Film| Literatura| Muzika

Sta smo dakle imali ... (Prvi deo)

Inner Party RSS / 21.12.2010. u 14:09
Jos jedna godina je za nama, konacno vise necu biti u decenijskoj nedoumici kako da nazivam '00 godine. Sada u opticaj ulaze Desete. Ne znam ko je kako prosao, ali dolazi decenija koju cemo siguran sam svi lakse preziveti nego ovu koja prolazi, ako ni zbog ceg drugog onda zato sto nema sanse da bude gora od minule dve od kojih je jedna ubijala ratovima i bedom a ona druga razocarenjima i beznadjem. Bice bolje neko vice, pa eto neka to danas budem makar samo ja ...
 
Elem, sta smo imali ove godine? Sledi moj izbor najbitnijih knjiga, albuma, TV serija, filmova, i cega sve ne sto se izdesavalo odlazece 2010. godine. Ovo je prvi deo pregleda ...
 
 
kicma_noci_banner.jpg 
 
KNJIGA
Kicma noci
Oto Oltvanji

Oto Oltvanji (1971, Novi Sad) je kao pisac tzv. pulp proze (kod nas se to nekada zvalo roto-roman) prve korake nacinio kao sesnaestogodisnjak u Dnevnikovoj ediciji X-100. Devedesetih je pisao za Politikin zabavnik, Huper, Neon i Vreme. U Srbiji je poznat i kao prevodilac, najvise u polju krimica i fantastike. Za Samizdat B92 izdaje od 2005. kada mu je izasao roman Crne cipele.

Uprkos cinjenici da Kicma noci ima vise od 500 strana - sto znaci da je ovo jedno od najambicioznijih zanrovskih dela u Srbiji - Oltvanji nas kao majstor krimi proze sa lakocom uvlaci u dinamicnu i akcijom nabijenu radnju i cvrsto drzi citaoca prikovanog uz knjigu. Roman odlikuje i genijalan - ali za citaoce kontroverzan - proces promene zanra. Iako pocinje kao krimi triler u drugoj polovini prica prerasta u fantastiku sa puno elemenata horora. Goran Skrobonja Kicmu Noci naziva slipstrim romanom, kao i romanom koji se ne prilagodjava prosecnom citaocu. U izgradnji svojilh likova  Oltvanji ima postmoderni i stripovski pristup - junaci su ujedno i heroji i antiheroji, dok antagonisti prerastaju u protagoniste. 

Tri licnosti koje zive u Srbiji bliske buducnosti - Oliver Novak, novinar popularnog i kontroverznog tabloida, Vanja Radenovic, ljuta i ogorcena policajka, i Milan Nikolic promiskuitetni taksista - srecu ubicu nadljudskih sposobnosti. Monstrum koji kao da nije sa ovog sveta ima jos jednu osobenost, iza sebe ostavlja samo leseve poznatih licnosti.. Beograd - nocu samo pusta metropola - postaje pozornica na kojoj se preplicu srpska sadasnjost i proslost, strasne narodne legende i mracne drzavne tajne. Ne samo da ubica poseduje natprirodne sposobnosti, on je predmet oko koga se otimaju korumpirane vladine sluzbe, vojska i policija, agresivni kic mediji, tajna drustva i ulicne krimi bande. Kicma noci je pulp proza najvisih kreativnih dometa i jedan od najmocnijih doprinosa savremenoj srpskoj fantastici.


170px-TheWalkingDeadPoster.jpg
  
TV SERIJA
The Walking Dead
AMC


Posle veoma uspesne britanske mini-serije Dead Set iz 2008. post-apokalipticni zombi horor se vraca na TV ekrane preko americke adaptacije popularnog strip serijala The Walking Dead. Iz pera majstora horora Frenka Darabonta (najpoznatiji je prema vrhunskim i nagradjivanim adaptacijama radova Stivena Kinga - The Shawshahk Redemption, Green Mile, The Mist) nam dolazi jos jedna prica o tome kako izgleda svet kojim vladaju horde zivih mrtvaca. Posle sest epizoda koje su cinile prvu sezonu, ova serija je postala najgledanija nova serija na americkom trzistu (3,6 miliona gledaoca izmedju 18 i 49 godina).

U uvodnom delu - koji kao da je inspirisan filmom 28 dana kasnije (2002) - americki serif (Endrju Linkoln) iz malog mesta u Kentakiju se budi iz kome da bi shvatio da se nalazi u praznoj bolnici i u napustenom gradicu kojim lutaju gladni zombiji. Ubrzo pronalazi nekolicinu prezivelih (Stiven Jeun, Sara Vejn Kalis koju znamo iz serije Prison Break, kao i Dzon Berntal kog znamo iz serije Law & Order) sa kojima krece u borbu protiv zivih mrtvaca i u potragu za odgovorima... 

Frenk Darabont je rezirao pilot epizodu (ostalih pet su rezirali drugi reziseri), a za vrhunske specijalne efekte ubijanja, krvi i mesa, kidanja i prozdiranja i trulezi (koji su naravno uzasno vazni kada se radi o zombi hororu) odradio je genije iz KNB grupe Greg Nikotero (odradio je gomilu horora pocevsi sa Day of the Dead i Evil Dead 2). U Srbiji je The Walking Dead (kao Okruzen mrtvima) isao na kablovskoj televiziji Fox Crime. Druga sezona ulazi u produkciju na prolece 2011.
 
 

deep.jpg

MUZIKA
He who saw the deep
I Like Trains


Engleski alternativni post-rock bend iz Lidsa I Like Trains je krajem ove godine izdao svoj drugi album He who saw the deep. Radi se o daljoj nadgradnji njihovog mracnog muzickog izraza u kojem kombinuju melanholicnu muziku zacinjenu Martinovim emotivnim baritonom sa tekstovima koji se bave istorijskom tematikom, tacnije bogatom istorijom Engleske - istorijskim dogadjajima (uzasnim tragedijama, cudnim anegdotama, zanimljivim licnostima...). Sva izdanja su im bila delimicno ili u celosti konceptualna, tako da je ovaj album inspirisan Epom o Gilgamesu (mada ovaj put ta inspirisanost nije tako direktna, ona se ovde samo nazire).

Album cini jedanaest pesama srednjeg tempa. Vec na drugoj numeri - "video singlu" A Father's Son - vidimo da se momci trude da nam ovaj put predstave i jednu melodicniju i skoro pop stranu svog stvaralastva. Na post-rock numeri Progress is a Snake elegicna atmosfera prerasta u gromoglasan gitarski krescendo utopljen u kanonadu bubnjeva. Centralno mesto na albumu zauzimaju osmominutna Sea of Regrets i sumorno predivna Broken Bones - uzvisene pesme o sasvim egzistencijalistickim temama kao sto su prolaznost, beznacajnost nasih zivota (za milion godina nase kosti ce biti necije gorivo) i potraga za istinom i saznanjima (sto se vise penjemo to je ambis ispod nas dublji).

Bend - koji se pise i kao iLiKETRAiNS- cine Gaj Banister (gitara i vokal), Alister Bovis (bas gitara i klavijature), Sajmon Fogal (bubnjevi) i Dejvid Martin (gitara i glavni vokal). Do danas su izdali jedan album - Elegies to lessons learned (2007.) i dva EP-ja Progress Reform (2006.) i The Christmas Tree Ship (2008). Iako nam i sada zvuce kao vesnici beznadja, tuge i ocaja I like Trains predstavljaju najbolju mogucu verziju modernog art rock benda - ne oblace se kao zene, nisu prepotentni prog-rock virtuozi, nisu "opskurni-radi-opskurnosti" eksperimentalci, niti su pateticni emocionalci. Oni su najblize onome sto bih nazvao rock and roll elitom koja stvara intelektualno podsticajnu i uzvisenu muziku. Mada to je i njihovo prokletstvo, jer je njihova publika ujedno i malobrojna i izuzetno zahtevna. Posto im je uspelo da je zadovolje svojim (u rock and roll-u najcesce u sudbinskim) drugim albumom - jasno je da je pred njima svetla buducnost. Ako u medjuvremenu ne pomru od gladi ili se ne raspadnu (bili su na Beggar's Banquet-u, ali su sada bez velikog izdavaca). U tom slucaju ce nam ostati u prelepom secanju ...


PS
Drugi deo za par dana - FILMOVI! 


Komentari (4)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

westvleteren westvleteren 14:28 21.12.2010

Serije

Svaka cast za izbor serije. Bas sam ovih dana trazio sta da pocnem da gledam nakon sto sam napokon odgledao sve tri sezone True Blood. Walking Dead mi deluje kao nesto bas po mom ukusu.




docsumann docsumann 17:04 21.12.2010

BAND

Younger Brother - definitivno !!!!

miloradkakmar miloradkakmar 11:50 22.12.2010

Meni

tvoj blog služi za nove spoznaje, za nova čitanja, gledanja i slušanja.
Zato sam i dao preporuku.
AlexDunja AlexDunja 12:03 22.12.2010

...

videla sam jednu epizodu serije koju preporučuješ...

ja ne volim horor,
ali mislim da je za ljubitelje pun pogodak.
uverljiva, dinamična...

što se literature tiče,
preporučujem frederika begbedea. kompletnog.
ja sam pala na njega. skroz.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana