Prvi simptomi ukazali su se nedugo posle trinaestog rođendana.
- Ustani, sine, vreme je za školu.
- Pusti me na miru.
- Ustani. Šta ti je?
- Što me nisi budio od tamo? Što si ulazio u moja soba?
- U mojU sobU. I ustaj da te ja ne izvučem iz kreveta za uši.
- Agresivniku jedan!
- Alo, zemljače! Samo ti laj pa ćeš u domu za zlostavljanu decu da završiš. Ima državni sluzbenici da te gledaju. Za platu.
- Ostavi me, znaš da sam u puberetet.
- U pubertetU.
- Whatever.
***
Sretnem ga na hodniku. U prolazu prodrljam mu ona žgoljava rebra, golicanja radi.
- Nemoj da me dodirivaš!
- Dodiruješ. (golicam ga)
- Okej, dodiruješ. Pedofile! (smeje se)
- Sâm ću te poslati u dom ili u vojnu školu. Majke mi mile.
- Ostavi me, znaš da sam u puberetet.
- U pubertetU.
- Whatever.
Uđe u sobu.
- Ebote pubertet, datebo. (to ja u sebi da niko ne čuje)
***
- Trebaju mi nove patike. I jakna. I da me šišam.
- Caramba! Odjednom! Kogod da si izađi iz moga sina!
- Nemoj da mi zezaš. Ja idem u škola, znaš?
- U školu.
-Wathever. Treba mi jakna i patike i šišanje. Ne mogu OVAKAV da idem u školu.
***
- Tata, kakva je to knjiga “Kao voda za čokoladu?
- To je knjiga, kako da ti kažem, nekako mi liči da je više za devojčice. A zašto?
- Jedna drugarica iz klase mi je pričao.
PROCESSING . . . PROCESSING . . . PROCESSING . . .
(Šta smo ono imali? Nove krpice + frizura + strpljenje za drugaricu sklonu poetici = ZALJUBIŠKA)
- Da se ti nisi zaljubio?
- Sram da te bude, tata, kako tako nešto možeš da kažeš? (rumen ko paradajz)
- Filip ima devojku! Filip ima devojku! Filip se zaljubio! Filip se zaljubio! (skandira mlađi brat).
- Eto vidiš, tata, šta si uradio! Mali, ja zadaviću te s ove ruke! (stariji brat mlađem bratu)
- Ovim rukama. I bez JA. (kažem ja)
- Šta bez ti? (pitaju obojica)
Photo by Dušan Todorović, London.