Porodica| Roditeljstvo| Život

Lepote roditeljstva...

mlekac RSS / 27.11.2010. u 18:32

S4020069.12096.JPGI eto, pregurasmo još jedan rođendan...

Kod nas je novembar praznični mesec. Prvo nam pada slava, pet dana posle slave je Biberčetov, a pet dana posle Biberčetovog rođendan moga Mudrice-Filozofa.

Ove godine, doduše, nismo stvarno slavili (DEKA, SEKA i tome slicni nesrećni faktori), ali smo, kao i uvek sedeli i malo ćaskali o danima prošlim...

Na primer, ove godine mom Mudrici rođendan pao u petak - baš kao i kad se rodio.

Povodom toga Mama je morala, po n-ti put da prepričava čuvenu Odiseju koja je prethodila njegovom rođenju. Kako je, te godine, dan pre njegovog rođendana Beograd bio pod mećavom, kako sam se našla zaglavljena u KC čekajući da mi urade ultrazvuk (koji nikada nije urađen), jer smo već bili prebacili termin, kako me je muževljeva tetka, zbog mećave, odvela kod nje kući i kako je Žmu, hrabro, došao da spašava zavejanu ženu i da me nekako prebaci sa Crvenog krsta na Novi Beograd što se, pošto su putari po običaju bili iznenađeni mećavom, završilo našim pešačenjem kroz sneg do kolena... Prvo smo se spustili do Slavije, pa pošto ni tu nije bilo prevoza nastavili smo da Terazija, pa smo onda sišli na Zelenjak gde nije bilo šanse da se ubacim u ona dva pretrpana autobusa koji su se ipak pojavili, pa smo produžili do mosta, pa preko mosta, a kad smo već stigli na tu stranu onda je, je li, bilo logično da nastavimo peške do Fontane.

Sreća te sam imala dobre čizme.

I, naravno, sledećeg jutra je moj Mudrica odlučio da je ipak vreme da se rodi.

Ali, ne pišem ovo zbog toga.

Nego zato što je Biberče onda tražio da se ponovo priča njegova omiljena - Kako je Mama učila logiku.


Pa, pošto mi se nešto ukazuje da nisam jedina koja je tako učila...

Daklem:
Kad smo stigli u Bocvanu, moj je Mudrica imao pet i po godina. I nepresušan istraživački duh.

Što je, kao što svaka mama zna - dobitna kombinacija za tanjenje nežnih majčinskih živaca. Prvo je, podrazumeva se, sledilo višednevno papagajsko upozorenje da se nepoznate vrste životinja i insekata (a posebno one duguljaste koje šište), nipošto ne diraju. Potom, da se nepoznate biljke, bez obzira koliko lepo izgledale, ne beru, ne stavljaju u usta i... Ma znate već. Preterano radoznalo dete i preterano zabrinuta mama u Africi.

I tako, taman prošlo par nedelja - još uvek smo boravili u hotelu - kad smo imali prvi izazov. Uspaničeni Prestolonaslednik uleće u sobu da nas obavesti kako bi trebalo negde pronaći merdevine. Zašto? Pa zato što mu se brat popeo na neko visoko i tanko drvo i sad, naravno, ne ume da siđe sa istog...

Izlećem u baštu i utvrđujem da je dete potpuno u pravu - Mudrica čuči pri vrhu krošnje eukaliptusa i kida se od smeha, al' ne ume da siđe.

Onda je usledilo trčkaranje između recepcije i bašte, opšta gužva, traženje dovoljno visokih merdevina i osobe koja će se popeti na iste i na kraju smo, posle jedno četrdesetak minuta spustili avanturistu na zemlju.

Dobro - svi su živi i zdravi, niko nije povređen, mama održi vakelu o tome šta je sve, daleko bilo, moglo da se dogodi i NAJSTROŽIJE zabrani penjanje na drveće.

Naivna mama.

Taman prošlo jedno nedelju dana u relativnom miru, kad...

Vraćam se, mrtva umorna iz grada pošto sam pola dana provela u sređivanju papirologije oko radnih i boravišnih dozvola, ulazim u hotel, a ljubazna recepcionarka dočekuje me rečenicom: „Ništa ne brinite, Mma, mali nije povređen - samo se kuvar jako uplašio!"

Koji mali? Kakav kuvar? Zašto bi iko bio povređen?

„O, pa vaš mali je upao kroz krov u kuhinju - ali nije se povredio, samo se glavni kuvar jako uplašio..."

I dalje ne shvatajući KAKO je iko mogao da upadne kroz krov u kuhinju, pitam da mi pokaže „ground zero". Žena ljubazna, odvodi me do kuhinje i pokazuje mi badžu u krovu, valjda za ventilaciju, na jedno dva i po metra visine.

Ko je tuda upao?

„Pa vaš mali i onaj njegov drugar iz Kenije, ali nisu se povredili... Mma, Mma, jeste li dobro? Hoćete malo šećera i vode?"

Kad sam se, konačno, nekako dovukla do sobe dočekao me je presrećan kez Mudrice koji je prosto blistao od sreće jedva čekajući da mi prepriča svoju avanturu - kako su on i njegov drugar jurili mačku, a mačka nije htela da se mazi, pa se popela na krov, pa su se oni popeli za njom, pa je mačka trčala, a oni za njom, pa je mačka preskočila rupu, a njih dvojica, eto, nisu i...

„Šta sam ja rekla za penjanje????", potpuno nepedagoški urla sad već izluđena Mama.

„Pa rekla si da se ne penjem na drveće - krovove nisi pominjala", sasvim smireno odgovara mali istraživač.

Dobro. Dodajemo i krovove na spisak.

Jedno mesec i po kasnije (sad smo već bili u svojoj kući), taman se vraćam sa posla kad na kapiji nalećem na usplahirenog Žmu-a.

„Odlično da si naišla, moramo hitno u bolnicu, velika je posekotina, biće najmanje četiri šava..."

„????"

„Objasniću ti posle, da sad ne vičeš na njega, Mudrica je malo razbio glavu..."

Malo? Četiri šava se vode pod malo????

Naravno, glavu je razbio jer se malo pentrao po zidu oko imanja i sa istog preskako na kapiju, pa mu se noga okliznula i...

I ko mi kriv što nisam unapred dodala na spisak zidove i kapije.

I eto, preživeli smo sve to. Sad je to samo još jedna od porodičnih priča kojima se slatko smejemo. Mada njegov poriv za pentranjem nikad nisam uspela da izlečim - kućni nadimak mu je Spiderman.

Al' dobro, sve to spada u „lepote" roditeljstva.

P.S.

Slika gora je Mudricin rad - kad je imao 12 godina. I, ako se pitate da li se popeo i na ovo drvo s leve strane - pa zar ste sumnjali??? 

Atačmenti



Komentari (33)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Dragan Pleskonjic Dragan Pleskonjic 18:44 27.11.2010

1

Pa srećna slava i rođendani i tako sve po redu (retroaktivno).
mlekac mlekac 18:56 27.11.2010

Re: 1

Dragan Pleskonjic
Pa srećna slava i rođendani i tako sve po redu (retroaktivno).

Hvala, hvala... :)
Evo za prvog - iako bas i nismo mesili ove godine:
yugaya yugaya 19:26 27.11.2010

Re: „Pa rekla si da se ne penjem na drveće

...



Sta da ti kazem... vreme leti, oni rastu, a nestasluke kojima su nam skratili zivot i stanjili zivce prepricavamo uz smeh

Kod mene predstoje: Mikulás 6. decembra, dva rodjendana, dve zurkice, dva bozica, dve nove godine ...puta troje dece kojima dzaba objasnjavam da ne mora bas svaka verzija Deda Mraza da donosi poklone... bankrot ima da potraje negde do marta iduce godine.


mlekac mlekac 19:28 27.11.2010

Re: „Pa rekla si da se ne penjem na drveće

yugaya
...

Sta da ti kazem... vreme leti, oni rastu, a nestasluke kojima su nam skratili zivot i stanjili zivce prepricavamo uz smeh

Kod mene predstoje: Mikulás 6. decembra, dva rodjendana, dve zurkice, dva bozica, dve nove godine ...puta troje dece kojima dzaba objasnjavam da ne mora bas svaka verzija Deda Mraza da donosi poklone... bankrot ima da potraje negde do marta iduce godine.

