Zaokupljeni Oslom, Jeremićem, vođenjem vlade preko novine "Blic", događaji u Hrvatskoj nam nekako promiču. Da li zbog besparice, ili zbog nemanja uredničkog osećaja za " feeiling", ni jedna ozbiljna srpska TV nema izveštača u Zagrebu.
Zamolio sam jednog od vrhunskih novinara HRT-a, Josipa Šarića da bude gost na Blogu i objasni nam tajne uspona i pada Dr. Ive Sanadera, i šta to znači za Hrvatsku koja je pred vratima EU.
I evo njegovog tumačenja i viđenja događaja u Hrvatskoj
U ranu jutro prvog sedmog prošle godine Ivo Sanader bio je najmoćniji čovjek Hrvatske, kojega se sve pitalo, koji je o svemu odlučivao, davao zadnji, presudni mig.
U podne je podnio ostavku.
Niti 18 mjeseci kasnije, doktor Ivo sjedi u ćeliji austrijskog zatvora i čega izručenje domovini.
Nešto što bi do prije koju godinu zvučalo kao SF priča istina je u koju je, i danima nakon uhićenja, teško povjerovati. Šta, kako, zašto, odjekuje ulicama...
Odgovor nije jednostavan, sastavljen je od više jakih i bitnih elemenata, koje je najlakše nabrojati taksativno.
1) ODLAZAK
Ivo Sanader šokirao je javnost svojim iznenadnim odlaskom s čela Vlade i povlačenjem iz politike. Nikada nije objasnio prave razloge ( koji su u stvari nebitni, radilo se o međunarodnom pritisku ili pritisku njegove žene kojoj je bilo dosta toga da muž šeta svijetom i stalno ima neke glupe državničke obaveze, umjesto da uživaju u pokradenom novcu, plove jahtom, putuju svijetom i odmaraju).
Kao što je on iznenadio javnost, tako je i javnost iznenadila njega proglasivši ga kukavicom koja napušta brod koji tone, u žarištu ekonomske krize za koju je itekako zaslužan. Nije mogao vjerovati da je toliko omražen.
2) POVRATAK
Pokušao je povratak između dva kruga predsjedničkih izbora. Mini puč u stranci nije uspio, odrekli su ga se čak i najvjerniji paraziti, koje je doslovno politički stvorio. Krivom procjenom (toliko netipičnom za njegovu karijeru, uvijek je znao u pravom trenutku odigrati pravi potez) pokazao je da je izgubio kontakt sa stvarnošću.
3) EUROPSKA UNIJA
Paralelno s njegovim odlaskom Hrvatska je ušla u završni krug pregovora oko ulaska u EU. Ostalo je još samo jedno zaista problematično poglavlje - pravosuđe.
Opečena Rumunjskom i Bugarskom koje su svoje pravosuđe prije ulaska kao reformirali, ustvari odigravši igrokaz bez ikakvih bitnih promjena, Unija je poslala jasnu poruku - nećete ući dok ne napravite veliko čišćenje. Logično pitanje - kako je moguće da baš niti jedan političar nikada nije osuđen za korupciju - nije imalo odgovora.
4) JADRANKA KOSOR
Od Sanadera postavljena predsjednica HDZ-a i Vlade, nikad izabrana, bez ikakvog stvarnog legitimiteta i političke moći, okružena starim stranačkim jastrebovima ( a puno o tome otkriva i wikileaks) shvatila je da joj je najveći problem - zahtjev EU za raščišćavanjem korupcije - ustvari jedini način za opstanak na vlasti.
Sama, izgleda po svemu, nije upletena u nijednu veću aferu ( bez obzira što je na nekim papirima njen potpis dugogodišnje potpredsjednice Vlade, poznate po izreci - Kud Sanader tud i ja) dala je politički blagoslov glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću da krene u progon "velikih riba".
5) DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO/MLADEN BAJIĆ
Novim zakonom (koji je stupio na snagu upravo na dan Sanaderovog povlačenja iz politike) donesenim uz pritisak EU, uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (USKOK) dane su bitno veće ovlasti u istrazi nego prije, ubrzan je cijeli postupak, ubrzana su suđenja, osnovani su posebni uskočki sudovi. Na advokatske primjedbe da je država tu u povlaštenom položaju u odnosu na osumnjičene uslijedio je odgovor - pa da, i što je tu sporno? Nije naše da štitimo kriminalce nego državu.
6) PARAZITI
I onda je krenulo. Istražitelji su jednog jutra ušli u sva državna poduzeća, uzeli dokumentaciju i papire. Već ekipirani mladim nadobudnim istražiteljima, tek pristiglim s fakulteta, zaronili su u bespuća javnih natječaja, sumnjivih plaćanja, tokova novca. Uz još jedan jaki instrument - obavezne naloge financijskim institucijama da u roku od tri dana odgovore na svako pitanje vezano za nečije financije - klupko se počelo odmotavati. Čekalo se samo koji direktor je najslabija karika, koji će se prvi slomiti pod sjajnom istražiteljskom metodom - držimo te u pritvoru s običnim kriminalcima pa ti dan prije završetka pritvora natovarimo još dva kaznena djela i produžimo pritvor, i tako unedogled.
I prvi se slomio Ivan Mravak, bivši generalni direktor Elektroprivrede. I priznao sve, što bi u pjesmi rekli "reče o raji sve što zna."
I kako je pristajao na prodaju struje po nižim cijenama prijateljima stranke na Sanaderov nalog, kako je fiktivno zapošljavao zaslužne članove HDZ-a, kako je nosio novac u torbama u stranku, i tako dalje i tako dalje.
7) VAL
Nakon njegovog svjedočenja od gotovo 60 dana krenuo je val. Padaju redom jaki igrači, od bivšeg potpredsjednika Vlade Polančeca, preko gotovo pola uprava javnih poduzeća do direktora fonda za zaštitu okoliša Mladinea. Izlazi na vidjelo da je premijer organizirao grupu ljudi koji su preko agencije za PR Fimi Medie planski izvlačili novac iz javnih poduzeća. Dio je išao u stranku, dio premijeru, dio onima koji su ga izvlačili. Svi su se fino osladili državnim parama, i sve je štimalo dok je para bilo ko blata. No svjetska ekonomska kriza pojačala je onu domaću, bara je postala mala a krokodila je bilo sve više.
8) MLADEN BARIŠIĆ
Šef carine i glavni financijaš stranke bio je i najbolji premijerov prijatelj.Obojica su voljela luksuz, skupe satove, najbolja odijela, jahte, limuzine.Imao je sve osim morala i hrabrosti.
Slomio se već nakon 15-tak dana pritvora (istodobno u pritvoru je i njegova ljubavnica, šefica Fimi Medie) i priznao sve.
I kako je premijeru kući odnosio torbe pune novca čak bez brojanja koliko je unutra.
Nedovoljno inteligentan da sakrije svoj novac.
( kod hapšenja su mu u stanu našli skoro pola milijuna eura u kešu) izdao je prijatelja koji ga je izvukao iz sivila, postavio za gazdu i omogućio mu da se obogati. Omogućio je povijesno hapšenje bivšeg premijera.
9) BERISLAV RONČEVIĆ
Dok je bio ministar obrane u prvom Sanaderovom mandatu mimo uvjeta javnog natječaja kupio za vojsku kamione skuplje milijun i pol eura od najpovoljnije ponude, koji pritom nisu ispunjavali ni 40 % traženih osobina. Nakon toga postao ministar unutarnjih poslova, kojega bi vlastito ministarstvo trebalo istraživati. Ali i to se dogodilo, na stalno inzistiranje tada još predsjednika Mesića i EU krenulo se u istragu koja je rezultirala kaznom od 4 godine zatvora Rončeviću. Pritom mora i vratiti državi tih milijun i pol eura, iako nije dokazano da ih je uzeo za sebe. Svejedno, štetu mora nadoknaditi.
Presuda je izazvala paniku u političkom svijetu jer je prvi put presuđeno da političari za nesposobnost i krive odluke ne odgovaraju samo na izborima već i kazneno.
10) MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV KORUPCIJE
Simbolično, baš na međunarodni dan borbe protiv korupcije nekadašnji Sanaderov školski kolega iz Splita, bivši jako dobar prijatelj, glavni odvjetnik Bajić poslao je zahtjev za skidanje Sanaderova zastupničkog imuniteta i njegovo pritvaranje. Ovaj, izgubljen kakav već je, u panici odlazi u Sloveniju, kupuje avio kartu za London pa odustaje od leta, odlazi u Muenchen na let za Washington ali mu amerikanci poništavaju vizu pa luta Austrijom da bi na kraju bio uhapšen na naplatnim kućicama autoceste. Ironično, u Hrvatskoj, zbog kriminala, već truli u zatvoru cijela uprava Hrvatskih autocesta, postavljena upravo od Sanadera.
I tako, u predbožićno doba hrvatski se bogataši okupljaju u pritvorskoj jedinici zatvora u Remetincu, čekajući da tamo iz Austrije stigne capo di tutti capi, pod čijim vodstvom su se obogatili. Sada će vjerojatno ostati bez većine stečenoga, kad se naplati država i advokati. Baš se kod ovih potonjih vide razmjeri ovog pospremanja države, naime, nestalo je jakih i poznatih advokata. Svi su angažirani a kako su gotovo svi slučajevi povezani, zbog sukoba interesa mogu braniti samo jednog klijenta.
No tu nije kraj. Barem ne bi smio biti. Korupcijska hobotnica je dobrano nagrižena no još nije mrtva. U državi je na vlasti ista stranka koja je cijelu mrežu i stvorila( mada se mora priznati da je rijedak slučaj da svoji hapse svoje)i manje-više svaki ministar, državni tajnik ili član uprave javnih poduzeća može biti bianco uhapšen bez grižnje savjesti boraca za ljudska prava. Našlo bi se svakome nešto, bez problema. I tu lavinu je teško zaustaviti, svaki slučaj otkriva nekoliko novih. Istrage moraju ići dalje, sada već poluautomatizmom.
HDZ na vlasti drži čisti klijentelizam HSS-a i SDSS-a Milorada Pupovca, koji podržavaju Vladu sve dok od toga imaju korist,itekako opipljivu, kroz nadzorne odbore i slično, nevezano za svoje birače ili ne daj Bože interes države.
Vječni državni tužitelj, koji je bio godinama gluh na sve što su mediji objavljivali odjednom postaje svjetlo slobode, antikorupcijske borbe, bez obzira što (opet wikileaks) amerima cinka sve što zna i ne zna. Uvijek u skladu s modom koja se nosi na vlasti.
A bivši premijer ostaje tragična figura za koju se ne zna što je u stanju uraditi. Hoće li ipak tražiti politički azil u Austriji, odbiti izručenje i jednom kad dođe ( a doći će), hoće li reći o svima sve što zna?
A zna puno.
No svim političarima je poslao jasnu poruku. Bez stranke si ništa, od države nitko nije jači. I što su te jednom više voljeli to te više mrze kad padneš.
I da citiram pisca Antu Tomića :" Bivši premijer novu godinu čeka u zatvoru! Djed Mraz ipak postoji."