Gost autor| Ljudska prava| Porodica| Roditeljstvo| Sex

Kad porastem biću plačip..ka

krkar RSS / 02.12.2010. u 13:03
GOŠĆA AUTORKA: Zilikaka
 
50572961.jpg 

Igrala se deca jurke u školskom dvorištu. Dečaci od po devet – deset godina. Laza jurio.

Pera, radi bolje zabave, postavio se ispred Mike, da ga Laza uhvati. Mika, koji je to shvatio kao napad na svoj lik i delo, pojurio za glavu većeg Peru da mu se oduži, ali mu se na putu isprečio Joca. On prvo skloni Jocu šutom u cevanicu, a zatim Peru udari šakom u obraz. Joca i Pera ne uzvraćaju, povlače se.

Epilog: nešto dreke i jedna omanja masnica na cevanici.

Verovatno bi oni sve zaboravili za sat – dva, ali Joca i Pera, naučeni tako, prijavljuju slučaj učiteljici.

Učiteljica po službenoj dužnosti pokreće akciju sprečavanja nasilja u školi. Možda prepadnuti, ili profesionalno deformisani, angažuju se i organi škole. Ativiraju se mehanizmi da se takvo Mikino ponašanje u korenu saseče. Nasilje se mora suzbiti.

 

Ne znam kakvu je reakciju priča izazvala u vama, ali ja mislim da smo otišli u ......

Od drva ne vidimo šumu.

Prosvetari ubijeni u pojam pretnjama i zabranama viših instanci, đaci zaštićeni kao medvedi.

Šta god da se među decom desi kriva je škola, jer nije preduredila ili na odgovarajući način reagovala. Još ako se umešaju i roditelji svojim optužbama, nema im spasa. Ljudi zato opravdano zastranili.

Zamislite sad gornju priču u vreme našeg detinjstva!

Verovatno takav slučaj deca ne bi ni prijavljivala. Kad bi neko to učinio, a uvek je bilo takvih, učitelj ne bi shvatao ozbiljno. Možda bi im održao kolektivno slovo kako to nije lepo, i kraj priče. Ako bi kojim slučajem ipak rešio da isteruje stvar, gotovo sigurno bi sve aktere kaznio nekim odlaskom u ćošak ili stajanjem za vreme narednog časa. Kažnjena deca bi ćutala ko zalivena kod roditelja, da kod kuće ne bi popili i dodatak na kaznu.

Tadašnji učitelj u  sadašnjim uslovima:

Verovatno bi se bar jedan od roditelja kažnjene dece pobunio zbog primene nepedagoških metoda nad svojim čedom, i eto ti prilike da učitelj nagrabusi.

Danas se svi bavimo dečijim glupostima, stvarima koje su prirodne u određenom uzrastu i koje bi oni sami najbolje rešili i izlizali.

Setite se samo koliko puta ste vi imali razbijen nos! Ja mnogo. Često i usta. Omiljena zabava nam bila da se mlatimo torbama i kesama za patike pri povratku iz škole, i nikome nije padalo na pamet da vrši istragu kako je do razbijenog nosa došlo, a još manje da proziva nastavnike i školu. Škola je bre bila ozbiljna institucija koja se ne bavi glupostima.

Moji tadašnji saborci i protivnici danas su mi prijatelji. Čestiti ljudi od kojih se niko nije odao delikvenciji i kriminalu. Niko nikad nije bio problematičnog ponašanja, a mnogi visoko obrazovani i vrlo uspešni. Kad se sretnemo, rado se podsetimo tih vremena.

Iz svog iskustva, ne prihvatam stav da su dečije tuče put u buduće delikventno ponašanje. Očigledno nisu.

Deca imaju drugačija pravila, slična čoporu. U tim međusobnim čarkama uspostavljaju nekakav svoj poredak i uče se životu u grupi. Vaspitavaju se međusobno.

Mi danas ubijamo u njima svaki vid agresije, a to ne ide. Možda zato ona i ne nauče na vreme da je tuča odmeravanje snaga, i da se završava kad prvi ustukne, pa u starijem uzrastu tuku dok ne ubiju, i još od toga prave spektakl.

Nikad se nije više pažnje poklanjalo dečijem ponašanju i nikad više problema sa tim istim ponašanjem nije bilo. Imamo po institucijama čitave timove stručnjaka za to.

Teraju nas da učimo decu da potiskuju svaki vid agresije, ali džaba, ona neće prestati da postoji. Biće je uvek.

Možda je pametnije da klince pustimo da se sami nauče tim stvarima.  Verovatno bi umeli, kao i sve generacije pre njih, da prepoznaju i suprostave se pravom nasilju, a možda bi im se razvilo i nešto viteštva. Istina da ono odavno nije u modi, al ne bi škodilo.

Ja toliko, a šta vi mislite?

 

 



Komentari (253)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

seceranac seceranac 12:21 03.12.2010

Re: Šećeranac,

meni ne morash da odgovarash i to je najmanje bitno, ja ti samo dobronamerno predlazem da se konsultujesh sa nekim struchnim licem, koje ce ti objasniti mehanizam nasilja, jer pretpostavljam da ne zelish da tvoje dete istrazuje granice mogucnosti istog!


obratis se strucnom licu, ono tvom detetu odredi dijagnozu izmisljene bolesti i da mu lekove koje treba da uzima do kraja zivota samo zato sto je razbio nos nekom u skoli (ne bitno cija krivica bila)

evo kako to izgleda u zemljama bez nasilja u skolama:

Mental Health 1 in 10 children has a mental disorder
Facts on Children’s Mental Health in America
seceranac seceranac 12:22 03.12.2010

Re: Šećeranac,

angie01
seceranac


ko shto vec reche bocvena-a u vezi tebe!

pri tome- ja sam zivela po svetu i moja deca tamo ishla u shkole-pa mi ne podmeci gluposti zabadava!


gluposti i ja kazem da su gluposti, zabranjivati deci da se dodiruju kako bi se izbeglo fizicko nasilje - sve cesca pojava u svetu a to ti propagiras ovde
natasavb natasavb 12:26 03.12.2010

Re: Šećeranac,

obratis se strucnom licu, ono tvom detetu odredi dijagnozu izmisljene bolesti i da mu lekove koje treba da uzima do kraja zivota samo zato sto je razbio nos nekom u skoli (ne bitno cija krivica bila)

evo kako to izgleda u zemljama bez nasilja u skolama:

Mental Health 1 in 10 children has a mental disorder
Facts on Children’s Mental Health in America


Aha, sad sam te ukapirala. Mi smo zdrava nacija, a sad oni hoce da nam uvale tamo neke dijagnoze za decu.
angie01 angie01 12:30 03.12.2010

Re: Šećeranac,

obratis se strucnom licu, ono tvom detetu odredi dijagnozu izmisljene bolesti i da mu lekove koje treba da uzima do kraja zivota samo zato sto je razbio nos nekom u skoli (ne bitno cija krivica bila)


pa vidi-kada su se dva deteta u Kanadi neshto gurkala, pa pala i neka modrica- zvala direktorka roditelje, decu, uchiteljicu-i svi se lepo isprishali, izvinuli ko je kome trebao i dogovorili da se to vishe nece desiti, da ima i drugih nachina, deca se na kraju zagrlila-pazi, fizichki dodir, i toliko o tome!

E sad- tamo celo drushtvo ima stav, da je vajlens pogreshan metod i uche decu da razvijaju svoju individualnost i kreativnost, pa onda nema roditelja koji bi ispravljali tu greshku i onda funkcionishe, jer se nekako ima ideja, shta se od dece ochekuje!
seceranac seceranac 12:33 03.12.2010

Re: Šećeranac,

natasavb
obratis se strucnom licu, ono tvom detetu odredi dijagnozu izmisljene bolesti i da mu lekove koje treba da uzima do kraja zivota samo zato sto je razbio nos nekom u skoli (ne bitno cija krivica bila)

evo kako to izgleda u zemljama bez nasilja u skolama:

Mental Health 1 in 10 children has a mental disorder
Facts on Children’s Mental Health in America


Aha, sad sam te ukapirala. Mi smo zdrava nacija, a sad oni hoce da nam uvale tamo neke dijagnoze za decu.


nismo zdravija ali ni bolesnija nego druge, razlika je samo u tome kako nas lekari proglasavaju bolesnim a farmaceuti drogiraju

pogledaj film molim te vredi (film je napravila americka drzavna televizija - najobjaktivnija velika tv stanica u americi)

Medicating kids
natasavb natasavb 12:44 03.12.2010

Re: Šećeranac,

nismo zdravija ali ni bolesnija nego druge, razlika je samo u tome kako nas lekari proglasavaju bolesnim a farmaceuti drogiraju

pogledaj film molim te vredi (film je napravila americka drzavna televizija - najobjaktivnija velika tv stanica u americi)

Medicating kids

Nemam sad vremena da gledam film, ali pogledacu kasnije.
Pretpostavljam da mislis na decu koja imaju ADHD i koju kljukaju ritalinom. Nisam ni ja za to, ali nisam ni za to da treba ignorisati da dete ima taj ili neki drugi poremecaj.
Detetu treba pomoci, a za to postoji i mnogo drugih nacina.
cult cult 12:51 03.12.2010

Re: Šećeranac,

seceranac


na kraju sve opet zavrsiti sa stanglama.
Zasto se muciti decenijama isprobavajuci metode koje provereno (oko 6000 godina iskustva) ne rade?

Da je narod izasao na vreme na ulicu te 1929. kada su bogatasi unistili svetsku ekonomiju i pobili desetak, sto ili hiljadu vodja...

tada se upotrebom sile u jednoj revoluciji sa nekoliko stotina zrtava mogao izbedji...

zabranjivati deci da se dodiruju kako bi se izbeglo fizicko nasilje - sve cesca pojava u svetu

U “pasivnijim” drzavama na istoku poput nase drzava svesno ne kontrolise trgovinu lekova za smirenje, cak podstice illegalnu prodaju takvih lekova.

obratis se strucnom licu, ono tvom detetu odredi dijagnozu izmisljene bolesti i da mu lekove koje treba da uzima do kraja zivota samo zato sto je razbio nos nekom u skoli

nas lekari proglasavaju bolesnim a farmaceuti drogiraju



"...i šta nam fali!?"


outcast outcast 14:36 03.12.2010

Re: Šećeranac,

angie01
upravo, bocvena!zanima me i postavka majke-zashto karakterishe neko dete, chiji roditelji ne smatraju da treba da se fizichki obrachunava u igri, da ce biti plachipichka-kako to ponizavajuce i degradirajuce zvuchi-jer je slabije i ne smatra da treba da popije shamar, samo zato shto se igralo sa nekim, kome se nije dopalo neshto, pa to rashava fizichkim nasrtajem!?????pa se onda josh ceo sluchaj pakuje u razvijanje chojstva i junashtva-umesto da dete popije kaznu i bude usmeravano da se tako ne reshavaju konflikti!


Da, ovo lici na racionalizaciju. Dete je uradilo nesto neprimereno, a roditelj to racionalizuje tako sto kaze da nije krivo dete koje je udarilo, nego deca koja su ga prijavila ucitelju (a.k.a "placipi..ke". Pri tome se kritikuje novi pristup resavanja problema nasilja u skolama koji podrazumeva intervenciju nastavnog osoblja u slucajevima kada neko bude fizicki povredjen u tuci. Istovremeno se ovo podize na jedan drugi nivo, koji je onako, rekla bih malo patetican: roditelj nasilnika je zabrinut za decu koja su uradila pravu stvar i na nasilje odgovorila nenasiljem, zato sto ce ta deca izrasti u slabice koji ne znaju da se potuku kada treba. Naprosto, ispada kao da je mali nasilnik ucinio "uslugu" svojim drugarima da ih nauci koji je ispravan nacin resavanja konflikta: noga u cevanicu, saka u glavu....


outcast outcast 14:41 03.12.2010

Re: Šećeranac,

natasavb
Aha, sad sam te ukapirala. Mi smo zdrava nacija, a sad oni hoce da nam uvale tamo neke dijagnoze za decu.



Kako ne znas, sve je to deo svetske zavere
zilikaka zilikaka 01:04 04.12.2010

Re: Šećeranac,

Dete je uradilo nesto neprimereno, a roditelj to racionalizuje tako sto kaze da nije krivo dete koje je udarilo nego deca koja su ga prijavila ucitelju
,
Dete je krivo. I kažnjeno je za taj postupak i u školi i kod kuće. Čak mu majka preko veze sređuje smanjenu ocenu iz vladanja na polugodištu, jer mu ocene mnogo znače. kažnjeno je jer je prekršilo pravila:
1. ponašanja u školi
2. napalo je drugog (redosled navoda nije po ozbiljnosti prestupa. obrnuti po želji)
Istovremeno, to isto dete je kod kuće učeno da u slične situacije ne meša odrasle. Da razlikuje maltretiranje od igre, koja nekad može da bude i grublja. Takve stvari im se dešavaju, i dešavaće se. Ako ih naučimo da u svaki sukob mešaju odrasle, koji će vršiti istragu donositi presude, to može postati način obračuna sa vršnjacima.
Da li misliš da nije bilo i obrnutih situacija, gde je njega neko gurnuo ili udario dok su se igrali? Kada pričamo o tome, kažemo mu da to nije lepo, i da tako mogu jedni druge povrediti, da su oni drugovi i da treba da nađu način da sami to prevaziđu i ostanu drugovi.
Konkretno, jedno od to dvoje dece se nađe i sa druge strane. Strane napasnika. Opet, to su sasvim obična, normalna deca, nisu nasilnici.
Da ti ne pričam da smo imali slučaj gde je jedan roditelj, zloupotrebljavajući službeni položaj, sazvao roditeljski nakon događanja na nekom rođendanu. Dečaci se igali, skakali jedni na druge, i dete došlo kući sa par modrica. Pa šta. I moj je.
Odslušali smo predavanje kako je takvo ponašanje gotovo siguran put u prestupništvo, kako se oni ponekad međusobno "gaze, pljuju i gađaju kredama", i kako moramo da obratimo pažnju na ponašanje svoje dece.

Međutim, povod za tekst je bio stav školske pp službe, koja je takođe događaj protumačila kao primer nasilja nad vršnjacima. Uz ispiranje mozga o teoriji razvoja ličnosti.

Pitam ja sad vas gde je granica?
Deca imaju potrebu i za međusobnim fizičkim kontaktom. Danas se jure, sutra se guraju pa neko i padne, prekosutra odmeravaju snagu nekim rvanjem. Desi se i poneki udarac, u afektu. Deca su, još nisu naučila da kontrolišu emocije. To tek treba da urade.
Naravno da ih treba učiti da ne povređuju druge, da ne čine ništa što sami ne žele da im se desi, to su i mene učili.
Usvajanjem ovih novih stavova da svaki najmanji incident rešavaju odrasli, kako ćemo se zaštititi od onih potencijalnih nasilnika, koji će inscenirati napad da bi neko bio kažnjen?
Može li se uvek utvrditi šta se stvarno desilo i kome verovati? I da li decu učiti da uvek drugi rešavaju konflikt? Do kog uzrasta? Kako će naučiti da ga reše sami?
Na primeru iz svog detinjstva sam pokazala da dečije tuče ne vode obavezno u buduće agresivno ponašanje.
Psihologija, pedagogija i srodne discipline zasnivaju se na teorijama. Nema načina da se one sa sigurnošću provere. Što važi za tebe, ne mora da važi za mene, ali moguće je da važi za većinu. To moguće se proverava iskustvom.

Ipak, mnogi sebi dozvoljavaju da neke stavove prihvataju kao dogme.

Nekom detetu je strogoća podsticaj, a nekog sputava. Neko je manji neko veći individualac. Isto je i sa dečijom tučom. Nekima je to igra, odmeravanje snage, nekima maltretiranje. Ne prihvatam isključivost.
Dete kojem ne prija određena vrsta igra neće se u nju uključivati, odbraće sebi slično okruženje, ali smemo li sputavati one energičnije i temperamentnije da se međusobno odmeravaju na bezopasan način?
Od njih treba da regrutujemo one koji će se sutra direktno suprotstaviti pravom nasilniku.
Setite se slučaja devojčice iz autobusa, gde su reagovali samo vozač i jedna žena. Ostali su se pravili ludi. Izbegavali su konflikt po svaku cenu, ili su čekali da ga drugi reši?
seceranac seceranac 05:41 04.12.2010

Re: Šećeranac,

natasavb
nismo zdravija ali ni bolesnija nego druge, razlika je samo u tome kako nas lekari proglasavaju bolesnim a farmaceuti drogiraju

pogledaj film molim te vredi (film je napravila americka drzavna televizija - najobjaktivnija velika tv stanica u americi)

Medicating kids

Nemam sad vremena da gledam film, ali pogledacu kasnije.
Pretpostavljam da mislis na decu koja imaju ADHD i koju kljukaju ritalinom. Nisam ni ja za to, ali nisam ni za to da treba ignorisati da dete ima taj ili neki drugi poremecaj.
Detetu treba pomoci, a za to postoji i mnogo drugih nacina.


a lekari korumpirani od strane farmaceutske industrije ce odredjivati ko ima a ko nema izmisnjene bolesti?
bolesnom detetu treba pomoci ali ne treba svakoga ko se pogura i pokoska u skoli ili ulici proglasavati bolesnim i od toga praviti drame i filmska scenarija sve sa organima reda, krvopijskim medijima, korumpiranim psihijatrima i advokatima.

deca se potukla pa sta, treba ih ukoriti i prekoriti i zavrsiti pricu a ne eskalirati u citavu drustvenu aferu
seceranac seceranac 05:44 04.12.2010

Re: Šećeranac,

cult
seceranac


na kraju sve opet zavrsiti sa stanglama.
Zasto se muciti decenijama isprobavajuci metode koje provereno (oko 6000 godina iskustva) ne rade?

Da je narod izasao na vreme na ulicu te 1929. kada su bogatasi unistili svetsku ekonomiju i pobili desetak, sto ili hiljadu vodja...

tada se upotrebom sile u jednoj revoluciji sa nekoliko stotina zrtava mogao izbedji...

zabranjivati deci da se dodiruju kako bi se izbeglo fizicko nasilje - sve cesca pojava u svetu

U “pasivnijim” drzavama na istoku poput nase drzava svesno ne kontrolise trgovinu lekova za smirenje, cak podstice illegalnu prodaju takvih lekova.

obratis se strucnom licu, ono tvom detetu odredi dijagnozu izmisljene bolesti i da mu lekove koje treba da uzima do kraja zivota samo zato sto je razbio nos nekom u skoli

nas lekari proglasavaju bolesnim a farmaceuti drogiraju



"...i šta nam fali!?"

fali nam mnogo a dosta od ovoga sto si pobrojao je posledica najnovijih i neproverenih promena koje nam se serviraju sa zapada
outcast outcast 16:48 04.12.2010

Re: Šećeranac,

zilikaka
Dete je krivo. I kažnjeno je za taj postupak i u školi i kod kuće. Čak mu majka preko veze sređuje smanjenu ocenu iz vladanja na polugodištu, jer mu ocene mnogo znače. kažnjeno je jer je prekršilo pravila:1. ponašanja u školi2. napalo je drugog (redosled navoda nije po ozbiljnosti prestupa. obrnuti po želji)Istovremeno, to isto dete je kod kuće učeno da u slične situacije ne meša odrasle.


Pa da su i druga deca iz ove price ucena da u slicne situacije ne mesaju odrasle, kako bi se onda ikada saznalo za njegovo nasnicko ponasanje. Nasilnik obicno i deluje na taj nacin sto svoje zrtve nekako obaveze na cuvanje tajne, bilo da je u pitanju verbalno, fizicko ili seksualno zlostavljanje.

zilikaka
Da razlikuje maltretiranje od igre, koja nekad može da bude i grublja. Takve stvari im se dešavaju, i dešavaće se. Ako ih naučimo da u svaki sukob mešaju odrasle, koji će vršiti istragu donositi presude, to može postati način obračuna sa vršnjacima. Da li misliš da nije bilo i obrnutih situacija, gde je njega neko gurnuo ili udario dok su se igrali? Kada pričamo o tome, kažemo mu da to nije lepo, i da tako mogu jedni druge povrediti, da su oni drugovi i da treba da nađu način da sami to prevaziđu i ostanu drugovi.Konkretno, jedno od to dvoje dece se nađe i sa druge strane. Strane napasnika. Opet, to su sasvim obična, normalna deca, nisu nasilnici..


Imam mali problem sa ovim sto se naziva "grublja igra". Igra po definiciji ne moze da bude gruba. Doduse, imamo mi izreku: Gde igraca, tu i placa, ali mislim da se to ne odnosi na grubost u smislu nanosenja fizickih povreda. Isto tako imam mali problem sa "neprijavljivanjem" incidenata roditeljima. Deca nisu mali ljudi, pa da znaju sta i kako kada dodje do donosenja odluka o tome sta je ispravno a sta neispravno. Zato je neophodno da odrasli intervenisu, ne samo kada dodje do incidenta nego da deluju preventivno i svojim primerom pokazu deci koje je ponasanje prihvatljivo, a koje nije. Obicno udaraju deca koja su udarana, obicno u nasilnike izrastu deca nad kojima je vrseno nasilje. Znaci postoji ocigledna veza izmedju stila roditeljstva i kasnijeg nasilnog ponasanja u zivotu.


zilikaka
Da ti ne pričam da smo imali slučaj gde je jedan roditelj, zloupotrebljavajući službeni položaj, sazvao roditeljski nakon događanja na nekom rođendanu. Dečaci se igali, skakali jedni na druge, i dete došlo kući sa par modrica. Pa šta. I moj je. Odslušali smo predavanje kako je takvo ponašanje gotovo siguran put u prestupništvo, kako se oni ponekad međusobno "gaze, pljuju i gađaju kredama", i kako moramo da obratimo pažnju na ponašanje svoje dece.


Kako je to roditelj zloupotrebio sluzbeni polozaj, valjda ga je upotrebio da ukaze na nesto sto je smatrao da je zabrinjavajuca pojava medju decom. Ja bih pohvalila tog roditelja, a ne kudila.


zilikaka
Međutim, povod za tekst je bio stav školske pp službe, koja je takođe događaj protumačila kao primer nasilja nad vršnjacima.Uz ispiranje mozga o teoriji razvoja ličnosti.Pitam ja sad vas gde je granica??


Pa nema granice kada je u pitanju nasilje. Nasilje mora da se prepozna i da se zaustavi. Ne znam koje metode je skolska administracija koristila da razresi ovu situaciju, ali iz ovog gore recenog vidim da se nisu svi slozili sa nacinom kako je skola odreagovala. To je samo po sebi problematicno, jer se stvara jaz izmedju skole i roditelja, a to ne doprinosi cilju koji oboje treba da imaju: da se podigne dete koje ce jednog dana biti produktivni clan drustva, i koji ce nauciti miroljubive metode resavanja konflikta i biti u stanju da kontrolise svoje impulse. Naprosto roditelji i skola treba da budu tim, a ne da se dete uci da moze da se izvuce iz neke situacije, jer ce ga roditelj "izvuci" jer se ne slaze sa njegovim uciteljima. Isto tako, roditelj je taj koji treba da bude najbolji advokat za svoje dete, i zastiti njegova prava u tom istom skolskom sistemu, ali prava idu i sa obavezama. Roditelj koji stiti prava svog deteta, mora da ga uci koje su obaveze postajanja primernog clana kolektiva.

zilikaka
Deca imaju potrebu i za međusobnim fizičkim kontaktom. Danas se jure, sutra se guraju pa neko i padne, prekosutra odmeravaju snagu nekim rvanjem. Desi se i poneki udarac, u afektu. Deca su, još nisu naučila da kontrolišu emocije. To tek treba da urade.?


Nema tolerancije za udarac u afektu. Povredjivanje drugih je izbor. "Opravadnje" da je to uradjeno u afektu ne drzi vodu. Cak ni za dete koje ne moze da "kontrolise emocije".

zilikaka
Naravno da ih treba učiti da ne povređuju druge, da ne čine ništa što sami ne žele da im se desi, to su i mene učili.Usvajanjem ovih novih stavova da svaki najmanji incident rešavaju odrasli, kako ćemo se zaštititi od onih potencijalnih nasilnika, koji će inscenirati napad da bi neko bio kažnjen?


Ovo mi ne deluje kao "najmanji incident" - povredjeno dete je imalo modrice. Isto tako, nisam sigurna da ispravno rezonovanje tipa: ako ucimo decu da potraze pomoc odraslih, to ce uticati na porast nasilja, jer ce nasilnici namerno inscenirati situacije u kojima ce taj mehanizam iskoristii. Pa valjda su odrasli malkice pametniji od svoje dece.

zilikaka
Može li se uvek utvrditi šta se stvarno desilo i kome verovati? I da li decu učiti da uvek drugi rešavaju konflikt? Do kog uzrasta? Kako će naučiti da ga reše sami?Na primeru iz svog detinjstva sam pokazala da dečije tuče ne vode obavezno u buduće agresivno ponašanje.Psihologija, pedagogija i srodne discipline zasnivaju se na teorijama. Nema načina da se one sa sigurnošću provere. Što važi za tebe, ne mora da važi za mene, ali moguće je da važi za većinu. To moguće se proverava iskustvom.Ipak, mnogi sebi dozvoljavaju da neke stavove prihvataju kao dogme.Nekom detetu je strogoća podsticaj, a nekog sputava. Neko je manji neko veći individualac. Isto je i sa dečijom tučom. Nekima je to igra, odmeravanje snage, nekima maltretiranje. Ne prihvatam isključivost.Dete kojem ne prija određena vrsta igra neće se u nju uključivati, odbraće sebi slično okruženje, ali smemo li sputavati one energičnije i temperamentnije da se međusobno odmeravaju na bezopasan način? Od njih treba da regrutujemo one koji će se sutra direktno suprotstaviti pravom nasilniku. Setite se slučaja devojčice iz autobusa, gde su reagovali samo vozač i jedna žena. Ostali su se pravili ludi. Izbegavali su konflikt po svaku cenu, ili su čekali da ga drugi reši?


Pa resavanje konflikta je vestina koja se uci celog zivota, ne samo u detinjstvu. Psihologija je nauka, koja koristi naucni metod u istrazivanju. Postoje tone studija koje analiziraju pojavu nasilja. Zato savremena pedagogija i poklanja toliko paznje pojavi nasilja medju decom skolskog uzrasta, sto nije bio slucaj ranije. Ja licno pozdravljam tu inicijativu. I mislim da bi roditelji trebalo da budu prvi koji ce detetov interest da stave na prvo mesto, da saradjuju sa skolom, ali i da slusaju svoje dete, i da budu u stanju da svom detetu daju onu vrstu podrske koje je njihovom detetu potrebna. Deca koja rastu okruzena ljubavlju i paznjom nece imati potrebu da da dokazuju da su jaca i bolja na nasilan nacin medju svojim vrsnjacima.
zilikaka zilikaka 21:45 04.12.2010

Re: Šećeranac,

Pa da su i druga deca iz ove price ucena da u slicne situacije ne mesaju odrasle, kako bi se onda ikada saznalo za njegovo nasnicko ponasanje. Nasilnik obicno i deluje na taj nacin sto svoje zrtve nekako obaveze na cuvanje tajne, bilo da je u pitanju verbalno, fizicko ili seksualno zlostavljanje.

Da li misliš da nije bilo i obrnutih situacija, gde je njega neko gurnuo ili udario dok su se igrali? Kada pričamo o tome, kažemo mu da to nije lepo, i da tako mogu jedni druge povrediti, da su oni drugovi i da treba da nađu način da sami to prevaziđu i ostanu drugovi.

Nemojmo teoriju zavere, to je okruženje obične dece. Nakon ovog događaja kod deteta ostaje zbunjenost. Popio je kaznu, na oba mesta. Označen kao apsolutni krivac (što možda jeste, ali nikad ne možeš biti siguran šta je sve prethodilo događaju), a on ne treba da prijavljuje drugare za slične stvari. Ne kažem da ne treba da kaže kada ga neko stariji, ili od drugara uvek jedan isti napada na bilo koji način. Priča se o tome stalno, proverava ali ne dozvoljava mu se da se tužaka. To lako preraste u drugu krajnost.
Gde igraca, tu i placa, ali mislim da se to ne odnosi na grubost u smislu nanosenja fizickih povreda.

da li si ikad igrala recimo "trule kobile"?
Ovo mi ne deluje kao "najmanji incident" - povredjeno dete je imalo modrice. Isto tako, nisam sigurna da ispravno rezonovanje tipa: ako ucimo decu da potraze pomoc odraslih, to ce uticati na porast nasilja, jer ce nasilnici namerno inscenirati situacije u kojima ce taj mehanizam iskoristii

Ako ćeš precizno, mislim da je onom na nozi ostao neki mali trag, nazovimo ga modrica. Udarac je zadat u cipelama koje mogu šakom da se saviju po pola. Čisto tehnički podatak.
Udarac u obraz je više bio pljesak. Bez ikakvih tragova i verovatno bez bola.
Nisu deca bila povređena, nego su naučena da odmah prijavljuju slučaj bilo kakvog udaranja. Kao što rekoh, jedan od njih se često nađe i sa druge strane.
Ovaj drugi deo ošigledno nisi dobra razumela. Mislila sam kako će se sprečiti nova vrsta nasilju u kojima neka deca na razne (nenasilne) načine provociraju druge, čekajući da se samo desi bilo kakav nagoveštaj izgreda, i odmah to prijavljivati glumeći žrtvu. Nešto kao kada te vešt advokatprovocira i samo čeka momenat da kažeš ili uradiš ono ključno. Da li misliš da takve situacije nisu moguće? Deca se neverovatno dobro prilagođavaju, i bolji su psiholozi nego što mislimo. Jako lako pronalaze linije najmanjeg otpora

Deca nisu mali ljudi, pa da znaju sta i kako kada dodje do donosenja odluka o tome sta je ispravno a sta neispravno.

I ne znaju, ali treba da nauče. Kad će naučiti, kako i od koga? Koliko će presuda koju donosi odrastao zavisiti od njegovog karaktera. Da li će se uvek nakloniti sebi sličnima?
scabies scabies 21:59 04.12.2010

Re: Šećeranac,

Označen kao apsolutni krivac (što možda jeste, ali nikad ne možeš biti siguran šta je sve prethodilo događaju)
Vidiš, tu je tačka u kojoj se razilazimo, ja mislim da dete treba da nauči da ne može ništa da prethodi pa da to bude razlog za batine. N i š t a. Batine u takvoj situaciji su samo osveta, a osveta je tako pogrešna. Čak i da su deca razmenila dva udarca iste jačine, oboje treba da budu kažnjeni, a onaj ko je vratio da shvati da je mogao da bude samo kažnjen onaj ko je prvi udario i da se on vraćanjem samo izjednačio sa njim.
da li si ikad igrala recimo "trule kobile"?
A da li ti znaš da je jedno dete zbog toga ostatak života provelo u invalidskim kolicima? Nije zgodno kad ti se sruči 40 kila (plus zalet i gravitacija) na kičmu.
Mislila sam kako će se sprečiti nova vrsta nasilju u kojima neka deca na razne (nenasilne) načine provociraju druge, čekajući da se samo desi bilo kakav nagoveštaj izgreda, i odmah to prijavljivati glumeći žrtvu.
Eh, pa baš to jesu situacije u kojima, i zbog kojih je neophodno naučiti kako izbeći konflikt ili izaći iz njega. Ako detetu pustimo da udari dete-provokatora, ko je tu i šta naučio? I kako ćemo biti sigurni da neko dete sutra neće biti provokacija drugima baš zato što neće da se prilagođava, zato što zastupa svoje mišljenje?
Unfuckable Unfuckable 13:07 05.12.2010

Re: Šećeranac,

ja sam čitao da je jedan vozio rolere pa slomio nogu, užas.
scabies scabies 13:21 05.12.2010

Re: Šećeranac,

ja sam čitao da je jedan vozio rolere pa slomio nogu, užas.
Ti čitao, ja spavala u svom krevetu, zazvonio telefon, prozor ostao otvoren... i ja 3 sekunde nakon buđenja imala polupanu glavu! Od tada se vezujem kad legnem
Unfuckable Unfuckable 13:39 05.12.2010

Re: Šećeranac,

prozor ostao otvoren..

ćuti, moglo je i gore da te snađe, recimo da otkriješ penicilin
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 13:16 03.12.2010

...

hm.
imam problem sa tim da su neke starije generacije bolje od današnjih. (a to što ista ova rečenica načelno važi za sva vremena je tek priča za sebe.)
imam problem kad god se, čak i kada je u pitanju nešto dobronamerno, na mala vrata uvodi nešto ovako: (ima puno primera iz komentara koje bih mogla u citat, al' i ova rečenica može da prodje):
Setite se samo koliko puta ste vi imali razbijen nos! Ja mnogo. Često i usta.

nikada nisam imala problem sa razbijenim ustima, nosevima, arkadama i sl.
ali samo zato što sam ja bila ta koja je tukla. (i tada uvek sa razlogom, baš kako Zilikaka navodi: zbog pravde, da se naučimo samostalno, onako dečije itditd)
sada,
kao odrasla osoba, znam da sam prva tukla da ne bih ja bila tučena, jer sam navikla da konfliktne situacije tako rešavam. a navikla sam, jer sam tako učena. (i tučena. e, tu je ponekad bilo i malo krvi.)

Nikad se nije više pažnje poklanjalo dečijem ponašanju i nikad više problema sa tim istim ponašanjem nije bilo. Imamo po institucijama čitave timove stručnjaka za to.

sad ja da pitam, al' da mi niko ne skače za vrat.
kako je to moguće da u zemlji u kojoj su starije generacije vaspitavane tako dobro i bajno i sjajno, dodje do onakvog krvoprolića?
kako je moguće da ti, slobodnog duha, ljudi, nisu čopšorativno sprečili sve ono što se dogodilo?
biće da ipak nisu bili toliko slobodni...

da li to što učimo decu nenasilju generiše nasilje?
ne bih rekla.
biće da je sve više dece koja su učena ono o čemu sam gore pisala, kao i da je sveukupno nasilje u porastu. (s tim u vezi - bilo bi malo čudno da se isto ne vidi i kod dece)

učenje o nenasilju nije rečenica: nije lepo da...
učenje o nenasilju je proces koji traje. proces koji postaje deo našeg života.
učenje o nenasilju nije sputavanje dece.

agresija se ne istrebljava i ne sputava. ona se kanališe.
onaj ko ume da kanališe svoj bes je majstor igre.
onaj koji to ne ume je ' već sam gore napisala, ali nije loše da se i ponovi - plačipička.


Mi danas ubijamo u njima svaki vid agresije, a to ne ide.

da li je agresija kada se, u povratku kući treskate kesama i jurcate i to? (ili malo grublja igra)
pa malo da okrenem: a kako se to ubija agresija?

iako iskreno verujem u - nije važno šta radimo sa decom, već ono šta ne radimo - to ne znači da verujem da treba uvek pustiti decu da sama reše svoje probleme, na način koji je u datom trenutku odgovarajući.

to, što će neko da vaspitno izvuče nekom uši, pokazuje samo to da onaj kome su uši izvučene nema snage da se brani. tj. da je u toj situaciji slabiji.
da li će zbog toga postati bolja osoba?
ne verujem.
da li će deca, ukoliko smo strožiji prema njima biti mirnija?
sigurno.
da li će biti bolja?
ne verujem.

da li mi danas gušimo svoju decu?
da.
da li ih naizmenično potcenjujemo i precenjujemo, kada to nama odgovara?
da.
zilikaka zilikaka 14:45 03.12.2010

Re: ...

Mada se po nekim pitanjima ne slažem, sjajan komentar!
Ipak, nisam shvatila kakav je tvoj odgovor na pitanje
da li je agresija kada se, u povratku kući treskate kesama i jurcate i to? (ili malo grublja igra)

Dalje,
da li će deca, ukoliko smo strožiji prema njima biti mirnija?
sigurno.
da li će biti bolja?
ne verujem.

Šta znači biti strožiji? Da li im činimo uslugu time što ne dozvoljavamo da iskuse neke situacije u kontrolisanim uslovima koji neće biti opasni po njih?
Već sam rekla, mislim da neke situacije treba da se dožive da bi sutra znali da se sa njima nose. Ako malom detetu govoriš da je nešto opasno jer je vruće, ono nema predstavu o čemu ti pričaš. Možda te posluša, možda ne. Ako mu pak prisloniš ruku na nešto što je dovoljno toplo da bude neprijatno, shvatiće odmah.



snezana mihajlovic snezana mihajlovic 15:03 03.12.2010

Re: ...

Šta znači biti strožiji?

pa ono - učitelji i roditelji starog kova. ima da slušaš bez pogovora. itditd.

Ipak, nisam shvatila kakav je tvoj odgovor na pitanje

pa rekoh - grublja igra - ali taj primer bi mogao da bude na drugoj strani tasa sa ostalim komentarima, gde je odredjeni vid agresije (pošto se tu jasno postavlja granica izmedju dobre i loše agresije, he,he) društveno poželjna kategorija, pogotovo u mladjem uzrastu, a da bi ti mladji naraštaji izrastali u dobru, zdravu čeljad itditd. (a uklapa mi se u celu ovu priču: početak d. kupa i ona kretenska pesma: najači ostaju, zakon pobede, svima prkose, svome bogu veruju...kakve budalaštine)

Da li im činimo uslugu time što ne dozvoljavamo da iskuse neke situacije u kontrolisanim uslovima koji neće biti opasni po njih?

ovde možemo do sutra, al da skratim - za mene ne postoje kontrolisani uslovi. a to, šta će deca izvući iz odredjene situacije kao pouku, je diskutabilno.

šta to ne dozvoljavamo da deca iskuse?
ili, ajmo ovako:
to što je neko nekog čupao, šutirao, verbalno trenirao i sl. (znači: bez oružja) nije opasno po život, s'toga je kontrolisano i ok. čak, poželjno da neko nešto nauči.
:
kad god je u pitanju igra u kojoj je neko jači, onda onaj slabiji nema šta da nauči. on je već znao.
a ako misliš da se time nasilnik uči nečemu - pa, koliko puta smo čuli i videli da nasilnik reši da u autobusu npr, prebije nekog grmalja od dvesta kila?

i ono što uvek potežem u raspravama sličnog tipa - kako je to prihvatljivo da se malo pljesne nevaljalo dete, a nije prihvatljivo da se pljesne odrasla osoba koja nas nervira? ako nij prihvatljivo da odrasli jedni drugima razbijaju noseve (iliti da se malo poigraju šakama kad im nestane argumenata) - zašto bi bilo prihvatljivo da to rade deca? samo zato što ih odrasli nadgledaju i misle da će im to pomoći da...?
seceranac seceranac 05:49 04.12.2010

Re: ...

kako je to moguće da u zemlji u kojoj su starije generacije vaspitavane tako dobro i bajno i sjajno, dodje do onakvog krvoprolića?
kako je moguće da ti, slobodnog duha, ljudi, nisu čopšorativno sprečili sve ono što se dogodilo?
biće da ipak nisu bili toliko slobodni...


hoces da kazes da u ovim drugim zemljama gde se sprovode ove mere protiv nasilja nema svega ovoga?
pa u najkvavijim ratovima danasnjice su ucestvovale a mnoge i izazvale bas zemlje koje se najviose zalazu za borbu protiv nasilja medju decom, bas one zemlje sa najjacim zakonodavstvom protiv nasilja (USA, UK, ...) imaju najjace organe sile, vojne budzete itd. I narod u tim zemljama, narocito mladji vaspitan "protiv nasilja" uopste ne reaguje, ne protivi se, naprotiv.

Taj tvoj argument u stvari nije nikakav argument, naprotiv.
zilikaka zilikaka 17:21 04.12.2010

Re: ...

kad god je u pitanju igra u kojoj je neko jači, onda onaj slabiji nema šta da nauči

Zašto polaziš od toga da je neko jači? U mlađem uzrastu oni upravo imaju potrebu da odmeravaju različite vrste "jačina". znači dok se ne odmere, ne zna se ko je jači, u bilo čemu.
olivia_with_a_gun olivia_with_a_gun 00:10 05.12.2010

Re: ...

U mlađem uzrastu oni upravo imaju potrebu da odmeravaju različite vrste "jačina". znači dok se ne odmere, ne zna se ko je jači, u bilo čemu.

Ma i ja to kažem. Prvi dan vrtića, turimo decu u ring, pa da se pobiju. Ona koja ispadnu najjača, njih da čuvamo po tvom modelu, ovu ostalu, pla.....ke, njih na prut terapiju dok ne nauče da kad te neko mrko pogleda, a ti ga odalamiš, i da se to zove komunikacija.
seceranac seceranac 00:22 05.12.2010

Re: ...

olivia_with_a_gun
U mlađem uzrastu oni upravo imaju potrebu da odmeravaju različite vrste "jačina". znači dok se ne odmere, ne zna se ko je jači, u bilo čemu.

Ma i ja to kažem. Prvi dan vrtića, turimo decu u ring, pa da se pobiju. Ona koja ispadnu najjača, njih da čuvamo po tvom modelu, ovu ostalu, pla.....ke, njih na prut terapiju dok ne nauče da kad te neko mrko pogleda, a ti ga odalamiš, i da se to zove komunikacija.



ne, ne, bolje da ih nakljukamo lekovima na prvi znak pojave bilo kakvih prirodnih instikata u njima. Nista prirodno ne sme da ostane u ljudima - samo plastika je dozvoljena
olivia_with_a_gun olivia_with_a_gun 00:49 05.12.2010

Re: ...

Prirodan način komuniciranja according to zilikaka&co, izuzetno preporučljiv za decu ispod 10 godina kao i
(u prvom primeru ovaj sa desne strane je pla....ka, gle ne uzvraća udarac, a u drugom primeru onaj sa leve, još je krenuo i da priča, ko je još čuo za takvu komunikaciju, i to ga čini duplom pla....kom)
zilikaka zilikaka 12:23 05.12.2010

Re: ...

Dobar dan i dobro mi došla.
Jes da nije ostalo bog zna šta od ponuda, al će napravimo sendvič na brzinu.
imaju potrebu da odmeravaju različite vrste "jačina".

Ako može jedno konkretno pitanje! Šta ti predlažeš da uradim kad čujem, a juče sam čula od deteta, da se sa jednim od aktera opisanog događaja porvao? Skamenila sam se.
Na kraju, posle silnih provera, ispostavilo se da su izmišljali i probali neke "zahvate", i to na inicijativu onog drugog. Drago mi je što gornja priča nije uticala na njihov međusobni odnos, ali veruj, kao na iglama sam.
Uzgred, nick mi je nadenulo dete, kada je rekao "ti si jedna zilikaka", a za avatar sam izabrala nešto što se u mom kraju zove ludaJA, a pripada familiji tikvi. Mislim da me dobro opisuje.
Ako idem tom logikom, za osobu sa tvojim nickom, vrlo zanimljivo izlaganje.
jacHa. jacHa. 15:50 03.12.2010

200

jeee!
valhalen valhalen 18:17 03.12.2010

Nasilje JESTE komunikacija...

... a poruka koju komunicira jeste: ti si bezvredan i nemoćan. Nažalost, žrtve vršnjačkog nasilja itekako jasno shvataju tu poruku i neretko postupaju u skladu sa sa njom:



Tekst tretira izuzetno ozbiljnu temu na nedopustivo plitak i naivan način, a autorka se vredja kada joj na tu očiglednu činjenicu skrenete pažnju. Zaista, kada će već jednom uvesti i negativne preporuke?
valhalen valhalen 18:34 03.12.2010

King

My stories of adolescent violence were all drawn, in some degree, from my own memories of high school. That particular truth, as I recalled it when writing as an adult, was unpleasant enough. I remember high school as a time of misery and resentment. In Iroquois trials of manhood, naked warriors were sent running down a gauntlet of braves swinging clubs and jabbing with the butt ends of spears. In high school the goal is Graduation Day instead of a manhood feather, and the weapons are replaced by insults, slights, and epithets, many of them racial, but I imagine the feelings are about the same. The victims aren't always naked, and yet a good deal of the rawest hazing does take place on playing fields and in locker rooms, where the marks are thinly dressed or not dressed at all. The locker room is where Carrie starts, with girls throwing sanitary napkins at a sexually ignorant girl who thinks she is bleeding to death.

I don't trust people who look back on high school with fondness; too many of them were part of the overclass, those who were taunters instead of tauntees. These are the ones least likely to understand the bogeyboys and to reject any sympathy for them (which is not the same as condoning their acts, a point which should not have to be made but which probably does). They are also the ones most likely to suggest that books such as Carrie and The Catcher in the Rye and A Separate Peace be removed from libraries. I submit to you that these people have less interest in reducing the atmosphere of violence in schools than they may have in forgetting how badly some people--they themselves, in some cases--may have behaved while there

http://www.horrorking.com/interview7.html



zilikaka zilikaka 12:26 04.12.2010

Ako još ima živih

Želim da nastavimo razgovor.
Izvinjavam se i što ne mogu blogu da posvetim dovoljno vremena, pa ovako uskačem.
Moram da primetim da se manje-više jasno izdvajaju dve grupe komentatora. Prva, gde ljudi kažu svoje mišljenje, ovakvo ili onakvo, ali uglavnom ne crno belo, prodiskutuju eventualno malo i odu.
Druga grupa, meni posebno draga pričajući o temi pravi kojekakve korelacije, proziva, agituje i to sve po principu dobro usvojene dogme.
Šteta što ne živite u drugo vreme, sigurno biste mi našli i veštičiji beleg ispod leve plećke.
Sad da ja napravim jednu generalizaciju i pitam ovaj hor koji je zabezeknut "mojim promovisanjem nasilja u svrhu odbrane deteta".
Šta ste po zanimanju? Ne mora tačno, ali koja delatnost.
Eto, sad moram da idem, ali molim vas da mi još na ovo pitanje odgovorite.
zoja444 zoja444 13:42 04.12.2010

Re: Ako još ima živih

zilikaka
Šta ste po zanimanju?


dipl. specijalni pedagog za prevenciju lica sa poremecajima u drustvenom ponasanju iliti dip. specijalni pedagog za prevenciju i resocijalizaciju maloletnih delinkvenata

odoh sada da kuvam rucak.
seceranac seceranac 14:51 04.12.2010

Re: Ako još ima živih

diplomirani tehnolog sa zavrsene dve godine politickih nauka (soc politika) - udarili rat i inflacija pa batalio
zilikaka zilikaka 16:07 04.12.2010

Re: Ako još ima živih

zoja, tvoj komentar je bio isključivo "pravopisne prirode". Šteta.
Ako imaš vremena, molim te pokušaj da mi odgovoriš bar na neka od pitanja koja sam sinoć i danas postavila. Jako bih volela da čujem tvoje mišljenje.
Šećeranac, ti ovog puta ne spadaš u moju ciljnu grupu
...pošto mi se hor ne javlja, da iskoristim (ukradeno) vreme i dodam još nešto.
Pre nego što ću otići na razgovor u školu, pričam o svemu sa kolegom i on mi kaže otprilike ovako "ma daj moja žena je prosvetar, i oni su odlepili. imaju neke potpuno nerealne kriterijume za te stvari. Idi tamo, odglumi ludilo tipa da ti je dete jako potreseno posle svega, da se noću budi, bilo šta, samo nemoj reći da događaj nije vredan ujdurme"
Da se razumemo, prema prosvetarskom pozivu kao takvom, gajim duboko poštovanje.Između ostalog i zato što me odranio. Smatram da je to sigurno jedno od dve-tri najvažnije delatnosti za društvo uopšte, al brate kolega je dobrim delom bio u pravu.
Prosvetari sputani u metodama vaspitanja do maksimuma, prihvataju jedino ponuđeno od strane institucija, i to postaje vrsta jednoumlja. I ovde se to videlo.
Ovom generalizacijom sam se ogrešila o mnoge. Njima se najiskrenije izvinjavam.
jacHa. jacHa. 16:12 04.12.2010

Re: Ako još ima živih

ja sam već to napisala: diplomirani matematičar

a ko si ti? ili barem šta si ti po zanimanju?
mislim, kad pitaš nas, red je da si i ti nama predstaviš
zoja444 zoja444 16:47 04.12.2010

Re: Ako još ima živih

nisam bas nesto skoncentrisana, tako da i moje misljenje nece biti koncizno, tj. i nece nesto doprineti diskusiji.

sve se to, po meni, provlaci kroz vise ravni: individualnu, drustvenu, pedagosku, psiholosku, sociolosku, moralnu, filozofsku... tema je u sustini jako siroka.

mislim da dete treba osvestiti da tuca, udarci, samaranje, nije dobro, ali ne sa stanovista lepog vaspitanja i socijalizacije, ne prvenstveno... vec zbog svesti da se time drugom bicu nanosi bol. e, sad, koliko je to moguce objasniti detetu, koje impulsivno reaguje, brani sebe, nema jos dovoljno razvijene kapacitete da razume, diskutabilno je.

nisam stigla da procitam sve komentare, i izvinjavam se ako se ponavljam.

sto se ponasanja tice, naravno da ne treba praviti "dramu" ako su to pojedinacni ispadi, uz obavezno nudjenje detetu i drugih oblika komunikacije.

dosta zavisi i od samog deteta, njegovog temperamenta i karaktera.

vaspitanje dece ne vrsi se samo u porodici, vec kasnije i u vrsnjackoj grupi, preko medija... cini mi se da sada ponavljam opsta mesta.

jednostavno, nema savrsenih roditelja ni savrsene dece.

licni primer: mene nikada niko, ali bukvalno niko nije nikada udario u detinjstvu, ni od dece, ni od odraslih. tako mi se zadesilo. secam se svoga soka u trideset i nekoj, kada sam se potukla sa jednim muskarcem sa kojim sa bila u vezi. napao me je prvi, a ja sam od onih koji nikoga ne diraju, ali ne daju na sebe. trauma je bila vise psihicke i dusevne, nego fizicke prirode. nedeljama nisam mogla da shvatim, kako je neko koga volim i za koga sam mislila da me voli, mogao da me udari.

da ponovim, nisam bas nesto doprinela diskusiji. sve je to stvar individualnog pristupa. ja sam protiv bilo kakvog vida agresije i kod dece i kod odraslih.

mozda neko konkretno pitanje? ovo su sve samo fraze.



outcast outcast 17:30 04.12.2010

Re: Ako još ima živih

Evo kada se vec predstavljamo:

Ja sam promenila nekoliko profesija u zivotu (i jos uvek menjam , sta cu moze mi se ), zavrsila dva fakulteta, jedan u bivsoj Jugoslaviji, a drugi u Kanadi, podizem dete sa specijalnim potrebama, i procitala sam tonu knjiga, studija, clanaka, you name it, koji se odnose na roditeljstvo, pedagogiju, socijalizaciju i tako dalje.

Posebno zam zainteresovana za temu nasilja u porodici. Iako nikada formalno nisam radila kao socijalni radnik, svoje interesovanje za populaciju koja je u rizicnoj grupi, iz bilo kog razloga, bilo da je pitanju nasilje u porodici, mentalna bolest, ili jednostavno samo jedan tezak period u zivotu, ili all of the above, pokazujem tako sto volontiram na SOS telefonu.

Mehanizam nasilja mi je veoma dobro poznat, imala sam kontakt prve vrste sa nekim ko je nasilnik, i tu za mene nema nikakvih tajni.

Istovremeno, smatram da nasilje bilo koje vrste nije neciji privatni problem. To je problem drustva i drustvo treba da ga resava. Nasilje koje se desava u skoli, porodici ili na radnom mestu ostavlja ogromne posledice na one koji su zrtve tog nasilja. Ja kao survivor imam obavezu da se borim protiv nasilja, ne zato sto to meni licno nesto znaci, ja sam svoju lekciju naucila, nego da probam da spasim bar jos jednu dusu od razarajucih efekata koje nasilincko ponasanje ima na ljudsko zdravlje. Niko nije zasluzio da bude zlostavljan.

Znam da je ova diskusija pocela od primera "decije igre", i do koje mere roditelji treba da intervenisu. Ja mislim da treba da intervenisu, da nikada ne stanu na stranu nekoga ko povredjuje druge, makar to bilo i njihovo rodjeno dete.
zilikaka zilikaka 17:34 04.12.2010

Re: Ako još ima živih

a ko si ti? ili barem šta si ti po zanimanju?
mislim, kad pitaš nas, red je da si i ti nama predstaviš

Ineženjer, mašinac, radim baš svoj posao. Pre desetak (i više) godina radila i u prosveti, dve -tri godine.
Već sam rekla, odrastala u džungli, družila, tukla, sve.
Iz svega izašla sa gomilom prijatelja, i osobinom da znam da se izborim u životu. Ne trpim nepravdu, volim različitosti svih vrsta, obavezno prozovem glasno da se ustane trudnicama. Nemam strahove, osim straha da nekog ne povredim, a da toga nisam svesna, stalno se izvinjavam.
zilikaka zilikaka 17:39 04.12.2010

Re: Ako još ima živih

a ja sam od onih koji nikoga ne diraju, ali ne daju na sebe.

I ja.
Hvala za komentar.
Postavila sam gore nešto pitanja, pa ako ti nije teško...
zilikaka zilikaka 17:49 04.12.2010

Re: Ako još ima živih

Ja mislim da treba da intervenisu,

Da ali kad? Uvek i odmah ili?
da nikada ne stanu na stranu nekoga ko povredjuje druge, makar to bilo i njihovo rodjeno dete.

naravno. Ne znam zašto ste odmah projektovali da ja to radim. Nigde u tekstu to nije rečeno ni nagovešteno.
Roditeljstvo mi je najvažniji posao koji imam da obavim u životu, a sve što radim radim punim plućima, najbolje što umem. Jedino što moram da postignem je da moje dete bude dobar i čestit čovek.
EDIT: Ovo je toliko patetično Još ćemo se na kraju svi izljubiti venčati i živeti srećno i zadovoljno do kraja života
outcast outcast 18:10 04.12.2010

Re: Ako još ima živih

zilikaka
Da ali kad? Uvek i odmah ili?


Uvek i odmah kada primete da se nasilje desava.

Ali tu postoji jedan problem: nasilje obicno prodje neprimeceno jer je deo nasilnickog ponasanja da manipulise okuzenje da je to sto on/ona radi sasvim ok, da je deo igre, da je deo komunikacije, da je naprosto nepristojno biti tuzibaba, i da je najbolje cutati i istrpeti, nego biti obelezen kao neko ko nema m...da. Tako ispada da onaj ko je povredjen je "placi..ka" jer nije u stanju da istrpi "male" grubosti, a nasilnik nastavlja i dalje da deluje na oprobani nacin, i niko ne sme da mu se suprotstavi.


zilikaka
naravno. Ne znam zašto ste odmah projektovali da ja to radim. Nigde u tekstu to nije rečeno ni nagovešteno.Roditeljstvo mi je najvažniji posao koji imam da obavim u životu, a sve što radim radim punim plućima, najbolje što umem. Jedino što moram da postignem je da moje dete bude dobar i čestit čovek.EDIT: Ovo je toliko patetično Još ćemo se na kraju svi izljubiti venčati i živeti srećno i zadovoljno do kraja života


Nema potrebe za "pravdanjem". Pre svega mislim da je ovakav razgovor potreban, jer svi mi imamo neko svoje licno iskustvo. Zasto to ne podeliti, i nauciti nesto od drugih. Ocigledno da mi koji se "muvamo" ovde imamo potrebu da pricamo o ovoj temi, svako iz svog razloga. Nije ovo sud da se presudjuje ko je bolji ili losiji covek/roditelj i tome slicno. Cilj je da posle ovog razgovora svako od nas bude bar malo vise svestan stvari kojih mozda pre razgovora nije bio svestan.
scabies scabies 19:00 04.12.2010

Re: Ako još ima živih

Šta ste po zanimanju? Ne mora tačno, ali koja delatnost.
Zili, zašto je to bitno? Stvarno ne kapiram, a zanima me
angie01 angie01 20:08 04.12.2010

Re: Ako još ima živih

Šta ste po zanimanju? Ne mora tačno, ali koja delatnost.
Zili, zašto je to bitno? Stvarno ne kapiram, a zanima me



evo i ja-podrzavalc dogme:))), kako ti nespretnom demagogijom definishesh one, koji se ne slazu sa ovim-isto tako nespretnom demagogijom napisanim postom, koje ti izmedju redova omalovazavsh i ismevash, pa i ovim pitanjem, koje vredja inteligenciju, jer se u celom postu radi o bazichnoj stvari!


chudi me samo kako se pravdeni krki, koji uvek skache i urliche, kada se slichne stvari deshavaju, na svom rodjenom blogu nije oglasio ni jednom!
zilikaka zilikaka 21:10 04.12.2010

Re: Ako još ima živih

Šta ste po zanimanju? Ne mora tačno, ali koja delatnost.
Zili, zašto je to bitno? Stvarno ne kapiram, a zanima me

Objasnila gore, naptravila generalizaciju današnjih prosvetara.
scabies scabies 21:31 04.12.2010

Re: Ako još ima živih

Objasnila gore, naptravila generalizaciju današnjih prosvetara.
Nisam našla objašnjenje, ili nisam shvatila Nije mnogo ni bitno...

Videla sam tvoj primer sa vrelom ringlom. Ja nikad nisam stavila prst u šteker, nisu me udarila kola, nisam probala da skačem kroz prozor... a opet sam uspela da shvatim/naučim da su neke stvari opasne, loše, ružne.
Istina je da deca u nekom uzrastu samo mogu da uče na svom (lošem) iskustvu, ali ja mislim da su odrasli dužni da ih poštede tih loših iskustava i omoguće im da razumom (a ne kožom) procene da je nešto opasno, loše, ružno. Mene su učili da se pametan uči na tuđim greškama, a ostali na svojim.


zilikaka zilikaka 21:49 04.12.2010

Re: Ako još ima živih

Mene su učili da se pametan uči na tuđim greškama, a ostali na svojim.

Naravno, i mene su, ali sad iskreno, da li u životu uvek prihvatala pouku iz tuđih grešaka, bez da moraš da stvar oprobaš i na svojoj koži. Ja nisam.
scabies scabies 22:06 04.12.2010

Re: Ako još ima živih

da li u životu uvek prihvatala pouku iz tuđih grešaka, bez da moraš da stvar oprobaš i na svojoj koži. Ja nisam.
Naravno da nisam. Ko još jeste? I imala sam sreću da nijednu školu ne platim preskupo.
Više bih se cenila da je bilo manje sreće, a više pameti I više bih volela da sam neke stvari elegantnije i bezbolnije naučila, a da ti pravo kažem neka znanja koja sam iz tih iskustava skupila su krajnje nepotrebna i beskorisna, a nije da su malo plaćena
scabies scabies 22:09 04.12.2010

Re: Ako još ima živih

pošto mi se hor ne javlja
i sam' da pitam, da li sam i ja deo hora? Da ne bude ako jesam da izbegavam da se javim
zilikaka zilikaka 22:51 04.12.2010

Re: Ako još ima živih

da li sam i ja deo hora?
Sa tobom je uvek zadovoljstvo diskutovati. Naročito kada su mišljenja potpuno suprotna. Nisam baš jaka sa komplimentima,ali možda te i oženim u narednom životu
scabies scabies 22:58 04.12.2010

Re: Ako još ima živih

ali možda te i oženim u narednom životu
to ni neprijatelju ne bih poželela
zilikaka zilikaka 23:02 04.12.2010

Re: Ako još ima živih

Zašto? Site bi se ispričale
scabies scabies 23:33 04.12.2010

Re: Ako još ima živih

ali sad iskreno, da li u životu uvek prihvatala pouku iz tuđih grešaka, bez da moraš da stvar oprobaš i na svojoj koži.
Ali ako ćemo da budemo iskreni do kraja, nisam ja baš ni naučila sve ni iz svojih grešaka. I ima ringli na koje bih verovatno opet stavila ruku.
Zato verujem da to treba omogućiti i deci, ne samo da pavlovljevski prepoznaju opasnost i zlo, već da bezbedno dorastu do taoga da svesno biraju svoje rizike. i naučiti ih da žive život tako da im najvažniji princip bude da nikada ne pređu granicu prava drugog. To je priča o čojstvu. To da štitimo sebe (od drugih), to nam je instikt i to je neuništivo. Da štitimo druge od sebe - e na tome mora da se radi i to mora da se uči. U protivnom, često ćemo upotrebljavati prekomernu silu u pokušaju da zaštitimo sebe.
zilikaka zilikaka 12:01 05.12.2010

Re: Ako još ima živih

da žive život tako da im najvažniji princip bude da nikada ne pređu granicu prava drugog
Da štitimo druge od sebe - e na tome mora da se radi i to mora da se uči.

Da li je to ovde ikad stavljeno pod znak pitanja? Iz mog izlaganja?
Onaj ko je želeo, mogao je da shvati da je priča metodama tog učenja, i tome da li, i kakve krajnje rezultate one daju.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana