In memoriam

Zbogom dobri moj predsedniče

omega68 RSS / 29.12.2010. u 19:30

Kažu da je  o pokojnicima dobro pričati sve najbolje.

Netačno.

To -  najbolje, ne umemo mi, to će bolje anđeli.

A ni ovo prvo nije tačno

Pokojnik je onaj koga zaborave.

 

 

Sećam se da sam prvo Vas zapazio od svih poslanika opozicije kao pravog, bezkompromisnog borca protiv komunističkog ludila Slobodana Miloševića i njegovih satrapa. Tada sam poželeo da se svrstam uz takve ljude po cenu gubljenja glave.

Sećam se da ste se jedini iz rukovodstva tadašnje stranke priključili demonstracijama protiv izborne krađe i jedini ste , bezuspešno, pozivali svog prijatelja i predsednika da i on uzme učešće.

Sećam se  časa i prostorije gde  smo nas nekoliko odlučivali da formiramo novu stranku, lepog imena i poštenih namera. Nije bilo lako. Već onda je bilo jasno da ''vrle opozicionare'' podržava tadašnja vlast u nameri da ne prepuste mandat koji ste Vi osvojili svojim delom, časću i ugledom kod glasača te stranke u kojoj  ste bili predsednik beogradskog odbora i već tada istaknuta ličnost zbog koje se išlo na glasanje.

Pamtim i kako Vas je  prvi demokratski gradonačelnik Beograda  udostojio time da budete početni koordinator Saveza za promene. Pa još jednom.

I to kako je Velja Ilić plakao na Vašem ramenu u ''beograđanki''  gde su nam bile prostorije.

Sećam se kampanje za one prelomne izbore kada smo zajedno sedeli na gajbicama ispred prodavnice našeg prijatelja u Kniću. Vi , doktor nauka i poznati advokat  i mi, obični  ljudi, seljaci, radnici pregaoci koji su hteli da pošteno žive od svoga rada. Hteli smo to isto i za one koji nisu tada sa nama. Istog dana smo sedeli i u bašti kafića u Batočini. Nikad neću da zaboravim izraze lica ljudi koji prilaze i dodiruju Vas u neverici da ste Vi tu, među njima. I te reči podrške, oduševljenja, molbi...Otišli smo posle toga na ispraćaj u vojsku jednog našeg člana. Ljudi zbunjeni, ne znaju šta treba da ponude.Vi ste samo pitali da li imaju ''domaću'', svoju. Istog trenutka je nestala distanca prema , sa televizije dobro poznatom,  gostu koji pleni srdačnošću i neposrednošću.

Kako da ne pamtim onu Vašu borbu za lustraciju, vraćanje imovine starim vlasnicima, kampanju za samostalnu Srbiju, vapaj da se bolje  zaštiti Premijer...

Sećam se kako ste u jednoj emisiji , u času kada ste mislili da su kamere isključene, rekli da ko uzima pare neka te pare daje deci za lečenje. Ne znam, ja sam video iskrenost. I nisam samo to učio od Vas gledajući kroz plot u pokušaju da  ukradem što više od Vašeg znanja i iskustva. Učio sam da sa umetnicima treba umetnički , a sa hajducima – hajdučki. Učio sam kako se  reaguje ako pričaju da ste ovo ili ono  ili ovakvi i onakvi. Pokazali ste mi da to mogu da rade samo oni koji   zavide, koji ne uspevaju da budu ni mrvica od Čoveka, koji samo mogu da sanjaju takve moralne visine.

Ne mogu da se ne prisetim kako ste  2003. odbili koaliciju sa ''Palmom''. Čovek je bio korektan, mogli smo sa njim da pređemo cenzus i ko zna šta bi bilo sa tom vlašću... Niste mogli tada protiv svojih principa. Ni mi protiv naših. Jer, bili ste najbolji i najiskreniji saradnik Zorana Đinđića u DOS-u. Ali naši najveći politički prijatelji postali su naši dželati.

 Kada je Zoran ubijen, mogli ste da, kao i mnogi, okrenete ćurak i da pljujući po prijatelju i sebi, obezbedite apanažu, privilegije skupštinskih i upravnih odbora i  medijsku pažnju.

Sledili ste svoj Glavi odbor i svoju savest.

Prešli ste u opoziciju i krenule su represalije.Bili ste i hapšeni. Stari ''prijatelji'' nisu mogli da oproste što ste ih raskrinkavali.

Postali smo kao rani hrišćani. Mnogi odbori bez prostorija, bez sredstava za golo političko preživljavanje. Neki su  doživljavali klasičnu političku osvetu na svojim radnim mestima. Izdržali smo sve, hrišćanski  i demokratski . Vi sa nama na čelu....

Protivno ideološkim principima morali smo u koaliciju sa strankama  koje nam nisu bile programski bliske ali koje su bile spremne da na isti način menjamo Srbiju, da je čistimo od političkog šljama.

Ostali ste prisutni pomažući starim prijateljima. I dalje je običan glasač koji je uvek znao protiv čega treba da glasa i za šta treba da se bori imao u koga da gleda.

Mnogo je nevoljnika, koje je korumpirani sistem ponižavao, preko Vaše kancelarije došlo do pravde.

Sećam se vaših duela sa Šešeljom, sa Slobinim čaušima, sa Dinkićem i Tijanićem. Niste ih Vi lustrirali, to je neko drugi uradio. 

Vi ste , dragi moj doktore, ostavili mnogo mladih, kvalitetnih  ljudi u amanet svojoj Srbiji da joj budu na pomoć i korist.

 

 

Kažu da je  o pokojnicima dobro pričati sve najbolje.

Nije baš tačno

To -  najbolje, ne umemo mi, to će bolje anđeli.

A ni ovo prvo nije tačno.

Pokojnik je onaj koga zaborave.

Onaj ko Vas je poznavao ne može da Vas zaboravi.

Putujte spokojno tamo gde ćemo svi , neko pre neko kasnije

Sve nas je više gore, na boljoj strani.

Pozdravite Coleta i Zorana

Neka Vam Bog duši prosti

 

 

 




Komentari (0)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana