Govor episkopa Irineja i inicijativa da se konačno izvrši popis žrtava ratova 90-ih ali i 2.svetskog rata, su dve glavne poente ovog posta.
Danas je episkop Irinej u Novom Sadu progovorio o nečemu o čemu se SPC retko ili nikako nije izjašnjavala, a i kad se izjašnjavala ostavljala je utisak naklonjenosti jednoj strani. I kao što je to kod nas uobičajeno, biće pohvaljen od jednih i osuđen od drugih. Za jedne će biti konačno glas razuma iz SPC, a oni drugi će ga nazvati komunjarom.
Davno su svi narodi Evrope unutar sebe i u odnosima sa drugima rasčistili sa 2. svetskim ratom, popisali svoje žrtve, odali im i zajedno odaju dužnu poštu i po tom pitanju niti se dele niti svađaju. Jedino je u Srbiji to i dalje izvor podela i svađa, a razlog je upravo što nije rasčistila sa samom sobom, pa ni popisala žrtve niti zna njihov broj. Još je veoma malo živih bivših četnika i partizana a neki od njih se više i ne sećaju na kojoj strani su bili. Međutim, postoje neki drugi, mlađi kojima to treba i koji bi i dalje da licitiraju kako im zatreba, nije važno što malo znaju, važno je da su ubeđeni da sve znaju, a za svaki slučaj pozivaju se i na SPC kao pokriće i autoritet. Eto SPO misli da će lustrirati celokupni 2.svetski rat i onda biti vodeća stranka u Evropi i ubediti ih kako su Ravnogorci oslobodili Balkan, neki se nikada neće hvaliti kako su još onda bili za “novu Evropu”, a neki opet da su dosledni učenju oca Nikolaja "bili uvek protiv tog zla".
Vreme je da se Srbija konačno „odlepi“ od četnika i partizana ali i da kao ozbiljna, demokratska i ka EU orjentisana država drži više do svog dostojanstva i antifašizma.
To izgleda , ili se bar tako čini, počinje da promišlja i sama SPC.
Episkop bački Srpske pravoslavne crkve (SPC) Irinej izjavio je danas da se protivi izjednačavanju nacističkih zločina sa zločinima komunističkih režima." Ne pravdajući ničija streljanja bez suda, ne možemo izjednačavati taj oblik terora sa holokaustom - rekao je Irinej na Seminaru o holokaustu u Skupštini Vojvodine.
On je kazao da je tačno da su komunističke vlasti ubijale ljude bez suđenja, ali je dodao da postoje indicije da je među pobijenima, pored nevinih žrtava, bilo i onih koji su direktno učestvovali u nacističkim formacijama koje su činile zločine nad Jevrejima, Srbima i ostalima.
Ovo je hvale vredno jer konačno i SPC javno priznaje da nisu svi koji su nastradali u tzv. “komunističim zločinima’ bili “nevini domaćini i patriote” kao što to tzv.državna komisija plasira.
Nadam se da to ukazuje da i crkveni vrh javno distancira od onih koji uporno postavljaju znak jednakosti između komunističkih zločina, kojih je svakako bilo, i nacističkih planova o istrebljenju celih naroda, kao i da se SPC polako distancira od antisemitskih i ekstremnih grupa koje se zaklanjaju iza crkve.A nadam se I da neće uslediti saopštenje Sinoda da je to “lični stav Irineja” ili njegovo reagovanje da su ga “istrgli iz konteksta.”
Irinej je ocenio da o toj problematici treba govoriti "s oprezom", ali je dodao da Drugi svetski rat nije tako daleka prošlost, koja je prekrivena mitovima i legendama, već mogu da se utvrde činjenice o događanjima u ratu i neposredno nakon njega.
Tačno, narod koji nema popis svojih žrtava je neodgovoran prem njima i istoriji, a može se govoriti i o svesnoj manipulaciji sa njihovim brojem. Inače, ne bi se moglo desiti da se uvek govori o okruglom broju npr. da je u Jajincima stradalo između 60.000 i 80.000 Srba, kao da 20.000 manje ili više nije toliko važno. Slično je i licitiranje sa «100.000 žrtvama komunističkih zločina» kao što to ona državna komisija , SPO i njen mladi Jugović saopštavaju kao da su već popisali. Tako je i sa 700.000 u Jasenovcu, a da to nije samo srpski specijalitet vidimo i po broju od tačno 8000 srebreničkih žrtava, pa i svojevremeno Silajdžićevu brojku od 300.000 muslimanskih gubitaka. Dakle, sve dok se govori odokativno i okruglo to je nemoralno i ruglo. Ako su Jevreji mogli da popišu sve svoje žrtve, ako su Nemci to uradili za sve poginule Nemce, vreme je da i Srbija to uradi. S tim u vezi čini mi se da je dobra inicijativa da popisivači tokom predstojećeg popisa stanovništva imaju i obrazac u koji bi unosili i podatke o žrtvama 2. svetskog rata, neposredno posle rata i žrtvama ratova devedesetih godina prošlog veka.
U pravu je Irinej kada kaže da 2. svetski rat nije tako daleka prošlost da bi se prepustila mitovima i legendama i zato bi trebalo konačno popisati sve žrtve i imati mirnu savest ne optužujući nikoga ko nije kriv ni amnestirajući one koji jesu, ali ih ostaviti neka počivaju u istoriji.
I zato je s pravom Irinej upozorio da kod nas kultura sećanja često nije na visokom nivou, zbog čega ponekad olako zaboravljamo i sopstvene i tuđe žrtve.
Nadamo se da će SPC dati svoj doprinos, barem se tako čini iz onoga kako je vladika danas govorio, bez obzira što njegova izjava već nailazi na različite komentare.