Društvo| Ljudska prava| Porodica| Roditeljstvo

G. Krkobabiću, deci je mesto u porodici

natasavb RSS / 02.12.2010. u 00:45

Pretpostavljam, ma ne, sigurna sam, da većina roditelja misli da je najlepša stvar koja im se desila u životu, roditeljstvo.
Kada dobiješ dete misliš da ga voliš toliko mnogo da ne može više od toga. Onda, kako dete raste, kako se upoznajte, otkrivate neki novi svet zajedno, shvataš da je ta ljubav svakim danom sve veća. Kako raste ljubav, tako sa njom ide i nešto što nije baš lepo, ali je neizbežno, a to su brige.
Skoro mi je prijateljica rekla da je počela najviše da se raduje onim danima kad se ništa ne dešava.
Od prvog dana brinemo da li je dovoljno jelo, da li je kaka dobre boje, uspaničimo se kad dobije grčeve. Posle, kad prohoda, brinemo da ne padne, udari u čošak, raseče se. Moja baka je, kad dete padne, imala običaj reči- Tako deca rastu.
Posle, kad krenu u školu, more nas neke druge brige. Kako će se snaći u novoj sredini, sa novim drugarima, da li će dovoljno naučiti, da li će upisati srednju školu koju želi, pa pubertet, izlasci...( do tog dela smo stigli:)). Zatim verovatno ide da li će upisati, i sto je možda još važnije, izabrati pravi fakuletet, jer posle, celi život treba time da se bavi.
Briga uvek i samo jedna smenjuje drugu.
Kad imate dete sa teškoćama u razvoju ili sa invaliditetom, onda pored svih tih briga imate i još jednu, onu najtežu i najveću, na koju ne želite da mislite, ali nekad vas toliko stegne u grudima da nemate snage da udahnete i oterate je, a to je šta će biti sa vašim detetom kad vas ne bude.
Prijateljica koja ima samo jedno dete, dete sa teškoćama u razvoju, mi je jednom rekla da je nama lakše jer će , kad nas više ne bude, o Aleksi moći da se brine naša starija kćerka. Objasnila sam joj da to i nije baš tako i da mi se ponekad čini da mi je teže zbog nje, jer i ona od svoje sedme godine, kroz sve ovo prolazi zajedno sa nama. Srećni smo što se njih dvoje vole i nadamo da će tako uvek biti, ali ako Aleksa ne bude mogao samostalno da živi, od nje očekujemo da se o njemu brine onoliko koliko to čini svaka starija sestra, a nikako da svoj život posveti samo tome.
Zašto sve ovo pišem ?
Zato što se ovih dana dešava to da ne mogu da se oslobodim razmišljanja o toj najvećoj brizi.
Povod za to su dve stvari. Jedna je intimna i nju bih da zadržim za sebe, a druga je izjava zamenika gradonačelnika g. Milana Krobabića, na Prvoj srpskoj  televiziji, o izgradnji stacionara za decu sa smetnjama u razvoju.
U vreme kad se donosi, tj, kad je vec donet zakon o inkluziji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom, g. Krkobabić izjavljuje da " To treba da bude krunski objekat u ovoj našoj socijalnoj politici."
Verujem da postojeći stacionari imaju više korisnika nego što je njihov kapacitet. Verujem i to da mnogi roditelji traže izgradnju stacionara jer žele da znaju da će njihovo dete zauvek imati sigurno mesto za život. Ono u šta ne verujem je to da je stacionar ono što nam treba kao rešenje problema, a izjava o tome da je to "krunski objekat socijalne politike" je neprihvatljiva iz više raloga.
Mislim da je to u stvari najgore moguće rešenje, jer ni jedan stacionar, ma kako opremljen bio, ne može zameniti ono što je potrebno svakom ljudskom biću, a to je dom. Pogotovo kad su deca u pitanju.
Jedan član osoblja često brine o 10 do 20 dece ili odraslih osoba i u takvim uslovima, ma koliko želeo, nije u mogućnosti da udovolji njihovim individulanim potrebama.
Postoje mnoge stvari koje bi trebalo da budu prioritet naše socijalne politike i alternative stacionaru.
Prva je da se podržava, pomaže i podstiče da uopšte zadrži dete, biološka porodica. Verovali ili ne kod nas se još uvek dešava da u porodilištu "savetuju" majku da se ne vezuje za dete i da je bolje da ga odmah stave u dom. Kao razlog za to navode da to dete može imati štetan uticaj na ostalu decu u porodici, ako ih ima, i da će ono imati bolju negu u instituciji.
Druga stvar je razvijanje mreže hraniteljskih porodica.
Sledeća je obezbeđivanje uslova za samostalan život, bilo individulani ili grupni, što podrazumeva konstantnu podršku koja se odnosi na svakodnevne aktivnosti i zapošljavanje.
Rešenja ima i sva su daleko humanija, a ako nekog zanima i finasijski deo, jeftinija od 24h boravka u nekoj instituciji.
Neka udruženja su regovala na izjavu g. Krkobabića, tako što su izdala saopštenje povodom toga, a i poslali su  zahtev Ministarstvu socijalne politike u kome traže da kažu o kakvom se to tačno objektu radi. Na sve to još uvek nije bilo nikakve rekacije, ni od strane medija, ni minstarstva.

G. Krkobabiću, želim da verujem da Vaše namere nisu loše, ali i da Vam napomenem da je deci mesto u porodici i nigde drugo.

 



Komentari (118)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

miloradkakmar miloradkakmar 01:20 02.12.2010

Porodica

G. Krkobabiću, želim da verujem da Vaše namere nisu loše, ali i da Vam napomenem da je deci mesto u porodici i nigde drugo.

Da , deci je mesto u porodici. Zašto decu još više zatvarati, odvajati ih od društva u kojem žive!?
natasavb natasavb 01:33 02.12.2010

Re: Porodica

milorad
Da , deci je mesto u porodici. Zašto decu još više zatvarati, odvajati ih od društva u kojem žive!?


To se i ja pitam.


IZVESTAJ EVROPSKOG KOMITETA ZA PREVENCIJU TORTURE

Iako ne postoji eksplicitna namera za los tretman, kombinacija prevelikog broja korisnika, malobrojnog osoblja i nedostatka stimulacije i smislenih aktivnosti...dovodi do toga da se zivotni uslovi u instituciji mogu smatrati necovecnim i ponizavajucim postupanjem.CPT,2009.
dolybell92 dolybell92 03:20 02.12.2010

Svakakve ideje

mogu pasti nekome na pamet i to je u redu,
ali da li su ONI pitali ikoga ili pak, konsultovali
ikoga, da li je takav i kakav stacionar (?) potreban ?

Ne budite u startu toliko negativno raspoloženi
prema takvoj ideji, možda ne znate sve šta
se sa nekom decom dešava.

Pouzdano znam, (bila i videla da postoji),
za stacionar u kome se nalaze deca sa veoma
ekstremnim mentalnim i fizičkim oštećenjima
o kojima se stvarno ne može voditi briga u porodici.
U tom stacionaru su deca ostavljena, koju roditelji
posećuju ili ne, već prema tome kakvi su sami roditelji.
Taj stacionar je, blago rečeno, u katastrofalnom stanju.
Materijalno veoma siromašan, koliko mogu dodaju roditelji
prema mogućnostima i prema svojoj volji, mnogi ne daju ništa
i ne dolaze ni da vide decu... niti žele da znaju za njih
od momenta kada su ih se otarasili.

Ima tamo dece od veoma poznatih i bogatih roditelja,
potpuno zaboravljenih i napuštenih... to znaju samo oni
koji rade u tom stacionaru, a kojih je malo i nedovoljno,
i po stručnosti i po broju...
Tu decu ne možete videti bez posebne dozvole...
što zbog same dece što zbog uslova u kojima reklo bi se - žive,
strašno i užasno do bola.

Da li misle na neku vrstu stacionara za
takvu decu ?
mlekac mlekac 05:23 02.12.2010

Re: Svakakve ideje

dolybell92
mogu pasti nekome na pamet i to je u redu,
ali da li su ONI pitali ikoga ili pak, konsultovali
ikoga, da li je takav i kakav stacionar (?) potreban ?

Ne budite u startu toliko negativno raspoloženi
prema takvoj ideji, možda ne znate sve šta
se sa nekom decom dešava.



Nazalost, Nale, mislim da je dolybell u pravu.
Koliko god je pozitivno da dete ostane u porodici, cinjenica je da svi roditelji nisu dorasli tom izazovu...

Posetila sam svojevremeno, vise puta i Umku i Sremcicu.
Te ustanove su i tada bile u jadnom stanju - ne smem ni da pomislim na sta li lice sada.

I, ponovicu, koliko god smatrala da bi trebalo decu zadrzati u porodici, kad god je to moguce - to, nazalost ne moze uvek.

Zato ne mislim da je lose sto su se, konacno, setili da malo pomognu i toj drugoj deci.
natasavb natasavb 08:40 02.12.2010

Re: Svakakve ideje

dolybell92
Pouzdano znam, (bila i videla da postoji),
za stacionar u kome se nalaze deca sa veoma
ekstremnim mentalnim i fizičkim oštećenjima
o kojima se stvarno ne može voditi briga u porodici.
U tom stacionaru su deca ostavljena, koju roditelji
posećuju ili ne, već prema tome kakvi su sami roditelji.



Nisam bila i nisam videla, ali i ono sto sam cula mi je sasvim dovoljno da ne pozelim ni jednom ljudskom bicu da zivi u stacionaru.

Kada dete od rodjenja zivi u takvim uslovima, onda se vise ne zna da li su njegove teskoce prisutne od rodjenja ili su posledica zivota u instituciji.

U stacionaru zive i deca koja ne mogu recimo samostalno da se krecu, a mali broj osoblja ne moze da im to omoguci i onda veoma mnogo vremna provode u svojim krevecima. To ni za jedno dete ne moze biti stimulativno, a nedostatak stimulacije i bliskog kontakta dovodi do atrofije i mozga i misica.


anakcosa anakcosa 11:01 02.12.2010

Re: Svakakve ideje

Mlekac Nazalost, Nale, mislim da je dolybell u pravu.
Koliko god je pozitivno da dete ostane u porodici, cinjenica je da svi roditelji nisu dorasli tom izazovu...




I ne treba se ni na koga ljutiti, ni na silu bilo sta raditi! Volela bih da ovde mogu da komentarisu majke takve, bas takve dece, pa da mi mozemo da znamo kako je njima zaista! I kakve su njihove potrebe i strahovi. Jer meni se cini da smo svi malo previse extremni i pratimo samo svoja razmsljanja!

Pregledala sam ponovo emisiju, i mislim da ovaj muceni Krkobabic nije mislio nista lose, samo je mozda mogao da objasni malo sire, a ne samo da prati modu! Cak, on veruje da je rekao pametnu stvar!

Ja pratim sva desavanja na ovom planu, i ne znam za nikakav stacionar na Novom Beogradu. Jedino se ponekad spominje Miskoviceva zadudzbina http://www.ivanino-blago.com/2009/11/29/zaduzbine-ponovo-u-modi/


Mozda je na to mislio?!

A druga stvar, pre par dana je na arianinom blogu Dara-landara imala da kaze o potrebi za dnevnim boravkom, podrsci roditeljima, itd. Dnevni boravci poput Sekspirove su preko potrebni nasem gradu i svakoj opstini, pa i unutrasnjosti!



natasavb natasavb 11:23 02.12.2010

Re: Svakakve ideje

Mozda je na to mislio?!


Ja ne mogu da nagdajam sta je on mislio. Znam sta je rekao.
Udruzenja su trazila pojasnjenje i jos uvek ga nisu dobila.

Volela bih da se pogresno izrazio i da ne misli zaista da je stacionar kruna nase socijalne politike.

Dnevni boravci su potrebni i to je neka sasvim druga prica, tako da vas sve molim da pokusate da razdvojite te dve stvari.
sneza.lazarevic sneza.lazarevic 11:29 02.12.2010

Re: Svakakve ideje

natasavb


Dnevni boravci su potrebni i to je neka sasvim druga prica, tako da vas sve molim da pokusate da razdvojite te dve stvari.

Nataša ja nisam sigurna ni da su potrebni dnevni boravci u obliku kakav je sada kod nas. Oni se od ustanova zatvorenog tipa - trajnog smeštaja razlikuju samo po tome što njihovi korisnici odlaze kući na spavanje.
Dnevni boravci za decu trebalo bi da budu samo podrška obrazovanju - da dete u njima boravi u vreme kad su mu časovi u školi završeni, pa dok se roditelji ne vrate kući sa posla. Ali, zašto se onda takva usluga ne bi razvijala u školi?
Mladi bi trebali da nešto rade, a ne da celog života sede u dnevnim boravcima dok defektolozi umesto njih prave čestitke za novu godinu i broševe od gline koji se posle prodaju na prodajnim izložbama
natasavb natasavb 11:31 02.12.2010

Re: Svakakve ideje

sneza.lazarevic
natasavb


Dnevni boravci su potrebni i to je neka sasvim druga prica, tako da vas sve molim da pokusate da razdvojite te dve stvari.

Nataša ja nisam sigurna ni da su potrebni dnevni boravci u obliku kakav je sada kod nas. Oni se od ustanova zatvorenog tipa - trajnog smeštaja razlikuju samo po tome što njihovi korisnici odlaze kući na spavanje.
Dnevni boravci za decu trebalo bi da budu samo podrška obrazovanju - da dete u njima boravi u vreme kad su mu časovi u školi završeni, pa dok se roditelji ne vrate kući sa posla. Ali, zašto se onda takva usluga ne bi razvijala u školi?
Mladi bi trebali da nešto rade, a ne da celog života sede u dnevnim boravcima dok defektolozi umesto njih prave čestitke za novu godinu i broševe od gline koji se posle prodaju na prodajnim izložbama


Potpuno se slazem sa tobom. Kad kazem dnevni boravci, mislim na one kako ih mi zamisljamo da treba da izgledaju. :)
anakcosa anakcosa 11:56 02.12.2010

Re: Svakakve ideje

Dnevni boravci za decu trebalo bi da budu samo podrška obrazovanju - da dete u njima boravi u vreme kad su mu časovi u školi završeni, pa dok se roditelji ne vrate kući sa posla. Ali, zašto se onda takva usluga ne bi razvijala u školi?


Moram da unapred podsetim da smo mi ovde na istoj strani, ali ja stalno imam osecaj da se ovim stavom ne zastupaju potrebe svih roditelja dece sa pp, i da se nema sluha za drugacije misljenje nego sto je vase!

Ne moze se podeliti ova prica na pricu o stacionaru na dnevni boravak i stacionar, jer je Sekspirova i jedno i drugo!
I ne treba se stalno potcenjivati rad defektologa i specijalnih pedagoga, molim vas- to nikako! Moje dete napreduje upravo zahvaljujuci divnim ljudima koji se njime bave na pravi nacin, i neizmernoj ljubavi koju dobija u porodici, od roditelja i okoline!

Snezana, potrebe za boravcima i radionicama su ogromne, inkluzija takodje! Podizanje svesti cele nacije od ranog uzrasta...
Roditelji potroseni, povuceni, odustali! Vise me o inkluziji razumeju roditelji redovne dece, nego ove nase!!!! Mi uvek sve poslednji saznajemo?? zasto je to tako? Negde se pravi propust! Gde, ne znam...
natasavb natasavb 12:07 02.12.2010

Re: Svakakve ideje

Moram da unapred podsetim da smo mi ovde na istoj strani, ali ja stalno imam osecaj da se ovim stavom ne zastupaju potrebe svih roditelja dece sa pp, i da se nema sluha za drugacije misljenje nego sto je vase!

Ana cije je to nase?
Ja blog pisem u svoje ime, a svi ukljucujuci i tebe imaju pravo da daju svoje misljenje o ovoj temi.

Cini mi se da ti u tekstu i nekim komentarima pronalazis nesto cega nema.
Recimo gde si procitala ovako nesto?

I ne treba se stalno potcenjivati rad defektologa i specijalnih pedagoga, molim vas- to nikako!

anakcosa anakcosa 12:09 02.12.2010

Re: Svakakve ideje

Recimo gde si procitala ovako nesto?


evo ovde
Mladi bi trebali da nešto rade, a ne da celog života sede u dnevnim boravcima dok defektolozi umesto njih prave čestitke za novu godinu i broševe od gline koji se posle prodaju na prodajnim izložbama
natasavb natasavb 12:11 02.12.2010

Re: Svakakve ideje

Ne moze se podeliti ova prica na pricu o stacionaru na dnevni boravak i stacionar, jer je Sekspirova i jedno i drugo!


Prica se moze podeliti jer dnevni boravak i stacionar nisu jedno te isto, a koliko je meni poznato Sekspirova je samo dnevni boravak.
natasavb natasavb 12:13 02.12.2010

Re: Svakakve ideje

anakcosa
Recimo gde si procitala ovako nesto?


evo ovde
Mladi bi trebali da nešto rade, a ne da celog života sede u dnevnim boravcima dok defektolozi umesto njih prave čestitke za novu godinu i broševe od gline koji se posle prodaju na prodajnim izložbama


To nije podcenjivanje defektologa i specijalnih pedagoga vec nacina rada u nekim ustanovama.
Exitus Letalis Exitus Letalis 14:35 02.12.2010

Re: Svakakve ideje

Potpuno se slazem sa tobom. Kad kazem dnevni boravci, mislim na one kako ih mi zamisljamo da treba da izgledaju. :)

pre skoro 30 godina pričao mi je zaharije trnavčević da je bio u holandiji u poseti azil-selima (izvinjavam se ako sam se netačno izrazila). sela su sa trosobnim kućama u kojima borave lekar, sestra i tri štićenika.
naravno, nije potrebno da spominjem sve propratne objekte, kao što su fislulturne sale, parkovi, igrališta ...

e, a do takvih sela se dolazilo (valjda i dalje) na sledeći način: na ulicu su izlazili svi što nešto znače u toj zemlji od kralja i kraljice, preko ministara, poslanika, operskih pevača, glumaca, sportista, književnika etc... sa kasicama u ručicama i to dva puta godišnje. sad ne bih htela da lupim cifru, jer je ipak bilo pre 30 godina, al svakako je prelazila 15 miliona maraka, u to vreme. što je obezbeđivalo da ta sela postoje na vrhunskom nivou, sa vrhunskim standardom, vrhunskim stručnjacima ...
takve kuće, gore opisane, "glume" mamu, tatu i troje dece. znači, porodicu.
i krajnje je humano.
i nije obavezno.
dakle, svaki roditelj koji ne želi da tamo da dete, ne mora.
ali svaki koji želi, može i siguran je da će detetu biti tamo odlično a ne ko kod nas (a verovatno i u regionu) kao u kulinama, na primer.
skener92 skener92 14:49 02.12.2010

Re: Svakakve ideje

popljujte me sad, ali mislim da bi taj novac negde usput ispario!
Exitus Letalis Exitus Letalis 15:10 02.12.2010

Re: Svakakve ideje

skener92
popljujte me sad, ali mislim da bi taj novac negde usput ispario!

ma naravno, kao što je ispario i onaj iz kulina i onaj sa kipra.

stvar je u svesti i savesti!

što je ovde vrlo deficitarno, što sam pokušala nataši da kažem.

al nije loše biti optimista!
natasavb natasavb 15:23 02.12.2010

Re: Svakakve ideje

Exitus Letalis
skener92
popljujte me sad, ali mislim da bi taj novac negde usput ispario!

ma naravno, kao što je ispario i onaj iz kulina i onaj sa kipra.

stvar je u svesti i savesti!

što je ovde vrlo deficitarno, što sam pokušala nataši da kažem.

al nije loše biti optimista!

Pa jos lakse ce da ispari ako ne regujemo na takve stvari.
Ili dignes ruke od svega ili radis ono sta mozes i koliko mozes, treceg nema.
anakcosa anakcosa 15:37 02.12.2010

Re: Svakakve ideje

pre skoro 30 godina pričao mi je zaharije trnavčević da je bio u holandiji u poseti azil-selima (izvinjavam se ako sam se netačno izrazila). sela su sa trosobnim kućama u kojima borave lekar, sestra i tri štićenika.
naravno, nije potrebno da spominjem sve propratne objekte, kao što su fislulturne sale, parkovi, igrališta ...



Ovakva usluga postoji i u Srbiji i zove se Decije selo, evo link

[url=http://www.sos-kraljevo.org/ds_onama.htm][/url]
Exitus Letalis Exitus Letalis 18:26 02.12.2010

Re: Svakakve ideje

//www.sos-kraljevo.org/ds_onama.htm

SOS Dečije selo Kraljevo - Centar za porodični smeštaj dece bez roditeljskog staranja sa mrežom hraniteljskih porodica, je 443. SOS Dečije selo u svetu.


to je selo za decu bez roditeljskog staranja.
nisu tamo sva deca sa smetnjama u razvoju.
jednostavno su napuštena iz raznoraznih razloga.

moja prijateljica mira p. uzela je devojčicu d. odatel. imala je izvrnute kapke i videle su joj se samo beonjače.
pitali je tamo oni fini što brinu zašto baš nju kod tolike zdrave dece.

pa, zato što nju neće niko da uzme.
i uze mira d. i napraviše dve, tri operacije i d. sasvim ok. završila normalno osnovnu i srednju školu. ima porodicu, radi.

zaboravila sam da kažem da je mira p. i sama imala kao dete paralizu. jedva se kretala al se kretala.

šila je odlično i deca su bila najbolje obučena u obdaništu, da deca, jer je u međuvremenu našla još dve rođene sestre ove prve devojčice. samo su
očevi verovatno različiti.

pitam se da li empatiju osećaju samo oni koji imaju sličan problem?
jer se to pokazalo ovde na milion primera a ne samo na deci koja imaju smetnje u razvoju.

ovde je potrebna borba protiv ravnodušnosti!

samo nek nije po mom ćilimćetu!
natasavb natasavb 18:32 02.12.2010

Re: Svakakve ideje

zaboravila sam da kažem da je mira p. i sama imala kao dete paralizu. jedva se kretala al se kretala.

šila je odlično i deca su bila najbolje obučena u obdaništu, da deca, jer je u međuvremenu našla još dve rođene sestre ove prve devojčice. samo su
očevi verovatno različiti.

Mira je zena velikog srca, a svet je definitvno mali.Znam i nju i njene tri kcerke, komsinice su moje mame.

Mislim da ima jos ljudi poput Mire, samo im treba dati sansu. Verovatno znas koliko je ona imala problema da usvoji prvu kcerku.
thug_b thug_b 06:41 02.12.2010

greska

da nema stacionara (indikativna terminologija, vrlo) u kojima se ljudi od najranijeg detinjstva odrzavaju u - rekla bih i ja tek "reklo bi se" - zivotu, umesto da se osposobljavaju za zivot kao i svi drugi, bilo bi i drasticno, (drasticno!) manje ljudi kojima bi stacionari bili potrebni. njima i njihovim porodicama bi se moglo izaci u susret na daleko humaniji nacin...
(za one koji, mozda, ne razumeju humanost - daleko isplativiji i drustveno korisniji nacin: odgledajte klip!)

iz jednog takvog stacionara ni iz posete ne izadjes isti i sasvim sposoban da se vratis zivotu... kakav si do tada mislio da jeste.

i, za mene, najvazniji razlog zbog kog je ulaganje u jos jednu instituciju te vrste beskrajno pogresno jeste ovo sto je natasa pomenula kroz primer o "i gotova stvar" savetu koji roditelji i dan danas dobijaju: u takve institucije se u srbiji stize (i ostaje) postupcima koji pravno/proceduralno jedva da su definisani. razumite, tu ima mesta za strasne i brojne neznalacke greske, kao i za zloupotrebe!

znam da ce reci neko da je sve mnogo bolje nego sto ja pamtim i cenim i daj blagi boze da je tako. to ne menja cinjenicu da je ovakva institucionalizacija dokazano opcija koju treba izbegavati po svaku cenu jer je ishod uvek - shady, a ulog prevelik, najveci.

"so, i guess, in a way, the experts were right about the institution thing."

mlekac mlekac 07:32 02.12.2010

Re: greska

thug_b

i, za mene, najvazniji razlog zbog kog je ulaganje u jos jednu instituciju te vrste beskrajno pogresno jeste ovo sto je natasa pomenula kroz primer o "i gotova stvar" savetu koji roditelji i dan danas dobijaju: u takve institucije se u srbiji stize (i ostaje) postupcima koji pravno/proceduralno jedva da su definisani. razumite, tu ima mesta za strasne i brojne neznalacke greske, kao i za zloupotrebe!


OK, ajde onda da se potrudimo da se poradi na tome da do tih gresaka i zloupotreba ne dolazi.

Jer, ponavljam, nisu SVI roditelji ni sposobni ni spremni da brinu o takvoj deci.

Ovo, o cemu vas dve pricate zahteva jednu vrlo siroku akciju.

S jedne strane, podizanje svesti i nivoa pomoci (i psiholoske i materijalne) onim porodicama koje su spremne da se same brinu o deci (mozda je nekima potrebno samo ohrabrenje, da im neko kaze i pokaze da to JESTE moguce), a s druge strane sredjivanje pravnih zavrzlama, a sa trece poboljsanje uslova u tim institucijama...

Sve to zajedno trazi mnogo vremena i potpunu posvecenost - ne cini li vam se, obema, malo utopisticki da to ocekujete od bilo kog dragog nam funkcionera?

Pa, njima je najlakse da se pozabave tzv. infratstrukturom. Podignu jos jednu zgradu, malo se slikaju za novine i TV i onda misle da su bog zna sta uradili...
natasavb natasavb 08:53 02.12.2010

Re: greska

Mlekac
Jer, ponavljam, nisu SVI roditelji ni sposobni ni spremni da brinu o takvoj deci.

Nisu, slazem se, ali da je manja stigmatizacija drustva prema osobama sa invaliditetom, pogotovo prema onima sa intelektualnim teskocama, da bioloska porodica ima vecu podrsku, mozda bi bio veci broj onih koji su spremni.

Osim u bioloskoj porodici deca mogu da odrastaju i u hraniteljskoj.
Stacionar je poslednje i najlosije resenje.
natasavb natasavb 09:38 02.12.2010

Re: greska

thug_b
u takve institucije se u srbiji stize (i ostaje) postupcima koji pravno/proceduralno jedva da su definisani. razumite, tu ima mesta za strasne i brojne neznalacke greske, kao i za zloupotrebe!



Da, zloupotrebe su jos jedan veoma bitan razlog zbog kojeg sam protiv institucija.
Cesto se desava da su resenja centara za socijalni rad zakonski ispravana, ali da se pre njihovog donosenja uopste nije ozbiljnije pokusano obezbedjivanje nekog drugog vida stanovanja.
Sta to konkretno znaci?

Kada dete sa teskocama napini 18 godina mozete da trazite produzetak starateljstva.
Kada vi umrete, to na sebe preuzima ili neko od clanova porodice ili centar za socijalnii rad. Bez obzira sto vi recimo detetu ostavite stan i sredstva da zivi u njemu, stratelj moze da donese odluku da tako nesto nije moguce i dete smesti u instituciju.
Osoba koja je jednom smestena u instituciju ne moze sama da podnese zahtev za
preispitivanje takve odluke.


Autistic Student Amazes Audience With Graduation Speech


Snimak je divan. Hvala.
sneza.lazarevic sneza.lazarevic 10:58 02.12.2010

Re: greska

mlekac


OK, ajde onda da se potrudimo da se poradi na tome da do tih gresaka i zloupotreba ne dolazi.

Jer, ponavljam, nisu SVI roditelji ni sposobni ni spremni da brinu o takvoj deci.


Ne Mlekac, hajde da se potrudimo da se poradi na tome da nikad niko ne stigne ni u postojeće, a ni u nove institucije. Jer i zlatni kavez je ipak kavez.
Ne razumem kako to misliš da nisu svi roditelji sposobni i spremni da brinu o takvoj deci.
O tome se i radi. Društvo, država, Krkobabić i ostali treba da pruže podršku porodici - materijalnu i nematerijalnu. Neka negovatelji i negovateljice dolaze u kuću, neka fizioterapeuti dolaze u porodicu, neka se centri za socijalni rad uključe i konačno počnu da obilaze svoje korisnike.
Sve je bolje od stacionara
anakcosa anakcosa 11:04 02.12.2010

Re: greska

Društvo, država, Krkobabić i ostali treba da pruže podršku porodici - materijalnu i nematerijalnu. Neka negovatelji i negovateljice dolaze u kuću, neka fizioterapeuti dolaze u porodicu, neka se centri za socijalni rad uključe i konačno počnu da obilaze svoje korisnike.




Ovo je poenta, hvala!
Exitus Letalis Exitus Letalis 14:41 02.12.2010

Re: greska

Nisu, slazem se, ali da je manja stigmatizacija drustva prema osobama sa invaliditetom

nataša draga, gde ti živiš?

pa, evo ide neka anketa među mladima (na kojima svet ostaje) s kim ne bi živeli ili šta misle o nekima ...
albanci, pod jedan, gej, pod 2 ...

u srbiji ima da žive samo srbi (nisu rekli, kao onomad velmar dal samo zdravi srbi)...

stigmatizacija će postojati sve dok se obrazovanje ne počne ozbiljno da bavi tim.

inače, slažem se da je stacionar stacionar, ma kako ga krkobabić zvao.

mislim da bi trebalo da se napravi i jedan stacionar za njega i tatu ...
natasavb natasavb 14:56 02.12.2010

Re: greska

nataša draga, gde ti živiš?

U Srbiji, a imam nameru tu i da ostanem , i bas zato mislim da je potrebno sto vise pricati o ovakvim stvarima.
Zelim da moja zemlja bude bolja, sto se jedino postize kao sto si i sama primetila obrazovanjem, a ja bih dodala i informisanoscu. Neznanje i nedostatak pravih informacija dovode do predrsuda kakve su mladi ispoljili u anketi koju si navela.
Kao nepopravljivi optimista verujem da to moze da se promeni, samo ne treba da odustanemo.
mlekac mlekac 20:58 02.12.2010

Re: greska

sneza.lazarevic

Ne Mlekac, hajde da se potrudimo da se poradi na tome da nikad niko ne stigne ni u postojeće, a ni u nove institucije. Jer i zlatni kavez je ipak kavez.
Ne razumem kako to misliš da nisu svi roditelji sposobni i spremni da brinu o takvoj deci.
O tome se i radi. Društvo, država, Krkobabić i ostali treba da pruže podršku porodici - materijalnu i nematerijalnu. Neka negovatelji i negovateljice dolaze u kuću, neka fizioterapeuti dolaze u porodicu, neka se centri za socijalni rad uključe i konačno počnu da obilaze svoje korisnike.
Sve je bolje od stacionara

Snezo, samo pokusavam da budem realna. Znam da treba zahtevati nemoguce da bi se ista postiglo, ali, u ovom trenutku, situacija je takva kakva je. Zato i mislim da treba ici postupno. Ka ukidanju stacionara takvih kakvi su - tu se slazem, ali, koliko god to lepo zvucalo, ne mislim da je trenutno realno.
U pravu si da je kavez-kavez, cak i kad je zlatan, ali ne zaboravi da ima gomila dece koja, u ovom trenutku, nisu osposobljena da zive van tih kaveza. Sta sa njima?
Treba vremena, i puno, puno novca...
I volje.
dolybell92 dolybell92 22:02 02.12.2010

Re: greska

Osim u bioloskoj porodici deca mogu da odrastaju i u hraniteljskoj.
Stacionar je poslednje i najlosije resenje.


Stacionar nije najlošije rešenje, pogotovo
kada nema dovoljno hraniteljskih porodica,
inače ne bi bilo potrebe za stacionarom.
To važi samo za decu sa kojima je bilo kakva
komunikacija moguća i za ostavljenu decu koja
su potpuno normalna, a koju neće niko da usvoji.

Ja sam pisala o deci sa kojima nije nikakva
komunikacija moguća, koja su više "biljke"
nego deca... da, i takva postoje i žive,
i niko ih ne može ni u kakvoj porodici čuvati,
niti usvajati, niti išta slično.

To su deca sa veoma velikim anomalijama,
koja su praktično sakrivena od sveta,
i o njima se ni ne govori.

Dnevni stacionar za decu ometenu u razvoju
bi, po meni, bio nešto kao obdanište,
u kome bi deca boravila prema svojim mogućnostima,
izvesno vreme tokom dana, sa smislenim aktivnostima,
već prema tome koliko i u čemu su ometena...

To bi bilo od velike pomoći roditeljima,
bar po mom mišljenju, onima koji bi hteli
da ga koriste, zašto da ne ?

natasavb natasavb 22:18 02.12.2010

Re: greska

Dnevni stacionar za decu ometenu u razvoju
bi, po meni, bio nešto kao obdanište,
u kome bi deca boravila prema svojim mogućnostima,
izvesno vreme tokom dana, sa smislenim aktivnostima,
već prema tome koliko i u čemu su ometena...

To bi bilo od velike pomoći roditeljima,
bar po mom mišljenju, onima koji bi hteli
da ga koriste, zašto da ne ?


Dnevni boravci su nesto sasvim drugo i to sam, sto si mogla da vidis ako si citala komentare, vise puta ponovila.

Sto se tice dece o kojoj si pisala, mislim da su upravo takva deca u najlosijem polozaju u stacionarima. Ako je jedna osoba zaduzena sa desetoro takve dece, sta mislis koliko moze da im pruzi? Pa evo sta se skoro desilo u Kulinama sa jednim takvim detetom. Dosao je drugi sticenik i bacio ga kroz prozor! Sve su svalili na negovateljicu koja je bila dezurna, a ja se pitam sta ce takva deca uopste na poslednjem spratu stacionara. Tesko da su ih od tamo izvodili napolje.
Evo da se i slozim sa tobom da ce uvek biti takve dece za koju nece moci da se pronadje neko drugo resenje, ali mislim da je taj broj daleko manji od onog koliko ih trenutno ukupno ima smesteno po raznim institucijama.


draganacm draganacm 09:32 03.12.2010

Re: greska

Sramota je decu nazivati biljkama. Odlicno znam decu o kojoj govorite i, da ponovim sto sam vec rekla, sa svom decom je moguce raditi na ovaj ili onaj nacin. Sa svakim se moze komunicirati na nekom nivou, ne komuniciramo samo putem govora. I da li znaci da dete koje ne moze da nam odgovori na nacin koji ce svi razimeti treba da ostavimo da trune u nekom stacionaru gde mu se niko nece obratiti, pomilovati upravo zbog tog stava da je ono "biljka".
natasavb natasavb 09:38 03.12.2010

Re: greska

Sramota je decu nazivati biljkama. Odlicno znam decu o kojoj govorite

Dragana,
mislim da bi trebala ovde da napises sta si sve imala prilku da vidis po stacionaraima, o kojima ljudi ocito imaju potpuno drugaciju sliku.
Ako zelis mozes da budes gost autor kod mene i napises celi post o tome.


Biljana 77 Biljana 77 09:43 03.12.2010

Re: greska

o kojima ljudi ocito imaju potpuno drugaciju sliku.

Ne, nemamo. Mislim da nema strašnijeg mesta na svetu. Rekoh, lično poznajem ženu koja je radila u Kulinama. Ali zar nije poenta humanizacije društva da se i te ustanove dovedu na nivo dostojan života ljudskog bića?
draganacm draganacm 09:57 03.12.2010

Re: greska

Za ovo nije kaznjena samo negovateljica vec i direktor. Nesreca je rezultat cistog nemara i nebrige i negovateljica se ne sme osloboditi odgovornosti. Ali mislim da celokupna reakcija nadleznih upravo govori da nije sve svaljeno na nju i da je problem, ako zanemarimo sve ostalo, organizacija rada u samoj ustanovi.

A na problem smestaja dece na visim spratovima smo vise puta upozoravali i ministarstvo i ustanove...
sneza.lazarevic sneza.lazarevic 10:41 03.12.2010

Re: greska

Biljana 77
o kojima ljudi ocito imaju potpuno drugaciju sliku.

Ne, nemamo. Mislim da nema strašnijeg mesta na svetu. Rekoh, lično poznajem ženu koja je radila u Kulinama. Ali zar nije poenta humanizacije društva da se i te ustanove dovedu na nivo dostojan života ljudskog bića?

Nažalost Biljo nigde na svetu takve ustanove nisu bile na nivou koji je dostojan života ljudskog bića. Nigde. Ni u bogatim zemljama gde su fizički uslovi bili mnogo mnogo bilji nego u našim institucijama. Gde su zidovi okrečeni, gde su podovi sačuvani, gde su kreveti udobni. I zato se masnovno, svuda, te ustanove transformišu i zatvaraju.
sneza.lazarevic sneza.lazarevic 11:53 03.12.2010

Re: greska

dolybell92


Ja sam pisala o deci sa kojima nije nikakva
komunikacija moguća, koja su više "biljke"
nego deca... da, i takva postoje i žive,
i niko ih ne može ni u kakvoj porodici čuvati,
niti usvajati, niti išta slično.


Dragana je na ovo već odgovorila pa sam mislila da nema potrebe da se oglašavam i ja. Ipak ne mogu da ćutim. Kako je moguće da ljudi ovako misle o drugim ljudskim bićima?! Pa i biljke zalivamo o vodimo računa o tome kojima treba više, a kojima manje vode. Učimo kojoj treba više, a kojoj manje svetlosti. Iznosimo ih u proleće na terase da bi ih u jesen unosili u kuće. Puštamo im muziku i pevamo da bi brže rasle.
A decu, koju smo prograsili biljkama u tim čuvenim stacionarima niko ne pomazi, niko ne otpeva uspavanku, nikada ih ne iznose napolje, i kako rekoste, izoluju ih da ih niko nikada ne može ni videti. Mislite da oni ne osećaju prijatnost i neprijatnost? Da ne osećaju glad i žeđ? Da ne osećaju kad im je hladno? Da ne osećaju bol? Samo zato što ne mogu to da nam kažu?
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 08:08 02.12.2010

Stacionari

Ne mogu da otvorim linkovani klip, pa ne znam o kakvom stacionaru je reč:

1. Da li je to onaj u Šekspirovoj ulici koji se gradi umesto postojećeg u oronulim barakama i koji će služiti kao dnevni boravak za decu sa teškoćama u razvoju?
Taj objekat će imati radionice za radno - okupacionu terapiju, fizijatrijski blok, fiskulturnu salu, učionice, zbornicu, senzornu sobu, hol za višenamense aktivnosti, trpezariju i distributivnu kuhinju, dok će u dvorištu biti nekoliko sportskih terena.

Ako je reč o tom objektu, zaista ne vidim šta je sporno, a ne vide ni roditelji čija deca koriste stare, neuslovne objekte:
Roditelji čija deca već borave u starom objektu u Šekspirovoj ulici, srećni su što će njihova deca uskoro imati mnogo bolje uslove.
- Doživeli smo da vidimo objekat, a našu sreću i sreću naše dece videćete kad se uselimo. Voleo bih da i ostali roditelji koji nisu obuhvaćeni ovom akcijom dožive tako nešto. Drago mi je da vidim da je ovo društvo počelo da se bavi ovakvim problemima - rekao je Zoran Božinović, čiji je sin štićenik Centra za smeštaj i dnevni boravak dece i omladine ometene u razvoju.
(izvor)

2.Ako je reč o najavi izgradnje novog stacionara (isti izvor) u kome će trajno biti smeštena lica ometena u razvoju, starija od 18 godina, o kojima nema ko da se stara, a čiju je izgradnju više puta najavio zameni gradonačelnika, opet ne shvatam šta je sporno, jer je reč o licima sa, verovatno, izraženim poteškoćama u razvoju, o kojima nema ko da se stara.

Naravno da je deci mesto u porodici (biološkoj ili hraniteljskoj), kad god je to moguće.
Nažalost, česte su situacije kada to nije moguće i kada su stacionari jedino rešenje.

Ako je reč o jednom od ova dva stacionara, nisu li udruženja sa linkovanog spiska prebrzo reagovala ili možda nemaju u vidu i najveće stepene ometenosti?

Poznajem majku koja se sama stara o svom sinu sa visokim stepenom ometenosti. Reč je o mladiću od 16 godina koji je je nepokreten, deo tela mu je paralizovan, ne govori... Svaki dan dolazi specijalno vozilo i odvozi ga u stacionar sa dnevnim boravkom i, naravno, popodne ga vraća. Mladić je u kolicima, a kada ne radi lift osoblje iz stacionara ga sa petog sprata na rukama unosi u vozilo, jer majka ne može sama. Ne znam koliko njoj znači stav iz linkovanog protesta navedenih udruženja:
Svetski inkluzivni pokret se, vođen međunarodnim standardima koji podrazumevaju nedeljivost ljudskih prava, već decenijama okreće potpunom zatvaranju i napuštanju rezidencijalnih ustanova stacionarnog tipa za osobe sa „ometenošću" te se usmerava na razvoj usluga koje bi ovim osobama omogućile da žive u zajednici kao i svi ostali ljudi.
Jer, u takvim slučajevima inkluzija nije realno moguća.
natasavb natasavb 08:30 02.12.2010

Re: Stacionar

Vojislav
Ne mogu da otvorim linkovani klip, pa ne znam o kakvom stacionaru je reč:


Ni udruzenja ne znaju o kakvom stacionaru je rec i prosle sedmice su uputila zahtev ministarstvu da kaze o cemu se radi. Odgovor jos nije stigao.

Koji link ne mozes da otvoris?

Dnevni boravak i stacionar nisu ista stvar.

U dnevnom boravku, kao sto mu i samo ime govori, deca sa teskocama borave preko dana, a zive sa svojim porodicama.
Ne znam za udruzenja, ali ja licno mislim da su potrebni i podrzavam njihovu izgradnju i poboljsanje uslova u postojecim.

Stacionar je nesto sasvim drugo. U stacionaru deca borave 24h sata, tj. zive tamo i izgradnju novih, pogotovo ako se na njih gleda kao na "krunu u nasoj socijalnoj politici" nikako ne podrzavam.
natasavb natasavb 08:33 02.12.2010

Re: Stacionari

Vojislav
Jer, u takvim slučajevima inkluzija nije realno moguća.


Zasto nije moguca?

Dok sam ja odgovarala na tvoj komentar, ti si dodao jos jedan deo u kojem je citirana recenica.

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 08:39 02.12.2010

Re: Stacionari

Snimak sa Krkobabićevog gostovanja na Prvoj, a koji si ti linkovala.

Gde i kako sprovesti inkluziju sa ekstremnim teškoćama u razvoju (ako je dete paralizovano, nepokretno, ne govori, izraženo niskih vitalnih sposbnosti...)?
natasavb natasavb 08:49 02.12.2010

Re: Stacionari

Snimak sa Krkobabićevog gostovanja na Prvoj, a koji si ti linkovala.

Meni se otvara. Evo opet cu da ga okacim.
link

A evo njegove izjave koja mi je zasmetala, a koja je isla kao najava za tu emisiju(inace je ne bih ni videla, takve ne gledam uopste).

„...prioritet vrlo bitan za mene, to je izgradnja stacionara za decu sa smetnjama u razvoju. To treba da bude krunski objekat u ovoj našoj socijalnoj politici. Takav objekat nemamo i ja se nadam da ćemo izdvojiti sredstva i iduće godine da ćemo ga definitivno završiti".

Gde i kako sprovesti inkluziju sa ekstremnim teškoćama u razvoju (ako je dete paralizovano, nepokretno, ne govori, izraženo niskih vitalnih sposbnosti...)?



Vojislave inkluzija se ne odnosi samo na skolu, vec na ukljucivanje svih ljudi u svakodnevni zivot i omogucavanje zivota koju zadovoljava individulane potrebe. Mislim da se to ne moze desiti ni u jednom stacionaru, ma kako on bio opremljen.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 08:58 02.12.2010

Re: Stacionari

natasavb

Vojislave inkluzija se ne odnosi samo na skolu, vec na ukljucivanje svih ljudi u svakodnevni zivot i omogucavanje zivota koju zadovoljava individulane potrebe. Mislim da se to ne moze desiti ni u jednom stacionaru, ma kako on bio opremljen.


To mi je jasno, ali inkluzija u nekim teškim slučajevima ometenosti prosto nije moguća ni u školu, ni u svakodnevni život, te je stacionar ne samo poslednje, nego i jedino moguće rešenje.
natasavb natasavb 09:13 02.12.2010

Re: Stacionari

To mi je jasno, ali inkluzija u nekim teškim slučajevima ometenosti prosto nije moguća ni u školu, ni u hraniteljsku porodicu, te je stacionar ne samo poslednje, nego i jedino moguće rešenje.


Mislim da je to samo predrasuda koja proizilazi iz nedovoljno informacija o alternatvnim resenjima.

Ja sam recimo skoro saznala da je u Italiji krajnji rok za potpuno zatvarnje rezidencijalnih ustanova za decu bio 31.decembra 2006. i nadam se da su uspeli u tome.
Kod njih deca bez roditeljskog staranja mogu biti smestena u porodicne zajednice (koje smestaju najvise 11 dece, starije od 7 godina) i to samo za najkraci period koji je potreban da se pronadje drugo resenje- povratak u biolosku porodicu ili smestaj u hraniteljsku.

U Micigenu takodje vise nema ustanova te vrste.

Izvor za oe informacije je Bilten VelikiMali u kojem je tema broja deinstitucionalizacija.

Nista ne moramo sami da izmisljamo. Negde su ljudi vec pronasli nacin kako da se izvrsi deinstitucionalizacija i mi samo treba da sledimo dobre primere.

bocvena bocvena 10:01 02.12.2010

Re: Stacionari

te je stacionar ne samo poslednje, nego i jedino moguće rešenje.


Mislim da su stacionari bukvalno poslednja opcija za kojom treba posegnuti i da su finansijska sredstva za izgradnju novog mogla biti potrošena na renoviranje i unapredjivanje starih, a da je dugoročno rešenje upravo ovo o čemu govori Nataša - osnaživanje primarnih porodica, podrška, hraniteljske porodice, manje zajednice...Kada bi se to razvijalo, ne bi bilo potreba za novim stacionarima. Verujem da je procenat onih kojima tu uopšte nije mesto, a mogli bi da vode humaniji i produktivniji život veći nego što mislimo.
Jedan primer rešenja...
EDIT: deo iz linka
Predsednik Asocijacije za promovisanje inkluzije Dragan Lukić istakao je da su se dosadašnji korisnici u visokom stepenu osamostalili i da se dvadesetčetvoročasovna podrška edukovanih domaćica pruža samo polovini.

"Kada smo ih pre šest godina izmestili iz Doma u Sremčici, nisu hteli sami ni frižider da otvore, a danas su samostalni ljudi koji, uprkos različitom stepenu ometenosti u razvoju, znaju da vode računa o sebi, da kuvaju, pomažu komšiliku, osvajaju medalje na sportskim takmičenjima, a čak 22 je radno angažovano", rekao je Lukić.

Direktor Centra za smeštaj i dnevni boravak dece i omladine ometene u razvoju Rajko Marin rekao je da je pružanje stanovanja sa podrškom planirano za osmoro korisnika dnevnih boravaka, koji će se, uz stalni nadzor Centra, podršku defektologa i šest posebno obučenih domaćica, osposobljavati za samostalan život van institucije.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 11:06 02.12.2010

Re: Stacionari

natasavb


Nista ne moramo sami da izmisljamo. Negde su ljudi vec pronasli nacin kako da se izvrsi deinstitucionalizacija i mi samo treba da sledimo dobre primere.



nataša, ti stalno imaš u fokusu decu sa poteškoćama u razvoju gde je inkluzija moguća, međutim postoje i slučajevi teških mentalnih i fizičkih oštećenja, gde je, bez medicinske i druge stručne institucionalne nege, takvoj nesrećnoj deci ugrožen čak i život.

Kada govorim o stacionaru kao poslednjem, jedino mogućem rešenju, ja mislim na takve slučajeve.
sneza.lazarevic sneza.lazarevic 11:07 02.12.2010

Re: Stacionari

Vojislav Stojković

To mi je jasno, ali inkluzija u nekim teškim slučajevima ometenosti prosto nije moguća ni u školu, ni u svakodnevni život, te je stacionar ne samo poslednje, nego i jedino moguće rešenje.

Ne postoji dete koje ne može da ide u školu, a ne postoji ni osoba koja ne može da živi u porodici. Bez obzira na ozbiljnost smetnji. Umesto da gradimo skupe ustanove, opremamo ih, zapošljavamo ljude čiji rad niko ne kontroliše, hajde da toj deci sa smetnjama i osobama sa invaliditetom i njihovim porodicama obezbedimo asistente, prevoz, pomagala (kolica, rampe, kompjutere, softvere)
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 11:10 02.12.2010

Re: Stacionari

sneza.lazarevic

Ne postoji dete koje ne može da ide u školu, a ne postoji ni osoba koja ne može da živi u porodici. Bez obzira na ozbiljnost smetnji.

Našalost, postoje i takva deca.
anakcosa anakcosa 11:11 02.12.2010

Re: Stacionari

- Doživeli smo da vidimo objekat, a našu sreću i sreću naše dece videćete kad se uselimo. Voleo bih da i ostali roditelji koji nisu obuhvaćeni ovom akcijom dožive tako nešto. Drago mi je da vidim da je ovo društvo počelo da se bavi ovakvim problemima - rekao je Zoran Božinović, čiji je sin štićenik Centra za smeštaj i dnevni boravak dece i omladine ometene u razvoju. (izvor)

Ovo je izjavio zadovoljni roditelj!!

Meni se sve vise cini da je Krkobabic pogresio u izlaganju!

Znaci- trebamo mu naci drugacije ime- da se ne zove Stacionar!
natasavb natasavb 11:19 02.12.2010

Re: Stacionari

Znaci- trebamo mu naci drugacije ime- da se ne zove Stacionar!

Ana niko njemu ne nalazi ime.
Stacionar i dnevni boravak su dve razlicite stvari.

Ovde je rec o stacionarima, a ne o dnevnim boravcama.
natasavb natasavb 11:21 02.12.2010

Re: Stacionari

nataša, ti stalno imaš u fokusu decu sa poteškoćama u razvoju gde je inkluzija moguća,

Ne Vojislave, ja imam u fokusu svu decu.

Mislim da ni jednom detetu, bez ozbira na teskoce koje ima, nije mesto u ustnovi zatvorenog tipa.
draganacm draganacm 11:21 02.12.2010

Re: Stacionari

Na srecu, ne postoje takva deca. Ako mislite na decu koja se jedva odrzavaju u zivotu zbog dodatnih medicinskih problema, njih na prste mozete nabrojati i organizovati negu u lokalnoj zajednici. Ustanove ni za tu decu nisu potrebne.
sneza.lazarevic sneza.lazarevic 11:22 02.12.2010

Re: Stacionari

Vojislav Stojković

Našalost, postoje i takva deca.

Vojislave, u Finskoj je obuhvat osnovnog obrazovanja 100%. Svi idu u školu. Kako su to Finci postigli?
U Holandiji je obuhvat 98%. 2% dece kojima država nije u stanju da obezbedi da boravi u školskim zgradama obrazovanje i rad sa njima se obezbeđuje kod kuće.
natasavb natasavb 12:17 02.12.2010

Re: Stacionari

Bocvena
Verujem da je procenat onih kojima tu uopšte nije mesto, a mogli bi da vode humaniji i produktivniji život veći nego što mislimo.
Jedan primer rešenja...


To je jedno od dobrih resenja, stanovanje uz podrsku, ali se na zalost nedovoljno ulaze u njega.
Po podacima koje imam, a koji su iz 2009. godine, nemam novije na zalost, te godine je samo 10 ljudi izaslo iz institucija i smesteno u zasticeno stanovanje.
Exitus Letalis Exitus Letalis 14:45 02.12.2010

Re: Stacionari

dolybell92 dolybell92 22:08 02.12.2010

Re: Stacionari

draganacm
Na srecu, ne postoje takva deca. Ako mislite na decu koja se jedva odrzavaju u zivotu zbog dodatnih medicinskih problema, njih na prste mozete nabrojati i organizovati negu u lokalnoj zajednici. Ustanove ni za tu decu nisu potrebne.


Da je sreća da ste u pravu...ali nije.
alexlambros alexlambros 08:50 02.12.2010

da bog lepi sacuva

ovu drzavu vode sve sami sumanuti likovi sa gomilom ingenioznih resenja ...

ja sam za to da se metuzalemi poput krkobabica strpaju na neko recno ostrvo i drze tamo i to bez nege .... survivor
mariopan mariopan 10:00 02.12.2010

Re: da bog lepi sacuva

Opet neki domovi?
Kako je to strašno nemam reči.
Svi predlozi koje si dala su bolji od bilo kakve ustanove. Mrzim tu reč "ustanova" ...imam užasna sećanja na detinjstvo upravo zato što nije normalno da deca ne žive sa nekim ko ih voli. Kome su deca posao. Pogotovo takva deca, kojima ta ljubav bude sve što imaju na svetu, jer im je sudbina zakinula nešto što je drugoj deci dala.

Bila sam svojevremeno u "Ikei" u Atini sa sinom, nešto smo kupovali, i on mi je skrenuo pažnju na jednu lepu praksu "Ikee" - da zapošljava ljude koji očigledno imaju neku posebnu potrebu.
Nije teško to primetiti, treba samo pogledati i ljude koji rade a ne samo izloženu robu.
Ti ljudi rade jednostavne poslove sa takvom savešću i voljom da sam bila zadivljena i to zapamtila kao svetlu stranu jedne velike kompanije.
Tu je korist sigurno obostrana. Oni zarađuju za život, korisni su i samostalni maksimalno koriste sve svoje potencijale, a posao se radi ozbiljno i svima je dobro, pogotovo onima kojima bi to bio jedini način da kasnije samostalno žive, kada odrastu.
To u nekoj ustanovi neće nikada naučiti, sa njima to može da postigne samo neko ko ih toliko voli da će ih tome učiti dugi niz godina i raditi individualno, prema mogućnostima svakog deteta ponaosob. Dakle - roditelji pre svih drugih.
Toga u ustanovama nema. Umesto da osposobljava za život, takva ustanova stvara ljude zavisne od tuđe pomoći, čak i one koji bi sami mogli, uz malu pomoć, jednog dana da se brinu o sebi..a to je najveća briga roditelja koji imaju dete sa posebnim potrebama.
Znači sve se može kada se hoće, samo treba hteti
natasavb natasavb 11:47 02.12.2010

Re: da bog lepi sacuva

mariopan


Mariopna, hvala ti na ovom komentaru.
Mislim da si ti veoma pozvana da o svemu ovome govoris zbog licnog iskustva koje si imala kao dete.


mariopan mariopan 16:15 02.12.2010

Re: da bog lepi sacuva

natasavb
mariopan


Mariopna, hvala ti na ovom komentaru.
Mislim da si ti veoma pozvana da o svemu ovome govoris zbog licnog iskustva koje si imala kao dete.



Mi smo bili samo deca bez roditelja pa smo iz tih ustanova, posle desetak i više godina, izlazili u svet a da ne znamo o njemu ništa. BAŠ NIŠTA. Zato smo za opstanak bili potpuno nesposobni, iako zdravi (većinom), propadali su kasnije, nisu se snalazili, odrasli su telesno ali u duši i po znanju su i dalje bili deca.

Zato što su bili izolovani i zaštićeni, sve su dobijali, materijalno, a da nisu znali odakle to sve a onda su, kada napune osamnaest, izlazili pravo na ulicu, nisu imali svog doma a nisu znali kako da ga steknu, kako da prežive. Da ne govorim o tome kako je detetu koje niko nije zagrlio dok je odrastalo?

Sve one godine kada deca najviše nauče za nas su bile izgubljene. Samim tim smo i mi bili izgubljeni, svet je bio strašno mesto za nas, jer je za nas vreme stalo kada smo tamo došli, ne kada smo izašli. A kako nam je kasnije bilo, dok neke osonovne stvari nismo naučili bolje da ne opisujem. A bili smo obična deca, bez posebnih potreba.
Mogu samo da zamislim kako će biti deci koja bi nešto mogla da nauče, imaju taj potencijal, a niko se oko njih toliko neće potruditi kao roditelji, kada dođu na takvo mesto?

Izuzetak bi možda bila samo deca koja imaju tako teška fizička i psihička oštećenja da sa njima ništa ne može da se postigne, deca koja, nažalost, nisu ni svesna da su živa bića ali ih sudbina ne uzima i moraju negde da dobiju medicinsku negu. Znam da ima i takve dece i žalosno bi bilo da ne postoji mesto gde bi ih stručno negovali do kraja njihovih malih života.
Svako drugačije dete bih ostavila sa porodicom, podržala bih te porodice da se što bolje staraju o svom detetu, da bi ga one polako naučile svemu što to dete može da nauči. To niko bolje od roditelja ne bi mogao da uradi. Savesni roditelji će potražiti i prihvatiti pomoć stručnjaka i sve uraditi da njegovo dete bude što spremnije za samostalan (ili uz malu pomoć) život, kada ti roditelji ne budu više mogli da o njima brinu.
Zato su svi tvoji predlozi bolji od bilo kakve ustanove. To bi možda bilo dobro samo za decu koja nikoga nemaju pa da ne budu napušteni i prepušteni ulici ...ali za decu koja imaju roditelje - ne.
draganacm draganacm 09:38 02.12.2010

zablude o institucijama

Nije istina da ce neka deca uvek morati da borave u stacionarima / ustanovama. Ne zaboravite da je broj dece sa tzv. ozbiljnim "ostecenjima" u insitucijama mnogo manji od ukupnog broja dece sa slicnim poteskocama. Pa gde su onda ta deca? Naravno, u porodicama. Znaci nema deteta kome nije mesto u porodici.
Gde su "takva deca" u drugim zemljama u kojima nema institucija?
Nema deteta sa kojim ne moze da se radi i koje ne moze da uci. Ucenje nije samo akademsko!!! Pa, zivotinje su sposobne da uce. Sa kojim pravom mi jednom ljudskom bicu uksracujemo tu mogucnost? U Sloveniji npr., i mnogim drugim zemljama, upravo "takva deca" idu u specijalne skole ili posebna odeljenja pri redovnim skolama dok su ostala deca ukljucena u redovne grupe.
Zbog cega je prihvatljivo da roditelji nece/ne mogu da brinu o "takvoj" deci kada to nije prihvatljivo za decu bez poteskoca? Cak i onda kada su deca (sa poteskocama ili bez njih) napustena, postoje hraniteljske porodice i drugi oblici podrske koje treba razvijati umesto da se bavimo izgradnjom logora za decu.
U poslednjih 10 dana dva puta sam bila u jednom takvom logoru. I ne zelim da slusam kako su oni potrebni i kako je to jedino resenje za "tu decu".
Ja ne sumnjam da su neki ljudi koji su ostavljali komentare ovog tipa dobronamerni. Ali morate biti svesni da je takav stav rezultat predrasuda koje postoje kad su deca sa vecim poteskocama u pitanju, a zastupljene su jer ljudi nisu upoznati sa primerima "dobre prakse" koja u odredjenoj meri postoji i kod nas.
sneza.lazarevic sneza.lazarevic 11:16 02.12.2010

Re: zablude o institucijama

draganacm

Gde su "takva deca" u drugim zemljama u kojima nema institucija?

Nemam šta da komentarišem, ali ovo moram da podvučem - i Nataša je već negde gore pisala o tome - mnoge države nemaju stacionare. Zašto ne učimo od njih, nego gradimo nove?
loader loader 11:36 02.12.2010

Pitanje

Nimalo jednostavno nije ovo pitanje. Svaka porodica je priča za sebe. Ima svoj specifičan lik. Ima svakako i onih porodica u kojima deca ometena u razvoju nemaju ni približno zadovoljavajuću pažnju, jer porodica iz raznoraznih razloga za to nije kadra. U tim slučajevima se otvara i pitanje stacionara o kome se ovde govori. Možda je on dobro rešenje upravo za te slučajeve, gde porodica ne zna, ili neće, ili ne može da pruži adekvatnu pažnju. Ili porodica čak i ne postoji. Opet, hraniteljske porodice su svakao bolje rešenje od stacionara, zbog toga što se osobe ometene u razvoju tako ipak uključuju u uobičajenu socijalnu kolotečinu i mogu da se osećaju delom sveta, kao i svi ostali.
natasavb natasavb 11:40 02.12.2010

Re: Pitanje

loader
U tim slučajevima se otvara i pitanje stacionara o kome se ovde govori. Možda je on dobro rešenje upravo za te slučajeve, gde porodica ne zna, ili neće, ili ne može da pruži adekvatnu pažnju.

Opet, hraniteljske porodice su svakao bolje rešenje od stacionara, zbog toga što se osobe ometene u razvoju tako ipak uključuju u uobičajenu socijalnu kolotečinu i mogu da se osećaju delom sveta, kao i svi ostali.


Da, upravo tako.
Stacionar treba da bude samo krajnje resenje, kad su sva ostala iscrpljena i to ne formalno, nego zaista.
loader loader 12:14 02.12.2010

Re: Pitanje

Da, krajnje rešenje.
Neke bogatije i organizovanije zemlje možda sebi mogu da priušte neposedovanje stacionara, ali u needukovanoj i osiromašenoj, a i prilično frustriranoj Srbiji ta, dodatna vrsta rešenja deluje opravdano.
natasavb natasavb 12:22 02.12.2010

Re: Pitanje

Neke bogatije i organizovanije zemlje možda sebi mogu da priušte neposedovanje stacionara, ali u needukovanoj i osiromašenoj, a i prilično frustriranoj Srbiji ta, dodatna vrsta rešenja deluje opravdano.


Boravak u stacionaru je najskuplje resenje.

Ono sto jeste problem je taj prelazni period, ali mislim da sa dobrom socijalnom politikom i za njega moze da se pronadje resenje.
Sve je moguce, kad se hoce. :)

Ne znam da li ste videli tekst u "Politici" o tome kako su u Lisabonu resili problem dece ulice. Ako niste obavezno pogledajte.

Лисабон – За разлику од неких других европских престоница, међу којима је и Београд, међу децом у Лисабону нема просјака и бескућника. Некада није било тако. Много деце живело је на стрмој лисабонској калдрми, а проблем „деце улице” кулминирао је 1989. године када су град и предграђа били пуни деце о којима нико није бринуо.

link
loader loader 00:35 03.12.2010

Re: Pitanje

Primer Lisabona je zadivljujuć. To je kao kad mi ovde pričamo o nekom problemu, pa na kraju kažemo - Eh, sve smo mi sada lepo smislili, ali treba to sprovesti u praksi..! E, ovo je upravo to, "ostvarenje sna", odnosno ostvarenost jedne ideje i u praksi. Inače, kad se kod nas ovdašnjih nakon udobne rasprave pomene neophodnost rešenja, tada nekako svi blokiraju, uplaše se... Zapravo, kod nas je, osim onih klasičnih i toliko ponavljanih problema oko nedostatka materijalnih sredstava itd, nevolja u tome što nema onog kritičnog minimuma ljudi koji veruju u bolje varijante i u stvarna rešenja. Nabrajanja problema su tu (mada se i od mnogih problema beži), ali rešavanje je faza koja je već potpuno kritična. Lisabonski primer pokazuje da se može. Dok se i kod nas ne skupi dovoljno kreativne energije, pa neko izađe sa programom koji je human, a koji pokreće mase i donosi rezultat u političkom smislu, malo ćemo sačekati. Naravno, ja ne mislim da je politika apriori nešto odrođeno, kalkulantsko i loše. Ona je samo onakva, kakvi su ljudi. Ja je vidim samo kao mehanizam kojim mi možemo da baratamo svojim društvom. Dakle, kad se sabere dovoljan broj ljudi kojih se ovo pitanje tiče, stvari će vidno da se pomaknu. Do tada, za nuždu, možda posluže i stacionari, kako već rekosmo, u vidu krajnjeg rešenja, i prelaznog rešenja. Nikako željenog rešenja, jer oni su samo mekani zatvori. Ljudima, svim ljudima, neophodni su veliki prostor, sloboda, osećaj smislenosti i korisnosti, osećaj perspektive... To može da se dosegne samo u slobodnom prostoru, i u saradnji.

jednatanja jednatanja 12:02 02.12.2010

Nataša

uvek se setim svog kolege sa fakulteta koji je imao autizam. Za njega (a i za nas) je bilo neponovljivo iskustvo to što je bio integrisan, i pohađao nastavu sa ostalima. Trebalo mu je 2 godine više da završi fakultet ali se danas bavi sportskom žurnalistikom i veoma je uspešan u profesiji. Setim se i jedne slepe koleginice koja je studirala nemački i psihologiju, jednog dana dok smo čekale da započne čas, pokazala mi je sliku momka koga je upoznala u Nemačkoj gde je jedan semestar bila na razmeni studenata (!!). Svadba je bila zakazana za sledeću godinu kad završe fakultet. Oba primera su iz Amerike. Nadam se da će se i u Srbiji razviti zakoni koji će omogućiti integraciju osoba sa posebnim potrebama u sve slojeve našeg društva, a ne njihovu izolaciju. Tačno da će uvek postojati oni koji će na žalost biti odbačeni od svojih porodica, ali zato u mnogim zemljama postoje, kao što si ti već napomenula HRANITELJSKE porodice koje rado preuzimaju brigu. Mogućnosti su još neiscrpljene i vlast bi trebalo deo svoje energije da usmeri u tom pravcu.
natasavb natasavb 20:15 02.12.2010

Re: Nataša

uvek se setim svog kolege sa fakulteta koji je imao autizam. Za njega (a i za nas) je bilo neponovljivo iskustvo to što je bio integrisan, i pohađao nastavu sa ostalima. Trebalo mu je 2 godine više da završi fakultet ali se danas bavi sportskom žurnalistikom i veoma je uspešan u profesiji. Setim se i jedne slepe koleginice koja je studirala nemački i psihologiju, jednog dana dok smo čekale da započne čas, pokazala mi je sliku momka koga je upoznala u Nemačkoj gde je jedan semestar bila na razmeni studenata (!!). Svadba je bila zakazana za sledeću godinu kad završe fakultet. Oba primera su iz Amerike. Nadam se da će se i u Srbiji razviti zakoni koji će omogućiti integraciju osoba sa posebnim potrebama u sve slojeve našeg društva, a ne njihovu izolaciju.

Tanja,
mi zakone vec imamo, samo jos treba da ih pocnemo sprovoditi kako treba. Nadam se de ce se i to uskoro desiti i da ce deca sa teskocama i osobe sa invaliditetom konacno postati punopravni clanovi ovog drustva.

Hvala ti i na ovim lepim primerima.
Pre mesec dana sam gledala film o Temple Grandin, zeni sa autizmom, koji je sniman po njenoj autobiografiji. Rec je o igranom filmu, a ona je sve vreme prisutvovala snimanju, da bi bio sto autenticniji. Ako budes u prilici obavezno ga pogledaj, odlican je.
Kada je Temple imala 4 godine majka je odvela kod psihijatra, da joj da dijagnozu. (u traileru koji cu dole okaciti negde oko dvadeset sekunde ima jedan deo) Tada je bila potpuno neverbalna, a on je rekao da verovatno nikada i nece progovoriti, da je autisticna i da je najbolje da je smeste u instituciju. Majka ga srecom nije poslusla. Radila je sa njom, podrzavala je i pruzla ono sto je mislila da joj je potrebno.
Temple uspela da zavrsi fakultet i sada vodi samostalan i kvalitetan zivot. Pitam se kako bi taj njen zivot izgledao da je majka kojim slucajem poslusala savet tog psihijatra.


tetkino tetkino 12:19 02.12.2010

SBB KBB

iliti šta bi bilo kad bi bilo

E da smo mi Jevropa i da imamo njihovu pamet i njihove pare, ali nismo.

Srbija je danas ovakva kakva je i nesreća je svakog roditelja, što u njoj ovakvoj živi, i mora decu da podiže i sad mora da donosi odluke koje će zauvek odrediti život i njemu i njegovom detetu.

Prosečna plata u Beogradu, Opština Sopot, je 22.000 din. Onaj gde ima 2 plate je car, obično je to jedna plata u kući.
Sopot nema svog stalnog logopeda, o razvojnom savetovalištu - profesionalnom timu sastavljenom od logopeda, dečijeg psihologa, defektologa, fizijatra, soc. radnika, pedijatra da se i ne govori.
Nekada davno u ona strašna vremena SFRJ bio je plan da svaki veći Dom zdravlja ima svoje razvojno savetovalište koje će se baviti decom od rodjenja pa do 18 godine u cilju ranog uočavanja problema razvoja dece i njihovog lečenja.
Danas slovom i brojem postoji samo jedno (1) takvo savetovalište na teritioriji grada Beograda i to na Opštini Zvezdara, a i oni rade sa mnogo više dece nego što je optimalno. Ministarstvo zdravlja već 10 godina vreba priliku da i to jedno zatvori. Oskudacija, ljudi, oskudacija - nema se para, mnogo je skupo

Ali da se mi vratimo na porodicu koja živi u Sopotu i ima dete sa posebnim potrebama koje mora da ide na terapije. Za kola nemaju, a mesečna markica Laste je 5.380 din. To sve pod uslovom da vam je dete pokretno i sposobno da izdrži put, ako to nije slučaj - žalimo nema vam pomoći.

Dođete u Beograd, putujete 45 min do tamo, da bi odradili 45 min terapije, pa onda opet nazad. Često vam i tih 45 min ukradu, kašnjenjem, time što ubacuju i drugu decu u vaš termin, jer jednostavno termina nema dovoljno.
Stalno vam govore da sa detetom mora više da se radi - to što ste vi završili srednju trgovačku, a ne medicinu, nije faktor, to što u kući imate još 1-2 dece kojima isto treba pažnja, to što morate da izmislite kako ćete da preživite, to što morate da ostavljate decu same i idete da radite šta bilo kad bilo da bi ta deca preživela - to se nigde ne vodi i ne računa.
Okolina vam nudi samo osudu, prezir i strah - pu, pu skloni TO od mog deteta - kao da je mentalna retardacija zarazna. I njegova i vaša majka se slažu da TO nije ni trebalo kući donete i obe su sigurne "da toga u njihovoj familiji nije bilo".

A to je Beograd. Beograd koji ti nudi priliku da kad ti jedna vrata zalupe, ti probas na druga, na treća, na peta. Sve što ima u Srbiji ima u Beogradu. I soc. radnik i psiholog i defektolog i psihijatar i obdanište i škola...

A šta da radi onaj koji ima tu nesreću da živi u Vranju, Beloj Crkvi, Kruševcu, Novom Pazaru...
Kome tamo da se obrati za pomoć? Tamo i kad ima, imaju samo jedna vrata i kad ti njih zalupe, šta onda?

A šta da radi ona majka koja živi sa takvim detetom na Pešteru, ili u nekom selu u Istočnoj Srbiji do koga i poštar ide jednom mesečno?

Pa jel tako strašno teško razumeti što bi neko u toj sitaciji poželeo da mu dete bude u stacionaru. Tamo će imati i da jede, i da ga presvuku, i doktora i pomoć i društvo.
Surova je istina, da dobar deo dece koja i ostanu porodici, život provedu sama, u 4 zida, retko napuštajući krevet i/ili sobu u kojoj borave kao zatvorenici, prepuštena brizi roditelja koji nisu ni materijano ni fizički ni stručno ni emocionalno sposobni da im pruže ono što im treba.
Nekad ostanak u porodici nije rešenje.

Što se usvajanja/hraniteljstva tiče, treba razumeti i prihvatiti jednu činjenicu - takva deca su neželjena deca.
Kad god se povede priča o usvajanju čućete da nema dovoljno dece koja mogu biti data na usvajanje. To je delomično tačno: bele, zdrave dece, mladje od godinu dana zaista nema dovoljno. Romsku decu niko ne usvaja, decu sa smetnjama u razvoju niko ne usvaja, decu koja su starija o kojoj treba više brige, niko ne usvaja.
Ono što važi za usvojenje važi i za hraniteljstvo - dok je zdrave dece ona sa posebnim potrebama neće na red stići.

1990- i neke godine, jedan dečiji psiholog nakon 6 meseci rada sa detetom, pozvao je njegove roditelje i rekao im:
"Vaše dete ima autizam. Ja tu dijagnozu neću da napišem, jer ako ja to napišem, vaše dete više neće imati nikakve šanse. Neće moći ići u vrtić, neće moći upisati školu, biće izopšteno iz okoline. Pošto ovo nije mesto gde se radi sa takvom decom, moja šefica će tražiti da se dete prebaci u Palmotićevu. Tako treba i tako mora, ako ona to ne uradi, njena glava će da leti.
Ja ću da napišem dijagnozu, koja će ga pokriti još 6 meseci, i ostaće ovde, i radićemo sa njim, najbolje što znamo, a vi ako imate ikakve mogućnosti nadjite način da odete u Švedsku, Izrael ili Australiju, tamo će vaše dete dobiti najbolju pomoć i šansu kakvu mu mi ovde nikad nećemo dati"
Roditelji su našli način i u zadatom roku se preselili.
Danas su oni ponosni roditelji jednog studenta, ali ono što je još važnije jednog mladog čoveka sposobnog da brine o sebi.

A gde su naša deca, ona koja nisu mogla da odu? Ja imam 30 godina i ne sretoh togom školovanja ni jedno takvo dete, a završih i ja fakultet, radim, ali ni na poslu ih nema, stanujem u zgradi od 100 stanova pa ih ni u komšiluku nema, tačnije nema ih napolju. Ne idu u kupovinu, u park, u šetnju. Kriju se po kućama, kao gubavci ili tačnije kriju ih po kućama, kao da su gubavi.
sneza.lazarevic sneza.lazarevic 13:45 02.12.2010

Re: SBB KBB

tetkino


Pa jel tako strašno teško razumeti što bi neko u toj sitaciji poželeo da mu dete bude u stacionaru. Tamo će imati i da jede, i da ga presvuku, i doktora i pomoć i društvo.
Surova je istina, da dobar deo dece koja i ostanu porodici, život provedu sama, u 4 zida, retko napuštajući krevet i/ili sobu u kojoj borave kao zatvorenici, prepuštena brizi roditelja koji nisu ni materijano ni fizički ni stručno ni emocionalno sposobni da im pruže ono što im treba.
Nekad ostanak u porodici nije rešenje.


Uopšte nije reč o tome da neko osuđuje roditelje koji su se odlučili na takav korak. Da li ih je neko tako posavetovao, da li su se umorili, da li se stide, kakve to veze ima? Neka su oni i loši ljudi, neosetljivi, u čemu je razlika?
Reč je o tome da ustanove - stacionari, domovi, kako god ih zvali ne obezbeđuju adekvatnu brigu i tretman, a mi, umesto da ih zatvaramo, gradimo nove.
Te ustanove basnoslovno koštaju - izgradnja, održavanje, nameštaj, imaju direktore, imaju šefove, imaju vaspitače, fizioterapeute, negovatelje, čistačice.
Rešenje je prosto - novac treba da prati korisnika. Onoliko novca koliko imamo, jer kako neko gore reče, siromašna Srbija nema više. A vrlo je lako izračunati koliko košta dan boravka u stacionaru: budžet ustanove podeljen brojem korisnika. Hajde da vidimo kako te iste pare da potrošimo tako da detetu, ili osobi sa invaliditetom obezbedimo sve potrebne usluge, ili makar neke usluge, a da ostane da živi u porodici.
leash leash 13:05 02.12.2010

neopravdanost postojanja stacionara

Argument da postoje roditelji koji ne mogu i nece brinuti o svojoj djeci sa teskocama uopce nije argument da se ta djeca skladiste po kojekakvim stacionarima. To nije prihvaceno ni za djecu bez teskoca, pa bi prihvacanje ovog stava za djecu sa teskocama predstavljao jasnu diskriminaciju. U praksi, ako odete u bilo koji stacionar i trazite vidjeti upravo tu djecu koja su okarakterizirana kao 'najtezi' slucajevi za koje se porodice nisu htjele ili mogle brinuti - ili su u to bile uvjerene od strane raznoraznih strucnjaka - vidjet cete u kojoj mjeri ona dobijaju "brigu" u ustanovi. Da se razumijemo, takva se odjeljenja javnosti (a ni nadleznima) ne pokazuju, jer je i uprava institucije svjesna u kojoj je mjeri njihova "briga" neadekvatna.
Nema tog djeteta kojemu bi u interesu bilo da zivot zapocne ili provede u ustanovi. Iz toga slijedi da ustanove ne bi trebale postojati. Dok god one postoje, smjestaj osoba sa teskocama u njih nece biti krajnja mjera, nego prva iz vrlo jednostavnog razloga - jer je najlaksa.
Argument da je realnost takva da to zahtjeva ne stoji - realnost je podlozna promjeni i ako je losa, treba se mijenjati.
Argument da je roditeljima stacionar prihvatljiv ne stoji jer se ne radi o interesima roditelja, vec o interesima djeteta (koji cesto u praksi znaju biti suprotstavljeni, a zna se da interesi djeteta imaju prioritet u svim demokratskim pravnim sistemima).
natasavb natasavb 18:20 02.12.2010

Re: neopravdanost postojanja stacionara

Argument da je realnost takva da to zahtjeva ne stoji - realnost je podlozna promjeni i ako je losa, treba se mijenjati.
Argument da je roditeljima stacionar prihvatljiv ne stoji jer se ne radi o interesima roditelja, vec o interesima djeteta (koji cesto u praksi znaju biti suprotstavljeni, a zna se da interesi djeteta imaju prioritet u svim demokratskim pravnim sistemima).

Potpuno se slazem sa ovim.
maca22 maca22 14:30 02.12.2010

stacionar

Zvuci kao logor. :S
sneza.lazarevic sneza.lazarevic 15:06 02.12.2010

Re: stacionar

maca22
Zvuci kao logor. :S

Ne samo da zvuči Maco, nego nažalost, svi ti domovi tako i izgledaju
Jukie Jukie 14:57 02.12.2010

Kolko ljudi tolko ćudi

Dakle, čuli smo deset različitih mišljenja ovde, i da je bilo neko glasanje ne bismo mogli da se dogovorimo da li je Krkobabić u pravu kada kaže da je stvarno dobro izgraditi to nešto što se gradi (čak nismo saglasni ni kako se ustvari zove).
sneza.lazarevic sneza.lazarevic 15:05 02.12.2010

Re: Kolko ljudi tolko ćudi

Jukie
Dakle, čuli smo deset različitih mišljenja ovde, i da je bilo neko glasanje ne bismo mogli da se dogovorimo da li je Krkobabić u pravu kada kaže da je stvarno dobro izgraditi to nešto što se gradi (čak nismo saglasni ni kako se ustvari zove).

Mi imamo pravo da razmišljamo svako na svoj način, ali Krkobabić i bilo ko drugi iz vlasti nemaju. Ova država je potpisnica Konvencije o pravima deteta, Konvencije o zaštiti osoba sa invaliditetom, sama je usvojila neke zakone na osnovu njih, i navodno se opredelila za socijalni a ne medicinski način zbrinjavanja dece i osoba sa invaliditetom.
Nema ni potrebe da se mi saglašavamo kako se ta ustanova zove - Krkobabić je rekao da će graditi stacionar. Jedino ako on ne zna šta ta reč znači, pa je pogrešno upotrebio?
Jukie Jukie 15:24 02.12.2010

Re: Kolko ljudi tolko ćudi

sneza.lazarevic

Krkobabić je rekao da će graditi stacionar. Jedino ako on ne zna šta ta reč znači, pa je pogrešno upotrebio?

Ne znamo ni mi, tj. nismo znali dok neko nije napisao. Stacionar ne zvuči kao neka grdno strašna reč.

I opet svako gleda u dvorište kroz svoj prozor, sa svojim zavesama u vidnom polju. Jedan vidi nepokretno dete sa niskim IQ koje ne može da govori, drugi vidi visokofunkcionalnu autističnu osobu koja završava doktorat i cenjena je u struci, treći vidi nekoga ko je slep a inače zdravog tela i bez psihičkih problema, itd. itd.

Očigledno je da postoji jedna podgrupa za koju je stacionar najbolje moguće rešenje na svetu, i ne mora da znači da će sutra svako dete sa bilo kakvim iopom biti zaskočeno na hodniku škole od strane ljudi u crnom i kicking and screaming biti odvučeno u stacionar i zaključano u ćeliju.
natasavb natasavb 15:34 02.12.2010

Re: Kolko ljudi tolko ćudi

Očigledno je da postoji jedna podgrupa za koju je stacionar najbolje moguće rešenje na svetu, i ne mora da znači da će sutra svako dete sa bilo kakvim iopom biti zaskočeno na hodniku škole od strane ljudi u crnom i kicking and screaming biti odvučeno u stacionar i zaključano u ćeliju.


Ja ne verujem da takva grupa ljudi postoji.
Kakve veze ima sad IOP sa pricom o stacionarima?
sneza.lazarevic sneza.lazarevic 15:43 02.12.2010

Re: Kolko ljudi tolko ćudi

Jukie

Ne znamo ni mi, tj. nismo znali dok neko nije napisao. Stacionar ne zvuči kao neka grdno strašna reč.

Ne znam šta da ti kažem. Baš me briga kako bilo kome zvuči reč stacionar, ili dom ili ustanova, ja znam kako to izgleda.

Očigledno je da postoji jedna podgrupa za koju je stacionar najbolje moguće rešenje na svetu, i ne mora da znači da će sutra svako dete sa bilo kakvim iopom biti zaskočeno na hodniku škole od strane ljudi u crnom i kicking and screaming biti odvučeno u stacionar i zaključano u ćeliju.

Ne postoji. Niko ne zaslužuje da živi tako. I što reče Nataša, ne mešaj sad IOP.
Jukie Jukie 15:44 02.12.2010

Re: Kolko ljudi tolko ćudi

Očigledno je da postoji jedna podgrupa za koju je stacionar najbolje moguće rešenje na svetu,

Ja ne verujem da takva grupa ljudi postoji.


Neki drugi ljudi koji su pisali na ovom blogu veruju. Meni je tekst blogera "tetkino" vrlo ubedljiv.

i ne mora da znači da će sutra svako dete sa bilo kakvim iopom biti zaskočeno na hodniku škole od strane ljudi u crnom i kicking and screaming biti odvučeno u stacionar i zaključano u ćeliju.

Kakve veze ima sad IOP sa pricom o stacionarima?


Ne znam da li je politički korektno reći "deca sa posebnim potrebama" pa sam rekao "deca sa iopom".

Imam utisak da se neki bune kao da će bilo koju decu koja odstupaju od proseka prisilno oduzimati od porodica i stavljati u stacionar gde će uslovi biti krajnje nehumani.
natasavb natasavb 15:51 02.12.2010

Re: Kolko ljudi tolko ćudi

Neki drugi ljudi koji su pisali na ovom blogu veruju. Meni je tekst blogera "tetkino" vrlo ubedljiv.

Sta ti je ubedljivo? Cinjenica da negde ljudi nemaju drugo resenje osim da dete smeste u stacionar?
I meni je to sasvim jasno i sigurna sam da je tako, ali to nije zato sto bolja resenja ne postoje, vec sto ih tim ljudima niko ne nudi.

natasavb natasavb 15:53 02.12.2010

Re: Kolko ljudi tolko ćudi

Ne znam da li je politički korektno reći "deca sa posebnim potrebama" pa sam rekao "deca sa iopom".

Ja koristim termin deca sa teskocama u razvoju.
sneza.lazarevic sneza.lazarevic 15:57 02.12.2010

Re: Kolko ljudi tolko ćudi

Jukie

Imam utisak da se neki bune kao da će bilo koju decu koja odstupaju od proseka prisilno oduzimati od porodica i stavljati u stacionar gde će uslovi biti krajnje nehumani.

Nisi razumeo. Niti je iko ikad prisilno oduzimao decu od porodica, niti se mi bojimo da će to neko u budućnosti raditi.
Jukie, veruj na reč da su uslovi u ustanovama nehumani. I pri tom ne mislim na okrečene ili neokrečene prostorije, na lepe ili manje lepe prostorije. Tretman je nehuman.
Verujem da ste i ranije čuli za ovaj izveštaj, ali evo ponovo: www.disabilityrightsintl.org/wordpress/wp-content/uploads/Serbia-rep-english.pdf
Biljana 77 Biljana 77 18:06 02.12.2010

Tuga, izbor, bez izbora

Poznajem mladu majku. Njena devojčica rodila sa teškim i brojnim fizičkim hendikepima. Muž je pod pritiskom sopsvene porodice napustio odmah čim je postalo izvesno da ona ne želi da se odrekne svog deteta i ostavi je u nekoj ustanovi. N. je imala podršku svoje uže i šire porodice. Imali su mogućnosti da je finansijski obezbede pošto je nezaposlena, da joj omuguće stanovanje blizu Instituta za MID, imao je ko da joj pomogne, da je odmeni, da podeli sa njom teret takvog života. V. je devojčica, vesela. Ne vide se na njoj posledice desetina opercija koje je dosad imala i stotine bolničkih dana. V. je gotovo potpuno nepokretna, ali ide u vrtić sa svojim vršnacima i po svemu ostalom je sa njima ravna. N. je imala izbor. N. je imala pomoć. N. danas radi, V. ide u vrtić, videćmo je opet kada budemo imali Deda Mraza u firmi.

Šta bi bilo u drugoj situaciji? Da je N. nezaposlena, sa fakultetom napola, ostavljena sama sebi? A njenom detetu je potrebna pomoć 24 sata? Stacionar, institucija bilo koje vrste je užasna. Nikad, ali nikad neću zaboraviti slike iz Kuline (koje sam videla samo na tv-u). Ali ima dece čiji roditelji nisu u stanju da brinu o njima na adekvatan način. Neko negde mora. Ako već mora, onda je neophodno da to bude u najboljim, najljudskijim mogućim uslovima.

Jer ima situacija kad porodice jednostavno nema.
natasavb natasavb 18:18 02.12.2010

Re: Tuga, izbor, bez izbora

Ali ima dece čiji roditelji nisu u stanju da brinu o njima na adekvatan način. Neko negde mora. Ako već mora, onda je neophodno da to bude u najboljim, najljudskijim mogućim uslovima.

Jer ima situacija kad porodice jednostavno nema.


Biljo, ja upravo o tome i govorim.
Nemaju svi podrsku porodice, nemaju matarijalne uslove, ali socijalna politika mora biti takva da najvise ulaze u podrsku bioloske porodice. Ako roditelji imaju podrsku, onda ce se mnogo redje odluciti da ostave svoje dete.
Naravno i pored sve podrske i to se desava, ali sledeca stvar na kojoj treba raditi su hraniteljske porodice. Stacionar dolazi na kraju, a meni se cini da je na zalost, kod nas to najcesce prvo i jedino resenje.
Skoro je na RTS-u bila emisija koja je govorila
О томе како се променио живот дечака који је до пре три године живео у Дому у Кулини, а сада има породицу, одраста и школује се, говори породица Дебељачки из Србобрана, која се стара о њему.
link
N. i njenoj devojcici sve najbolje zelim.
Biljana 77 Biljana 77 18:21 02.12.2010

Re: Tuga, izbor, bez izbora

Stacionar dolazi na kraju, a meni se cini da je na zalost, kod nas to najcesce prvo i jedino resenje.

Mislim da ipak nije i da se na to odlučuju samo oni koji nemaju drugog izbora. Takvih na žalost nije malo.
natasavb natasavb 18:24 02.12.2010

Re: Tuga, izbor, bez izbora

Biljana 77
Stacionar dolazi na kraju, a meni se cini da je na zalost, kod nas to najcesce prvo i jedino resenje.

Mislim da ipak nije i da se na to odlučuju samo oni koji nemaju drugog izbora. Takvih na žalost nije malo.


Ne razumemo se ti i ja izgleda. :)
Ja govorim o tome da bi stacionar trebao da bude poslednje resenje u smislu kvaliteta, a ne o situaciji kakva je trenutno kod nas.

Biljana 77 Biljana 77 18:34 02.12.2010

Re: Tuga, izbor, bez izbora

Ja govorim o tome da bi stacionar trebao da bude poslednje resenje

Ja mislim i da jeste. I da se za njega odlučuju samo oni u slučaju krajnje nužde ili oni koji ne žele da brinu o svom detetu. Ima i takvih ljudi.
natasavb natasavb 18:38 02.12.2010

Re: Tuga, izbor, bez izbora

Ja mislim i da jeste. I da se za njega odlučuju samo oni u slučaju krajnje nužde ili oni koji ne žele da brinu o svom detetu. Ima i takvih ljudi.

Da, ali zato sto im se ne nude bolja resenja.
sneza.lazarevic sneza.lazarevic 21:00 02.12.2010

Re: Tuga, izbor, bez izbora

Biljana 77
Ja govorim o tome da bi stacionar trebao da bude poslednje resenje

Ja mislim i da jeste. I da se za njega odlučuju samo oni u slučaju krajnje nužde ili oni koji ne žele da brinu o svom detetu. Ima i takvih ljudi.

Nažalost Biljana nije tako. Stvarno nije. Mnogi se na takav korak odluče odmah po rođenju. Zato što ih tako posavetuju, najčešće lekari (napisala je to već Nataša u tekstu). Zato što ih je sramota. Zato što im niko ne kaže - pomoćićemo. Ja sam letos bila u jednom od domova i bolovala sam danima. Sve je strašno, ali veliki utisak su na mene ostavila neka deca i mladi ljudi čije su smetnje tako male da su skoro neprimetne. A oni i dalje žive u domu.
Upoznala sam tamo momka koji je završio specijalnu školu (jedan od jaako retkih koji su uopšte išli u školu, sada ih od 65o ide samo 7), i pošto je sa nama bio jedan prijatelj iz Kanade, sa njim je razgovarao na engleskom jeziku. Na naše pitanje zašto mu ne pomognu da nešto radi, objasnili su nam da su ga kao fizičkog radnika zaposlili u Maksiju, ali on od plate od 18.000 din. nije mogao da plaća stan i da se izdržava. Čak ni posao nije mogao da zadrži jer ima dodatnih zdravstvenih problema, tako da nije u stanju da radi kao fizički radnik. Pa pitam da li je državi jeftinije da on bude u domu i vodi jedan obesmišljen život - on nema ništa svoje, ni odeću, ni sobu, on ruča i večera sa 650 ljudi svaki dan, on ne može da sluša muziku koju voli jer nema ni radio, a kamoli nešto drugo, ili bi bilo bolje da taj novac koji troši na njegov boravak u domu usmeri tako da on živi negde samostalno, i da mu se obezbedi neki posao?
mlekac mlekac 21:14 02.12.2010

Re: Tuga, izbor, bez izbora

natasavb
Ja mislim i da jeste. I da se za njega odlučuju samo oni u slučaju krajnje nužde ili oni koji ne žele da brinu o svom detetu. Ima i takvih ljudi.

Da, ali zato sto im se ne nude bolja resenja.

Nale, treba podrzati porodicu, ali ima ljudi koji, jednostavno, NE ZELE da se bave time.

Ajde da zamislimo scenario nezeljene trudnoce iz koje se, roditeljima koji i inace nisu spremni za to, ali, Boze moj, sta ce svet da kaze, radja psihicki i fizicki osteceno dete...

Kolika je verovatnoca da ce takvi roditelji (pogotovo ako su i losijeg materijalnog stanja) pristati da to dete zadrze?

Ponovicu jos jednom - potrebna je VRLO SIROKA akcija, potpomognuta znacajnim materijalnim sredstvima da bi smo, konacno, dosli do ukidanja stacionara.

Dok to ne bude odradjeno, mozemo samo da se zalazemo da se ovi postojeci humanizuju.
natasavb natasavb 21:34 02.12.2010

Re: Tuga, izbor, bez izbora

Dok to ne bude odradjeno, mozemo samo da se zalazemo da se ovi postojeci humanizuju.

Pa ako si procitala post, onda si valjda videla da se ne radi o humanizaciji postojecih, vec izgradnji novog.
Da bi se nesto promenilo, moramo da se zalazemo za to. Ako budemo isli logikoom za to nema para, teska je situacija i slicno, nikada se nista nece promeniti.

Ne znam zasto vecina vas ima potrebu da mi objasni da nisu sve bioloske porodice sposobe da odgajaju decu sa teskocama. Ne znam gde sam ja to iznela stav da jesu, pa sad pokusavte da mi objasnite da nisam upravu.

Hajde da opet pokusam.

Bioloska porodica je najbolja sredina za odrastanje deteta. Da bi ono ostalo u njoj ne treba roditeljima jos na rodjenju "savetovati" da je najbolje da dete daju u ustanovu, nego im ponuditi razne vrste podrske.
Kada se sve to uradi i dalje ce biti roditelja koji nece biti u stanju da detetu pruze adekvatnu negu. Deci iz takvih porodica treba obezbediti nove staratelje, a to mogu biti hraniteljske porodice, koje ce takodje imati podrsku i ciji ce rad pratiti ljudi koji su obuceni za to.

Kad su u pitanju odrasle osobe sa ometenoscu umesto smestaja u stacionare, treba im omoguciti da zive u manjim zajednicama ili individulano, uz podrsku.

Evo Snezana je navela primer mladica kojeg je upoznala. Zar ne bi bilo bolje da je njemu drzava nasla posao i dala dodatnu pomoc, nego sto on zivi u domu i o njemu se brine 24/7.

Nisu amerikanci humaniji toliko od nas, samo su izracunali da je jeftinije sve one koji mogu bilo sta da rade zaposliti i od njih napraviti poreske obaveznike, umesto poreske korisnike.







mlekac mlekac 21:44 02.12.2010

Re: Tuga, izbor, bez izbora

natasavb

Nisu amerikanci humaniji toliko od nas, samo su izracunali da je jeftinije sve one koji mogu bilo sta da rade zaposliti i od njih napraviti poreske obaveznike, umesto poreske korisnike.

Nisu ni Englezi pametniji, pa su izracunali da je jeftinija zdravstvena prevencija od naknadnog lecenja...

Samo sto to, kanada, ovde nekima jos uvek nije jasno.
natasavb natasavb 21:53 02.12.2010

Re: Tuga, izbor, bez izbora

Samo sto to, kanda, ovde nekima jos uvek nije jasno.

Pa tu smo mi da im objasnimo.
anakcosa anakcosa 22:49 02.12.2010

Re: Tuga, izbor, bez izbora

. Mnogi se na takav korak odluče odmah po rođenju. Zato što ih tako posavetuju, najčešće lekari (napisala je to već Nataša u tekstu).


Ja se sa ovim ne mogu sloziti! Ja sam licno misljenja da roditelj koji zeli i voli svoje dete nikada nece prihvatiti nikakve sugestije ili savete, i nikada ga nece ostaviti! Samo ako bas ne moze da se brine o njemu.

Moje dete je bilo veoma lose na rodjenju, pa onda jos losije posle tri meseca, pa operacija srca, pa ne mrda ruke, pa ne reaguje, pa ..... svasta nesto! Nikada mi niko nije rekao da treba da ga ostavim, a ni ja nikada na to nisam pomislila!
Samo mi je jedna doktorka rekla da sta god da odlucim ne treba da se kajem, jer nije svako sposoban za takvo nesto! Nisam je razumela kada mi je to govorila, ali sada shvatam i zahvalna sam joj jer me je rano osvestila! Nikada je vise nisam videla, iako mi je detetu spasila zivot! Jednostavno nisam mogla da je pogledam u lice!

Znaci, kada majka odluci da ostavi svoje dete, ona mora da ima dobar razlog, i to grubo savetovanje samo olaksava odluku!

Mada kad razmislim, itekako se secam Ljiljane Abramovic Savic koja ga je tako malog pogledala, i rekla- Majko, dobili ste tezak zadeatak, ali vidim ja, jaki ste, resicete vi to! Boga mi, dala mi je krila da se borim!


anakcosa anakcosa 23:06 02.12.2010

Re: Tuga, izbor, bez izbora

Poznajem N i V! Eto, N nikada nije ni pomislila da V ostavi, bez obzira na sve probleme koje ima! Veliki pozdrav i podrska

A i podrska njene porodice je ogromna, bez nje nista ne bi moglo da se uradi! I njima
natasavb natasavb 23:12 02.12.2010

Re: Tuga, izbor, bez izbora

A i podrska njene porodice je ogromna, bez nje nista ne bi moglo da se uradi! I njima

A sta da nije imala njih? Zar ne bi drustvo trebalo zeni poput nje da da podrsku?
O tome ti ja pricam. Socijalna politika mora biti takva da podrzava biolosku porodicu i da joj to bude na prvom mestu.
Biljana 77 Biljana 77 09:02 03.12.2010

Re: Tuga, izbor, bez izbora

anakcosa
Poznajem N i V! Eto, N nikada nije ni pomislila da V ostavi, bez obzira na sve probleme koje ima! Veliki pozdrav i podrska

A i podrska njene porodice je ogromna, bez nje nista ne bi moglo da se uradi! I njima


Mali je svet. Da, N. je mlada žena, vedra i puna snage. I bez obzira što ljudi uzimaju zdravo za gotovo činjenicu da majka mora da brine o svom detetu, ja nalazim da je njena odluka za poštovanje, kao i tvoja. Bez obzira što će neko reći - ali to je tako normalno. Jeste, ali je za poštovanje.

I kada govorim o tome, šta bi ona bez njih, tj. bez porodice koja je podržava, ni najmanje ne umanjujem njenu ličnu odluku i zaslugu, već samo želim da podvučem - da u ovdašnjim okolnostima - ona ne bi imala rešenje, osim da je ostavi. Medicinska nega koja je njoj trebala u prvim godinama života bila je maltene dvadesetčetvoročasovna potreba.

Šta bi bilo da je odbačane od porodice i okoline, suočena sa stigmatizacijom? Tkavih slučajeva ima puno. Možemo Srbiju preko noći da obogatimo - da se steknu svi uslovi za najsavršeniju pomoć svim ugorženim kategorijama, ali ne možemo preko noći da promenimo shvatanja, predrasude i sl.

Dakle, ono što hoću da kažem je da se treba boriti - za omogućavanje porodicama da zadrže dete i brinu se o njemu na adekvatan način, da se stvori mreža kvalitetnih hraniteljskih porodica, da se radi na omogućavanju samostalnog života uz podršku. Sve je to nešto čemu treba težiti. Ali ne smemo tražiti da ne postoji rešenje za oni koji ne smeju, ne umeju, ne mogu ili neće. Ima i takvih. Možemo da ih osuđujemo, da vatim glavom, da pravimo poređenja, ali takvih ljudi će ovek biti. I njihova deca moraju biti zbrinuta.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana