Srpsko-hrvatski odnosi su uvek bili ključ mira, stabilnosti i bezbednosti regiona i šire, pa bi bilo normalno da su upravo Srbi i Hrvati najviše zainteresovani da oni uvek budu što je moguće bolji. Međutim, nije uvek bilo tako, pa i još nije, i upravo zbog toga oni koji se trude da civilizuju i uljude međusobne odnose zaslužuju najviše pohvale. Da su uvek kroz istoriju, dalju i bližu, na čelu oba naroda bili ljudi, ne bi ni bilo potrebno da na početku druge decenije 21.veka radimo ono što su moderni narodi davno učinili, dakle izvinjenje, žaljenje, utvrđivanje istine i pomirenje. U istoriji, kao i u životu pametni uvek moraju da ispravljaju ono što su neodgovorni, i budale upropastili.
Predsednici Tadić i Josipović su poručili da su odlukom da posete Ovčaru i Paulin Dvor, kao mesta stradanja pripadnika oba naroda, pokazali da nema sile koja će ih sprečiti da okončaju proces pomirenja.
"Niko ne treba da nas natera da budemo ljudi", a oni su pokazali da su državnici i ljudi.
Prema njihovim rečima, Hrvatska i Srbija će morati da sruše još mnoge barijere, a prvi i najvažniji korak u tom pravcu biće utvrđivanje istine o sudbini nestalih u ratu.
"Nema te politike koja će nas dvojicu sprečiti da nastavimo taj proces, to je pitanje budućnosti nas, naše dece i naših zemalja", rekao je Ivo Josipović.
"Svi koji smatraju da se ovde radi o brojkama i matematičkom poređenju nisu dobro razumeli svrhu današnjeg dana. Svako ko upoređuje zločine i žrtve duboko greši. Mi se danas ne nalazimo u matematičkoj ravni, mi ovde uspostavljamo etičku ravan. Ako uđemo u prebrojavanja nikada ne bi mogli da se pomirimo", izjavio je Tadić.
"Naš napor je da otvorimo drugačiju stranicu istorije. Ona podrazumeva lične geste ali i pravnu proceduru i nije dovoljno da dva pojedinca daju svoj doprinos, već i države moraju da daju doprinos", kazao je Tadić.
Odgovarajući na pitanje hrvatskih novinara da li je dolaskom u Vukovar posredno priznao da je bilo agresije Srbije na Hrvatsku, Tadić je rekao da pravnicima i istoričarima ostavlja da utvrde šta se desilo 90-ih godina prošlog veka, a da je njegova dušnost bila da načini lični gest u znak sećanja na nevine žrtve. Niko ne treba da nas natera da budemo ljudi. Niko ne treba da me dovede u Srebrenicu, Vukovar ili bilo koje drugo mesto stradanja. To je moja moralna obaveza kao Borisa Tadića i kao predsednika Srbije", rekao je Tadić.
Izveštaji o poseti i reagovanja.i ovde
Vidimo da su oni koji su bliski politikama koje su dovele do ratova 90-ih i dalje žestoko protiv bilo kakvog izvinjavanja i pomirenja, pozivajući se na svoje mesijanske uloge u svojim narodima koje bi i dalje gurali u mržnju. Nema potrebe nikoga posebno imenovati, sami se oni javljaju.
Nema niti može biti dobrih i loših naroda ni kolektivne krivice celih naroda ali ima situacija kada su narodi bili zavedeni i izloženi strahotama.Ali svako mora biti toliko odgovoran prema sebi , svojoj i zajedničkoj istoriji i budućnosti da prizna da je u njegovo ime počinjeno i zlo drugima, bilo kada i bilo gde, a izvinjenje nije nikakvo poniženje. Zato je veoma važno da svako ima dovoljno snage da utvrdi istinu kod sebe, da ne ističe samo “junaštvo” već i čojstvo, a onda ni pomirenje neće biti teško.
Predsednici Tadić i Josipović na tome predano rade ali ima ih mnogo koji bi takođe mogli dati veliki doprinos da se uradi nešto dobro, pre svega mediji, književnici, akademici, javni radnici i obe crkve, minimalno onoliko koliko su bili angažovani u stvaranju i raspirivanju mežnje i huškanja na rat.
Svi imaju svoje i ožiljke svojih predaka koji se ne mogu zaboraviti, ali ali treba sve uraditi da barem potomci ne prave nove ožiljke na sebi, da se oprosti a ne zaboravi ali i da se nikada ne ponovi.Upravo, imajući to u vidu svako treba da uspostavi etičku ravan.