Mi smo vec bankrotirali - a strava me hvata od Bozica i novih godina...
Al' preguracemo i to.

Cestitke unapred i uzivajte!
caricamajka caricamajka 19:11 27.11.2010

pridružujem se čestitkama (retroaktivno)

i mi imamo dva rođendana u novembru. Moj tata se šali i kaže ako se od polovine novembra do početka februara spremaš kod.....obavezno ponesi poklon, trebaće ti. Prvo su rođendani: moj, mlađe princeze, žmu, pa slede imendani dva u januaru i jedan 02.02.
Mlađa princeza je isto volela da se penje po drveću, doduše nismo imali neke povrede i padove. Najslađe penjanje joj je bilo na veliku brezu ispred mamine kuće ali uz prethodno oduzimanje šešira i štapa od pradede (koji je inače voleo najviše od svih svojih potomaka) da bi se posle nekoliko sati smilovala da se popne ponovo i iste mu svečano uruči u posed. Svašta čovek pregrmi dok ne porastu, kada se nezgode dešavaju izgledaju strašno a posle su lepe uspomene.
mlekac mlekac 19:16 27.11.2010

Re: pridružujem se čestitkama (retroaktivno)

caricamajka
i mi imamo dva rođendana u novembru. Moj tata se šali i kaže ako se od polovine novembra do početka februara spremaš kod.....obavezno ponesi poklon, trebaće ti. Prvo su rođendani: moj, mlađe princeze, žmu, pa slede imendani dva u januaru i jedan 02.02.
Mlađa princeza je isto volela da se penje po drveću, doduše nismo imali neke povrede i padove. Najslađe penjanje joj je bilo na veliku brezu ispred mamine kuće ali uz prethodno oduzimanje šešira i štapa od pradede (koji je inače voleo najviše od svih svojih potomaka) da bi se posle nekoliko sati smilovala da se popne ponovo i iste mu svečano uruči u posed. Svašta čovek pregrmi dok ne porastu, kada se nezgode dešavaju izgledaju strašno a posle su lepe uspomene.


Pa onda cestitke i vama!

Imamo mi i dva rodjendana u januaru - Zmu i Princeza, a usput su i moja sestra, kojoj je rodjendan sutra, pa je onda bio rodjendan moje svekrve (bas 29.11), pa moje mame...

Tako da mi je to upozorenje za zimsku sezonu vrlo poznato.

Ma i ja sam se pentrala kad sam bila mala - al' ovaj me usio 100%
st.jepan st.jepan 19:16 27.11.2010

LEGGIERO

ako se pitate da li se popeo i na ovo drvo s leve strane - pa zar ste sumnjali???


Ma, ne pitamo se da li se popeo, pitamo se da li je već (i kako) sišao.

A priča lepa i ledjerasta, bas onako razotudjujuća, prava rodjendanska.

E, pa srećen rodjendan, ma koji da je.
mlekac mlekac 19:18 27.11.2010

Re: LEGGIERO

st.jepan
ako se pitate da li se popeo i na ovo drvo s leve strane - pa zar ste sumnjali???


Ma, ne pitamo se da li se popeo, pitamo se da li je već (i kako) sišao.

A priča bas lepa i ledjerasta, bas onako razotudjujuća.


Sisao je Stjepane - do dvaneste se vec bio izvestio... Mada je meni ipak stajala knedla u grlu kad bih ga videla da je krenuo u avanture.

EDIT:
Evo, nadjoh i slike tog penjanja:


On je ona crvenkasta tackica u krosnji na levoj strani drveta:
st.jepan st.jepan 20:24 27.11.2010

Re: LEGGIERO

Evo, nadjoh i slike tog penjanja:

A ja pola detinjstva proveo na drveču, što po beogradskim bagremima i platanima, što po hvarskom rogačima. Nemam za ovo nikakvih dokaza jer, ili fotoaparat još nije bio pronadjen, ili ga moji tada još nisu imali.
Nadam se da neću završiti na nekom drvetu vičući "voglio una donna!"
mlekac mlekac 20:43 27.11.2010

Re: LEGGIERO

st.jepan
Evo, nadjoh i slike tog penjanja:

A ja pola detinjstva proveo na drveču, što po beogradskim bagremima i platanima, što po hvarskom rogačima. Nemam za ovo nikakvih dokaza jer, ili fotoaparat još nije bio pronadjen, ili ga moji tada još nisu imali.
Nadam se da neću završiti na nekom drvetu vičući "voglio una donna!"


Ma neces, ne brini.

A sto se penjanja tice - moja mama uvek govorila: "Sto macka omaci, to miseve lovi!", a kad sam joj prvi put ispricala ovaj dozivljaj samo me je podsetila kako sam u selu, gde je deda bio ucitelj, zavrsila na ledini posto sam sletela s vrha visnje... Ko da sam ja kriva sto su one najlepse bile bas na vrhu???
razmisljam razmisljam 22:56 27.11.2010

Re: LEGGIERO

zavrsila na ledini posto sam sletela s vrha visnje...


Добро је да ниси пала с крушке. То ти баш не би добро изгледало у CV-у.
freehand freehand 00:19 28.11.2010

Re: LEGGIERO

Nadam se da neću završiti na nekom drvetu vičući "voglio una donna!"

Khm... Obrati pažnju i na šlic, kad si pored puta, mislim...
zilikaka zilikaka 23:33 28.11.2010

Re: LEGGIERO

Ja po običaju kasnim, al ako još primaš čestitke




A što se drveta tiče, nikad lepše nisam videla. Ubilo se za penjanje.
mlekac mlekac 01:28 29.11.2010

Re: LEGGIERO

zilikaka
Ja po običaju kasnim, al ako još primaš čestitke




A što se drveta tiče, nikad lepše nisam videla. Ubilo se za penjanje.

Uvek. I prenosim ih dalje
A ovo drvo je stvarno bilo sjajno za penjanje, al' mama je mama...
rade.radumilo rade.radumilo 20:40 27.11.2010

Bar nije skakanje...

Ja sam tek u srednjoj skoli prestao da skacem sa visina od dva do 2 i po metra. Kako neisam nista slomio, pojma nemam. Samo jedno uganuce skocnog zgloba sa 5 god. pri skoku sa terase obdanista (1.5m).
Omiljen hobi: skakanje sa sto viseg stepenika u podnozje stepenista. Jedina prepreka: da li imam dovoljno mesta za glavu, mada sam do kraja bavljenja tim hobijem uvezbao poluzgrceni skok sa vrha stepenista u podnozje...
Jos jedna zanimacija: Silazenje niz stepeniste, oslanjanjem na ivicu stepenika pregibom noznih prstiju...
mlekac mlekac 20:46 27.11.2010

Re: Bar nije skakanje...

rade.radumilo
Ja sam tek u srednjoj skoli prestao da skacem sa visina od dva do 2 i po metra. Kako neisam nista slomio, pojma nemam. Samo jedno uganuce skocnog zgloba sa 5 god. pri skoku sa terase obdanista (1.5m).
Omiljen hobi: skakanje sa sto viseg stepenika u podnozje stepenista. Jedina prepreka: da li imam dovoljno mesta za glavu, mada sam do kraja bavljenja tim hobijem uvezbao poluzgrceni skok sa vrha stepenista u podnozje...
Jos jedna zanimacija: Silazenje niz stepeniste, oslanjanjem na ivicu stepenika pregibom noznih prstiju...

Sreca da nije povukao na Zmua. On se bavio padobranstvom, a imao je (pricali mi zlobnici iz komsiluka a on potvrdio) i nekoliko iskakanja sa prvog ili drgugog sprata jer je naleteo neciji muz...

Posle onolikog pentranja, samo bi jos skakanja falila!
bocvena bocvena 21:00 27.11.2010

Srećno vam sve!

Valjda je to neki zakon u roditeljstvu: manjak para i višak razbijenih glava:))))

Meni se kćer zabila u staklena vrata u pošti glavom i iskočila joj ozbiljna budža. Savet lekara: držite nešto hladno i ja se prihvatila zadatka ozbiljno. Samo mi niko nije rekao da led treba povremeno i da se skida. Uglavnom, posle jedno 45 minuta spade otok, nema podliva, ali kretoše po detetu da iskaču neke crvene fleke. Mi u Tiršovu, taka i taka stvar...Ništa majko, to vam je alergija na hladnoću. Dakle, zaledila sam dete.


Ozbiljno sam zamolila decu da se ne povređuju jer je velika šansa da ću ih ja dokusuriti.

P.S. Ni ja ne umem da siđem kad se popnem na drvo i zbog toga sam glavna zabava u porodici:)
razmisljam razmisljam 22:58 27.11.2010

Re: Srećno vam sve!

Ni ja ne umem da siđem kad se popnem na drvo


Придружујем се.
Мене увек скидала с дрвећа моја предобра стрина. Остали су били тврда срца и неумољиви.
mlekac mlekac 23:19 27.11.2010

Re: Srećno vam sve!

bocvena


Ozbiljno sam zamolila decu da se ne povređuju jer je velika šansa da ću ih ja dokusuriti.


Mi za uboje i podlive koristimo med - samo namazes i gledas kako ti se topi pred ocima a i podliv zajedno s njim...

A sto se drveca tice - vise se odavno ne penjem. A verovatno bi bilo vrlo zabavno kad bih pokusala
myredneckself myredneckself 11:31 28.11.2010

Re: Srećno vam sve!

bocvena
Uglavnom, posle jedno 45 minuta spade otok, nema podliva, ali kretoše po detetu da iskaču neke crvene fleke.

Pih, malera ...
al' samo da si je malo odkuvala, sve fleke nestanu

Mlekac, srećni svi rođendani, slave i NG
Kod mene slično od sv. Aranđela, (godišnjica braka) do "Uskliknimo s ljubavlju"
pa ti vidi
Ako me i na kafu pozoveš negde, ne vredi.
Biću sirotija od crkvenog miša
maca22 maca22 14:09 28.11.2010

Re: Srećno vam sve!

myredneckself
bocvena
Uglavnom, posle jedno 45 minuta spade otok, nema podliva, ali kretoše po detetu da iskaču neke crvene fleke.

Pih, malera ...
al' samo da si je malo odkuvala, sve fleke nestanu

qq
mlekac mlekac 14:21 28.11.2010

Re: Srećno vam sve!

myredneckself

Ako me i na kafu pozoveš negde, ne vredi.
Biću sirotija od crkvenog miša


Kako stvari stoje kod mene - mogu da te pozovem na kafu jedino ako skupim za dve kesice u 3u1, i ako se potrefi lepo vreme pa da sednemo u parkic pred mojom zgradom...

Mislim da cemo to ostaviti za prolece
Jukie Jukie 23:21 27.11.2010

A hranjenje životinjica šargarepama?

Prvo je, podrazumeva se, sledilo višednevno papagajsko upozorenje da se nepoznate vrste životinja i insekata (a posebno one duguljaste koje šište), nipošto ne diraju


mlekac mlekac 23:37 27.11.2010

Re: A hranjenje životinjica šargarepama?

Jukie
Prvo je, podrazumeva se, sledilo višednevno papagajsko upozorenje da se nepoznate vrste životinja i insekata (a posebno one duguljaste koje šište), nipošto ne diraju



Imali smo slicnog kucnog ljubimca Jukie, ne brini. Naravno, usvojio ga je gospodin Mudrica. Skakavac, ne bas toliko krupan ali oveci, a kad rasiri krila kao da je cvet...
Nesto nalik ovom rodjaku sa Madagaskara:


P.S.
Bibercetov komentar na tvoju sliku je: "Jao, kako slatko jede! Bas je lep!"

EDIT:
A kasnije smo imali i Mr Sticka - bas kao ovog:
st.jepan st.jepan 01:12 28.11.2010

Re: A hranjenje životinjica šargarepama?

A kasnije smo imali i Mr Sticka - bas kao ovog:


Minimalizam u principu jeste cool, ali za moj ukus, decko je predizajniran.
maca22 maca22 03:03 28.11.2010

Re: A hranjenje životinjica šargarepama?

st.jepan
A kasnije smo imali i Mr Sticka - bas kao ovog:

Minimalizam u principu jeste cool, ali za moj ukus, decko je predizajniran.

mlekac mlekac 04:57 28.11.2010

Re: A hranjenje životinjica šargarepama?

st.jepan
A kasnije smo imali i Mr Sticka - bas kao ovog:


Minimalizam u principu jeste cool, ali za moj ukus, decko je predizajniran.

Ali je efektan - posebno kad ga otkrijes po prvi put na zavesi...
freehand freehand 00:33 28.11.2010

Obrnuta logika

Ja sam Milančeta, naprotiv, pokušavao da naučim kako da se penje. Genetski potencijal (što od prapredaka, što od oca rođenog) u kombinaiciji sa pogibeljnim temperamentom, omogućio mu je da već sa sedam meseci uspuže na televizor; sa deset je isti oborio.
Nikad nije utvrđeno koji su metodi primenjeni u te svrhe. Nikada nije prohodao, jer je odmah protrčao, a nedugo zatim i proleteo.
Padao sa raznih objekata i visina, ali je prelom lakta doživeo prilikom pada sa - česme.
Doduše, visoke 2 metra...
I otkad je pušten iz dubka (a i njega je, i njime je rušio), pitanje nije bilo da li, već šta će se, i kada desiti. Hebi ga, dogurao je do dvanaest, sad pokušavam da mu objasnim da je Legija stranaca fuj, i da je ono plivanje sa ajkulama, pentranje na oblakodere i slične glavolomije u stvari samo animacija...
Gleda me ko debila.
Jukie Jukie 02:11 28.11.2010

Re: Obrnuta logika

freehand
Hebi ga, dogurao je do dvanaest, sad pokušavam da mu objasnim da je Legija stranaca fuj, i da je ono plivanje sa ajkulama, pentranje na oblakodere i slične glavolomije u stvari samo animacija...Gleda me ko debila.

Ja sam imao sreće kad sam imao 6? 7? godina da se mama vrati kući na vreme da me spreči da ispadnem kroz prozor solitera. Došao deda sa sela BAŠ kad treba da počne Opstanak i mama ode da mu kupi neko posluženje u prodavnici. Dune vetar i odnese antenu, a slika se sva pomeša u sneg.
-Deda, da li mogu da otvorim prozor i namestim antenu? (fino dete, pita starije za dozvolu)
-Da li znaš kako se to radi?
-Da, naravno, stalno gledam mamu kako to radi.
Tu se sad spajaju dve okolnosti: da deda ceo život živi u prizemnoj kućici gde je prozor na metar od zemlje, pa nema osećaj straha da je opasno da se naginje kroz prozor solitera, i da ja stalno sanjam kako se penjem sa spoljašnje strane solitera (kao gelade u Africi) i mislim da to umem i u prirodi. Naravno, posle sam saznao da antena ni nije mogla da se namesti na "moj" način, ali ja to nisam znao jer sam bio nizak pa nisam video kako se to tačno radi.
Mama je na svu sreću ušla taman dok sam se mučio da izvučem stolicu ispod kuhinjskog stola (dokaz "ekstremne" motoričke sposobnosti) kako bih se popeo na nju da otvorim prozor.
mlekac mlekac 04:55 28.11.2010

Re: Obrnuta logika

freehand
Ja sam Milančeta, naprotiv, pokušavao da naučim kako da se penje. Genetski potencijal (što od prapredaka, što od oca rođenog) u kombinaiciji sa pogibeljnim temperamentom, omogućio mu je da već sa sedam meseci uspuže na televizor; sa deset je isti oborio.
Nikad nije utvrđeno koji su metodi primenjeni u te svrhe. Nikada nije prohodao, jer je odmah protrčao, a nedugo zatim i proleteo.
Padao sa raznih objekata i visina, ali je prelom lakta doživeo prilikom pada sa - česme.
Doduše, visoke 2 metra...
I otkad je pušten iz dubka (a i njega je, i njime je rušio), pitanje nije bilo da li, već šta će se, i kada desiti. Hebi ga, dogurao je do dvanaest, sad pokušavam da mu objasnim da je Legija stranaca fuj, i da je ono plivanje sa ajkulama, pentranje na oblakodere i slične glavolomije u stvari samo animacija...
Gleda me ko debila.


Potpuno te shvatam - tek ga je nekoliko godina zivota u Kalahariju delimicno ubedilo da odustane od gonjenja karijere po pustinjskim predelima, ali jos uvek je jako zainteresovan za neke mirne sportove - skejtbord i vratolomije s bajkom smo prevazisli, sad cekam da vidim sta ce biti sledece...

A televizor je, sad kad me podseti, savladao negde oko devetog-desetog meseca. Doduse, ne nas, nego kod mog burazera u gostima, dok je puna soba matoraca caskala nista ne primecujuci dok se junak nije oglasio sa vrha istog.
maca22 maca22 03:08 28.11.2010

slobodni penjac

Mlekac, srecno vam sve!
Jel se Mudrica i dalje bavi penjanjem?

prebaci sa Crvenog krsta na Novi Beograd što se, pošto su putari po običaju bili iznenađeni mećavom, završilo našim pešačenjem kroz sneg do kolena... Prvo smo se spustili do Slavije, pa pošto ni tu nije bilo prevoza nastavili smo da Terazija, pa smo onda sišli na Zelenjak gde nije bilo šanse da se ubacim u ona dva pretrpana autobusa koji su se ipak pojavili, pa smo produžili do mosta, pa preko mosta, a kad smo već stigli na tu stranu onda je, je li, bilo logično da nastavimo peške do Fontane.

Ovo si ispesacila u prebacenom terminu pod vejavicom?
Jukie Jukie 04:23 28.11.2010

Re: slobodni penjac

maca22
Ovo si ispesacila u prebacenom terminu pod vejavicom?


A ja još mislio da se hvališem što sam jednom bio skoro mesec dana na zameni u školi do koje sam sat vremena išao peške po zimi i to uzbrdo u oba smera*
sad to ne izgleda ništa naročito...

a i sneg je bio utaban i išao sam trotoarom, a prolazilo se pored fabrike keksa pa je cela ulica mirisala na plazmu

* prvo ideš nizbrdo pola puta do dna neke jaruge, pa onda pola puta uzbrdo do vrha brda gde je škola
kad se vraćaš, isto ideš prvo nizbrdo pola puta do dna neke jaruge, pa onda pola puta uzbrdo do vrha brda gde ja živim.

btw Mlekac, koje se to godine sve ovo dešavalo? Pokušavam da se setim šta sam radio za vreme te vejavice. Sećam se jedne godine kako nisam mogao da odem na fakultet jer nije radio gsb a na glavnom drumu u naselju je bilo pola metra snega. Tada sam upao u depresiju da nikad neću položiti taj ispit.
mlekac mlekac 04:48 28.11.2010

Re: slobodni penjac

maca22
Mlekac, srecno vam sve!
Jel se Mudrica i dalje bavi penjanjem?

prebaci sa Crvenog krsta na Novi Beograd što se, pošto su putari po običaju bili iznenađeni mećavom, završilo našim pešačenjem kroz sneg do kolena... Prvo smo se spustili do Slavije, pa pošto ni tu nije bilo prevoza nastavili smo da Terazija, pa smo onda sišli na Zelenjak gde nije bilo šanse da se ubacim u ona dva pretrpana autobusa koji su se ipak pojavili, pa smo produžili do mosta, pa preko mosta, a kad smo već stigli na tu stranu onda je, je li, bilo logično da nastavimo peške do Fontane.

Ovo si ispesacila u prebacenom terminu pod vejavicom?


Jesam. Sta da ti kazem - tek sto sam, zvanicno, zasla u tridesete, a i nije mi se cinilo toliko strasno dok nisam stigla kuci i shvatila sta sam uradila.

Kao sto napisah, stalno je bilo - jos samo do tamo pa ce nesto da naidje, a tek sam negde oko SIV-a definitivno ukapirala da ne cekam vise nista i nastavila pod parolom "Bosku ne treba most!"

U svakom slucaju, sutradan ujutro otisla sam na porodjaj u odlicnoj kondiciji

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana