Te 1973. godine
Pink Floyd su izdali The Dark Side of the Moon
U Njujorku je otvorena najviša zgrada na svetu - WTC (dugo im je i trajala... posle samo mesec dana je otvoren Sears Tower u Čikagu koji je bio (i ostao) viši, a 2001. neke budale su (spektakularno) srušile Svetski Trgovinski Centar).
Nikson je počeo da izduvava.
Jugoslavija je konačno postala evropski prvak u košarci.
Umro je Brus Li.
Rođen je Filipo Pipo Inzagi.
Najefikasniji napadač ikad
I dan-danas sa punih 37 godina je ubojitiji i efikasniji od bilo kog fudbalera.
Inzagi je rekorder po broju postignutih golova u Evrokupovima - 70 (trenutno).
U karijeri je postigao preko 300 golova na zvaničnim utakmicama (a da nije izvodio penale, bar ne u poslednjih 15 godina da se ja sećam).
Jedini je fudbaler u istoriji koji je davao golove u svim takmičenjima (liga, kup, svi evrokupovi uključujući i Superkup + Interkontinentalni kup, za raprezentaciju u kvalifikacijama i na kontinentalnom i svetskom prvenstvu).
+ 1246 žena, to je, bre, nešto!
Šije ga Hju Hefner, ali Pipo ima skoro 50 godina fore :)
Najsrećniji fudbaler ikad
Kako ćete najlakše razlikovati fudbalskog znalca od potpunog laika?
Laik kaže da Inzagi daje golove na sreću.
E, pa 'oće sreća da pomogne jednom, ali ne stotinu puta! (a šta nije vam jasno?)
Ali ima tu nešto... (objasniću kasnije ;))
Činjenica je da ne postoji perfektan napad niti odbrana (u bilo kom sportu). Ozbiljne ekipe će uvek naći način da pokušaju da zaustave najjače protivničko oružje (bilo pokrivanjem i zatvaranjem prostora, markacijom, presingom, udvajanjem, blabla...), međutim od slučaja (npr. gde će neka napucana lopta da se odbije) nema nikakave odbrane, kada dođe do nekog karambola, ulazi se u zonu sumraka, a tu caruje jedan jedini i neponovljivi Pipo Inzagi.
Vic kaže da će udar džinovskog meteora da prežive trojica ljudi:
Obama - sakriće ga u neko bezbedno skloniše,
Gejts - nekako će da izračuna gde je bezbedno,
Inzagi - ima da ga prokenja.
Činjenica je da je Pipo zaista preživeo udar cunamija dok je bio sa devojkom na Maldivima (kaže da su bili par dana odsečeni na nekom pustom ostrvu i da im je bilo super :))
Međutim ovde se ono najsrećniji ne odnosi na to, nego na način na koji proslavlja apsolutno svaki svoj gol u karijeri (bez obzira da li je finale Lige Šampiona ili 4. gol protiv nižerazrednog protivnika u kupu).
Takva želja da se postigne gol i strast (i radost :)) su neverovatni (ujedno to je i prva komponenta njegove superiornosti, ono što ga gura svih ovih decenija :)).
Iako niko nema veću želju od Pipa da postigne gol, treba još puno soli da bi se dao gol.
A da vidimo šta mi ovde imamo? Koji su njegovi aduti?
- Inzagi nema neki šut (zapravo skoro da nema nikakav, većinu svojih golova je postigao maltene iz peterca). Predaleko je od npr. Batistute, Adrijana, Cristijana Ronalda (da ne pominjem Mihu, Žuninja, Roberta Karlosa)...
- Inzagi nije fizički jak (ne da nije nego deluje ka neko dijete). Sušta suprotnost od nekog tenka (tipa Mario Gomez, Bobo Vieri, Darko Kovačević).
- Inzagi nije trkač (Bejl, Volkot, Binić...), dobar je samo na kratke staze.
- Inzagi nema neki dribling (kada bi to bilo najvažnije od Mesija ili Maradone ili Šestića bi samo mogao da dobije autogram).
- Inzagi ima solidnu tehniku, ali predaleko je od Zube i Zubice.
- Inzagi nije visok (ustvari sitan je). Dve glave niži od Žigića, Krauča, Kolera, Bentnera, niti je dominantan u skok igri kao npr. Vidić, Klose, Birof, pa ipak mnogo golova je dao glavom - zapravo može se reći skoro sve!
Inzagi je najinteligentniji fudbaler ikad!
One priče tipa "rođen u ofsajdu", padaju u vodu. On, čovek, je apsolutno sve vreme skoncentrisan na kretnje protivničke odbrane. Sve vreme prati poslednju liniju (bolje od linijskog sudije :)) i zna kad treba da uleti, i imao je tu privilegiju da mu asistiraju takvi majstori kakvi su Del Pjero, Pirlo, Kaka, Sedorf i mnogi drugi, a nekad se desi i da mu asistira neki manje talentovan igrač (kao npr. Gatuzo sinoć, pa da gol i iz ofsajda ;).
Takođe je blasfemija da "samo stoji i čeka loptu". On sve vreme "vri", sve vreme prati rupe u odbrani i otkriva se (i traži loptu), često se desi npr. da odigra manje od sat vremena, a pretrči više od 7 km (i ako ga ne gledate pažljivo, to nećete ni primetiti). Koristi i najmanji trenutak nepažnje. Ima neverovatan osećaj za prostor i ekstremno brzo reaguje, tako da se statistički mnogo češće nalazi u gol šansi, a i majstor je da koristi otpatke na sve moguće načine.
Ono što ga čini tako izuzetnim je što je on generalno ogroman skup svojih mana pretvorio u vrline. Od silne želje da postigne gol, magli mu se granica između dobrog i lošeg. Pošto je slab u duelu, lako pada, a posle svakog pada živi u ubeđenju da je stvarno bio faul (iako to ne bi svirali ni u ženskoj košarci), pa pravi one Kalimero face (inače nikada ne pada dok potpuno ne izgubi kontrolu nad loptom).
Ono što ga čini neponovljivim je što je u svakom trenutku, bez obzira na okolnosti i protivnika, potpuno ubeđen da može do cilja - da da GOOOL!!!.