Sindikati najavljuju masovne proteste na uilcama sve do obaranja vlade ako se u nov zakon o penzijama ne ugradi odredba da penzije ne mogu "pasti" ispod 60% prosečne zarade. Suština predloga zakona je da se upravo to desi. Cilj zakona je da učešće penzija u GDP-u padne sa 15% na 10%. Da prosečna penzija bude ispod 50% prosečne zarade. I manje.
Neodrživ penzioni sistem i učešće penzija u GDP-u su kamen oko vrata srpske privrede. Godišnji rashodi za penzije iznose preko 4 milijarde evra. Fonda PIO nema. Neko kaže da je bankrotirao, ja volim da kažem da ga nema. Jer i bankrotiran fond i dalje ima neka sredstva, mada ona nisu dovoljna da finansiraju rashode. Ovaj naš nema ništa. Osim 3600 službenika koji broje godine radnog staža i maltertiraju i građane i privredu bsekonačnim birokratskim procedurama.
Ovih 4 milijarde evra se uzima direktno od privrede. Ovaj trošak je direktan trošak poslovanja svih privrednih društava u Srbiji. Prvo kroz doprinos za PIO koji iznosi 22% na bruto platu i koji daje samo 55% neophodnih prihoda. Ovaj trošak je u ceni struje. On je u ceni hleba. I u ceni mleka. I u ceni grejanja. Ostalih 45% dolazi iz budžeta, odnosno svih drugih poreskih prihoda države.
Srbija ima još malo pa 1.700.000 penzionera. Od ovog broja, oko 40% njih je mlađe od 65 godina. Broj zaposlenih u Srbiji je pao na 1.811.000. Trend je na dole. Izgubili smo 200.000 radnih mesta u poslednje dve godine. Većina u privatnom sektoru. Čak 100.000 su radna mesta kod preduzetnika. Drugih 100.000 je podeljeno izmedju malih i srednjih preduzeća, kao i gubitak radnih mesta kod društvenih preduzeća usled "odlične" privatizacije. U državnoj službi zanemarivo. U zdravstvu ništa (110.000 zaposlenih), U školstvu ništa (130.000 zaposlenih). U javnim preduzećima ništa.
Glavni krivac za gubitak radnih mesta je nerazuman porez na rad (porez na dohodak i doprinosi) povezan sa ekonomskom krizom. Nerazuman porez na rad je i glavni generator sive ekonomije. I razlog za sve manji broj radnih mesta.
I u tom začaranom krugu se krećemo već deset godina. Ekonomska kriza je samo ogolila i pogoršala problem.
Priča o "kapitalizaciji" Fonda PIO kao i priča o "ogromnoj" imovini Fonda je neozbiljna. Koliku imovinu ili kapital treba da imate da vam godišnja dividenda bude 4 milijarde evra?
Iz krize nećemo izaći kupujući radna mesta po ceni od 5.000 evra po radnom mestu. Pa plaćamo kompanije da prave bojlere u Srbiji i ubijamo one koji to već rade. Iz krize ćemo izaći kada prestanemo da ubijamo one koji zapošljavaju: preduzetnike, mala i srednja preduzeća.
Učešće penzija u GDP-u mora da padne sa 15% na 10%. Da bi preživeli. Javna potrošnja mora da se smanji. Da bi preživeli. Nerazumne subvencije moraju da prestanu. Ničim opravdano povećanje plata zaposlenim na budžetu mora da prestane. Da bi preživeli. Da bi izašli iz začarane spirale koja nas zakucava u bedu.
Ovaj tekst nije podrška predlogu zakona. Ovaj predlog zakona koji je upućen skupštini ne valja. On nije ono što Srbiji treba. I prevelik teret stavlja na penzionere. Nema generacijske solidarnosti. I ne rešava problem. On olakšava budžet ali ostavlja loš sistem i premešta problem na drugo mesto: socijalni sistem koji će opet završiti opterećenjem budžeta. On ostavlja ogroman teret na privredi i ne čini ništa da ga promeni.
Ovaj tekst je o nerazumnosti zahteva sindikata. O odsustvu gravitacije u zahtevima sindikata. O životu u zemlji besplatnog ručka. O potpunim ekonomskim analfabetama koji misle da je platforma za pregovore jedan procenat.
Za kraj malo i o alternativi. Postoji i drugi način da učešće penzija padne sa 15 % na 10% u narednih 10 godina, čak i da se zadrži švajcarska formula. Da se ukine računanje godina radnog staža i sa njim i Fond PIO. Da se pređe na sistem u kome:
svakom građaninu Srbije koji napuni 65 godina života sleduje penzija bez obzira na godine radnog staža i visnu plate koju je imao. Penzija dovoljna za život, ali ne i više od toga. Za više ste sami odgovorni.
Prelazak na ovaj sistem ne bi uticao na ljude koji su trenutno u penziji. Na njih bi se primenjivala švajcarska formula. Ne bi uticao ni na akumulirane godine radnog staža za one koji tek treba da odu u penziju. Ako ste akumulirali 35 godina radnog staža, za te godine bi se penzija računala po švajcarskoj formuli. Za ostale godine, po novom.
Cilj reforme je da učešće penzija u GDP-u padne sa 15% na 10% u narednih 10 godina. Teret ovoga treba pravilno rasporediti. Generacijska solidarnost. Cilj reforme je da država na sebe preuzme socijalni deo, a da ljudima prepusti na odgovornost sve ostalo.