U Africi otkrivena nova vrsta: šumski slon! Kako je moguće prevideti čitavog slona? Svake godine se otkrivaju brojne nove vrste insekata, u proseku godišnje biva otkrivena jedna ili dve nove vrste ptica, ali gde se slon krio? U šumi? Ta, haj’te molim vas, pa šta rade ti naučnici?
Nova genetička istraživanja (2010) pokazuju da od mastodonata, mamuta i inih nisu preživele dve, već tri vrste! Jednu četvrtinu do jedne trećine svih slonova u Africi čine šumski slonovi (gore), do nedavna smatrani tek podvrstom afričkog slona, Loxodonta africana. Istraživanja sprovedena na Univerzitetu Vašington u Sent Luisu, SAD, sugerišu da imamo posla sa dve različite vrste, koje su svaka svojim putem posle pre 3,6 miliona godina. DNK lanac šumskog i savanskog slona se razlikuju manje od 2%, tj. manje nego čoveka i šimpanze, ali više nego lava i tigra. Predloženo je da savanski slon zadrži naučno ime Loxodonta africana, a šumski postane Loxodonta cyclotis.
Kakobilo, razlika izmedju dve Loxodonta vrste vidljiva je i golim okom - šumski su upola sitniji! Mužjaci su visoki do 2,8 m, nasuprot mužjacima savanskih slonova koji narastu i do 5 m; te teški do 3,5 t, nasuprot savanskim kod kojih mužjaci dosežu 6,3 tone. Takođe, šumski slonovi imaju manje i zaobljenije uši, te tanje i pravije kljove. Za razliku od rođaka iz savana, šumski slonovi ne formiraju velika krda – ili su usamljenici ili su u malim grupama.
Sve te razlike uslovljene su životom u gustim šumama basena Konga i zapadne Afrike. Šuma oskudeva hranom i sitan rast je bolja adaptacija. Takođe, krupan rast i velike kljove predstavljale bi problem pri kretanju. Šuma ima svoju mikroklimu (oko 25 C čitave godine) i nema potrebe za ušima kao termoregulatorima (izložen nemilosrdnom suncu, savanski slon koristi gustu mrežu kapilara u ušima da u njima hladi krv i spušta telesnu temperaturu). U savani velika krda štite mlade od lavova. U šumi, gde je solitarni leopard najveći predator, nema potrebe za zaštitom krda.
U prošlosti su Pigmeji lovili šumske slonove radi mesa, ali lov kopljem nije imao znatnijeg uticaja na brojnost životinja. Od 1960-ih se situacija vidno pogoršala jer su kompanije za preradu drveta otvorile puteve kroz dotle neprohodnu šumu i ohrabrile veliki broj nezaposlenih da kod njih traže posao. Mnogi nisu dobili posao i jedini izbor im je bio lovokrađa. Novootvoreni putevi su im olakšali pristup novim delovima šume, a kamioni koji prevoze drvo su ih prevozili sa ulovom (slonovi, gorile, šimpanze, drugi majmuni, antilope, ptice – sve se to jede) do najbliže raskrsnice, sela ili pijace. I drvne kompanije su zapošljavale lovokradice ili otkupljivale njihov plen za ishranu radnika. Do danas, ova se trgovina samo razbuktala.
Da tu ne bude kraj, lokalne prodavnice suvenira su krcate rukotvorinama od slonovače. Iako šumski slon ima manje kljove, one su tvrđe i, sa zanatskog stanovišta, kvalitetnije od kljova savanskog slona. Otuda su veoma tražene.
Neretko naoružane kalašnjikovima zaostalim iz brojnih građanskih ratova, lovokradice koriste naviku slonova da se okupljaju na čistinama, pa tokom noći upere reflektor u životinje i rafalnom paljbom pobiju sve.
Slon koji je dočekao XXI vek krijući se u šumi više se ne može osloniti samo na svoju veštinu u igri žmurke. Površina centralnoafričkih šuma izdata pod koncesiju međunarodnim drvnim kompanijama sada iznosi 13 miliona hektara. Usled seče drveta, raspoloživ životni prostor šumskih slonova sve se više skuplja. U najboljem slučaju, gledaju u sasvim neizvesnu budućnost.
Najzad, eksplozija ljudske populacije povećava pritisak na šume koje se obaraju i pale radi poljoprivrednog zemljišta koje će biti iscrpljeno za par godina samo da bi kiše sprale tlo, a novi deo šume bio uništen - i nepovratni proces se nastavlja.
Sa ovim problemima pokušavaju da se izbore World Wide Fund for Nature (WWF), Wildlife Conservation Society (WCS, u sastavu Njujorškog zoološkog društva), te ECOFAC (francuska organizacija koju finansira EU), koje podržavaju zaštitarske projekte u regionu. Zaštita šumskog slona ne leži samo u kreiranju novih nacionalnih parkova, već i u povećanom stepenu kontrole, te boljem upravljanju postojećim šumama.
Šumski slon Loxodonta cyclotis Fact File
Visina: 1,7 do 2,8 m (mužjak)
Težina: 1,2 do 3,5 t (mužjak)
Stanište: nizijske kišne šume centralne i zapadne Afrike
Način života: usamljenici ili u malim porodičnim grupama (majka sa jednim ili dva mladunca); ne okupljaju se u velika krda
Broj u divljini: 150.000 do 200.000 primeraka (najveći broj u Gabonu, 60.000)
Status: ugrožen
Savanski slon Loxodonta africana Fact File
Visina: 3 do 4 m (mužjak)
Težina: 4 do 6,3 t (mužjak)
Stanište: savane i otvoreni tereni Afrike
Način zivota: porodične grupe (par desetina primeraka) sačinjene od majke sa mladima predvođene starijom ženkom; mužjaci žive zasebno, u malim grupama; okupljaju se u velika krda (vise stotina jedinki)
Broj u divljini: 450.000 do 600.000 primeraka
Status: ugrožen (istočna i zapadna Afrika), ranjiv (južna Afrika)