Denis Dutton je prilično neobičan autor, filozof, esejista, estetičar, kritičar, polemičar, internet kreativac, profesor (naravno) i rado viđen sagovornik na mestima poput EDGE i TED, "vlasnik" web stranice "Arts&Letters Daily" koju mnogi prilično visoko ocenjuju.
I - naravno autor knjige (i još važnije IDEJE) o novom, izmenjenom pogledu na - lepotu kao takvu, odnosno na razloge zbog kojih ljudi nešto, nekoga, bilošta i bilokoga smatraju lepim, ideje o novom, izmenjenom pogledu na POREKLO svesti, saznanja, osećanja lepote u nama, ljudima, odnosno na sposobnost da nešto (bilo šta) ocenjujemo kao - LEPO.
Ideja koju je 2009. knjigom "The Art Instinct" ponudio unekoliko, naravno, menja uvrežene stavove o tome odakle nam umetnost, odakle nam sve ono što zovemo "različitim kulturama, različitim civilizacijama" koje imaju nekakav svoj izraz u "svojoj, posebnoj" umetnosti, njegove ideja menja i uvreženi stereotip o nekima nama "primitivnim" i/ili nekima nama "kulturnim" u najširem smislu, menja uvreženi stav o tome da se - lepoti učimo samo u posebnim i pojedinim kulturama i civilizacijama, i nudi jednu sasvim zanimljivu univerzaliju kad je lepota u pitanju.
Denis Dutton kaže:
(video traje 17 minuta, praćen je animacijom i mislim da se nećete pokajati ako potrošite ovo vreme na njega, na žalost, ima ga samo na engleskom)
Dakle:
Ideja koju Denis (zbog jednostavnosti i prirode njegove ideje, u nekim polemičkim krugovima ima nadimak "nestaško" i meni se čini da mu izvanredno pristaje). dakle njegova ideja "pomera" i razloge zbog kojih ljudi imaju "osećanje za lepo" i pomera i vreme za koje se obično smatra da je "početak razvoja" našeg osećanja za lepo.
Naime, većinom se u literaturi smatra da je "osećanje lepog" isključivo ljudska i socijalna osobina, da smo je sticali lagano (kao vrsta) od pre nekih 100 000 godina, da je naše "osećanje lepog" uzrokovano time što, za razliku od (ne)sličnih nam drugih živuljki po planeti, mi ljudi imamo razum, svest, inteligenciju, sposobnost uviđanja, reprodukovanja i stvaranja "lepog", da imamo sposobnost imaginacije da lepim učinimo stvari koje uopšte ne postoje i da estetika treba (i jedino može) da se bavi tom i takvom osobinom ljudi, takoreći stečenom osobinom u kulturološkom smislu, življenjem u zajednicama, i to za prilično kratak period vremena od oko 100 000 godina, zahvaljujući tome što smo "umna bića".
Denis, naprotiv, misli da nam je "lepota, kao i veština i umetnost" - prosto genetski data, da "lepota nije samo u oku posmatrača", već je ukupna lepota genetski utkana u našem doživljaju i sasvim je univerzalna, nezavisno od kulture u kojoj nastaje (prepoznatljiva po nekim svojim osobinama), da uvek predstavlja jedan te isti instinkt kojeg možemo pratiti unazad 2 miliona godina, nalazeći ljudskom rukom napravljene predmete koji su i danas - lepi, mada im se danas ne zna sasvim pouzdano "svrha i cilj", pogled nas današnjih ljudi na te predmete nekadašnjih ljudi, još uvek izaziva - doživljaj LEPOG.(OLDOWAN)
Zašto?
Kada bih umela da prevedem njegove knjige i eseje, rekla bih sledeće:
Lepota, umetnost, veština da se nešto lepo napravi, moć da se nešto lepo uoči, spazi i doživi, sposobnost da se nešto lepim učini, proizilazi iz neodoljive, genetski usađene, instinktivne ljudske potrebe za - "šepurenjem", poput pauna kojeg Denis uzima za primer u video klipu.
A "šepurimo se" iz istih razloga iz kojih to čine i sve druge nam (ne)slične živuljke na planeti - radi produženja vrste.
Denis sve to zove "darvinijanskom estetikom".
Potrebna nam je genetski usađena "volja za lepotom" da bi evolucija bila sigurna da će . vrsta opstati.
Da li to znači da su mnoge iščezle vrste "izgubile tu genetsku alelu za lepotu" ili nam se to samo čini, jer su (na ovaj ili onaj način) još uvek SVE TU, samo promenjenih oblika, onih i onakvih koje ta "genetski usađena volja za lepotom" prepoznaje kao - lepe?
Najbolji primer koji Denis Dutton daje su - predivni prizori pejzaža koji su svuda oko nas i očevidan su dokaz da ti i takvi pejzaži u nama izazivaju "osećaj lepog" bez obzira na kulturu iz koje dolazimo ili vreme u kojem živimo ili civilizaciju, rasu, naciju, jezik, religiju, geografiju iz koje potičemo.
Lepo je - samo kažemo - puštajući sva čula da užvaju u nekom pejzažu oko nas, jutrom ili s večeri, na moru, reci, planini, ravnici, šumi, pod vodom, pod noćnim ili dnevnim nebom, s oblacima ili bez njih, svako od nas je bar jednom zastao pred nekakvim takvim prizorom sa uzdahom "e, hoću da puknem od lepote!".
Niko nas to nije "naučio", a Denis misli da - nas i ne treba tome učiti, jer nam je u genima zapisano svo znanje o lepoti koje nam je potrebno da bi - živeli i preživeli.
Jedna druga dragocena sposobnost koja nam je data - sposobnost imaginacije - omogućava nam da nam taj život bude - još lepši, da ga lepim i lepšim učinimo i kad sopstvenim genima ne uspevamo da lepotu uočimo oko sebe, u spoljnjem svetu.
Nisam sigurna hoće li Denis Dutton "legalizovati" posve sve svoje ideje iz knjige "The Art Instinct", niti umem da procenim koliko i kako su tačno sve njegove ideje osnovane i proverljive, ali mi se čini da su sasvim dovoljno provokativne i da time zavređuju i čitanja i razgovora.
"Vuče" na lake i nedopustive izmene čuvenih citata .."...kad se rodimo, plačemo, jer na pozornicu života stupamo da bi tragali za lepotom, a s pozornice sišavši, (ne)nađenu lepotu za sobom ostavljamo..."