GOST AUTOR: St.Jepan
ILUSTRACIJA: Srđan Đile Marković
ANTRFILE:
Srbija je moralno posrnula, nitkovluk je u Srbiji cool, i upravo to je ono što Srbiji ne da da mrdne. Moralni preporod je preduslov, sve drugo će samo sobom.
A kako do moralnog preporoda?
Pa terorom! Sistematskim terorom koji su zapadnjaci itekako osetili.
PROLOG:
Početkom januara, „Politika“ mi je predložila da za rubriku „Šta da se radi“ napišem tekst na temu „Šta Srbija prvo treba da resi u 2010. godini".
To što sam tada napisao, bojim se, postaje vanvremeno.
Kao u “Danu mrmota”, ladno bih i za narednu godinu napisao isto.
Jer je sve isto, pa i još “istije”, s tim što je posvemašnji nitkovluk još “transparentniji”.
Ovaj dramolet čine autentični mejlovi koje sam povodom rečenog teksta izmenio sa urednikom “Politike” i sa dve prijateljice novinarke (kraćenja obeležena tačkicama).
--------------------------------------------------------------------
LICA (po redosledu pojavljivanja):
BRANISLAV - urednik „Politike“
STJEPAN - bloger na seecult portalu
VESNA – nova Stjepanova prijateljica, novinarka
LJILJA - stara Stjepanova prijateljica, novinarka
---------------------------------------------------------------------
Branislav to Stjepan:
postovani gospodine mimica, da li bi vam odgovaralo da napisete za politikinu rubriku ,,sta da se radi" tekst na temu: ,,sta srbija prvo treba da resi u 2010. godini"… šta vi mislite, sta bi srbija prvo trebalo da uradi u ovoj godini, odnosno sta bi ovdasnje drustvo prvo trebalo kod sebe da promeni… da i vas zanima da napisete jedan takav tekst… do 4000 karaktera…
Stjepan to Vesna:
Vesna, evo vam forvard mejla od urednika “Politike”
Sta mislite, jel’ da napisem?
Vesna to Stjepan:
odlicno, vas blog je ocigledno citan.
napisite ono sto vam prvo padne na pamet, tako je najlakse
i ne treba to da bude forma novinarskog teksta, pisite onako kako pisete
pitajte i za honorar, mislim da oni sve placaju
Stjepan to Vesna:
OK, ali ako napisem, zahtevacu da budem potpisan kao bloger na www.seecult.org
Stjepan to Branislav:
Svakako cu se potruditi da to napisem.
Branislav to Stjepan:
vi to napisite na svoj nacin, znaci bez opterecenja ovim tekstovima koji su objavljeni. pozdrav br.
Vesna to Stjepan:
sta bi? jeste li mu odgovorili?
ne znam sta ste smislili, jer ima tu milion stvari koje treba uraditi...
ja mislim da je pre svega potrebna promena vrednosnog sistema, ukljucujuci departizaciju celog drustva.
Stjepan to Vesna:
Sto reko Vuk Brankovic, "dapace nevjerojatno!"
Pa upravo to je ono sto mi je prvo palo na pamet.
Srbija je pre svega moralno posrnula, nitkovluk je u Srbiji cool, i upravo to je ono što Srbiji ne da da mrdne.
Moralni preporod je preduslov, sve drugo će samo sobom.
A kako do moralnog preporoda?
Pa terorom! Sistematskim terorom koji su zapadnjaci itekako osetili.
Ako si ukrao jabuku, odmah si zavrtao rukav, znao si da ce ti ruka pod sekiru neizostavno, ako si se ponasao mimo sveta, znao si da ti spremaju velicanstvenu lomacu… To im je vec upisano u genetski kod.
Uljudjenost i "postenje" zapadnjaka, zasniva se iskljhucivo na atavistickom strahu od od usekanija, torture, lomača….
Kad se radi o teroru, najbitnija je sistematicnost, doslednost, neizostavnost...
I ovde je, dabome, bilo terora, nepojamnog, ali hirovitog, incidentualnog, nesistematicnog, pa dakle i nedovoljno vaspitno učinkovitog.
Novi zakon o saobracaju tu je dobar pocetak, ali moralo bi radikalnije.
Na primer, za nepojamni nitkovluk voznje u zutoj traci predlazem ovakvu mandatnu kaznu:
“Hocete, gospodine molim, izaci iz vozila…, kleknite, molim. ovde..., taaako… izvinite, hoćete samo malo glavu…, ma pognite je covece…, dobro je tako… beng!”
Samo jedan slučaj, pa makar I lažiran, ali dobro “medijsi pokriven”, bio bi dovoljan.
Vesna to Stjepan:
hahahha, pa vi biste ponovo uveli dusanov zakonik :)
dobro mi deluje ovaj koncept, samo nastavite :)
Stjepan to Vesna:
Ih, Dusanov, Stjepanov! :)
Stjepan to Vesna:
Vesna, ja nakuck’o (attach).
Molim vas, kao i uvek, za nabrutalniji sud.
Vesna to Stjepan:
Odlican je. Mora samo da se skrati malo, jer ima vise od 4.000 karaktera.
Gledam sad nesto na TV, pa kad se zavrsi poslacu komentar
Stjepan to Vesna:
Danas bio na nicim izazvanom i potpuno nezasluzenom, kraljevskom rucku kod Save (corba, exelantan tartar biftek, kolaci...)
Ako tekst ista valja, valja zbog tog ugodjaja.
Ako je zestok, to je od one gomile sirove mesine
Apoliner se, kazu, u nekom pariskom restoranu najbestidnije obzderavao, vicuci pritom da mora zbog talenta.
Vesna to Stjepan:
u attachmentu imate komentar.
inace, tekst je skroz ok - ima ozbiljnu poentu, a citljiv je, i u vasem je stilu...
naslov jedino mozda treba bolji., mada moze i ovaj da ostane. u tekstu je to cool ok, ali mi u naslovu deluje nekako omeksavajuce ili neozbiljno
(Radni naslov je bio “Nitkovluk nije cool” – prim. S.M.)
Stjepan to Branislav:
Evo, nakuckah.
Sami ste trazili da ja to na svoj nacin..
Pozdrav, S..
-------------------------
NITKOVLUK
Najveći problem Srbije - nitkovluk
Nitkovluk sve obesmisli, svakog obeshrabri.
Dok se ne otrese nitkovluka i temeljno se ne upristoji, Srbija neće nikamo.
Na tome dakle, najpre treba da se poradi, ostalo će već samo sobom.
Država mora da stvori takvo okruženje u kojem nitkovluk više neće biti “cool”, nego će ga svi snažno prezirati i šutirati onamo gde mu je oduvek mesto.
Pre svega, treba se manuti mistifikacija - nije pametno nitkovluku tepati.
U tom smislu, trebalo bi insistovati na izvesnim lakšim jezičkim korekcijama. Na primer, ono što se iz milošte naziva nelikvidnošću, od sada prostodušno nazivati pljačkom, a robu koja nije isplaćena dobavljaču - kradenom robom.
U pristojnom svetu, to ne samo da se tako nazivlje, već se tako i tretira. Tamo “nelikvidno” preduzeće smesta likvidiraju, a direktora, ako ga već negde ne strpaju, iz pristojnog društva za navek isključuju.
Pristojnost nije samo ono - viljušku u levu, nož u desnu, mada ni to nije bez značaja. Pristojnost je pre svega duboko usadjeni refleks koji čini da u magnovenju odnekud znamo šta se neizostavno mora, šta se pak, nipošto ne sme.
Ne sme, na primer, Država da se stavlja u službu tajkunskih interesa, ne tako otvoreno i iskeženo. Ne priliči joj da nekom gazdi rasčišćava prostor za njegov real estate biznis. Nije pristojno to što radikalno ukida stanogradnju, sve dok taj gazda ne rasproda i poslednji od milion bestidno precenjenih kvadrata koje je bagatelno sazidao negde iza buvljaka.
Prošlog leta, naime, kad je počeo da ih prodaje, na brzinu je izglasan novi zakon o izgradnji, i od tada u Beogradu nije izdata ni jedna jedina građevinska dozvola, a sve urbanističke su poništene.
Još je nepristojnije što taj tajkunski 300-posto biznis Država pomaže subvencionišući (narodnim parama) kredite kojima se stanovi mogu pazariti isključivo kod Gazde. Građani, šta će, moraju da mu plate baš ponositu cenu, jer keša nemaju, a tim kreditom nije moguće kupiti ništa drugo.
Ali Gazdi svaka čast, može mu se! Ima čovek pravo da finansira koga hoće, i nije lud da odbija protivusluge. Država je ta kojoj zameram i koja s tim služinjčenjem mora smesta da prestane.
Stvarno ne znam biva li to igde, sem ovde, a najverovatnije, jer od istog smo "štofa”, i u Regionu.
A upravo u tom “štofu” je ključ. Zovu ga i mentalitetom. Sve se ovde njime pravda, svaka nepodopština i podlost. To mu dođe kao neki samoproklamovani imunitet. Čini što ti drago, nisi kriv, kriv je mentalitet.
Znači, kad nešto malo zabrljaš, na primer skenjaš naše jedine živote, ne budi slabić i nipošto ne priznaj grešku, a naročito, ne izvinjavaj se nikome, nego zavali, zvekni, falsifikuj… Svi će te onda, moćnog, obožavati.
Eto, ne treba nama tuđi rasizam, imamo mi auto-rasizam.
Mada, ruku na srce, ni ta auto-rasistička nije sasvim bez osnova. Samo što rečeni “mentalitet” nije ni Bogom dan, niti je za svagda dan. Itekako se može menjati, pa i munjevito menjati.
Treba tu samo nešto prosvećenog apsolutizma i, dabome, prosvećenog terora. Evropa ga je itekako upoznala. Zato, i samo zato je pristojna.
A ja sam tu paradigma. Nekada sam svoje kršine zlikovački parkirao gde god bi mi se učinilo da će im biti lepo. A onda - bilo je to nekako iznenada - i u Beogradu je okrenulo na tvrdo. Jedno pet-šet puta nemilosno mi odneše prometalo, pa sam uvek iznova morao da mozgam vredi li, zaboga, ta moja olinjala mečka više od otkupnine? Zato, i samo zato sam sada i ja pristojan, pa k’o neki Nemac, kružim, kružim, kružim…
Branislav to Stjepan:
stigao tekst, obavezno objavljujemo i fotografiju autora. molim vas posaljite i fotografiju. pozdrav b.radivojsa
Stjepan to Vesna:
Poslao, dobio odgovor, valjda pozitivan.
"stigao tekst, obavezno objavljujemo i fotografiju autora. molim vas posaljite i fotografiju. pozdrav b.radivojsa"
A zar vam nije cudno sto je Politika to prihvatila?
Mada, s njima se, videli smo, nikad ne zna.
Vesna to Stjepan:
pa pozitivan je odgovor, cim trazi i fotku.
jeste malo cudno sto su prihvatili. ali znam i iz iskustva da su analiticari ili tzv. komentatori u deficitu i da su novinari/urednici primorani da stalno zovu jedne te iste, a potpuno je jasno ko je kojoj stranci naklonjen, pa to gubi smisao. uredniku se verovatno svidelo to sto pisete, pa ste mu dosli kao poruceni, jer ste sveza krv. ja verujem da ce objaviti, ipak su oni stara skola :)
Stjepan to Branislav:
Onaj tekstil skratio sam na oko 3700 karaktera.
Da posaljem?
Ili je za Politiku sve to ipak previse karakterno?
Branislav to Stjepan:
posaljite. br
Stjepan to Branislav:
Iz vaseg jucerasnjeg mejla, zakljucio sam da cete tekst objaviti.
Jesam li u pravu?
Branislav to Stjepan:
prazan reply
Branislav to Stjepan:
ok, pozdrav br
Stjepan to Branislav (sutradan):
Ako tekst iz zbilo kojeg razloga ne moze biti objavljen, ne treba da vam bude neprijatno, razumecu, znam da u velikoj novini uvek odlucuje vise ljudi.
Cude me, ipak, dve stvari:
1. zasto mi to niste javili
2. ako ste bacili pogled na moj blog, a verovatno jeste, kako ste od mene mogli da ocekujete bitno drugaciji tekst.
Branislav to Stjepan:
Izvinite gospodine mimica ne znam o cemu govorite. juce ste mi javili da cete mi jutros poslati skraćenu verziju vaseg teksta. nije do mene stigla. ako postoji neki problem u mejl komunikaciji javite...
Stjepan to Branislav:
Valjda Hotmail zabrljao, ok, evo teksta opet.
Stjepan to Ljilja:
Poslao "Politici" onaj tekst koji sam ti pominjao (attach).
Ako ga oni nece, sta mislis ko bi hteo?
Ljilja to Stjepan:
Daj im malo vremena, sporo misle! Ali to sto sto si na listi cekanja zaista ne znaci da nece da objave.Vole tako da krcckaju, toboz „vagaju” i premisljaju.
Ako oni nece, verovatno DANAS - hoce.
Branislav to Stjepan:
Na zalost, gospodine mimica, necemo objaviti vas tekst. primedba je sledeca: ne mozemo da tvrdimo i optuzujemo nekoga bez dokaza. a dokazati ono sto vi tvrdite je zaista tesko... izvinjavam vam se, zaista b.radivojsa
Stjepan to Branislav:
OK, to je vasa odluka, uvazavam.
Cudi me, ipak, da ste od mene ocekivali drugaciji tekst
To što sam napisao, bazira na sledecim cinjenicama:
1. od izglasavanja novog zakona o izgradnji, dakle od proslog leta, nije izdata ni jedna jedina gradjevinska dozvola, a sve urbanisticke su ponistene. Urbanisticke dozvole su, naime, ukinute (sada se zovu lokacijskim dozvolama, ali ni jedna jos nije izdata, jer je zakon nejasan, a tumacenje se ni ne nazire).
Ako ste novinar, istrazite slucaj :)
2. subvencionisanim stambenim kreditina stanove je moguce kupiti jedino od Gazde (krediti vaze samo za nove stanove, a zbog ukidanja stanogradnje, jedino ih on sada ima). Uostalom pogledajte forume.
Ako ste novinar, istrazite slucaj :).
3. Maxi po defaultu ne placa dobavljacima, to je notorna cinjenica.
Ako ste novinar, istrazite slucaj :)
Nista, tekst cu objaviti na drugom mestu, dabome uz celu istoriju "slučaja ".
Sada vam je, nadam se, jasnije zasto sam insistovao na onom "bloger" u potpisu (ovo se odnosi na jedan raniji tekst, prim. S.M.). Blog je u Srbiji poslednje mesto gde se moze pisati casno i nekorumprano.
Stjepan to Vesna:
Pogledajte forvard danasnje prepiske sa Radivojsom.
Vesna to Stjepan:
bas mi zao - kao da je moj. nadala sam se da ce pustiti.
ne razumem sta je ocekivao stvarno? jos je trazio da pisete kao na blogu.
cujemo se kasnije,
poz, v.
Stjepan to Vesna:
Nema veze, eto nama jednoga novoga bloga!
Ma sta jednoga, dva nova bloga!
Drugi ce biti prepiska sa Radivojsom (skracena), a dopunicu je mozda prepiskom koju sam povodom teksta ucinio sa jos po nekim. Blogovi bi bili povezani ukrstenim linkovima.
Razume se, ocekujem vase dopustenje da objavim i vase mejlice.
Imam i naslov tog dokumentarnog bloga: "MAILtretiranje”
Stjepan to Ljilja:
Pogledaj forvard mejlica "Politike".
Ljilja to Stjepan:
Zapanjena sam, cinilo mi se da bar u toj - tako profilisanoj rubrici imaju malo vise stila i profesionalne, i svake druge CASTI.(naravno da on ne odlucuje sam,vec ga isturaju kao veznog i toboz samostalnog igraca). Da ne pominjem da je njemu to sve poznato, ma ne mora ni da istrazuje „kao novinar”..Lepu si definiciju dao u naslovu price i u onoj jednoj reci.
Nego, nesto mislim mora to sve da nekako prestane, ili ce se - u protivnom -obistiniti „Majanski kalendar”?!.
-----------------------------------------------------------------------
EPILOG:
Stjepan to Branislav (par dana kasnije)
Sinoc na B92 dugacak prilog o ukidanju stanogradnje u Srbiji.
U potpunosti potvrdjeni svi moji "tesko dokazivi" navodi.
…"Politika" bi mogla malo vise da se pozabavi istrazivackim novinarstvom, inace ce opet nistrmo. A dobro je krenula...
...Pa "nelikvidnost" je, prema anketi medju privrednicima, najozbiljniji restriktivni faktor srpske privrede...
...To je kao kad bi vam se neko hvalio novim mobilnim od 300 evra, a duguje vam vec odavno 200. Meni se desilo. Jednako kao sto mi se desilo da mi poniste urbanisticku dozvolu izdatu letos, mada na njoj pise da vazi godinu dana.
…Zar "Politika" nema kurazi da ukaže na najrealniji problem Srbije, zapravo na cudovisni, potpuno abolirani nitkovluk?
P.S.
Izgubio sam kisobran od neprocenjive emotivne vrednosti.
Da li bi se "Politika" usudila da tim povodom objavi moj mali oglas?
----------------------------
A evo, pre neki dan, dakle krajem decembra 2010, u Dveniku b92 čujem da je gradjevinska industrija u Srbiji konačno nokautirana – četri stotine gradjevinskih preduzeća bankrotiralo, gomila radnika otpušteno, najavljuju se nova otpuštanja… Eto, Gazda zamislio profit od 300 posto, ima da bude 300 posto, pa makar se sve urušilo. Da je samo uspeo da se nekako pomiri sa 200 posto (u svetu se profit preko 5 - 6 posto smatra nepristojnim), možda bi one svoje sklepaćine iza Buvljaka, već prodao, pa bi Srbija mogla da odahne. Mada, kad bolje razmislim, tih 300 posto teško da je zaista 300 posto, verovatno je znatno više posto, jer opšte je poznato i svi to to poštuju, da plačanje dobavlajčima Gazdu deprimira, da firme kojima duguje propadaju i radnici ostaju plata, da su mu političari i sudije služinčad, a večina urednika potrčci, pa zašto bi onda plačao tu nekakve gradjevinare?
BTW, radi bojeg razumevanja “Nitkovluka”, dobro je kliknuti na ovaj link: http://www.seecult.org/blog/1722/ni-dete-asovcic