Ovaj video je za moj ukus suviše bombastičan, ali odabrala sam ga jer mi se čini da u nekoliko minuta najbolje sažima celu priču o pušenju.
Metoda za odvikavanje od cigareta ima raznih, a ovo je, uverena sam, najbolji put za sve one prepametne pušače, pušače-sveznalice koji samo jednu prepreku odbijaju da savladaju: sopstveni strah od promene. Te „sveznalice", u koje i sebe ubrajam, ne haju ni za lovu, ni za smrad, ni za zdravlje (koliko paradoksa samo u ovom delu rečenice) i obično vam ni u četiri oka, a ni u snu, ne bi priznale upravo to da ZNAJU da je nikotin droga i da ne prestaju da puše samo zato što su ovisnici (a ne zato što „uživaju" i „vole"), kao i to da ZNAJU da njima vlada pomenuti strah od pomene. A da bi podnele neprestani život u protivrečnosti i laži, sveznalice same sebe podvrgavaju ispiranju mozga.
Kao ilustracija ispiranja mozga neka posluži jedan primer iz mog iskustva: pre desetak godina sam prestala da pušim. Posle 4-5 dana bila sam u društvu sa ženom koja je upravo počela da puši (u kasnim tridesetim) i koja je bila fascinirana svojom novom igračkom. Ona nije mogla da veruje da sam ja prestala, ja nisam mogla da verujem da je ona počela. Zapalila sam cigaretu „da joj napravim društvo", sve smejući se i njenoj i svojoj gluposti. Udarila me je droga (da, da, zavrtelo mi se u glavi, oblio me je hladan znoj, uzlupalo mi se srce, zadrhtale mi ruke), zasmrdeli su otrovi, ukus je bio oddddvratan, ali kao stara pušačica ja sam odmah ZNALA (ispiranje mozga!) šta treba da uradim: posle prve cigarete zapalila sam brže-bolje i drugu i treću. I sve je opet bilo „normalno", izuzev što je moju poznanicu kroz dva dana prošla fascinacija i bacila je cigarete, a ja sam opet bila notorni pušač.
Zabranili su vam pušenje? Pa šta? Naći ćete vi već način, ako ste pušač od formata. Cupkaćete na „svežem vazduhu" kao što ja već godinama radim, što zbog zabrane pušenja na radnom mestu, što zbog ukućana nepušača, nema tog kijameta i te hladnoće koji će vas odvratiti od „užitka", ili ćete uz slatki ukus zabranjenog voća jedva čekati da svi ispare iz vidnog polja i unositi pepeljaru u sobu.
Trčaćete na aerodromima u one odvratne prostorije u kojima pušači duvaju jedni drugima za vrat i zapalićete i vi jednu, iako vas smrad tera na povraćanje a dim vam štipa oči. Možda ćete čak tražiti restorane i kafiće u kojima još sme da se puši.
Upravo su restorani i aerodromi bili mesta na kojima sam shvatila da, vidi čuda!, notorni pušač može satima da ne puši i da mu ne bude ništa. Prosto, baš tako kako kažem, ništa. I čak i ako sam mislila na cigarete „jedva čekajući" da vreme prođe, opet mi se nije događalo - ništa. Nikakvih fizičkih simptoma nije bilo tokom višesatnog „čekanja", jedino što sam tu i tamo trošila vreme na glupe misli o glupim cigaretama. Simptomi su se pojavljivali tek kad posle višesatne pauze zapalim. Kao prva jutarnja, nema razlike. Udahnete dubooookooo, napunite se drogicom od glave do pete i život može da počne. I tako od cigarete do cigarete. I tako do... da ne nabrajam.
Ako ste nepušač, evo najboljeg metoda da pušača naterate da nikad ne prestane: ponavljajte mu iz dana u dan kako to nije zdravo, ponavljajte mu koliko je skupo, solite mu pamet (dada, pušač to tačno tako čuje, kao da mu solite pamet), zgražavajte se, likujte što ste vi bolji, kladite se da li može da izdrži mesec dana bez cigareta, obećajte mu čokoladicu ako ne zapali... PRAVI pušač će odmah zapaliti cigaretu i, ako je moguće i ako je drčan, dunuti vam dim pravo u nos. Dakle, ako ste nepušač, jedino što možete da uradite (ali, molim vas, ne suviše često, inače ćete postati dosadni) je da pušaču sugerišete da ne bi bilo loše da se zbog sebe pozabavi time. Ključne reči: zbog sebe. Ako to niste u stanju da izgovorite bez dodataka (zbog a, b, c, d...) i bez obećanja nagrade, onda batalite priču.
Meni nije pomogao filmić koji sam vam gore linkovala, u flastere i tablete nikada nisam imala poverenja, niti sam išla na terapiju - kao pametna pušačica-sveznalica, suviše sam ja ponosna da idem kod terapeuta da mi rešava problem o kojem znam više nego on i koji on uopšte i ne može da mi reši, nego moram ja. Ako pušim, nisam nogu slomila, zar ne? Ali, mnogo mi je značila knjiga Alena Kara, jer je inteligentna i duhovita, jer razgrađuje mitove i fame, jer je pozitivna i ne manipuliše babaroga pričama, i jer je iskrena do daske - ne pušite vi jer uživate i volite, nego zato što ne možete bez droge, ali je sreća u nesreći da je nikotin droga kratkotrajnog dejstva i, izuzev nastanka čuvene praznine (u mozgu), ne događa vam se ništa kada je se odreknete. Kao produženi let avionom u kojem se ne puši. A istina je živa, mada malkice sekundarna, da danas više nema socijalnih prednosti za vas ako ste pušač (koji to još pušač može da ispadne mangup u nepušačkom društvu?) i onda, tek onda, dolazi sve ono o čemu trubi ova nepušačka era: zdravlje, novac, okruženje i ostalo.
Ako ima situacija koje bez cigarete ne možete da zamislite, onda se prvo oprobajte upravo u tim situacijama (recimo, jutarnja kafa). Posmatrajte se, ne iz perspektive nepušača (ka-ta-stro-fa za nekoga ko tek pomišlja da prestane!), nego iz perspektive normalnog čoveka koji ZNA i koji se NE BOJI promena. Pustite sve zamke zluradih - i pušača i nepušača - i skoncentrišite se na zamke u sopstvenom mozgu. Kad ono „ne možete" bez cigareta? Ko kaže da ne možete? Ko kaže da „morate" da pojurite za zamenom? Probajte, gledajte, zaključujte. Upravo je svest presudna. Ako niste spremni, nemojte odmah sutra baciti duvan, dajte sebi malo vremena, jer ne valja da sutra prestanete, a preksutra iza ćoška naleti situacija za koju se niste pripremili i proradi pomenuto ispiranje mozga, kao što se meni onomad desilo sa onom poznanicom. Uostalom, to vreme samoposmatranja ima jedan neverovatno očuđujući efekat: što se više posmatrate, to ste sebi smešniji i gluplji kad zapalite cigaretu.
Tek kad tu fazu pošteno odradite, a ona je ista za sve pušače, nastupaju individualne razlike. Nekima treba borba i pobeda, nekima treba neka vrsta zamene, nekima je neophodna dodatna motivacija, nekima svečani trenutak... Mada, s druge strane, ako zaista pošteno i temeljno skinete koprene i duvansku maglu sa sopstvenih očiju, sve to gubi na značaju.
A onda... E, onda jednako pošteno sagledajte stvari iz objektivne i šire perspektive, pošto više nema razloga da se upinjete da odbranite svoje subjektivno pravo da se uništavate. Pogledajte statistike o broju pušača po zemljama. Pogledajte posledice pušenja po zdravlje, onako malo detaljnije, najbolje uz slike i filmove. Slobodno se informišite i o tome da je notorni pušač Alen Kar posle 23 nepušačke godine umro od raka pluća, pa izvedite poštene, a ne maliciozne zaključke. Pogledajte pušače u svojoj porodici i, naravno, okrutno i najvažnije, pogledajte svoju decu.
I shvatite već jednom, zaboga, da vam zabrana pušenja pomaže, eto vam je na dlanu da je pretvorite u svoju prednost. Duhovito je odbrojati 20 koraka od vrata ustanove u kojoj je zabranjeno pušenje da bi se cigareta zapalila tamo gde se sme, jeste, smejala sam se naglas kad sam o tome čitala, ali smeh traje minut-dva, a vi nastavljate da pušite i kad odavno više nije smešno.
Do it, guys, you do deserve it.