Gost autor| Literatura

Vilinska saga VI/4

mlekac RSS / 19.12.2010. u 16:50

Pa, da privedemo kraju i ovu glavu.

Autor je trenutno negde na slavama, ali je, naravno, poslao pozdrave svim svojim vernim čitaocima.

 

 

12222.jpg

Dok su odmicali hodnikom od Otolfove trpezarije, Frija primeti da se na Kjuovom čelu kupe graške znoja. Vilenjak je hodao uspravno, kao da ne oseća nikakvu bol zbog svojih slomljenih rebara.
Tamnokosa ga upita:
- Šta ti je trebala ona predstava sa sveštenikom, kada si ranjen i bilo bi ti mnogo bolje da si odmah posle dvoboja otišao? - - I da ostavim još jednu poteru za nama? -sa mukom progovori vilenjak - Sem toga, nisam smeo da pokažem svoju povredu, jer naši životi zavise samo od straha koji smo ostavili iza sebe. A hteo sam i da im nečim skrenem pažnju od Velmurdove predstave sa krstom. Tu smo imali i dosta sreće jer je onaj sveštenik retko velika kukavica, što ruku na srce, nema nikakve veze sa njegovom religijom. Lično sam viđao vrlo hrabre Hrišćane. Ljude koji bi sa osmehom krenuli u smrt, verujući u raj, kao vaši ratnici u Valhalu. Odine dragi, kako oni znaju da budu tvrdoglavi. Da smo naleteli na jednog takvog... Morao bih verovatno da uradim mnogo više, kako bih zaplašio prisutne. -
- Mislim da preteruješ. Posle Velmurdove pogibije, već su bili spremni da nas bez rasprave puste. Čula sam služavke kako se sašaptavaju, kada smo ušli u salu Jel' to onaj lepotan koji jednim udarcem obori konja? Šta će biti ako sada dohvati ove naše nesposobnjakoviće? Ma zašto ih lepo, ne nahrane i ne isprate, pre nego što neko nastrada? A, onda je Velmurd, zaista nastradao! - Ulete Un spretno imutirajuči glasove posluge.
Kju bi prijatno iznenađen plavušinom dobrom procenom situacije. Videlo se po njoj, da je tu bilo mnogo više pameti i pronicljivosti, nego što je Un bila spremna da javno pokaže. On joj se obrati, onako kao što se obraćao Friji:
- Vidiš, kada si pobednik, obično imaš više mogućnosi. Na tebi je da odabereš najbolju. Samo ljudi, koji retko pobeđuju, u takvim trenucima se zbune i odaberu prvu kao jedinu mogućnost. Mi, vilenjaci, ne spadamo u taj soj. -
- Dobro. Da li možeš da hodaš do štale? - zabrinuto upita Frija.
- Moraću, - kratko odgovori vilenjak.
- Kuda ćemo noćas? Svojevoljno napuštamo zamak. Sada ne možemo da pogazimo svoju reč, - umeša se praktična Un.
- Pa da, ti bi da noćas spavamo u visokim krevetima, na čistoj posteljini i da se pitamo kad će nam uleteti neki plaćeni ubica koga je unajmio onaj podmukli sveštenik, ili će nam banuti jedno dvadestak magaraca u čeličnom pletivu i odvesti nas da razgledamo erlovu salu za mučenje? Ne, hvala, ja bih radije da mirno odremam u šumi, - reče joj tamnokosa, koja je za protekla dva dana, već usvojila vilenjačko nepoverenje prema ljudima.
- Opet preterujete. Tebe bi, draga moja, Hagen najrađe odveo da razgledaš njegovu spavaču sobu. Ali, kako je navatao priličan zort od Kjua, sumnjam da bi imao tri čiste da to stvarno i pokuša. Mi sada u ovom zamku imamo veći autoritet od njega. Pogledaj samo, kako nam se svi sklanjaju sa puta, - odgovori joj ležerno plavuša, smatrajući da u pogledu procenjivanja namera muškaraca ima mnogo veće iskustvo nego Frija, kao i da se to samo po sebi podrazumeva.
Frija taman zausti da joj kaže, šta može da uradi sa debelim erlom, kad Kju prekinu ovu uzaludnu devojačku raspravu, koja je ozbiljno pretila da pređe granice pristojnosti:
- Kada smo bili pozvani kod Otolfa, već odavno je bila prošla polovina noći. Ako se uzme u obzir, koliko smo se tamo zadžali, i koliko će nam trebati da se spremimo za pokret, računam da će dotle već uveliko da bude svetlo. Pogledajte napolje. Počelo je da se razdanjuje. -
- To i nije toliko važno. Toror vidi i po noći. Na ravnom i širokom putu možemo da napredujemo skoro kao po svetlu. Ako ranije krenemo, imamo više mogućnost da izmaknemo eventualnoj poteri, jer mislim da se ove kukavice mnogo okuraže kad se nađu na svojim velikim konjima. - poče Un da se raspravlja na ravnoj nozi sa vilenjakom i Frijom.
Kju se osmehnu i pored bola u grudima, osećajući zadovoljstvo što se Un prisetila da ima mozak. Već odavno mu je išlo na živce to što je prepuštala da je vode kao ovcu, smatrajući njega i Friju za mnogo pametnije od sebe. Ne želeći da je zbog toga grubo pobije, on poče tražiti druga rešenja kako da joj saopšti, da potere neće ni biti.
- Potpuno si u pravu, ali zaboravljaš moje stanje. Ja se ne mogu brzo kretati sa ovakvom povredom. I moja moć zanemarivanja bola ima svoje granice. Sem toga, sumnjam da će ovi ljudi krenuti tako otvoreno za nama. U njihovim predanjima često se pominju vilenjaci, i posle ovog megdana, mislim da se niko neće usuditi da nas prati u šumu koja je naš elemenat. Mislim da ćemo, ako bez problema izađemo iz zamka, moći mirno da odšetamo. -
Frija je zamišljeno koračala uz njih i kada je Kju završio poslednju rečenicu, ona ih značajno pogleda i reče:
- Ima jedna stvar, koja bi trebalo da nas daleko više brine od mogučnosti da ovi bezveznjaci pojure za nama. Da su to rešili da urade, pokušali bi da nas pobiju još u trpezariji. Osnovna nevolja sada će nam biti Horg. Šta ćemo sa njim? Kju ga je jedva obuzdavao i dok je bio zdrav. Sada, ovako povređen, to sigurno neće moći. Nas dve nismo mnogo vešte sa konjima. Pa i da smo vešte, njega ni jedan od ovdašnjih nije uspeo da savlada i uzjaše, a mi bi trebalo da bežimo na njemu. Bojim se da će sa njim biti još mnogo nevolja. -
Kju je pogleda zapanjeno. On je zbog proteklih događaja, potpuno zaboravio jučerašnju kupovinu. Sada, se zaista, nalazio u glupoj situaciji. Nije mogao povesti konja, koga je veoma skupo platio. Zbog svoje rane. A, nije ga mogao poveriti ni jednoj devojci na staranje, jer bi tako ugrozio njen život. Osim toga, postavljalo se pitanje kako će se Horg složiti sa Tororom, pošto su obojica bili pastuvi.
Toror je imao, i pored svoje poslušnosti, vrlo eksplozivan temperament, kad su bile u pitanju konjske zađevice, a još nikad nije izgubio borbu. Tu su mu očito pomagale i njegove rasne karakteristike, jer on nje bio običan koj, vec potomak grla koje su podigli vilin odgajivači, koji su poboljšavali vrstu genetskim mućkama.
Što se Horga tiče, on je bio izuzetno krupan i besan konj. Niko se nije usuđivao da izvede protiv njega svog pastuva. Sudar njih dvojice mogao se završiti jedino smrću ili ozbiljnom povredom jednog od njih. Kju je do duše mogao jednom komandom da zaustavi Torora, ali pošto Horg beše veoma podmukao i surov protivnik, on nikako ne bi obuzdavao svog konja sa kojim je već dve godine delio dobro i zlo. Viljenjak još malo razmisli, pa reče:
- Čini mi se da je najpametnije da ga ostavimo u ovakvoj prilici. -
- Zar posle ovolikog zlata koje smo dali za njega? Ja ću ga, bogami, voditi. Pa makar mi to bilo poslednje u životu. - uzviknu Frija.
- Ona je potpuno u pravu - umeša se Un - Ako ga sada ostavimo, erlovi ljudi će primetiti da nešto nije u redu. Posumnjaće u našu slabost i eto ti potere na vratu. -
- Frija lutko, - pokuša sada nežnije Kju - pa šta ćemo nas dvoje da radimo, ako se tebi nešto desi? -
- Un bi se brzo snašla, a i tebi ne bi bilo loše, - reče tamnokosa mračno.
Un se ukoči. Kju opsova. Zatim, gotovo u glas, stadoše da je grde:
- Ovako nešto više nikada neću da čujem. Tvoju smrt ni jedno ni drugo ne bi sebi nikada oprostili. Stalno bi se međusobno okrivljavali i na kraju bi se verovatno razišli. Nikakvo zlato ne bi moglo da plati ni jednu dlaku sa tvoje glave. -
- Koliko puta treba da ti dokazujem svoju odanost? - zajeca Un - Malo li je bilo što sam zbog ljubavi prema tebi stigla na lomaču? Ja sam imala dobar život i verenika od velikog ugleda. Sve ovo mi nije ništa trebalo. Dođe mi da se ubijem, kada sumnjaš u iskrenost moje duše. One duše, koju sam pred Bogom izgubila zbog tebe. -
Frija pokuša da sve prikaže kao šalu, ali su njeni voljeni i dalje ostali besni. Un nastavi da jadikuje:
- Ti, koja si mi pričala o slobodumnosti i neobičnom životu svoje porodice, toliko da sam i ja počela da merim stvari njihovim aršinom, sada se ponašaš kao sebična, zavidljiva seljanka. -
Ako se Frija ikada u životi našla u goroj situaciji, bilo je to samo pre tri noći, dok je stajala na lomači. Ona ponovo pokuša da se opravda:
- Samo sam htela da kažem kako bi ste bili sasvim zgodan par da mene nema, pa sam se malo nespretno izrazila. Nisam mislila ništa zlobno. -
- Nisi mislila, samo si rekla. - hladno je opomenu Kju.
- Trebalo je da nadrasteš te ljudske slabosti, ako hoćeš da pripadaš vilinskom narodu. - ponov je ujede Un.
Frija se sada nakostreši. Okrenu se, žustro ih pogleda, pa reče:
- Šta sam rekla, rekla sam. Ipak ću voditi konja, jer mislim da neće biti nemiran ako bude nosio samo malo opreme. Moj život je u mojim rukama i ako mi se nešto desi poslednja želja mi je da se vi više ne rastajete. Toliko sam imala da vam kažem. -
Nekako u to vreme već stigoše pred konjušnicu zamka. Tamnokosa žustro uđe i poče pakovati stvari oštrim pokretima. Horg, koji je bio smešten u poseban boks, polude kad ugleda Kjua, pa se stade ćiftati i udarati o specijalno ojačanu ogradu. Ljuta kao guja, Frija ga umiri kišom udaraca drškom od vila. Kju htede da joj kaže da ne postupa kako treba, ali po njenom pogledu zaključi kako je bolje da ćuti. Odbacivši vile, devolka među gomilom opreme naslagane na polici uz kameni zid, pronađe izuzetno oštar, hunski đem, koji sa na krajevima završavao sa po dva ukrštena eksera. Dočepavši Horga za uvo sa suprotne strane, ona ga nabi u njegova razjapljena usta i spoji sa oglavom.
- Sada ćeš da ideš kao tromesečno jare, - nasmeja se ona konju zlobno.
Un izvede Torora iz boksa i dodade uzde vilenjaku koji ih prihvati sa zdrave strane. Plavuša ga osedla i natovari. U međuvremenu Frija izvede Horga. On zanjišta i poče da se propinje videvši Kjuovog konja ispred sebe, ali ga nekojiko snažnih trzaja uzdi smiriše. I Toror poče da reaguje. Vilenjak ga brzo stiša komandom i milovanjem.
Sada su mogli da krenu. Kju naredi Un da se popne na Torora, jer je priroda njegove povrede bila takva da mu je jahanje teško padalo. On krenu napred, a za njim na odstojanju tamnokosa sa konjem koji je poigravao i zanosio se u pobočni hod. Izašli su u kameno dvorište. Ono je u ovo doba bilo pusto i mirno. Nisu prošli ni polovinu puta prema kapiji, kad se na terasi pojavi Otolf. On doviknu Friji koja je za svojim prijateljima odmicala preko dvorišta:
- Devojko, kud ćeš sa tim konjem? -
Svo troje se trgnuše. Dvoumljenja nije bilo. Ljudi su ipak odlučili da ih pobiju u zamku. Kju šapnu Friji:
- Zadržavaj ga, dok ja pokušam da nađrm neko rešenje. Ako mu odmah predamo konja, optužiće nas za krađu ili nešto drugo. -
Frija izvuče iz bisaga pergamet sa ugovorom, i podigavši ga reče:
- On je moj! Kupila sam ga od tvojih konjušara i vodim ga sa sobom. Ovde stoji sve crno na belo. -
- Ne pitam te da li je tvoj. Nego, gde si se uputila sa njim? -
Baš ovoliko siledžisko ponašanje, od Otolfa Frija nije očekivala. Ona snizi glas i odgovori mu hladno:
- Nije običaj u našem rodu da ljudima otkrivamo pravac svog kretanja, pa makar oni bili i moćni gospodari kao ti. Sem toga, ako je konj moj, ja ga vodim sa sobom gde god hoću. To je po svakom pravu i zakonu. -
Kju se u međuvremenu odlučio šta mu je činiti kad izbije sukob. Prvom strelom će ubiti Hagen da izazove pometnju, zatim će sa sledeće dve, oboriti dvojcu stražara pored zatvorene kapije.To u subjektivnom vremenu može uraditi gotovo istovrmeno. Onda će trkom poslati devojke da je otvore, dok on bude pokušao da mačem zaustavi gonioce, bar dok njih dve ne umaknu na Tororu. Samo da ne bude strelaca na balkonu. Na svu sreću razjareni severnjaci uvek rađe pribegavaju maču i sekiri, nego tako suptilnom orižiju. Zato je Otolf morao prvi da umre.
Sa tom namerom, on se kao slučajno približi svom velikom luku, koji je bio zakačen za bisage.
- Dobro devojko, znaš li ti koji je to konj? -
- Horg! Bije prednjim. Bije zadnjim. Ujeda. - saopšti Frija sadržinu tablice na boksu.
- Znaš li da ga do sada niko nije uzjahao? Već je ubio dvojcu i povredio mnoge. -
- Znam. - lakonski odgovori tamnokosa.
- E, pa ja te ne mogu pustiti da odeš sa takvim konjem. To bi bilo gotovo ubistvo. Ne bih mogao da mirno spavam, ako znam da je taj demon pored tebe. - poče da je ubeđuje Hagen, odjednom promenivši svoj grubi nastup.
Frija ga umalo ne zapita da li se on to šali. Nije mogla da shvati da se on to brine o njenoj sudbini. Zaključila je da je to samo izgovor da dobije konja bez incidenta.
- I sada ćeš mi dobronamerno oduzeti konja? - zapita ona sarkastično.
- Ne, samo ću ga zameniti, - saopšti Otolf blago.
Kju odahnu i poče da izlazi iz subjektivnog vremena. Taj debeli morž se udvara. Un je zaista znala nepogrešivo da oceni muškarce. Barem one sopstvene rase.
- Sluge! - uzviknu erl - Dovedite mog konja! -
- Ali gospodaru, - promuca glavni konjušar, koji je upravo istrčao sa još nekolicinom iz jedne pobočne zgrade, već unapred obavešten da će hitno trebati erlu lično.
- Nikakvo "ali" - zagrme Hagen - Ko je ovde da sluša, ja ili ti, vucibatino? Nećeš ti meni davati savete šta ću da radim. -
Zapovednik štale ode trčećim korakom praćen još dvojcom. Otolf povika za njima:
- I da ste stavili na njega dobru opremu, inače ćete imati posla sa mnom, vi stari prevaranti. -
Trojka, na sredini dvorišta se između sebe, potpuno zbunjena najnovijim razvojem događaja. Frija reče, kako misli da će im uvaliti neku ragu. Kju je smatrao da je u pitanju bolestan konj, koji bi verovatno trebao da zarazi vilenjačke konje. Tu se nasmeja, jer su Totor i njegovi rođaci imuni na sve zarazne bolesti, kao i njihovi gospodari.
Un ne reče ništa, jer je ona, svojim instiktom ženke odavno uvidela Otolfovu naklonost. A činilo se da je i Frija, konačno, naslućuje. Međutim, ona nije htela da žuri sa zaključcima da ne bi ispala smešna.
Pojaviše se konjušari vodeći divnog belca. I ovaj konj je poigravao i očito bio pun snage.
Kju i devojke prekinuše sašaptavanje, da bi pogledali konja. Izgledao je prekrasno. Imao je ponosnije držanje od Horga i bio je još krupniji. Videlo se da može biti žestok kao i on.
- Samo da nije sa lošeg na gore, - tiho promrmlja Frija, dok mu se oprezno približavala.
Ali, na opšte izenađenje njenih prijatelja, čim mu je prišla, on položi glavu na njeno rame, očekujući maženje. Protrljala ga je malo između ušiju i počešala ga je po snežno beloj dlaci. Konj zarza od zadovoljstva. To još ništa nije dokazivalo. Glavno je bilo - kakav je za jahanje? Frija ga polako zaobiđe, dok ju je pratio glavom, pa oslonivši se šakama na okovane krajeve dubokog riterskog sedla, naskoči na njega. Belac to mirno podnese, ne pomerivši se sa mesta. Pošto nije imala mamuze, devojka poče da ga stiska nogama. Već na mali pritisak on lagano krenu, ubrzavajući hod. Ona poče da upravlja uzdama i obiđe dva kruga po dvorištu. Uvidevši kako se njime lako upravlja, prosto se plašila da ga oštrije potera, ne želeći da mu učini ništa nažao.
Baš u tom trenutku prođoše pored Horga. Ovaj se naglo prope, zanemarujući čak i oštar đem i poče da skače oko čoveka koji ga je hrabro držao za uzde. Njegov bes bio je strašan. Činilo se da su mu sve četiri noge neprestano u vazduhu. Nekoliko konjušara pritrča da pomogne svom drugu. Oni golim rukama zaustaviše podivljalu životinju. Pošto ga prosto svojim naletom nateraše da poklekne, dvojca ga uhvatiše za oglav i zapušiše mu nozdrve. Tako ga smiriše.
Na sve to, Frijin belac je samo uzmakao jedan korak, i ostao mirno da stoji, pažljivo posmatrajući šta se događa oko Horga.
Kju se za to vreme divio neustrašivosti običnih slugu. Ovi, naizgled tupi momci, koji ceo dan pljuckaju, dobacuju devojkama i širokim pokretima češu svoje intimne delove, bili su sposobni da učine dela ravna onima iz herojskih legendi. Bar kada su konji u pitanju. Vijenjak se sa pravom pitao vredi li plemenito poreklo baš toliko, koliko se priča.
Un jedva pročkilji kroz čvrsto stisnute oči. Već je u svojim mislima bila videla Friju izgaženu kopitama konja u borbi. Utvrdivši da se ništa nije dogodilo, ona glasno odahnu i nasloni se na Torora.
Frija potapša svog krotkog pastuva i obrati se erlu:
- Ovo je odličan konj. Bolji od svih koje sam dosada videla, Mislim da niste mogli da mi učinite veći poklon. -
- To nije poklon. Vi ste ga platili. - skromno će erl - To je bio moj borbeni konj, naučen da ako treba, bude miran na prijemu u kraljevskom dvoru, ali i da se snađe u borbi. Tako dobro grlo moje konjušnice odavno nisu odgajile. Dajem ga tebi jer je brz i pouzdan. Želim ti, kad god ga uzjašeš, da sa njim galopiraš u sreću. -
Frija ga pogleda, pomalo mazno, pa mu odgovori:
- Ti si dobar stari momak. Ova naša poseta je mogla i drugačije da prođe, da nije odmah došlo do verskih neslaganja. -
- Prva zapovest našeg Boga glasi: „Ja sam Gospod Bog tvoj i nemoj imati drugih bogova osim mene". Logično je da smo vaspitani da ne trpimo druge vere, a naročito ne one koje su naši stari napustili - pokuša da se opravda Otolf.
