja! eto dokle smo stigli i koliko duboko moramo da zahvatimo da bismo zaslužili nečije i udelili nekome poverenje.
Galebar Galebar 16:03 12.12.2007

Re: Ipak mi kreiramo .. (ne)sukob..!!

Dragan Vujanović

Generalno, Albanci su dovoljno različiti od nas, i dovoljno slični nama. Kao i svaki drugi narod. Ni bolji, ni gori. Ostalo su predrasude. Dakle, ako je pretpostavka da se može s nekima drugima, onda se svakako može i sa Albancima.



Slažem se 100%.
Dragan Vujanović Dragan Vujanović 18:43 12.12.2007

Re: Ipak mi kreiramo .. (ne)sukob..!!

i s kime to mi možemo? ko nam je dovoljno dobar, ko je zaslužio tu čast da sme s nama da bude na ravnoj nozi


Pa, da... mnogo smo jaki. E, tu stvarno može da bude problemčić...


chocolate chocolate 04:23 12.12.2007

Onomad u SFRJ-u...

Gledali smo filmove u kojima je glumio Bekim Fehmiu. Slusali muziku Zane Nimani. Nismo razmisljali sta su po nacionalnosti, niti nam je to bilo bitno. Ne verujem ni da je njima dvoma, ali to vec ne mogu da znam.

Dragan Vujanović
Generalno, Albanci su dovoljno različiti od nas, i dovoljno slični nama. Kao i svaki drugi narod. Ni bolji, ni gori. Ostalo su predrasude.


Upravo tako.
andjelija andjelija 06:31 12.12.2007

kad doktoriramo albance

pretpostavljam da su kinezi sledeci?

a mogli bismo da podjemo od nasih prvo..na primer knjazevac i taj kraj?
Nenuška Nenuška 07:37 12.12.2007

statistika

Potpuno sam šokirana tekstom. U pozitivnom smislu. I pomalo tužna zbog toga što mi sve ove godine nije palo na pamet da o Albancima razmišljam kao o ljudima. U najmanju ruku. Oni su uvek nekako bili deo vesti na televiziji, neko ko nekom "mom" pravi silne probleme u životu. Eh da nije njih tamo život bi nam poslednjih decenija svakako bio lepši! A da nije nas? I zašto mi, s kraja 80.-ih nikada nije bilo prijatno kada smo prolazili kroz Prištinu na putu za Brezovicu? I ko je tamo kome u gostima? Pa oni na tim (ovim) prostorima žive mnogo dugo. I kvare statistiku.

Divan tekst!
Lektorka Lektorka 10:59 12.12.2007

Re: statistika

nenuška, hvala.
A da nije nas? I zašto mi, s kraja 80.-ih nikada nije bilo prijatno kada smo prolazili kroz Prištinu na putu za Brezovicu? I ko je tamo kome u gostima?

prava pitanja, da.
sonja k. sonja k. 07:58 12.12.2007

bravo lexo

evo mutim nes ; )
Lektorka Lektorka 11:04 12.12.2007

Re: bravo lexo

:))
xxx
Biljana Srbljanović Biljana Srbljanović 08:49 12.12.2007

bravo, lektorka

izuzetan tekst. pametan i tacan.
"moj albanac" je pisac fatos kongoli. upoznala sam ga nedavno na promociji zajednicke antologije u nemackoj. izuzetan pisac, skroman covek, pametan, miran, voleo bi da dodje u beograd, ali su mu knjigu objavili u srbiji bez pitanja i bez autorskih prava. kaze, dao bih im ja, voleo bih da me srbi citaju, samo da su pitali.
isto mi se desava u istocno evropskim zemljama, kradja nam je zajednicka.

citala sam ga, na zalost, na francuskom. jer i to srpsko piratsko izdanje, ne moze vise nigde da se nadje.
nije trenutak, sta li?
Lektorka Lektorka 11:28 12.12.2007

Re: bravo, lektorka

hvala puno, draga.

kongoli je žrtva dvostruke ujdurme, pretpostavljam. jedno je ta srpsko-albanska priča (naravno da "nije trenutak", a drugo stravičan javašluk u izdavaštvu i svemu što je s njim skopčano (prevođenje, autorska prava itd.). i tako mi ostajemo uskraćeni za jednog dobrog pisca, on ostaje uskraćen za autorske honorare, a profitiraju prodavci magle i predrasuda.

ko je, recimo, kod nas uopšte čuo za najkontroverznijeg i na zapadu veoma poznatog albanskog pisca ismaila kadarea, dobitnika prve međunarodne bukerove nagrade pre dve godine? šta uopšte znamo o albanskoj kulturi (obično "znamo" da postoji samo u obliku nekulture). evo nađoh jedan kratak forumaški razgovor na tu temu, koji dobro ilustruje kako stvari stoje.

a ako nekoga zanima, neka ode na sajt knjižare, i ubaci u pretragu "kadare ismail". knjiga "crna godina" ne može da se naruči, ali je u donjem desnom uglu moguće kliknuti na "nagrade" i "tržište knjiga", pa makar nešto malo saznati o kadareu.
Djole Djole 09:27 12.12.2007

Ja pomislio - sad ce o Schvajcarskoj ...

... kad ono ...
Pa rece vec Dejan, ko je bio u JNA, imao je prilike da kontaktira, zna kako stoje stvari.S tim sto ja mogu da kazem, da sam nekoliko njih imao jako lep kontakt, dok neki nisu znali ni jezik da beknu (to su ti koji su u grupicama, izolovani, osim sto su znali kad ih psujes).
Pricalo se cak i o politici, bez nekog uvijanja, ali i bez uvreda. Znaci moze. Cinjenica je da smo razliciti, da je razlicit jezik, da je razlicita religija ... Zato je bolje da se razdvojimo, svakom svoje.
Sto se tice njih u EU nisam upoznao ni jednog, ali po novinama, ovde gde zivim naravno, oni su broj 1 kad je u pitanju dilovanje droge. Kazu da su po surovosti gori i od ruske mafije. Izbio je skandal kad je pre nekih godinu dana ministarka pravde oslobodila visestrukog ubicu (navnodno uterivaca dugova i "poreza".
Da se razumemo pricam sve vreme o kosovskim Albancima.
Od onih iz Albanije jos nisam upoznao.
Unfuckable Unfuckable 09:48 12.12.2007

Lep text

..ja sam o "mom albancu" pisao kod Jelene, pa da se ne ponavljam...palo mi je na pamet nešto drugo :
Vidim da će Mlađa da deli ( predizborno reizborno) akcije za DŽ. Soma evra / po glavi, malo li je
Nice.
Jel predvideo i albanske glave za tu podelu kinte / akcija ili samo srpske ?
Galebar Galebar 10:39 12.12.2007

?

Lektorka, zašto ste mi izbrisali komentar?
Da li sam nekoga uvrijedio?
Lektorka Lektorka 10:55 12.12.2007

Re: ?

galebar,
nisam ništa brisala, to su moderatori uradili. nažalost imam danas pre podne velikih problema s internetom, sve užasno sporo ide, pa kaskam za komentarima.
eto, šta da ti kažem. ne znam. ako te ne mrzi, i ako misliš da ničeg spornog u komentaru nije moglo biti, napiši ponovo.
Agim Neshiqi Agim Neshiqi 10:47 12.12.2007

Preporuka

Odlican text, dobio preporuku od mene :)
Lektorka Lektorka 11:32 12.12.2007

Re: Preporuka

Agim Neshiqi
Odlican text, dobio preporuku od mene :)

agime! tvoja je zlata vredna, to znaš! thanx. :)
Wilhelm Tell Wilhelm Tell 10:56 12.12.2007

Albanci

Kada sam se doselio u Svajcarsku moj sin je imao 8 godina.U novoj skoli je nasao dosta drugara ali mu je najbolji bio jedan mali Albanac.Kada smo se selili u drugi kraj kantona sva su deca bila tuzna jer je bio popularan u skoli.Zbog rastanka mali Albanac je bukvalno doziveo nervni slom.Nekoliko godina kasnije,nakon "tretmana" u Majci Srbiji na raspustima,moj sin je prihvatio opste predrasude prema Albancima (o kojima pises na ovom blogu) i vise ih nema za prijatelje.Naprotiv!

Mislim da je propaganda jako mocna.Ja sam izgubio bitku ali ne i rat.Uvek cu se truditi da vaspitam dete u duhu tolerancije.
Lektorka Lektorka 21:57 12.12.2007

Re: Albanci

Mislim da je propaganda jako mocna.Ja sam izgubio bitku ali ne i rat.Uvek cu se truditi da vaspitam dete u duhu tolerancije.

tužno, ali tebi svaka čast na istrajnosti. samo neka ti sin ne ponavlja nacionalističke mantre ko papagaj, a to ćeš veći moći polako da mu objasniš. neka ima čestite drugove, sve ostalo je nebitno.
skyspoter skyspoter 11:09 12.12.2007

ne znam ni jednog albanca.

osim esad mekulija

Is it the Albanian's Fault?

(1938. On hearing of the secret agreement to expel four hundred thousand so-called ‘Turks’ from ‘southern Serbia’ to the wilds of Anatolia, 65 Kosova students (56 Serbs and Montenegrins, 8 Albanians and 1 Turk) signed and published a protest (in Serbo-Croatian and Albanian) against the Yugoslav government for this crime against the people. The protest was transmitted illegally to foreign embassies in Belgrade and distributed throughout Kosova and Macedonia.)

Is it the Albanian's fault that he lives under this sky,
Under this sky, in the land of his ancestors?
Is it his fault that he exists and will not be uprooted,
The Albanian, slave or master, who wants to belong to himself?
Is it the Albanian's fault that his eyes flash fire
When he glares as others expel him from his home and his soil?
Is it his fault that he exists when others wish him dead,
Or that he will spill blood to defend his hearth and not give up alive?
Is it the Albanian's fault that he wishes to live as others do,
Like a human being, among his own people, now and forever?
Is it his fault that, despite force, he resists
Under the precious sky of Kosova, the land of his ancestors?
Kazezoze Kazezoze 12:21 12.12.2007

kosovski albanci...

upoznao sam ih nekoliko, razlichitih. neki su bili obrazovani, kulturni, a neki lopovi i oloshi.
ne bih ih izdvajao u odnosu na neke druge balkanske narode jedino shto su izbjegavali komunikaciju sa ostalim.
nekako su se previshe drzhali zatvoreno u grupi (takav je utisak).
jedan od njih Fasil je bio shkolovan muzichar i nakon shto je dobio papire u holandiji je otishao da zhivi u englesku jer mu je neki rodjak tamo zhiveo vec 20 godina.posle toga se vishe nismo chuli, sve do nedavno kad sam na internetu pronashao band u kom svira njegov sin Adorel.uspeo sam da napravim kontakt sa njim te se sad povremeno dopisujemo preko maila.
automat automat 15:41 12.12.2007

Re: ne znam ni jednog albanca.

kad bi bilo nekog albanca koji bi takav pesmičuljak sad napisao za srbe, svaka mu čast...

al nema...

ili ih ja ne vidim...

a taj pamflet potpisalo 56 srba, 8 albanaca i 1 turčin.

ludi srbi...
Lektorka Lektorka 22:02 12.12.2007

Re: ne znam ni jednog albanca.

kad bi bilo nekog albanca koji bi takav pesmičuljak sad napisao za srbe, svaka mu čast...

zar ne misliš da ima dovoljno srba koji pišu takve pesmičuljke? poneki su i akademici, znaš.
a to što ne veruješ da bi 56 albanaca potpisalo pamflet protiv proterivanja srba sa kosova - PEDESET ŠEST - zar stvarno misliš da među par miliona (već u zavisnosti koje brojiš) albanaca ne bi našao 56 da potpišu tako nešto? STVARNO to misliš???
automat automat 10:48 13.12.2007

Re: ne znam ni jednog albanca.

pa jako bi me obradovalo da tako nešto vidim.

ako bi bila ljubazna da me uputiš na neki link gde postoji takva neka peticija, pesmica ili sl.

dotle, stvarno to mislim.

pozdrav
Lektorka Lektorka 15:43 13.12.2007

Re: ne znam ni jednog albanca.

za peticije ne znam. samo mislim da je van pameti verovati da se ne bi našlo 56 albanaca koji bi potpisali peticiju protiv proterivanja srba s kosova.
o pesmičuljicima - evo jednog našeg čuvenog akademika:

Краду ми памћење,

Скраћују ми прошлост,

Отимају векове,

Џамијају цркве,

Арају азбуку,

Чекићају гробове,

Издиру темељ,

Размећу колевку.



Куд да чергам с Високим Дечанима?

Где да предигнем Пећаршију?



Узимају ми оно

Што никоме нисам узео,

Моје лавре и престонице,

Не знам шта је моје,

Ни где ми је граница,

Народ ми је у најму и расејању,

Пале ми тапије

И затиру постојанство.



Зар да опет затрапим Свете Архангеле?

Да ми помунаре поново Љевишку?



Очни живац су ми одавно растурили,

Сад ми и бели штап отимају,

Жртвено поље са крвавом травом

Не смем да кажем да је моје.

Не дају ми да уђем у кућу

Кажу да сам је продао,

Земљу коју сам од неба купио

Неко им је обећао.



Ко им је обећао

Тај их је слагао,

Што им не обећа

Оно што је његово?

Зато јуришају на мене удружени

Кивни што сам их познао.


(Matija Bećković)

još, od istog autora, ovde

a ovde možeš da vidiš intervju sa mnogo nagrađivanim pesnikom alekom vukadinovićem. posebno je relevantan odgovor na poslednje pitanje.

i na kraju, đorđo sladoje u letošnjoj Politici.

mislim da je dovoljno. a da ima još mnogo, mnogo toga - veruj mi, ima. samo ne bih da mi strada očni živac...
vucko vucko 15:47 13.12.2007

Septička

Очни живац су ми одавно растурили,
Сад ми и бели штап отимају,

Krv (i tlo) je njegova svetlost i njegova tama.
audrey audrey 11:42 12.12.2007

dobra tema

Odličan tekst. To se i ja pitam poslednjih godina, od početka "krize": kakvi su to ljudi, ko su oni, kako žive? Ne mogu da mrzim nešto što ne znam kakvo je, ne mogu da uzmem tudje sudove zdravo za gotovo.
Prvi Albanac je držao postastičarnicu u Baošićima, u Boki, gde smo svake godine letovali. Naravno, odličan sladoled, kasnije proširio i na burek sa sirom i mesom, poslastica. 90-tih su ga oterali odatle.
Jednu mladu Albanku iz Skadra upoznala sam u Hamburgu, kao student. Ona je taman stigla sa stipendijom DAAD-a i profa me je zamolio da joj pomognem savetima, kao ja iskusna studentkinja strankinja. Sedele smo 2 sata u nekom kafiću i ja sam iskoristila priliku da je ispitam sve o Albaniji. Da, bio je to baš intervju. Tom prilikom sam saznala da nemaju redovno struje, da nemaju gradski saobraćaj i tako neke stvari koje su me zaprepastile. I mnoge druge stvari koje su bile iste kao kod nas. Znam da me je sve zanimalo o tom narodu.
Kako će ta željena zemlja da izgleda, Srbija sa Kosovom, nemam pojma. I jako me nervira što niko o tome ne govori. Hoćemo se ignorisati? Hoćemo saradjivati? Hoćemo zajedno ići na Olimpijadu? To su našim političarima sasvim nezanimljive teme, važan je pečat da je Kosovo u Srbiji, a sadržina je nebitna. Koje ludilo, koja iracionalnost. I onda čitaš komentatore Politikinih članaka i oni samo skandiraju "Kosovo Srbija", kao neku mantru, kao opčinjeni. Ja ništa ne razumem.
Pozdrav iz Hamburga, od koleginice lektorke za srpski/hrvatski.
Lektorka Lektorka 11:53 12.12.2007

Re: dobra tema

Hoćemo zajedno ići na Olimpijadu?

odlično! ja bih ovo pitala tadića, koštunicu, sve naše poslanike u skupštini, sve "analitičare" po novinama. a i SANU, da ne zaboravim.

nego, audrey, pozdrav&pozdrav, iznenadila si me i obradovala! :) isporuči takođe veeeeliki pozdrav bernhardu, molim te, i on je neko vreme bio moj student, jedan od najtalentovanijih ljudi sa kojima sam ikada radila.
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 11:49 12.12.2007

Wow,

odlican tekst ... sa zadovoljstvom ga preporucujem

Ako nadjem vremena ... mozda napisem nesto i o "mojim" Albancima ...

pozz
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 13:24 12.12.2007

Vasini Albanci

Prvi: njega ubrajam u prijatelje - jedan od najboljih ljudi koje znam. Ali nije "tipican": izuzeteno retko ide na Kosovo, zena mu nije Albanka(nije ni Jugoslovenka) i jugonostalgicar je ...

Drugi: Poslovni kontakt. Ja cuo da on dobro radi to sto radi i nisam se libio da mu se obratim u vreme bombardovanja 1999 (nije on jedini pa da nemam izbora ...ali meni je bila nebitna njegova nacionalnost). Prijatne uspomene, bio sam zadovoljan njegovim radom pa se to ponovilo jos par puta (imao sam utisak da i on nema previse kontakata sa Kosovom ... ali ne mogu da tvrdim)

Treca grupa: par puta sam imao prilike da dodjem u kontakt (sa nekima se i druzio) - nikad problema. Naprotiv prijatne uspomene ... a ako je i bilo nesporazuma onda nisu imale nikakvih etnickih uzroka ..

Cetvrti: Jednistven slucaj u mom zivotu - nikad nista slicno nisam doziveo: porodica u blizni, nemamo kontakta ali znamo "ko smo". Kad god prodju pored nas mrznja im izbija iz svakog pogleda ... zena je znala demonstrativno i da pljune pred nas ...

Informacija iz prve ruke ... od prijatelja izbeglica (najnovijih) sa Kosova od kojih se jedan deo porodice vratio tamo (privremno?): imali su prijatalje medju Albancima i sa njima ih je vezivalo uzajamno postvanje (osim poslovnih i komsijskih odnosa). Kad se danas sretnu na Kosovu onda im se ti Albanci ne javljaju - odnosno javljaju im se ali SAMO AKO IH NIKO NE VIDI. Tvrde cak da Albanci za takvo eventualno javljanje (o kucnim posetama da ne govorimo) placaju novcane kazne ...

Iz primera se vidi da, ni kad bih hteo, ne bih mogao da generalizujem - i inace sam protiv toga. Ali zato smatram da se moze govoriti o nekoj pojavi koja preovladava u nekoj sredini (pa i narodu) u nekom periodu. Evo da uzmem za primer nacionalizam - za koji smatram inace generalno da je jedno od najefikasnijih i najubistvenijih nacina za manipulaciju obicnim ljudima od strane njihovih elita (pre svega politicke). Pa su recimo Nemci kao narod danas susta suprotnost od onoga sto su bili 30-ih. Naravno, pricam o VECINI u svim slucajevima

Ako uzmemo tri "najproblematicnija" naroda na nasim prostorima po tom pitanju (Srbe, Hrvate i Albance) i pokusamo da izvrsimo gradaciju: na duge staze mislim da su Hrvati znatno ispred Srba pre svega zbog tog njihovog "tisuculjetnog sna o lijepoj nasoj" ... kod Srba je ipak onaj NAJRUZNIJI period trajao nekoliko godina krajem 80-ih i prvoj polovini 90-ih (naravno toga ima uvek i u svakom narodu). Ali Albanci su u samom evropskom pa i svetskom vrhu ... mislim da je ta indoktrinacija mrznjom prema Srbima (i ostalima) i sopstvenim nacionalizmom ipak najduze trajala i da su generacije odgajane tako (u te ukljucujem i danasnju decicu koja gadjaju kamenjem autobuse sa srpskom registracijom) ...
Lektorka Lektorka 22:17 12.12.2007

Re: Vasini Albanci

uh bre vaso, zamalo da se zabezeknem od ovolikog slaganja! a onda naleteh na poslednji pasus, i tu se opet otvori pukotina među nama. šta će ti takve gradacije? "videla" sam grafikon, s dodeljenim procentima za nacionalističku mrziteljsku sposobnost. jasno mi je sve što govoriš o krivici političkih elita itd, ali generalno mislim da je najbolji put suzdržati se od ovakvih premeravanja. jednostavno, ta nas priča vodi isključivo u ćorsokak. razumeš?
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 22:55 12.12.2007

Re: Vasini Albanci

Lektorka
ali generalno mislim da je najbolji put suzdržati se od ovakvih premeravanja. jednostavno, ta nas priča vodi isključivo u ćorsokak. razumeš?


ja wohl, Chefin ... razumem :))) Slazem se naravno i ne mislim da to opravdava bilo koga za bilo sta ... niti da doprinsi resenju u bilo kom smislu . Nego cisto da ubacim onako ... (bilo bi isuvise da se bas u svemu slazemo ... I racunam da ipak doprinosi da malo lakse sve razumemo ...

pozz
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 11:49 12.12.2007

Wow,

tekst je lep ali nisam imao nameru da isti post saljem dva puta :))))

ali Wow mogu da kazem jos jednom
dzu dzu 12:13 12.12.2007

svi ljudi su isti

iako sebe različito nazivaju i iako praktikuju drugačije načine ishrane, vere, oblačenja, komunikacije...

umesto da tražimo razlike, trebalo bi da tražimo sličnosti.

prvi albanac koga sam znala, zvao se edmond. :) dd. dobar drug.

odličan pristup, leks, ček bih rekla, jedini.
Lektorka Lektorka 22:17 12.12.2007

Re: svi ljudi su isti

dddžu
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 12:18 12.12.2007

Albanac sam tim se dičim, to

ne može biti svak!

"Pamtim priče koje su osamdesetih počele da se prenose s uha na uho. Da su decenijama učili iz Hodžinih udžbenika, a niko u Jugoslaviji to nije primetio jer su im dali sve, pa i obrazovanje na jeziku koji niko inače ne razume. Da kupuju srpske kuće, i... Ali taj deo priče ću preskočiti, to znate svi."

Tekst je vrlo inetresantan, posle serije postova sa temom KOSOVO&sveštosenjegatiče ovaj mi je osvežavajući.
I zato preporuka. Popravljaš se ;-)
Tekst ne može da bude sveobuhvatan i to ne zameram. Sumnjam da će komentari dati neku realniju sliku.
Ali ću ja ipak da dodam nešto, moram.
Nekako mi se čini da je "slika" koju si ovde postavila malko idealizovana. Da se razumemo, da si napisala tekst SRBI, sa istim ili sličnim primerima (i ne bi slagala ništa) isto bih rekao. Imam i o Srbima i o Albancima mnogo lošije mišljenje nego što je ova tvoja slika gore. Zaista, govorim o masi i sam sebe nerviram kad napišem Srbi ili Albanci ili Nemci. Znam daleeeko, više Srba (mislim ljudi kojima je srpski maternji) nego Albanca. Ali sam i njih upoznao, prilično. Mislim da mi je uzorak vrlo loš kao i tvoj tj. nereprezentativan, to su, uglavnom, bili školovaniji primerci ). Nisam ni ja reprezentativan predstavnik onih kojima je maternji jezik srrpski Znao sam i određen broj onih drugih Albanaca, to muški svet koji je bio u JNA zna. Kuvari i drugi. Nekako sam se dobro slagao i sa njima, ali sam se dobro slagao sa svima, da ne bude zabune. Naravno, da tvoje ponašanje jako određuje reakciju okoline, tako da sam imao dobra iskustva sa Albancima. Opet kažem da to ne znači da me ne bi neka zapaljena masa Albanaca linčovala u nekoj situaciji, kad bi čula kojim jezikom govorim. Ne bih stigao da objasnim da sam se ja baš lepo slagao sa njihovim sunarodnicima onomad u JNA.
Da skratim, o Albancima (kao masi) mislim bar toliko loše koliko i o Srbima (kao masi).
Pojedinačno biram ljude nezavisno od krvnih zrnaca. A probirače po tom kriterijumu prezirem pa da su mi rođena braća.

Lektorka Lektorka 22:28 12.12.2007

Re: Albanac sam tim se dičim, to

I zato preporuka. Popravljaš se ;-)

hvala za preporuku. ne popravljam se. :) ja ovako mislim. naročito kad niko ne izazove moju ljutinu :)
Nekako mi se čini da je "slika" koju si ovde postavila malko idealizovana.

razumem šta misliš. rizikovala sam da priznam da izuzev četvoro normalnih, prijatnih, prosto pozitivnih albanaca ne znam nijednog. drugačije rečeno: i pored svih kriminalaca, ubica, terorista, separatista, mafijaša isl, ja sam upoznala upravo takve albance koji su normalan svet. nije moj cilj da kažem: e, ako sam ja upoznala takve, onda su svi oni takvi. svašta, naravno da nisu. ali mi jeste bio cilj da pokrenemo klikere, razmislimo, prisetimo se tih albanaca koji su ljudi od krvi i mesa - kao i mi. ili da shvatimo da o njima pojma nemamo, a pogledaj - da je verovati medijima i pre svih političara koštunici i radikalima - pogledaj kako znamo šta su nam samo uradili i šta nam rade i šta nam otimaju...
Imam i o Srbima i o Albancima mnogo lošije mišljenje nego što je ova tvoja slika gore.

ovo je pravično, ali verujem da nije nužno imati nikakvo mišljenje o bilo kojem narodu. to nas i ubija, to što mislimo da znamo "kakvi smo mi srbi" i "kakvi su oni ..." (koji god).
Pojedinačno biram ljude nezavisno od krvnih zrnaca. A probirače po tom kriterijumu prezirem pa da su mi rođena braća.

naravno.
da li misliš da kosovo treba da ostane u sastavu srbije? uopšte ne provociram, normalno pitam. jer, evo idu izbori:

12. decembar 2007. | 13:54 -> 22:26 | Izvor: B92, Beta, Tanjug
Beograd -- Predsednik Skupštine Oliver Dulić raspisao večeras predsedničke izbore, i to za 20. januar. Drugi izborni krug biće održan 3. februara.

U Dulićevoj izjavi za javnost se navodi da su izbori prilika da se potvrdi zrelost našeg društva i da očekuje da će kampanja biti fer i poštena. "Svaki novi izbori prilika su da se ojačaju demokratske vrednosti i učvrsti stabilnost države. To je naročito važno danas imajući u vidu izazove pred kojim se Srbija nalazi a koji se tiču očuvanja teritorijalne celovitosti naše zemlje", rekao je on.
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 09:16 13.12.2007

Psujem i ne znam čemu sve to

naravno.
da li misliš da kosovo treba da ostane u sastavu srbije? uopšte ne provociram, normalno pitam

Kad kažem Srbi ili Albanci zaista to kažem vrlo uslovno. Ne umem drugačije da se izrazim a da ne napišem neku kobasicu od rečenica. Ovo sam već gore napisao "govorim o masi i sam sebe nerviram kad napišem Srbi ili Albanci ili Nemci". Dakle, kao kad kažem za neku masu koju vidim na TV kako demonstrira (po pravilu to nije spontano nego orkestrirano) ili za navijače, ili za neke drugu gomilu "majmuna": vidi Francuzi, Hrvati, Rusi,... Nekakav sterotip koristim, priznajem. I to kad mi treba karakterizacija neke amorfne mase, kad ne vidim pojedinca. A mogao bih da se opkladim da među 100 Albanaca ima bar 95 koji su za nezavisnot, da ima bar 90 kojima Srbi nisu dragi, da ima bar 80 koji ne bi imali ništa protiv da se jednoga dana ujedine sa ...(da ne nabrajam zemlje na Balkanu gde žive Albanci) , itd. Ovo izjavljujem više pesnički, i sasvim bez dokaza, naravno ), samo utisak. Tako i kažem "Albanci ne vole Srbe" ili "Srbi ne vole Albance", ne misleći na sebe ni na nekog konkretnog Srbina ili Albanca.
A na tvoje teško pitanje odgovaram: na žalost mislim da KiM treba da ostane u sastavu Srbije. I znam da to nije najbolje rešenje. I znam da nema dobrih rešenja kad problem postoji jako dugo i još dosoljavaju i male i velike sile i srpski i albanski političari.
Znam sve argumente protiv tog mišljenja ali ima mnogo argumenata i protiv priznavanja nezavisnosti. I ima mnogo primera gde postoji samo formalni suverenitet nad nekim delom teritorije. I zato analogija nije najbolji princip, tu se slažem sa stavom USA. Ali ipak treba znati da će svako rešenje da podstakne neke kojima baš to rešenje za KiM odgovara. Da ne bude zabune, uveo bih ja, da me neko pita, kontrolisanu nezavisnost za par država na Balkanu). Nadam se da sam normalno odgovario.
A izbori? Nemoj i ti da me nerviraš. Dovoljan sam sam sebi. Naši BIZGOVI nastavljaju po starom, i igraju dečije igre koje imaju teške posledice po narod. Sad mi treba da se opredeljujemo da li je raspisivanje izbora ustavno ili neustavno, da li je srpsko ili antisrpsko, da li je korisno za narod ili ne, ...Nemoj da me teraš da pcujem
mvelja mvelja 12:28 12.12.2007

tekst

Naime, tekst ti je jako dobar:)
Poznavao sam nekoliko Albanaca, imali su prodavnice voca u mom gradu. oterali su ih drugog dana bombardovanja....
adam weisphaut adam weisphaut 14:12 12.12.2007

Miles away

Kako god da okrenem, Albanci su neka vrsta Marsovaca. Došli bog zna odakle, doneli neki jezik s kojim nijedan drugi živi jezik nije srodan, primili uglavnom islam na teritoriji rezervisanoj za hrišćanstvo, dobili državu Albaniju koja im nije dovoljna pa se šire i po Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Grčkoj, a u izvedenom obliku izbeglica i po celom boljestojećem svetu. I već kad je tako, pitam se kako to Srbija zamišlja da na osnovu prava na teritorijalni integritet, a posle krajnje indikativne istorije lošesusedskih odnosa sa kosovskim Albancima, počne da radi ono što je već prestala: da živi s tim ljudima pod istim državnim krovom?

Pa to je ono sto je najvise sporno, za sve te silne godine suzivota sa tim ljudima Srbija nikad nije umela da se sporazume sa njima. Mi se ne razumemo i to nije problem jezika. I imamo jednu uproscenu sliku nekih tamo "divljaka" koji jedino znaju da se "mnoze" i diluju. Licno pokusavam da zamislim sednicu parlamenta da se Kosovo sutra vrati u Srbiju. Koliko bi mrznje i otrova curelo iz nje (kao da vec nije tako)
Preporuka.
Lektorka Lektorka 22:37 12.12.2007

Re: Miles away

Mi se ne razumemo i to nije problem jezika.

sve se slažem s tobom, kao i uvek, samo što neznanje jezika jeste problem. i to velik, ne treba ga ignorisati. pogotovo u slučaju kad je jedna "manjina" u suštini zaista velika.
adam weisphaut adam weisphaut 22:46 12.12.2007

Re: Miles away

Lektorka
Mi se ne razumemo i to nije problem jezika.

sve se slažem s tobom, kao i uvek, samo što neznanje jezika jeste problem. i to velik, ne treba ga ignorisati. pogotovo u slučaju kad je jedna "manjina" u suštini zaista velika.

Pa vidis ja kazem da se iskreno zalazu da Kosovo bude deo Srbije morali bi da prihvate da albanski bude drugi zvanicni jezik bas kao francuski u Kanadi
Lektorka Lektorka 14:24 12.12.2007

Evo šta sam još našla

Vreme, septembar 2006.

Kosovo i drugi demoni

"Jagnjetina u prasetini"; "Vreme" br. 818
piše: Miloš Baroš, elektronskom poštom

Nije naše da zidamo puteve i pruge. Naš je zavet da vratimo Kosovo!

(Anonim XIX vek)

Šta znamo o Kosovu? Ko tamo živi i šta se tamo dešava? Zbog čega, ako je to Srbija, imamo nagomilane "snage bezbednosti" na virtuelnoj granici? Koga čuvaju i od čega brane te specijalne jedinice? Zbog čega i dalje "loši policajci" dobijaju premeštaj na administrativnu granicu ili u preševsku dolinu? Šta je ovoj državi, kakva god da je, važnije: ljudi ili teritorija? Ko smo to mi na Kosovu? Ko su naši ljudi? Da li su Albanci naši ljudi? Kakav je naš odnos prema tome? Šta mi njima nudimo? Da li želimo išta da im ponudimo? Da li smo spremni na činjenicu da nam je potencijalni premijer Albanac? Da li će srpska policija uhapsiti Hašima Tačija ili Agima Čekua? Jesu li to legitimnni predstavnici Albanaca ili vođe kriminalnih grupa? Koliko i šta je država Srbija uložila za skoro 80 godina upravljanja Kosovom? Da li su izgrađeni mehanizmi koji bi omogućili zajednički život pripadnika različitih naroda naročito kada se ima u vidu kontekst ratnog nasleđa?

Šta će Kosovo Srbiji? Zbog crkava, zbog duše, zbog srpskog naroda, zbog kneza Lazara, zbog Miloša Obilića, zbog Svetog Save, zbog Adama i Eve? Zbog lignita, struje, žita, zbog grobova, zbog iskonske pravde, zbog međunarodnog prava? Da li je ono večita inspiracija? Da li je ono večita tema? Da li se tamo nešto važno odigrava u vezi sa opstankom srpskog naroda? Da li se uopšte može pričati o opstanku srpskog ili bilo god drugog naroda? Ako srpski narod nestaje, ako ga uništavaju, zbog čega se to dešava? Da li neko zaista mrzi Srbe toliko da bi ih u potpunosti uništio? Ko toliko mrzi Srbe? Zašto ih mrzi? Da li imamo neku relevantnu studiju o tome? Da li je neko istraživao osim opskurnih zagovaralaca teorija zavere, ko to mrzi Srbe i Srbiju i sve što je srpsko, mrzi toliko da bi zatro ime i pomen na ovaj ponosni narod? Kada će se sa zapitanosti nad sudbinom preći u akciju koja bi trebalo da donese poboljšanje života ljudi?

Šta se na Kosovu dogodilo? Da li je moguće da srpske tajne policije, srpske paravojske i vojske, dakle, na desetine hiljada naoružanih i opremljenih pojedinaca koji su čuvali Kosovo od 1989. godine, nisu znali šta se tamo "sprema", da se neko naoružava, da se neko obučava? Nisu znali? Ko je za to odgovoran? Jovica, Aca, Franko, Vlasta, Vlajko, Nebojša? Znali su? Šta su preduzeli da do rata ne dođe? Da li su možda oni pomogli vođama OVK da se snađu na tržištu oružja? Da li su im možda oni prodavali naoružanje? Da li bi to trebalo da znamo? Ko će to da utvrdi? Koliko se postupaka vodi pred domaćim sudovima za ratne zločine počinjene na Kosovu? Da li u tom smislu ono što se dešava pred većem za ratne zločine Tribunala u Hagu ima nekog značaja za Srbiju? Koji je to značaj? Da li je moguće Srbe ne lagati više, ne nametati im predrasude ispred realnosti? Da li je moguće da ono što se naziva elita jednog društva progovori bar nešto što je blizu realnog i istinitog?

Čije je Kosovo? Albanaca ili Srba, Turaka, Egipćana, Goranaca ili Roma? Kada se ko doselio i kako se to odrazilo na one druge? Zašto su ratovali oni koji nikada nisu ratovali ranije? Šta nude Albanci? Sebi, pripadnicima sopstvenog naroda i ostalima? Da li mogu da izgrade "održivu državu"? Odakle im pravo da traže još jednu državu pored postojeće? Zašto ne žele da se uključe u život "srpskog društva"? Čime su zaslužili da im Kosovo bude još jedna nezavisna albanska država? Ko daje pravo da neko ima, a neko drugi nema državu? Što su popalili ono što niko nije palio vekovima? Kakav je njihov plan za budućnost? Šta Albanci sa Kosova znaju da proizvedu? Čime će da zaduže "evropsku porodicu naroda", šta će u nju da unesu?

Zašto ništa ne znamo o kulturi Albanaca na Kosovu i uopšte? Da li su oni svi vlasnici poslastičarnica, nepismeni, prljavi, musavi, smrdljivi, narko-dileri, trgovci oružjem i ljudima? Da li im je išta sveto? Šta im je sveto? Kakve oni imaju veze sa Kosovom? Odakle su se oni stvorili? Ko ih je stvorio? Da li poštuju ženska i druga ljudska prava? Da li oni uopšte nešto znaju o pravima pojedinca u okviru društva ili su potpuno zatvoreni u svoj patrijarhalni način uređenja zajednice? Da li se Albanci smeju? Da li pričaju viceve? Da li smeju da se smeju ili je to samo privilegija "onih gore"? Da li su Albanci uopšte ljudi kao mi? Da li se Albanci plaše Evrope? Da li vole Evropu ili samo Bila Klintona i Ameriku? Da li albanska deca broje ovce kada ne mogu da se uspavaju?

Kakve su albanske ovce?
49 41 49 41 02:07 13.12.2007

Re: Evo šta sam još našla

Zašto ništa ne znamo o kulturi Albanaca na Kosovu i uopšte? Da li su oni svi vlasnici poslastičarnica, nepismeni, prljavi, musavi, smrdljivi, narko-dileri, trgovci oružjem i ljudima? Da li im je išta sveto? Šta im je sveto? Kakve oni imaju veze sa Kosovom? Odakle su se oni stvorili? Ko ih je stvorio? Da li poštuju ženska i druga ljudska prava? Da li oni uopšte nešto znaju o pravima pojedinca u okviru društva ili su potpuno zatvoreni u svoj patrijarhalni način uređenja zajednice? Da li se Albanci smeju? Da li pričaju viceve? Da li smeju da se smeju ili je to samo privilegija "onih gore"? Da li su Albanci uopšte ljudi kao mi? Da li se Albanci plaše Evrope? Da li vole Evropu ili samo Bila Klintona i Ameriku? Da li albanska deca broje ovce kada ne mogu da se uspavaju?

Kakve su albanske ovce?

Koliko ja znam; albanci ne cuvaju ovce; osim u nekim delovima Prokletija, delimicno na Sar Planini.
Najvise cuvaju Bivolice i Krave. Al' uglavnom Bivolice (vecinom).

Draga Lektorko; da vam posaljem sliku crkve koja je izgradjena 1898 god. u kojoj je moj deda sluzbovao 30 g.?
Da vam posaljem sliku groblja na kome su sahranjeni moji pradedovi, dede, babe, otac ?
Da vam posaljem reljef Ivana Mestrovica 1912-1913 "Kosovski Osvetnici"?
Da vam posaljem sijaset slika koje sam prikupio ovde preko Antlantika- nedeljama.
Ako nadjete odgovore samo gledajuci slike; molim vas prosledite mi privatno.

Ja, nemam odgovor. Ja nisam ni besan, nit' se osecam jadno.
Ja sam NEM na te slike.


Ja znam dosta o Albancima; a do 6-7 raz. sam ga tecno i govorio. Kasnije sam ga u Gimnaziji korektno citao i pisao.
Nazalost, ne vise.
Lektorka Lektorka 16:02 13.12.2007

Re: Evo šta sam još našla

4941
ne terajte me u šemu "milo za drago". ne mislite valjda da ne bismo mogli da razmenjujemo slike? mogli bismo!!! i da zanemimo zbog SVIH! i ne samo na kosovu!
i kuda bismo stigli?
imate li vi odgovor na to?
nije mi cilj da nipodaštavam vaš bol, jer pominjete članove svoje porodice. zaista nije.
nego ste sami ovamo prizvali ono što je ključno: KOSOVSKI OSVETNICI.
teško mi je da prihvatim takvu viziju BUDUĆNOSTI. da prihvatim da je budućnost u osvećivanju. ma sa čije strane i ma za šta, i bilo kad.
mislim da nam deca zaslužuju i radost. eto. nadam se da me razumete, odnosno da je njihova budućnost ono zbog čega govorim kako govorim.
49 41 49 41 03:29 14.12.2007

Re: Evo šta sam još našla

mate li vi odgovor na to?

Moj odgovor ovakav otprilike.

Jos davne '76 su pravljeni planovi. Zavisi koje izvore citate ?!?

Na Kosovu su vrlo vazne sirovine;
ugalj (povrsinski kop)- najveci u tom delu Evrope (mozda u celoj Evropi)
Trepcini izvori metala (posebno su vazni retki metali Volfram, Wanadijum, Titanium) o Olovu, Cinku koji je
Trepca bila najveci evropski proizvodjac. Po nekim izvorima i prvi svetski.
O Titanijumu i ostalim retkim metalima vrlo vaznim za modernu tehnologuju; izmedju ostalog satelitsku, izgradnju aviona ili raketno naoruzanje.

U Albaniji se vec prave autoputevi ka pravcu Kosova.

Stratesko drzanje Ortrantskih vrata (automatski kotrolisanje celog Jadrana) i kompletno srednjeg mediterana.
Kosovo i Albanija su samo neciji strateski ciljevi.
Mi smo bili samo nezavisna Tampon zona pola veka u doba Gvozdene zavese.
Davno to nismo vise!

Za necije strateske ciljeve-globalne/ nisu vazni ni Srbi ni Albanci. Veliki ce "cistiti teren" za svoje globalno pozicioniranje.

Ako ikada Trepca proradi punim i dodatno investiranim pogonima-kapacitetom i izgrade se jos 6-8 NOVIH na postojecih 6 Termoagregata u Obilicu bice Aerozagadjenja za pola Evrope (ne samo za Kosovo).

Samo podatak kad sam nekada kao mlad inzenjer radio u Trepci; padalo je DNEVNO 30 Tona olovnog praha na grad i okolinu.

Zamislite koliko ce toga biti sa dodatnim Termoagregatima u Obilicu na 18 km od Trepce?!?

Zao mi je sto sam vam "iskocio" od teme sa bloga. Ali, to je moj odgovor, to su i planovi velikih.

Mogao bih vam navesti stotine dobrih odnosa sa Albancima.
Medjutim, ni njih ni mene niko ne pita za misljenje- jos manje za svoje strategije.


vasili_zajcev vasili_zajcev 14:41 12.12.2007

Cranberries - Zombie


Da li neko sa bloga B92 zna nesto o ovome
[youtube]http://www.youtube.com/watch?feature=related&v=NCFSMDtifHE [/youtube]
KAKO ONO BESE AKO VAM JE DOBRO ONDA NISTA ! (UVEK MOZE BOLJE).JEL ?
Lektorka Lektorka 21:12 12.12.2007

Re: Cranberries - Zombie

ovaj drugi youtube iz komentara daje sledeću poruku:

This video or group may contain content that is inappropriate for some users, as flagged by YouTube's user community.
To view this video or group, please verify you are 18 or older by logging in or signing up.

Lektorka Lektorka 15:24 12.12.2007

pauza

molim za razumevanje, tražim pomilovanje :)
zaista čitav dan imam velikih problema s netom, zato su neki komentari još ostali bez replika, iako ih svakako zaslužuju. večeras će to biti nadoknađeno.
adam weisphaut adam weisphaut 15:42 12.12.2007

Re: pauza

Lektorka
molim za razumevanje, tražim pomilovanje :)
zaista čitav dan imam velikih problema s netom, zato su neki komentari još ostali bez replika, iako ih svakako zaslužuju. večeras će to biti nadoknađeno.

Podrska za autorku
Dr M Dr M 15:44 12.12.2007

Svi moji Albanci

Postovana Lektorka,

divan tekst. Mozemo samo da zalimo sto ga neko nije napisao pre 50 godina.

Moj prvi Albanac je bio siptar. Malo slovo zato sto za nas nije bio ni Albanac, ni Siptar, bio je covek koji rucnom testerom sece drva i sekiricom ih cepka za potpalu, takoreci, pogonsko sredstvo rucne testere. Sitan, specen covek sa kecetom na glavi, u sirokim caksirama i tamnomrkom, krupno strikanom dzemperu. A bio je decembarski dan, olovan i vlazan kao danasnji, samo hladniji.
Kad je doslo vreme da se odmori i jede, izvadio je iz torbe komad hleba i jeo ga, umacuci u kiselo mleko, polako, da se ne vidi koliko je gladan, ili da mu duze traje, ko zna?
Moja majka ga je ponudila sarmom a on je uctivo odbio jer mu vera zabranjuje da jede svinjsko meso. Majka mu je odgovorila da u nasoj sarmi nema svinjskog mesa i da moze slobodno da jede. Pitao je ponovo za svinjetinu i kad mu je majka rekla da slobodno jede i "greh na moju dusu", prihvatio je ponudjeno uz ogromnu zahvalnost.
"Slagala si ga" rekao sam majci prekorno.
"Jesam, ali to je bila plemenita laz, odvratila je poucno. On ne jede, na ovako tezak posao, samo hleb i kiselo mleko zato sto je na dijeti nego zato sto, sigurno, kod kuce ima decu kojoj salje svaku paru koju zaradi".
Kad je zavrsio posao i krenuo, uz nadnicu je dobio i staru bundicu koju je moj otac dobio od UNRRA-e, nekoliko godina ranije, kad ni mi nismo cesto jeli sarmu.

Moji saborci iz JNA su bili Suljo i Adem. Suljo je bio najomiljeniji covek u ceti, uvek nasmejan, oran za salu, pouzdan u svakoj situaciji, spreman da se podmetne kad ima nesto da se radi, i da te napije i da te sakrije. Medicinski tehnicar, ozenjen dvoje dece, pravi svetski covek. Adem, po struci ucitelj, zatvoren, ljut k`o puska, stalno u nekom cosku i sve gleda ispod oka, za sest meseci zajednickog vojevanja nikad se nije nasmejao. Nije reagovao ni na komande ni na pozive za druzenje, nije hteo da govori srpski a ni sa Suljom Albanski, mrzeo je sve oko sebe.

U prekomandi sam dolazio, silom prilika, u dodir sa jednim Albancem kome se ni imena ne secam. I on je bio ucitelj, kao onaj Adem, ali je odmah po dolasku okupio oko sebe 7-8 sunarodnika i nametnuo im se kao vodja. Sabotirao je svaku akciju i izbegavao bilo koji posao koji mu je, po redu, pripadao. "Ti me teras da radim zato sto sam Albanac, to je diskriminacija" govorio je. Ja sam mu odgovorio da ga ne teram da radi zato sto je Albanac nego zato sto je njegov red, a kad bi ga izuzeo zato sto je Albanac, e to bi bila diskriminacija. Posle je radio sto je morao ali uz gundjanje i otpor. Imao sam utisak da je izbegavao posao zbog lenjosti a da je nacionalnost bila izgovor. Ako prodje, prodje. Nije proslo.

Igbala se na vezbama iz hematologije nije nicim izdvajala od koleginica, osim lepotom i blagoscu krupnih, crnih ociju, uzdrzanim ponasanjem i kraljevskim prezimenom. I lakim bledilom lica. Jednog dana se onesvestila na casu i, posto smo vec bili na hematologiji, dali smo joj krv na analizu, saleci se da je trudna i kako ce to da kaze svojima, i...kad smo videli rezultate..ostala je, odmah, na odeljenju..jos samo 15 dana.

U Atlantik Sitiju sam upoznao Bajazita. Imao je pekaru na samoj plazi i prisao nam je kad je cuo da govorimo srpski.
Dosao je, uz pomoc neke rodbine, desetak godina ranije i radio prvo na crno, kao fizikalac, skupljao pare, zaduzio se, opet kod neke rodbine, i otvorio pekaru. Dobro mesto, vredan majstor, zaposlio rodbinu rodbine, poceo lepo da zaradjuje, prvo me je pitao kolika je nadnica u Jugi, ja mu kazem, on pita- ne u dinarima, to mi nista ne znaci, koliko hleba moze da se kupi za jednu nadnicu. Ja mu izracunam, to je bilo `77, oko 30 vekni. Znaci, dobro je, kad sam ja otisao nije bilo ni 5-6, ne mozes da ishranis decu, da je onda bilo tako ne bih ni otisao. Ali ne zalim se, sad vec imam 250.000$, kad, za Novu godinu ,dozvole kocku u Nju Dzersiju, prodacu sve i bicu bogat covek. Onda se vracam.
Cuo sam da se vratio `80-81, bio ovde godinu dana i otisao nazad, u Ameriku.

Izvinite sto je bilo ovako dugacko secanje, za tako malo ljudi. Kako mozemo da sudimo kad ih tako malo poznajemo?
antioksidant antioksidant 15:44 12.12.2007

?

gde si bila sa ovom temom pre 20 godina, mozda bi nesto drugacije bilo?
znam (znao) sam nekoliko albanaca. ziveli u kragujevcu kad i ja. druzili se, izlazili u grad zajedno. nit smo mi bili srbi, nit oni albanci. to sam po prezimenu zakljucio (salja). odselili se. odselio se i ja.
nikad nisam kapirao ta nacionalna prebrojavanja.
imam jednog kolegu koji za svakog kog je ikad u zivotu video zna da li je hrvat, slovenac, srbin.... cemu li mu sluzi ta ogromna kolicina nepotrebnih informacija? i sta je drugo mogao da zapamti o tim ljudima umesto toga?
antioksidant antioksidant 18:28 12.12.2007

Re: ?

da, ali on svako spominjanje svake osobe u svakoj situaciji popunjava sa informacijom o nacionalnosti doticnog/doticne. a za salje znam da su albanci jer su mladjeg brata mog ortaka ubili neki huligani (tuca prvog januara ujutru). nisam siguran koji je razlog tuce bio, pominjali su se razni, medju njima i nacionalni, ali salje su se malo posle toga odselile iz zemlje (mozda ce ih ovom readmisijom sada vratiti).

a jeste ogromna kolicina informacija kada nacionalnost zapamtis za svakog sa kojim si ikada pricao.

a da treba pamtiti bitne datume - treba. ali ja ne cestitam nikome bozic (sem roditeljima i tazbini (pravim se dobar zet ), rodjendana se setim na podsticaj savesti (supruge). po neki put osecam grizu savesti zbog svog nemara (narocito na svoj rodjendan i na svoju slavu (tj porodicnu) kada se tona ljudi javi i pita za zdravlje a ja u zemlju propadam jer se nismo culi po godinu dana)

Urim i Besnik

Osim bivseg lokalnog pekara Ljzera, licno poznajem jos samo 2 Albanca - Urima i Besnika. Upoznala sam ih kao predstavnike Kosova na sastanku IPPNW. Studirali su u Gracu, odlicno govorili engleski i (1996) imali mobilne telefone. Pretpostavljam da oni nisu tipicni Albanci. Zanimljivo je koliko mnogo su oni znali o nama, a koliko malo mi o njima.
Galebar Galebar 16:23 12.12.2007

Re: Urim i Besnik

Ana WithAFamilyNameTooHardToPron
Pretpostavljam da oni nisu tipicni Albanci.


A kakvi su tipični?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana