Vraćam Ledin entry o Artemiju, što mislim da je izuzetno intrigirajuća tema. Kako čujem iz pouzdanih izvora iz srpske dijaspore u Americi, značajan deo srpskog sveštenstva u Americi se nalazi na Artemijevoj strani. Kako još ti izvori navode, DS-ovoj vladavini će poći za rukom nešto što je samo SKJ-u pre njih uspelo - dok Turcima i Austrijancima naprimer nije - da vladaju u periodu raskola u srpskoj crkvi... da ne formulišem ovo zlobnije.
Da... molim ljude koje ne interesuju prilike u srpskoj crkvi da se, skladno tome, ne uključuju i ne troluju temu.
Dakle, pogledajte pažljivo lidiaz-inu temu (http://blog.b92.net/text/16575/Artemije-protiv-crkve/) - izvinjavam se jer mi nije kompatibilan chrome sa unošenjem linkova; i ono što ona navodi.
Dodaću samo tim zapažanjima da sam vladiku Artemija sreo lično u dva navrata. Jednom je bilo u martu 1999., neposredno pred početak bombardovanja, na Trgu Republike u Beogradu. Pozdravio sam ga sa poštovanjem i rekao da sam pročitao u fusnotama u novinama da je putovao u Vašington da pokuša poslednji put da ubedi, odnosno odgovori, američku sekretarku Administracije od bombardovanja Srbije. Mislim da se vratio iz Sjedinjenih Država dan pre tog našeg slučajnog susreta na Trgu. Izgledao je stravično, upravo užasno bledo i tužno. Pitao sam da li je njegovo putovanje imalo ikakvog ploda. Rekao je da ne, na žalost... Pozdravio sam ga, i nastavio da hodam prema jevrejskoj opštini, pokušavajući da odmerim u sebi težinu situacije koju sam upravo doživeo.
Drugi put sam ga video u Jerusalimu, početkom prve decenije dvehiljaditih godina. U to vreme u gradskoj vladi u Jerusalimu su sedeli ljudi koji su bili prijatelji Beograda i srpskog naroda. U simpozitorijumu gradske kuće održana je tribina gde su vladike Artemije i Atanasije i o. Sava Janjić iz Dečana upoznali jerusalimsku javnost sa stihijom koja se dogodila srpskom narodu i njegovim istorijskim spomenicima na Kosovu. Imao sam priliku da sa vladikom Artemijem provedem čitav dan, pijem kafu i razgovaram o najtrivijalnijim stvarima. Recimo, čuo sam tada od njega da je razmišljao da se povuče iz episkopske službe i posveti pisanju, pisanju o događajima čiji savremenik je imao (ne)priliku da bude. Tada je ostavio na mene utisak smirenog starca, čak veoma prozračne misli. Izgledao mi je kao čovek koji je pronašao svoj mir i koji tim mirom duboko vlada. Ruku na srce, možda je to bilo i blagotvorno dejstvo boravka u Jerusalimu, pošto je u tom periodu u gradu bilo vanredno lepo vreme.
Skladno svemu tome, vesti koje sada dolaze iz Srbije su mi vrlo, vrlo čudne. Dakle, ili je čovek za nekoliko godina uspeo da potpuno izgubi sebe, ili se zaista radi o nekoj gadnoj uroti.