Život| Životni stil

PRIBEŽIŠTA

razmisljam RSS / 21.12.2010. u 23:21

               Događa se ponekad da joj se dan prosto zgruša među prstima kao letnje mleko u plavoj šerpici na tufne i umesto da teče i peni i miriše, cepa se na mlitave krpe sa kojima ne zna šta bi. Ili joj se razbije u paramparčad izbačen iz ravnoteže nečim naizgled sasvim nevažnim, pa silno vreme mora da provede prebirajući krhotine u besmislenoj nadi da se mogu zalepiti jednim iznuđenim osmehom.
               Katkad se jednostavno zgužva do neprepoznatljivosti, poput odbačenog staniola i nokti joj se umore od pokušaja da ga ispravi i dovede u prvobitno stanje. Opet, po neki splasne poput kiselog testa u koje je umešena kockica bajatog kvasca, pa su svi pokušaji da ga premesi unapred osuđeni na propast. Ili se pak raspukne kao varljivi balon od sapunice ostavljajući joj na obrazima tragove koji neupućenima mogu da liče na suze.
               Gdekoji ume da joj visi nad glavom nalik goropadnom gradonosnom oblaku, pritiskajući joj ramena svojim naelektrisanim sivilom i čineći sve njene zelene kišobrane dobronamernosti krajnje nemoćnima. Ili se iscepka na nemušte fragmente koji lepršaju oko nje u nepovezanim jatima čineći svaki razgovor bespredmetnim.
               Neki joj tek lagano iscuri između trepavica nalik najsitnijoj peščanoj prašini ne ostavljajući za sobom ništa vredno pomena. Ili prosto ishlapi kao trag kišnih kapi na prozorskom oknu koje je tek ovlaš i nemarno dotakao zrak kasnopopodnevnog sunca.
               Po koji je nalik kući nakon što je nenajavljeni odžačar prilježno iščetkao dimnjake dok domaćica nije bila prisutna - na sve je navučena tanka skrama najfinijeg crnog ugljenog trunja i treba dobro zasukati rukave ne bi li se sve ponovo dovelo u red. Ili zaliči na nespretno ispušteno jaje čije se bledo žumance nemilice razliva po netom obrisanom podu. Otvori se kao rupa na čarapi i počne da se para i beži i raspada se naočigled a mali trrikovi poput bezbojnog laka za nokte ili u iglu pažljivo uvučene tanane niti trpeljivosti nisu ni od kakve pomoći. Obruši se iznenada kao ledenica sa krova okrenutog jugu i zabode joj se u samu srž spokojstva ostavljajući za sobom bolne iglice hladnoće...

               Budu takvi dani i prođu. Ali praznina i teskoba koju ostavljaju za sobom, napor da se prebrode, ostaju kao taman talog na dnu šoljice za kafu zamrljane otiscima prstiju koji izdajnički ukazuju na neispunjene želje i uzaludna nadanja i zato s večeri, kada konačno spusti glavu na jastuk, mora da privija lagane i prozirne obloge oko svake svoje uznemirene misli, pažljivo i sa puno strpljenja, ne bi li kako prizvala san.

               Zažmuri tek ovlaš i zamisli, recimo, belo.
               Pojavi se topoljak, visokih, vitkih, treperavih krošnji što neobuzdano otresaju sa sebe penaste čuperke bele vate koji se kovitlaju vazduhom zatomljujući zvuke i glavinjajući lagano u svim smerovima bez ikakvog drugog plana osim da nauče da lete. Posmatra ih kako lelujaju i zbunjuju pritajene paukove kojima se upliću u filigranski razapete mreže i razgaljuju ptice idejom o mekoći novonapravljenog gnezda i to joj donosi mir.
               Prizove u misli čitavo polje maslačka obelelo od čekanja vetra. Prizove i vetar, blag, tek povetarac, razvigor, sklon nestašlucima i sitnim nepodobštinama. Šapne mu nekoliko reči i posmatra kako se zatrčava među paperjaste lopte i rasejava ih u hiljade ushićenih srebrnastih zvezdica što se iznenada dižu i trepere nestrpljivo u nedvosmislenoj slutnji nekog budućeg klijanja.
               Priseti se neke noćne vožnje kroz šumu gde postoje samo mrak i svetlost farova koja ga cepa na dvoje i u njoj uhvaćene prve snežne pahulje koje se zaleću u staklo poput noćnih mušica i tope se na njemu a drum se gubi u tom kovitlacu beline i zvukovi nestaju i sve se nekako pretapa u potpun osećaj bezvremenosti i izmešteno je iz stvarnosti u neki predeo oslikan delićima trenutka, tek ovlaš nalik na čipku, ali uzbudljiv i jedinstven i potpuno opčinjavajući.

               Zažmuri tek ovlaš i zamisli, recimo, plavo.
               Pojavi se ruka. U ruci oblutak. Pred rukom mirna velika voda što miriše na dubinu i na nepoznato i na morskog konjica što jezdi među treperavim anemonama i krhkim koralima tražeći nove pašnjake. Oblutak preseče vazduh u širokom luku i svojim neminovnim padom poremeti staklasto glatku površinu. Ona stoji na obali bosih stopala ugrejanih glatkim kamenčićima i dugo i pomno posmatra krugove na vodi.
               Prizove opor miris trske. Žitkost barskog blata, bezglavo meškoljenje punoglavaca u natrulom plićaku, klepet rodinog kljuna u predvečerje, dok palacke počinju oštro da šume najavljujući reskost večeri, a brze senke lastavica uznemiravaju tihu mekoću vode. Ispred nje žute perunike intenzivno prkose zelenom i beli lokvanji plutaju dostojanstveno i svečano lagano prekriveni odsjajem dalekih oblaka. Srebrno pljusne ribica i vilin konjic na trenutak zaustavi svoj tanani let, a ona ćuti zagledana u tišinu i sanjari oprezno, zatečena lepotom.
               Prući se po livadi poleđuške. Savije ruke ispod glave, dopusti majčinoj dušici i hitrim zelenim skakavcima da joj se umrse u prste, punim plućima udiše mirise sveže pokošene treve koja još dobro pamti fijuk kose i stoga i dalje po malo podrhtava pod njom i zagleda se netremice pravo iznad sebe. Nestaju svi poznati oblici i može samo da pokuša da ih ponovo prizove u naslagama oblaka teranih visokim i dalekim vetrom koji se nikada ne spušta do tla. Prepušta se odgonetanju i lagano utapa svaku suvišnu misao u beskrajnom plavetnilu nad sobom.

               Zažmuri tek ovlaš i zamisli, recimo, crveno.
               Ravnica ogromna i široka i raskomoćena pod naherenom kapom nebeskom, po malo masnom od sve te crnice koju pokriva. I na njoj obris starog đerma sa ulubljenom bušnom kofom koja se njiše na njegovom izduženom, kvrgavom vratu. Nagoveštaj laganog škripanja. Trošna ograda bunara. Okvir slike od bagremlja raspuklog od belog cvetanja. Talasi žita. I u moru žutog i zlatnog, divlji makovi što izazivaju svojom neponovljivo upornom krhkošću. Zagledana u njih, oseća kako joj se srce pretvara u bulku.
               Priziva onaj poseban miris koji se širi iz crvene šerpenje sa belim tufnama dok se šećer peni i klobuča i mehuri se rasprskavaju u bojama duge ispuštajući nekakve pućkave, plopkaste tonove koji obećavaju naročito zadovoljstvo za znalačka nepca sladokusaca. I svo to blago se pažljivo sipa u malene tegle, brižljivo prekriva celofanom koji se pomno opkraja makazama da mu ne štrče krajevi i potom odlaže u police postavljene starim novinama i ukrašene trakama naročitog papira sa cik-cak rubovima oslikanim ružicama i pravljenim samo za tu namenu. Dugo pod jezikom zadržava sećanje na ukus slatkog od divljih jagoda.
               Natenane ulazi u vreli letnji dan. Pruža ruku i dodiruje grubu površinu lišća koje u jaru otpušta opor i nagorak miris. Razgrće ga i šakom obuhvata krupan, čvrst, zreo plod. Lagano ga otkida i prinosi ustima. Zagriza ga, on miriše na peteljku i još je topao od sunca i niz bradu joj curi gust crveni sok. Kroz glavu joj na tren proleće misao da nikada nije jela ništa ukusnije od tek ubranog paradajza.

               Zažmuri tek ovlaš i zamisli, recimo, sasvim novi dan.



Komentari (42)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mlekac mlekac 23:26 21.12.2010

Prva!



EDIT:
Samo da znas, procitala sam, ali, po obicaju, ne znam sta bih dopisala ovom tvom tananom tkanju. Prelepo!
razmisljam razmisljam 23:28 21.12.2010

Re: Prva!

'Ајд' сад на читање, док не смислим чиме да те наградим.

EDIT:
Не могу да верујем да си ти остала без текста! Свеједно, за прву, а ти ћеш знати зашто:

mlekac mlekac 23:47 21.12.2010

Re: Prva!

razmisljam
'Ајд' сад на читање, док не смислим чиме да те наградим.

EDIT:
Не могу да верујем да си ти остала без текста! Свеједно, за прву, а ти ћеш знати зашто:


Pa kad mi se sve sareni pred ocima!
A za ovo, hvala, mirise sve do ovde.

EDIT:
razmisljam razmisljam 00:26 22.12.2010

Re: Prva!

mirise sve do ovde


Јашта него мирише. То ми је и била намера.

Pa kad mi se sve sareni pred ocima!


Онда да додамо свету још мало боје:

mlekac mlekac 17:00 22.12.2010

Re: Prva!

Pazi cega se setih dok sam cekala bus i prevrtala po glavi odlomke tvoga teksta:
razmisljam razmisljam 19:05 22.12.2010

Re: Prva!

А пази до чега је мене довела твоја асоцијација док покушавам да приведем крају кандирање поморанџиних кора:

fedor18 fedor18 23:29 21.12.2010

Zavrsio

upravo ovaj film pred sasvim novi dan,a muzika je zaista upecatljiva,pa neka ide...
razmisljam razmisljam 23:56 21.12.2010

Re: Zavrsio

Прелеп избор, Федоре, заиста. Драго ми је што си решио да иде...
Добродошао.
Ево још једне старе лагане ствари да напуни једра за дугу пловидбу кроз ноћ до још једног новог дана:

kukusigameni kukusigameni 23:35 21.12.2010

...

Kad zazmuri, misli da je svuda oko nje mrak. A da li je?
razmisljam razmisljam 00:01 22.12.2010

Re: ...

Kad zazmuri, misli da je svuda oko nje mrak. A da li je?


Кад зажмури, ЗНА да је свуда око ње мрак. Али у том мраку, за праве познаваоце, има толико малих, притајерних, топлих светала. Само треба умети досегнути их.


mirelarado mirelarado 23:43 21.12.2010

Плаво

razmisljam
Zažmuri tek ovlaš i zamisli, recimo, plavo.


И моје прибежиште је плаво, мокро и слано: али негде далеко, на дебелом мору, кад се сунцобрани на плажи са које сам онамо допливала виде само као разнобојне тачкице. И још једно, двоструко плаво, дубље од сваког мора, али о њему не пишем...



А за ноћну смену, још једно уточиште:




razmisljam razmisljam 00:11 22.12.2010

Re: Плаво

Мирела,
моја су прибежишта тако разнородна и по бојама и по мирисима и по облицима и по укусима... И мала, тиха, ушушкана... Све зависи...
И ја волим то негде далеко, када смо сами бескрајна вода, бескрајно небо, бескрајно далеко сунце и сићушна ја. Тада сам најчешће у потпуном складу сама са собом и сасвим препуштена тренутку.

И још једно, двоструко плаво, дубље од сваког мора, али о њему не пишем...


О таквим уточиштима нема потребе писати ( она се подразумевају у ћутању ), а и по мало је непристојно, због свих оних који их можда немају.

Ноћна смена чека први тренутак зиме некако овако:

mirelarado mirelarado 01:13 22.12.2010

Re: Плаво

Ноћна смена чека први тренутак зиме


Пријатна музика, а први тренутак зиме уједно је и почетак њеног краја. Од сутра (данас) дан постаје дужи.
razmisljam razmisljam 01:58 22.12.2010

Re: Плаво

Пријатна музика, а први тренутак зиме уједно је и почетак њеног краја.


И тако можемо лагано да кренемо овом тихом улицом ка сасвим новом дану и потпуно свежем почетку:

Dr M Dr M 23:43 21.12.2010

Evo...



"Zažmuri tek ovlaš i zamisli, recimo, sasvim novi dan".

Zamisljam, razmisljam, posle ove, najduze noci u godini, sasvim novi dan koji pocinje da raste..
razmisljam razmisljam 00:16 22.12.2010

Re: Evo...

Zamisljam, razmisljam, posle ove, najduze noci u godini, sasvim novi dan koji pocinje da raste..


Тако лепа мисао dottore, поетична и обећавајућа.
За клијање новог времена:

shansona shansona 00:30 22.12.2010

zeleno

nekad mi se čini da smo odrasle u istom dvorištu...opet mi budiš sećanja bojama i mirisima vraćam se u letnje nedeljno popodne,lovimo leptire mrežama koje smo sami napravili,skupljamo ih u kutiju od šibica,i jedini zvuk koji se čuje prave njihova zarobljena krila.E tvoja priča odiše mirom takvog dana.Inspirišeš na lepo Razmišljalice
razmisljam razmisljam 00:57 22.12.2010

Re: zeleno

nekad mi se čini da smo odrasle u istom dvorištu...


А ко каже да нисмо, Шансона? То је наше заједничко двориште једног времена, једног безбрижног и ветропирастог начина живота, једног пажљивог и чулног дружења са читавим бескрајним светом који нас окружује...



Inspirišeš na lepo Razmišljalice


Хвала ти двоструко, за читаву ову реченицу и за то што си ,,усвојила'' надимак који ми је Микеле поклонио и који ми се ( Који пут ово понављам? ) тооолико допада.

P.S. Јеси ли се и ти борила са крпигузима на одећи? А види како лепо стоји овом лептиру...
loader loader 03:05 22.12.2010

Građa dana na percent način

Sasvim novi dan sastoji se od 7% starog dana,
53% tog, novog, trajućeg dana,
i
40% onoga što se zove slika o mogućoj ili željenoj bliskoj budućnosti.

Mis'im.. tako piše u priručniku


razmisljam razmisljam 03:22 22.12.2010

Re: Građa dana na percent način

Мним да Вам је тај приручник прилично тачан, mr.loader.
Мада, могло би се ту мало и анализирати...
Хоћу рећи, будимо се свакодневно са одређеним плановима, идејама, очекивањима од дана који је пред нама. Тако на почетку много већи проценат отпада на оно, како кажете
što se zove slika o mogućoj ili željenoj bliskoj budućnosti.
Како дан одмиче, односно траје, тако нас суочава са реалношћу и неретко тера по свом не обазирући се на нашу представу о томе како би требао да изгледа, и проценат се мења у његову корист...
Дакле, све је релативно, а ретко шта је релевантно.


loader loader 11:40 22.12.2010

Re: Građa dana na percent način

Drago mi je.. što razmišljate tako fluidno i ne date se ograničavati rešetkama ustaljenih matematičkih formula za izračunavanje sastava prošlog, sadašnjeg i narednog dana, koje je usvojilo Evropsko veće staraca prošle godine :)

. .
razmisljam razmisljam 13:49 22.12.2010

Re: Građa dana na percent način

Drago mi je.. što razmišljate tako fluidno i ne date se ograničavati rešetkama ustaljenih matematičkih formula za izračunavanje sastava prošlog, sadašnjeg i narednog dana, koje je usvojilo Evropsko veće staraca prošle godine :)


jasnaz jasnaz 08:58 22.12.2010

--

razmisljam razmisljam 13:53 22.12.2010

Re: --

Да, Јасна, нисам ни приметила да сам ишла трагом баш тих боја - бело, плаво, црвено... Могла сам додати још неку, или неку заборавити...

dali76 dali76 09:12 22.12.2010

tren

ucinilo mi se da ostavih komentar sad ga nema :)).
uplasi me ,visen e pamtim gde, znam spocetka bese, ona plava serpica sa bjelim tackicama . odvede me pravac do slavonskog sela. Onda se slike, njih bezbroj a opet u jednom trenu pred ocima smjenjuju. tek me zaustavi taj novi dan.
reci sto crtaju slike tako lako joas lakse za ruku povedu po prostranstvima secanja i uspomena.
prelijepo.
razmisljam razmisljam 14:00 22.12.2010

Re: tren

reci sto crtaju slike tako lako joas lakse za ruku povedu po prostranstvima secanja i uspomena.


Paučina sećanja, što lovi svaki dragoceni trenutak...



prelijepo.


Hvala.

I ono najvažnije: veeeliki pozdrav Maši.

bocvena bocvena 10:21 22.12.2010

Ljubičasto...


EDIT: mora još jedan srpski rege:)
razmisljam razmisljam 14:03 22.12.2010

Re: Ljubičasto...

Реге је...реге.
Прија.

miloradkakmar miloradkakmar 10:46 22.12.2010

Sinoć

pročitao i preporučio.
Očekivao sam da će novi dan doneti neku nepoznatu boju maslačka na površini vode ili u polju gde se mrse nečije kose i pre dodira pucketaju prsti na mesečini.
razmisljam razmisljam 14:08 22.12.2010

Re: Sinoć

Očekivao sam da će novi dan doneti neku nepoznatu boju maslačka na površini vode ili u polju gde se mrse nečije kose i pre dodira pucketaju prsti na mesečini.


Примисао зеленог у ноћи окупаној месечином уздрхталом од очекивања додира...



pročitao i preporučio



dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 16:00 22.12.2010

svojim pisanjem

ostavis me bez teksta, cujem samo ovu pesmu u pozadini...


mikele9 mikele9 18:01 22.12.2010

Re: svojim pisanjem

Prizove u misli čitavo polje maslačka obelelo od čekanja vetra. Prizove i vetar, blag, tek povetarac, razvigor, sklon nestašlucima i sitnim nepodobštinama




Osećam istinsko zadovoljstvo čitajući tvoje osećajnočipkastosamotvojne tekstove!
Briljiraš opet Razmišljalice
razmisljam razmisljam 19:14 22.12.2010

Re: svojim pisanjem

ДиИМ,
баш сам се питала где си док смо Млекац и ја договарале седење са Мариопан на оној клупи... За загревање на 'ладовини сам понудила шумадијски чај, али сам се у потаји надала да ћеш однекле ти да искрснеш са својим већ пословичним куваним вином. ( Зашто се нико није сетио смајлија који наздравља? )

svojim pisanjem
ostavis me bez teksta




Радујем се кад свратиш. У то име, још боја:




razmisljam razmisljam 19:25 22.12.2010

Re: svojim pisanjem

Osećam istinsko zadovoljstvo čitajući tvoje osećajnočipkastosamotvojne tekstove!
Briljiraš opet Razmišljalice


Још само да научим како да се изборим са свим тим комплиментима који ми и даље делују незаслужено. И немој ни покушавати да ме разувераваш, молим те, јер ћу само још више да упаднем у збун.
Какогод, ако ти тако кажеш, благодарим, и радује ме што си нашао бар мало задовољства након све оне горчине у твом тексту.

Сасвим посебно сачувано за тебе, а због воштаног цвета:



И да, нашао си баш то ,,моје'' поље. Погледај како маслачци лете:

Черевићан Черевићан 21:40 22.12.2010

надање

кљокнутом све чешће
прија кад зажмурим
живот ми прозвиждо
па нигде не журим

времена на претек
незнам штаћу сада
ко Ви* ме прозову
зар има још наада

да ће боје младости
колоритом својим
разлити се присетом
већ срозаним, мојим



састаВам, ms razmisljam*, маами читању, па неодолех коментару.
razmisljam razmisljam 23:38 22.12.2010

Re: надање

Поштовани гос'н Чер,
обрадовао ме је Ваш неодол мааму читања мога састава.
Добро дошли.
Од свег срца хвала на надахнутом Вам стиховном коментару.
И не брините за присете - искрсавају они изненада када их се најмање очекује. Само их треба забележити пре него што поново мину.
Будући да сте окружени пустињом, за промену, један поглед на нашу овдашњу равницу, само за Вас:


mariopan mariopan 00:24 23.12.2010

Re: надање

Baš filigranski izatkano
razmisljam razmisljam 00:45 23.12.2010

Re: надање

Baš filigranski izatkano


Хвала ти, Мариопан. То је један од мојих начина да пребродим ружне и непријатне дане...
Не може човек увек да поднесе баш све. Мора некада и да побегне, да се сакрије, да се повуче, не би ли се потом вратио јачи у ковитлаце свакодневнице.

Одмори очи ( и душу ) на овој тихој лепоти:

mariopan mariopan 19:03 23.12.2010

Re: надање

razmisljam
Baš filigranski izatkano


Хвала ти, Мариопан. То је један од мојих начина да пребродим ружне и непријатне дане...
Не може човек увек да поднесе баш све. Мора некада и да побегне, да се сакрије, да се повуче, не би ли се потом вратио јачи у ковитлаце свакодневнице.

Одмори очи ( и душу ) на овој тихој лепоти:


Hvala draga razmišljalice
Evo, ja opet došla po malo lepote, mira i harmonije
razmisljam razmisljam 19:32 23.12.2010

Re: надање

Evo, ja opet došla po malo lepote, mira i harmonije


Да не кваримо онда.



Иако нам сабирање резултата из одлазеће године не иде на руку, јер делују безнадежно, ред је показати мало добре воље и заронити у све наступајуће празнике са свом расположивом позитивном енергијом уз себе, ма колико то могло бити тешко.

Срећан ти пут, Мариопан, уживај са својима и врати нам се на клупу пуна топлих емоција.

razmišljalice




trener92 trener92 16:28 26.12.2010

Pribežište

kakvo mi je potrebno ,
je ovde ,
i uz ovakve boje

razmisljam razmisljam 00:50 28.12.2010

Re: Pribežište

Тренеру,
за почетак, теби једно вееелико и највеће извињење што ти овако касно одговарам. Ових дана ме ухватило свашта нешто и док сам се трудила да будем добра домаћица добрим гостима у својој правој кући, потпуно сам смела са ума да треба да проверим да ли је неки драги гост сврнуо и у ову моју виртуелну кућицу. Надам се да ми нећеш замерити.


Pribežište
kakvo mi je potrebno ,
je ovde ,
i uz ovakve boje


Свратила сам до твог прибежишта, поседела мало, отпловила низ црно-беле таласе клавира лагано и тихо, и свидело ми се, веома. Хвала ти што си ми дозволио приступ.

Да ти се нађе ( довољно је мало да га можеш спаковати између било које две ноте које ти остану у уху након слушања музике ), само за тебе једно сасвим посебно пусто острво ако ти икада понестане других прибежишта ( мада се искрено надам да неће бити потрбе за тим ):

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana