Kao samoproklamovanom legalisti i "borcu za poštovanje zakonitosti" Košutinici dr Vojislavu svakako bi trebalo da bude u interesu da se teška hipoteka sumnje u umešanost u političku pozadinu ubistva Zorana Đinđića što pre otkloni ― ostaje, stoga, nejasno zašto se istom tako histerično opire?
Stepen moralne tuposti i političke arogancije prisutan u saopštenju DSS povodom krivične prijave koju su majka i sestra Zorana Đinđića podnele protiv Vojislava Koštunice, JSO i Ace Tomića ― pored toga što govori o šizofrenom raskoraku koji navedena grupacija građana ima sa realnošću ― svedoči, nažalost, i o nespremnosti srpskog društva (čitaj: vlasti) da učini nešto konkretno na uspostavljanju i očuvanju moralnog poretka kao neophodnog preduslova da bi jedno društvo uopšte moglo da se karakteriše kao pristojno i uređeno.
Ubistvo premijera Đinđića svakako je događaj koji označava tragično regresiranje srpskog društva u njegovo predmoralno i predcivilizacijsko stanje.
Memorocid[1] kojem smo po ovom pitanju od strane nadležnih institucija bili izloženi očigledno nije uspeo ― stoga gest Mile i Gordane Đinđić kao i advokata Srđe Popovića predstavlja pokušaj rehabilitacije principa zakonitosti, moralnosti i normalnosti, bez kojih su i priče o demokratskoj ili bilo kakvoj drugoj budućnosti srpskog društva u najmanju ruku bespredmetne.
Sama činjenica postojanja sumnji u postojanje političkih inspiratora na najznačajnijeg reformatora u njegovoj novijoj istoriji, srpskom društvu naprosto ne dopušta uzmak, jer ukoliko u jednom društvu ne funkcionišu institucije, ako se u njemu selektivno primenjuje pravda, ako se ne poštuje osnovno načelo o kažnjivosti zločina ― tada istom ne preostaje ništa drugo do da svoju trenutnu moralnu tupost proglasi za konstantu. Mera moralne tuposti današnje Srbije svakako ne bi smela da postane sramotno saopštenje koje potpisuje jedna njegova parlamentarna politička stranka. Pored toga što predstavlja gest širenja govora mržnje, saopštenje DSS-a jeste i čin ugrožavanja pravnog poretka te bi, kao takvo, takođe trebalo biti predmetom interesovanja nadležnih državnih organa:
Saopštenje DSS-a:
Sa najdubljim gnušanjem odbacujemo optužbe protiv predsednika DSS i smatramo da je prevršena svaka mera u primitivnoj kampanji koja se neprestano vodi protiv DSS. Samo moralno posrnulo i izopačeno biće kao što je advokat Srđa Popović, branilac ustaškog doglavnika Artukovića, može da se odvaži na tako dijaboličan i bezuman čin, da projektuje sebe i optužuje druge za dela za koja bi jedino on sam bio kadar. Samo najgora vrsta podstrekača na ubijanje Srba kao što je advokat Popović, koji je potpisao zahtev da se bombarduju njegov rodni grad Beograd i Srbija, može da pere svoju prljavu savest tako što lažno optužuje nevine ljude. DSS sa potpunim prezirom razobličava moralnu nakaznost advokata Popovića i najoštrije osuđuje raspirivača ove gnusobne histerije.
Svojom moralnom nakaznošću, navedeno saopštenje indikativno je na još nekoliko ravni, te bi akteri ovdašnje javne i političke scene svakako morali da se pozabave sledećim:
1. Kao samoproklamovanom legalisti i "borcu za poštovanje zakonitosti" Košutinici dr Vojislavu svakako bi trebalo da bude u interesu da se teška hipoteka sumnje u umešanost u političku pozadinu ubistva Zorana Đinđića što pre otkloni ― ostaje, stoga, nejasno zašto se istom tako histerično opire?
2. Kao pravnik po obrazovanju, Koštunica dr Vojislav svakako poseduje saznanja da pravo/mogućnost da podnesu privičnu prijavu imaju sve građanke i građani Srbije. Takođe, imenovani Koštunica dr Vojislav nesumnjivo nije neobavešten ni o tome da posao advokata jeste da zastupa interese svojih klijenata ― stoga saopštenje političke grupacije koju predvodi jeste u najmanju ruku pogrešno adresirano.
3. Da li moralno posrnulim i izopačenim bićima DSS, zapravo, smatra majku i sestru ubijenog premijera ― odnosno njihovu potrebu da saznaju punu istinu o okolnostima i događajima koji su doveli do smrti njihovog sina i brata?
4. Napadom na advokata Popovića DSS na najgrublji i najprimitivniji mogući način pokušava da ospori i zakonom garantovano pravo na slobodno obavljanje advokatske delatnosti kao jednog od temeljnih načela pravno uređenih društava ― stoga njihovo sočinjenije, zapravo, nije ništa dugo do poziv na nepoštovanje pravnog poretka?
5. Da li politička stranka koja na ovaj način osporava temeljna zakonska i moralna načela na kojima treba da funkcioniše jedno demokratski uređeno društvo može da bude parlamentarna ― te, kao takva, finansirana iz budžeta kojeg pune građani kojima ovo “eksluzivno pravo” nije omogućeno?
Eventualnim nepostupanjem tužilaštva po navedenom tj. izostanjem odgovora na krivičnu prijavu Mile i Gordane Đinđić afirmisao bi se “princip” isplativnosti zločina ― odnosno legitimisalo muljanje, podmetanje, spletkarenje, udbašenje, lopovluk i laž kao dozvoljena (poželjna) sredstva političke borbe. Stoga insistiranje na davanju nedvosmislenih odgovora o postojanju (ili nepostojanju) političke pozadine ― odnosno eventualnim inspiratorima i mogućim nalogodavcima atentata ― obaveza je koju Srbija današnjice ima ne toliko više prema samom Zoranu Đinđiću koliko prema sebi samoj. Ukoliko se to ni ovaj put ne dogodi svi koji se ubijenog premijera i ubuduće budu sećali (samo) na dan njegove smrti ― kada su po pravilu pljušte najave/obećanja o skorom "početku postupka ispitivanja političke pozadine" ― biće razotkriveni kao najobičniji licemeri.
Prilog: Tekst krivične prijave za oružanu pobunu
[1] Termin Huana Gojtisola, odnosi se na pokušaj ubistva sećanja.