- I nemoj imati drugih bogova osim mene. Kakva sebičnost, kakav egomanijak - mrmljao je za sebe Kju, iznoseći svoja razmišljanja o Jehovi, ocu Isusa Hrista, kako je iz nekih dela naslutio da se zove Bog koga hrišćani ne imenuju. Njegov narod je to uvek zbunjivalo, kao i odnos njega i njegovog sina, koji nije bio, kao što bi se moglo očekivati, zaseban Bog. Činjenica da vernici mole oca, a imenuju sina, potpuno ih je sluđivala i vilenjaci su na kraju zaključili kako tu mora da se radi o nekim veoma čudnim porodičnim odnosima, kakvi su, verovatno, uobičajeni kod tih naroda sa jugoistoka, odakle je taj Bog i poticao. Kju se okenu u stranu i na silu prekide svoj tok misli, jer je znao da ga to nikuda ne vodi.
- Mislim da to nije tako rđav Bog, ali rđavi su ljudi koji ga od vajkada tumače, - reče Frija, da učini ustupak erlu Otolfu.
Debeljko se osmehnu i podiže ruku u znak pozdrava.
Frija krenu na čelu svoje grupe prema sada širom otvorenoj kapiji i okenuvši se u u sedlu doviknu mu:
- Zbogom erle Hagenu! Uvek ću se sećati ove večeri u tvom zamku. Naša naklonost je stara, jer Erik Krvavi je došao da pomogne tvom pretku i tako je nastala legenda o Meal-Durinu! -
- Ja bih da je što pre zaboravim - progunđa Kju dok su prolazili kroz kapiju kraj koje su stražari salutirali kopljima u počast, pa, verovatno Friji. Vilenjakova ruka i dalje je počivala na bolnim rebrima.
Pošto su se malo udaljili od zidina ona ga upita:
- Možeš li bar malo da jašeš? Glupo je da ovako milimo kad imamo retko dobre konje. -
- Mislim da je mač onog prokletnika povredio malo više nego samo kosti rebra, lomio sam ih i pre pa nisam osećao ovoliki bol. Upotrebiću jednu vrlo agresivnu vilenjačku metodu lečenja, samo da dobro zamaknemo u šumu. Zato glasam za jači, ali kraći bol. Zbog toga ćemo brzo jahati. - prosikta vilenjak kroz stisnute zube.
Frija se osmehnu i pomože mu da se popne na njenog ata. Uskoro daske drvenog mosta zabubnjaše ispod potkovanih kopita konja u trku i njih troje odjahaše u praskozorje.
- Eto, - dobaci Frija svojoj drugarici - ja sam sada mogla da imam jednog erla, što je mnogo bolja prilika od onog tvog pokojnog Repa. Ipak sam ga ostavila radi nas, i neću više ništa da slušam o nekakvoj tvojoj žrtvi. -
- Taj bi te zaista oženio. Celo veče buljio je u tebe kao tetreb. - reče Un kroz smeh.
- I to vrlo debeo tetreb. - zlobno je dopuni Kju.
- Uh, - udari se Frija po rukom čelu - zaboravila sam da pitam Otolfa kako se zove ovaj pastuv koga jašemo? -
- Gron! - mirno reče Kju - Primetio sam ga još dok smo čekali u štali. Tako mu je pisalo na boksu. -
Oni nastaviše da jašu niz pusti šumski put, Bili su malo umorni od svih noćašnjih uzbuđenja, ali hladan vazduh i rađanje novog dana krepili su ih. To je bilo ono što gotovo uvek vraća optimizam.
Na ovom mestu Otolf Hagen izašao je iz ove sage, i neće se više pojavljivati u njoj, a ni u bilo kojoj sledećoj. On za vilenjake više nikada neće biti važan.
 



Komentari (1)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

49 41 49 41 04:00 20.12.2010

Uzvrati pozdrav autoru

Posto mi je uglavnom meni poznat sa danasnjeg dana; jer me baba "tiranisala", sarmicama u vinovom, kupusovom listu, kupusnikom, ribljom corbom, ...

Posle cu ta citam, odo do frizidera.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana