Ili "Kad mi dođemo na vlast, mi neće' da palimo - mi će' da ubijamo bre i da isterujemo!"
Ovo iz naslova i ono iz podnaslova rečenice su iz jedne "smešne" emisije. Rečenice smešno zvuče, ali oni ih rekoše - i bi tako (ali neću ovde nabrajati slučajeve gde se obistinilo ono iz podnaslova, dug je spisak a priča bi onda bila neka druga priča, samo politička, a gost pokušava da ne priča o politici koliko god to smešno i nemoguće bilo) Gost smešne emisije je izvesni Pota (Ljubiša Račićević) na Kosovu poznat slavom lokalnog ludaka (a ja mislim, nije on ništa luđi od celog Kosova pa bih proširila i na "region")
. Emisiju su, pričali mi, gledali u Štrpcu organizovano, u kafićima na velikim plazma televizorima - kao kad se gleda neka važna utakmica.
Emisija je, gledano sa strane, tragikomična - na način balkanski, u plamenu, lud, s uma sišavši način - ne gosta nego cele priče, svih tih slika koje čovek opisuje, jer čovek nije političar. On je (tako piše) kulturno - umetnički i sportski delatnik i pored toga, vlasnik 'bem li ga čega sve, majstor da ne nabrajam kojih sve borilačkih veština, svetski putnik koji na pitanje "šta je radio po svim tim belosvetskim gradovima" odakle je doneo fotografije i pasoše pune pečata svih tih zemalja - kaže "pa snalazio sam se" - Snalazio se tako što je u Ukrajini bio u žiriju za izbor za mis, odakle ima dete s misicom Ukrajinkom, pokazuje slike svoje lepe ćerke - čudan za Kosovo. Naravno. Čudan.
Ljudima koji ga znaju verovatno smešniji nego meni, ovaj čovek priča o Brezovici i Inexu, o ratu i tome kako su pokušali da ga otmu neke tamo '99 ili '98, to jest ne njega nego kola da mu otmu, a on bio pod pratnjom ko zna koliko vozila KFOR-a, iz kojih niko nije izašao - nego se on sam odbranio, štur na objašnjenju kako je prebio sam ne znam ni ja koliko ljudi. Snalazio se i tako što je bio gost u nekakvoj američkoj Akademiji za bezbednos, ali i raznih lokala. Dovodio žene, odvodio žene, sad se to zove trgovina ljudima - u njegovo vreme se valjda zvao šou biznis, onda je (isto na primer) srušio svoju kuću i napravio bazen
Ne znam.
On priča kako bi DIF i još neke škole, srpske, umesto u Leposaviću trebalo otvoriti na Brezovici i u pravu je. Nekome smešan, meni ne baš. Snalažljivošču koju sam viđala na Kosovu, da nisam na Kosovu možda bih je videla u nekoj drugoj vukojebini gde ljudi znaju sve o opstanku ali ništa o blagoglagoljivosti i naivnošću jedne posebne vrste koja je ako smem da generalizujem tipična za balkansko ludilo. "Ma neka gori, bre!" rečenica je koju je ovaj čovek ponavljao dok je gledao kako mu gori nekakv džip od nepristojno puno desetina evra, i dok su ga, ludog, komšije molile da gasi vatru (jer i njima izgore 'bem li ga šta sve, onako kolateralno) Tom su mu prilikom, oni koji su posle došli na vlast i sva je prilika ispunili obećanje, rekli rečenicu iz podnaslova "Kad mi dođemo na vlast, mi neće' da palimo - mi će' da ubijamo bre i da isterujemo!"
Zatim priča kako su ovi sad političari na Kosovu niko i ništa jer pre rata nisu imali ni motor. On je pre rata imao diskoteke, ko što sam napisala, ili nisam - pogledajte, nije ovo lako ni za prepričati. Ako vas i ne zanima neka tamo Sirinička Župa - ovo je priča za koju bi Tarantino dao pare, biliv mi
DAKLE - LEGENDA GOSN POTA O BREZOVICI, ŠIROKOM SVETU I O ŽIVOTU UOPŠTE