Ministarka finansija je najavila promenu poreza na imovinu, koji će uz promenu akciza, ići uz budžet za 2011.godinu. Rekla je da će se promena odnositi samo na domaćinstva. Za pravna lica ništa. Jako loše za našu malu nepravednu, partijsku, korumpiranu zajednicu nejednakih i njenu perpetuum mobile ekonomiju.
Nacrt zakona još uvek nisam video. Samo sam pročitao ovu današnju izjavu.
Ovo znači da će fizička lica plaćati porez na imovinu po jedinstvenoj stopi od 0.4% i da će biti ukinuta poreska oslobađanja koja su praktično obesmislia ovaj porez. To je dobro. Tako i treba da bude. Potpuno je ekonomski i društveno neodbranjivo da na stan od 100 m2 u centru grada, plaćam porez od 8.000 dinara godišnje. Svako takvo društvo bi ekonomski propalo, a kamoli ovo naše malo korumpirano sa perpetuum mobile ekonomijom.
Verovatno će biti uveden neoporezivi iznos koji će biti isti za sve građane. To ćemo videti kada se objavi nacrt zakona.
Inače, od ovog poreza, poreza na imovinu, se finansira lokalna samouprava, lokalni putevi, infrastruktura, škole, parkovi ... Ako ima poreza koji ima svoju svrhu, to je porez na imovinu. U svim razvijenim zemljama sveta, on iznosi oko 1% tržišne vrednosti nepokretnosti.
Dve stvari nisu dobre. Prvo što ovo povećanje poreza za domaćinstva, uglavnom ona iz Beograda i većih gradova, neće biti praćeno smanjenjem drugih poreskih zahvatanja. Na primer poreza na rad. Kako bi zapošljavanja bilo više. Naprotiv, ovo povećanje poreza će služiti za krpljenje ogromne rupe u budžetu za 2011.godinu koja je projektovana na 4% GDP-a. To vam je oko 1.5 milijardi evra.
Neće se smanjiti javna potrošnja. Neće se smanjiti subvencije. Neće se reformisati školostvo i zdravstvo. Neće se racionalizovati EPS i otpustiti viškovi. Neće se smanjiti arčenje novca poreskih obeveznika. Rašće i plate zaposlenih kod države i na budžetu, a i penzije. I opet bez ekonomskog pokrića. Ulazimo u predizbornu godinu i izbore na proleće 2012.godine.
Drugi razlog zašto ovo nije dobro, je što su pravna lica pošteđena, a ona imaju najveću imovinu u Srbiji. Sve offshore kompanije, sva privatizovana i tajkunizovana preduzeća, sva propala društvena preduzeća koja još uvek imaju vredne nekretnine, i sve njihove lokacije će ostati bez promene.
Stopa je ista i za pravna i za fizička lica. Međutim. Domaćinstva će plaćati porez na osnovicu koja predstavlja tržišnu vrednost imovine, a pravna lica na osnovicu koja predstavlja knjigovodstvenu vrednost imovine.
Kako je knjigovodstvena vrednost sve te imovine nula ili praktično nula (amortizovala se u potpunosti), pravna lica će biti i dalje pošteđena plaćanja poreza.
Nedostatak građevinskog zemljišta u Beogradu je razlog za naše monopole u maloprodaji i razlog zašto su stanovi toliko skupi. Ponuda ne postoji. I ono malo što se nudi ima ogromnu cenu. Vlasnicima se isplati da kupe i drže imovinu, jer ih držanje ništa ne košta. Porez je nula. Naknada za korišćenje građevinskog zemljišta je mala i u postupku je ukidanja, kao što i treba.
Zbog toga je i moguće da se pokupuje zemljište uz autoput i da se drži bez ikakvog troška, a da jedna Ikea ne može da nađe ni jednu lokaciju na kojoj uz razumnu cenu može da gradi svoj centar. Tako imamo situaciju da Luka Beograd na primer tvrdi da je vlasnik stotine hektara zemljišta na najboljoj lokaciji na koje ne plaća gotovo nikakav smislen porez. I sva druga privatizovana društvena preduzeća. Tako je i moguće da neko drži vredan plac u centru grada i da on stoji zarastao u korov. Ne plaća se porez. Može da stoji koliko god hoćete. Cenu plaća celo društvo. Zaustavljen je razvoj. Veoma mali broj ljudi kontroliše najvažniji gradski resurs, zemljište, i drži ceo grad kao taoca. Nemoguće je za nekog novog investitora da kupi odgovarajuće zemljište u Beogradu i gradi stanove, ukoliko se ne dogovori sa ljudima koji kontrolišu zemljište i plati traženu cenu. Konačnu cenu plaćaju svi građani kroz nerealno visoke cene stanova.
Interesantan je i razlog zašto su izostavljena pravna lica. Poreska uprava nije osposobljena da proceni vrednost nekretina. Znači osposobljena je da to uradi za 7.5 miliona stanovnika, ali nije osposobljena da to uradi za 100.000 pravnih lica.
Kako bi ovo trebalo da radi? Opština izdeli svoju teritoriju na zone. Svaka zona ima svoju namenu. Svaka parcela ima urbanističke uslove koji diktiraju koliko je društvo odlučilo (kroz skupšinu lokalne samouprave i njene odluke i urbanističke planove) da tu može da se gradi i šta može da se gradi. Vrednost zemljišta zavisi od toga gde se nalazi i šta na njemu može da se gradi. Visina poreza se onda određuje po tome. I nema nikakve potrebe da iko išta procenjuje. Tako se nikome ne isplati da na parceli na kojoj je predviđen poslovni objekat površine 10.000 m2, ima parking ili gaji korov. Jer to zaustavlja razvoj grada. Pa šta da radi? Ili da gradi ili da prometuje. A ko će da kupi? Onaj ko će da gradi i pretvori taj društveni resurs u prihod od koga će plaćati i porez i imati profit. Tako se pravi tržište. Ovako se održava monopol.
A ni drugi navedeni razlog ne stoji. Katastar nije uređen. Znači uređen je za 7.5 miliona stanovnika, a nije za 100.000 pravnih lica. I neuređen katastar i "nerešeni" imovinsko pravni odnosi imaju rešenje. Propiše se da vlasnik sam mora da prijavi i plati porez na imovinu, a ne da ga poreska administracija juri i uručuje mu rešenje. Ako se vlasnik ne javi, poreska administracija pokrene prinudnu naplatu i upiše teret. A poreska zatezna kamata izađe 24% godišnje. Pa ko voli ...
Pa bi od ovih prihoda lokalna samouprava na primer mogla da ukine taksu za isticanje firme, naknadu za korišćenje građevinskog zemljišta i svakave druge namete i time rastereti poresku administraciju i fokusira je na najvažniji lokalni porez: porez na imovinu.
Zato predlažem svim fizičkim licima koja imaju vrednije nekretnine, da osnuju pravno lice (košta vas 250 evra), unesete vašu nekretninu u to preduzeće kao osnivački kapital, i utvrdite mu knjigovodstvenu vrednost na 10% tržišne i prst u uvo. Naši mali tajkuni i tajkunčići su to već uradili.