Pierre-Simon Laplace (1749-1827), jedan od najvećih naučnika u istoriji čovečanstva, koga obično svrstavju u red velikana sa Euklidom, Galilejem i Njutnom, nije bio previše skroman čovek. On je, istina, potekao iz relativno skromne porodice (njegov otac je imao malo imanje u Normandiji i bavio se poljoprivredom), ali je život završio kao markiz de Laplace, titulom koju je stekao 1817. godine posle restauracije dinastije Burbona.
Nakon što je od rane mladosti impresionirao matematičare svog doba, i završenih studija matematike u Parizu, Laplace-ova naučna karijera se razvijala meteorski. Sa 21 godinom, u martu 1770., je predstavio Akademiji Nauka u Parizu svoj prvi naučni rad o minimumima funkcija, u kome je poboljšao jedan metod koji je razvio Lagranž, a već u avgustu iste godine je pred Akademijom čitao svoj novi rad o diferencnim jednačinama. Tokom narednih nekoliko godina, objavio je niz radova iz integralnog i diferencijalnog računa, razvijajući jednačine i metode koje su bile potrebne u fizici i astronomiji tog vremena. Sa 22 godine, 1771., je prvi put pokušao da udje u Akademiju nauka, ali je bio odbijen – izabran je bioVandermond. Naredne godine, 1772., je ponovo odbijen, ali je najzad1773. izabran za dopisnog člana i do tog vremena je predstavio 13 svojih novih radova Akademiji.
U tim radovima je primenio svoje matematičko znanje integralnog i diferencijalnog računa, i teorije verovatnoće, na probleme u fizici astronomiji. U njima je proučavao uticaj gravitacionog polja satelita na orbite planeta, pripremajući time teren za krunu svog rada u astronomiji – stabilnost Sunčevog sistema.
Tokom 1770-ih, Laplace je ustanovio svoj naučni stil, reputaciju, filozofiju nauke, matematičke metode i istraživački program, u oblastima verovatnoće i nebeske mehanike kojima je nastavio da se bavi do kraja života. Ukratko, tim i svojim kasnijim otkrićima u matematici i astronomiji, Laplace je postao jedan od najvećih naučnika svog doba.
On sam nije bio stidljiv kad je njegov naučni značaj bio u pitanju. Jedan njegov biograf je bio iznenadjen kad je saznao da Laplace sebe predstavlja kao najvećeg matematičara Francuske, i da su njegove kolege sa Akademije govorile kako Laplace o svim naučnim pitanjima ima svoje misljenje. U tom isticanju svog značaja, medjutim, Laplace je bio u pravu. Pored astronomije i matematike, on se bavio i teorijom toplote (sa Lavoazijeom je pokazao da je disanje oblik sagorevanja), barometarskim pritiskom, pojavama plime i oseke, itd. On je zaista bio svestrani naučnik onog kalibra kakav svet do tada nije video.
Njegov rad u Kraljevskoj Artiljeriji mu je doneo poštovanje Napoleona koji ga je jednom prilikom (1799.) čak postavio za ministra unutrašnjih dela, ali ga je već posle 6 nedelja otpustio sa tog položaja s obrazloženjem da je sa sobom doneo duh infinitezimalnog u process vladavine.
Svoja naučna otkrića u astronomiji, Laplace je štampao u kapitalnom delu “Nebeska Mehanika” (Mechanique Celeste). U pitanju je delo od pet tomova, sa naslovima kao “Teorija Meseca”, koje je štampano tokom perioda od oko 25 godina, gde je predstavio novu nauku. Zanimljivo je da Mechanique Celeste nema ni jednu sliku ili grafik – otprilike kao kad bi neko štampao udžbenik Anatomije bez slika! Odgovarajući na tu primedbu, Laplace je rekao da je u pitanju nova nauka, matematička astronomija, pisana za ozbiljne ljude, i da su slike u njoj suvišne. Očevidno, u Laplasovo vreme, vizuelni faktor nije bio mnogo na ceni.
U današnje vreme, medjutim, taj faktor je nezaobilazan.
Godine 1949., tačno 200 godina posle Laplace-a, rodili su se braća blizanci Igor i Griška Bogdanov (na francuskom Bogdanoff), u regionu Gaskonje, u južnoj Francuskoj. Prema njihovim rečima, otac im je bio Rus, aristokratskog porekla, a majka Austrijanka. Obojica su studirali matematiku u Parizu, ali su kasnije prekinuli studije i posvetili se TV karijeri gde su vodili šou program posvećen nauci i naučnoj fantastici. Prvi od tih programa, Vreme X (Temps X) je bio veoma popularan u periodu 1979-1989. Publika se javljala u studio, postavljala pitanja o prirodi kosmosa, prirodi Boga, nastanku sveta, vazemaljcima, itd. Rečju i slikom, bilo je zabavno za gledaoce svih uzrasta, polova i zanimanja. Igor i Griška su bili šarmantni, mladi, lepi i pametni, i zanimljivo su govorili su o važnim i tajanstvenim naučnim, i ne baš naučnim, stvarima koje su svima privlačne na neki način. TV program koji su vodili imao je veliku gledanost, bio je svojevsrsna senzacija. Ženski deo gledališta je bio posebno očaran zgodnim i pametnim naučnicima i TV personama.
Igor i Griška Bogdanov 80-ih
Na vrhuncu svoje popularnosti, 1991. godine, braća Bogdanov objave knjigu Bog i Nauka (Dieu et la Science), koja je doživela veliki komercijalni uspeh i postala bestseler. Novine su pisale, kamere su škljocale, slika je išla u svet.
Medjutim, profesor astronomije Trinh Xuan Thuan, sa Univerziteta u Virdžiniji, ih optuži za plagijat – naime, on je 1988. bio objavio knjigu Tajna Melodija: Čovek je stvorio Kosmos, čije su osnovne ideje braća prosto preuzela i objavila u svojoj knjizi o Bogu i nauci.. Posle sudskih rasprava i svega što u takvim prilikama sledi, slučaj je namiren van suda (Bogdanovi su platili izvesnu sumu za odštetu).
Ubrzo zatim, braća odluče da se vrate svojim naučnim studijama, želeći da doktoriraju u oblasti koju su tako uspešno popularizovali. Godine, 1999., Griška stiče doktorat iz matematike (mada je prvobitno hteo da doktorira fiziku, ali je, po nalogu komisije, preradio tezu i izbacio fiziku iz nje) na univerzitetu u Dižonu. Dobio je najnižu prolaznu ocenu. Otprilike u isto vreme, Igor ne prodje na odbrani svoje teze, ali mu komisija ponudi da objavi tri naučna rada u priznatim naučnim časopisima, i da će mu onda priznati doktorat. Godine 2001. i 2002. braća Bogdanov uspevaju da objave 5 naučnih radova u priznatim časopisima, mada je i oko valjanosti tih radova bilo mnogo neodoumica, i Igor stekne željenu diplomu Univerziteta Burgundije. Neki od mentora su se kasnije predomislili oko ocene kvaliteta naučnog rada braće Bogdanov, ali njihove titule su ipak ostale. Na primer, jedan mentor je izjavio da su braća neumorno radila 10 godina bez finansijske nadoknade i da je pošteno da se taj rad nagradi diplomom, koja i nema baš neku vrednost ovih dana.
Braća Bogdanov su žurili da steknu diplome jer su na omotu svoje knjige o Bogu i nauci imali rečenicu da su obojica renomirani naučnici koji imaju doktorate. Godine 2004. objavljuju novu knjigu Pre Velikog Praska , gde izlažu svoja dalja razmišljanja o kosmosu i njegovom nastanku. Ta knjiga je izdata i kod nas.
U svakom slučaju, estradno-naučna karijera braće Bogdanov se nastavlja, dok se mnoge polemike oko vrednosti njihovih naučnih dostignuća vode. (Ove polemike, i čitav zaplet vezan za naučno-estradnu karijeru braće Bogdanov su, same za sebe, već kriminalistčki roman u malom, ali nemamo vremena da se u sve to upuštamo ovde). U glavnim naučnim krugovima sveta je njihov rad nepriznat, ali zato je njihova popularnost ostala.
Da bi se borili sa neminovnostima koje protok vremena donosi, braća Bogdanov posvećuju veliku pažnju svom mladalačkom izgledu i često posećuju plastične hirurge.
Igor i Griška Bogdanov 2010.
Intervju Griške Bogdanova, dat našim medijima 2007. godine, može da se pročita u tekstu Energija kao proces ključanja. Nedavno (8.11.2010), su braća Bogdanov ponovo gostovali u Beogradu, sa predavanjem Prva svetlost Univerzuma. Detalji mogu da se nadju ovde.
Dve stotine godina je prošlo od Laplasovog doba, do doba braće Bogdanov. Promenila se nauka, promenio se način prezentacije nauke. Laplas je isključio slike iz svojih naučnih traktata, braća Bogdanov su počela od slike – TV slike, da budemo precizni, ali ja nisam siguran koji je bolji način popularizacije nauke. Došlo je novo doba, i možda sa njim treba ići, bez osvrtanja, bez žaljenja i razmišljanja. . Možda je zaista uzaludno trošiti energiju u traganju za izgubljenim vremenom. Zato sam gore, na početku ovog teksta, dao kompjutersku rekonstrukciju Laplaceovog lika, prilagodjenu današnjem vremenu. The show must go on.