Politika| Satira

Modeli razvoja

Boris Drenca RSS / 24.12.2010. u 07:54

Ministar zdravlja i predsednik Republike su, na sopstvenim primerima, pokazali kako bi moglo da se radi i upravlja Srbijom. Moram priznati da je model ministra zdravlja malo ekstremniji i  teže izvodljiv. Predsednikov je takav da bi se o njemu moglo ozbiljno razmisliti. Deluje kao da manje košta a ni operativci nisu uvozni. Bez ikakve zajedljivosti, želim da su obe hirurške operacije uspele i da pomenuti ljudi neće imati dalje komplikacije zbog kojih su i morali na operaciju.

Model prvi ili Ministarska brzina:

Verujem da nema mnogo ljudi u koji žive na ovoj teritoriji a koji se ne sećaju da je ministar zdravlja Srbije čim je čuo u zdravstvenoj instituciji, u okviru sistema koji vodi i reformiše već više od nekoliko godina, da se mora operisati, uskočio u automobil i otišao put Nemačke gde su mu neki lekari operisali kičmu.

Njegovo objašnjenje je da se tamo, u MinKen, primenjuje manje agresivna metoda koja omogućava brži oporavak i manji rizik. Na stranu to što sam postupak vodi do pitanja zbog čega se takvo što ne može raditi u resoru narečenog ministra i zbog čega postoje nikada istraženiili sankcionisani negativni primeri posledica u metoda domaćim bolnicama od kojih je ministar i pobegao.

No, metoda. O ovakvoj metodi se razgovaralo negde početkom 1999. u jednom novinarskom kružoku. Da li to beše u Prištini ili Beogradu, sada nije bitno ali svakako beše neposredno po «onom» referendumu. Zaključak je bio da kod naroda, sa ovih prostora, «na gomili» kolektivna inteligencija opada što je situacija kritičnija i što je luđa ideja koja mu se pokušava poturiti. To za rezultat ima prilično devastiranu zemlju sa sve neverovatnim «eminentnim stručnjacima» opšteg usmerenja koji tvrde da su izabrani da narod predstavljaju i vode. Na našu velku žalost određeni , većinski, porocenat stanovinštva se i ponaša kao da da su ti baš izabrani i da ih treba slušati. Sve to ima posledice u kojima živimo. Kao običaj je zadržano pljuckanje u pravcu tih izabranih po kafanama i , u skladu sa razvojem tehnologije , raznim internetskim forumima. (Evo ja sada).

Elem, metoda po modelu ministra: Raseliti kompletno stanovništvo Srbije, ali ne u grupama većimod 100 i po mogućstvu po rođačkoj liniji širom sveta. Dati im da rade ono što znaju i držati ih dalje od Srbije. Zauvek, bar one koji po odlasku iz Srbije imaju više od 14 godina. U Srbiju naseliti neki drugi narod. Da naprave od nje šta misle da može. Predlažem neke od Azijskih naroda. Bez ikakvih predrasuda. Trenutna demografska slika u svetu pokazuje da se jedino u tom delu sveta ne uništava zemlja da bi se trgovci bogatili na uvozu, hrane prvenstveno. Za deset godina , verujem od ove zemlje bi napravili poljoprivredno čudo, sa sve odgovarajućom infrastrukturom, koje bi koje hranilo sasvim pristojno, mnogostruko više ljudi nego što bi na teritoriji Srbija živelo.

Što se raseljenih stanovnika Srbije oni bi se manje više asimilovali u sredine u koje bi otišli. Selidba grupa od 100 ljudi po rođačkoj liniji bi doprinelo da budu prinuđeni da svoje potomstvo ne stvaraju u incestu već da se okrenu lokalnom stanovništvu. Što se dece mlađe od 14 godina pre odlaska tiče njima bi posle deset godina bilo dozvoljeno da u malim grupama studijski obilaze Srbiju i prenose znanja i «Srpski model razvoja» u sredine u kojima žive.

Loše strane modela:

Ne zna se ko bi ga finansirao
Ne zna se šta ko bi hteo da dođe ovde
Ne zna se ko bi bio spreman da rizikuje i primi nas


Model drugi ili Srpski skalpel u srpskim rukama

Vest od četvrtka bi mogla zvučati i ovako : SPS je prvi put posle Milana Milutinovića imao predsednika Republike. Slavica Đukić Dejanović je , makar nekoliko sati u četvrtak, 23. decembra 2010. godine bila VD predsednica Srbije . Boris Tadić, budući nekoliko sati pod anestezijom, nije bio u stanju da vodi državu. Iako neki zli jezici tvrde da nije baš uvek potrebna anestezija.

Sličan model za sređivanje situacije u Srbiji sam predlagao u već pominjanom razgovoru 1999. Dozvoliti stanovištvu Srbije i onima koji se izdaju za «eminentne stručnjake», iako ne sporim da takvih zaista ima, da rade svoj posao. Ali, veliko ALI, po pravilima i nadzorom nekoga iz inostranstva. Predsednik nam je pokazao da kako do toga doći. Iznajmi se (u njegovom slučaju stranac je bio tu za sopstvenu referencu kao volonter) dobar tehničar sa dobrim prethodnim referencama da dođe i nadgleda šta ovi lokalni mogu da urade pod njegovim nadzorom. Makar i ne zaprljao ruke i ne pomerio končić on će se hvaliti kako je lečio predsednika države, geografski, u Evropi. Njegov marketing nas ne interesuje. dokle god je posao dobro obavljen i noga radi.

Ukoliko bi se uvezlo nešto stručnjaka i dala im se vlast nad onima koji su kao predstavnici naroda da ih usmeravaju, štroje i udaraju po ušima kada god bi nešto da prčkaju, zbudže ili ušeme, moglo bi se u nekom razumnom vremenskom roku urediti stanje u Srbiji. Moja ideja je bila, ako se dobro sećam, da na čelo Srbije kao supervizor ili vrhovni vođa iz senke dođe tada mi drag čovek Karlos Vestendorp. Od BiH je napravio Vestendorpiju i to je počinjalo da liči na državu. Šteta što mu je istekao mandat. Ovde mu ne bih dao da ide dok ne završi posao. Bilojekod njega dosta dobrih poteza. Sviđalo mise njegovopoimanje demokratije. Često veoma slično balkanskim poimanjima. Znači ako neki političar počene da budalesa, može biti izabran i sa 117% glasova, smenjen je i zabranjeno mu je da se ubuduće kandiduje. Pošteno. Politikom bi, makar prividno, trebalo da se bave ljudi koji znaju šta govore i kakve posledice mogu izazvati.

I uvek će se naći grupa ljudi kojima će normalna pravila odgovarati i koji će rado asistirati.

Dobre strane «srpskog skalpela»:

Malo košta i verovatno ima onih koji bi to finansirali iz inostranstva
Manje ljudi se zaista seli
Malo mentalnog provetravnje kolektivnog mentalnog sklopa
Relativno kratko traje (cenim desetak godina)
Ostao bi kadar sposoban da nastavi sa razumom (iako kada pogledam ka Bosni)

Loše strane «srpskog skalpela»

Uvek ima onih koji bi pravili zavere (Oni što smatrajuda je bolje nemati mozga i biti ponosan nego uraditi nešto, makar i uz uvozni mozak)
Neki gubitak identiteta bi se pominjao



Komentari (3)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

stopalo stopalo 08:31 24.12.2010

a recimo

stecajni upravnik iz nemacke?

btw: prvi
Boris Drenca Boris Drenca 08:39 24.12.2010

Re: a recimo

Nije loša ideja..Nemačka medicina je najbolja...a svakako bi neke stvari trebalo prvo polečiti
Oljacat Oljacat 21:52 24.12.2010

Dakle apsolutno fenomenalno

Ja ću ovu tvoju rečencu morati da koristim

kod naroda, sa ovih prostora, «na gomili» kolektivna inteligencija opada što je situacija kritičnija i što je luđa ideja koja mu se pokušava poturiti

genijalno rečeno!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana