Putovanja| Život| Životni stil

Mikele tvrdi da...

mikele9 RSS / 12.01.2011. u 14:06

christmas-lights-praca-dom-pedro-iv-rossio.jpg 

Siguran sam da znate da je naslov parafraza naslova knjige Pereira tvrdi da...(i filmovane, Marčelo Mastrojani u glavnoj ulozi) mog omiljenog Antonija Tabukija. E sad, da ne ulazimo u to šta je Pereira tvrdio i zašto, mislim, kad sam već stavio naslov u kojem čvrsto i stameno stoji tvrdi, poče da me hvata malena, dijafragmu do ispod grla podižuća, panika. Tvrditi nešto, podrazumeva okeane argumenata, odgovore na sva moguća i nemoguća pitanja u dijapazonu od tablice množenja do Kvantne Mehanike! E 'ajd sad ti Mikele tvrdi da...

Ali kao što reče Gordanac (a verujem joj) da u radiju postoje mali ljudi a i krilati tigrovi (mimo radija), tako postoji i drugi način koji mi omogućava da tvrdim da... Taj drugi ili dvestasedmi način je kombinacija srcodušnoočnoušnoosećajnog pristupa sa podrazumevajućim zblanutim izrazom na licu i bururetom u glavi. U odnosu na onaj prvi, okeanskoargumentski, ovaj drugi ma kako nenaučan bio, ne odstupa ni za stopu. Dapače, često je svrsishodniji i prijemčiviji, draži i miliji, čak na mnoge načine istinitiji i sveobuhvatniji.

O čemu ja to, šta ja to tvrdim da... pa o Lisabonu! Nagovori mene žena da otputujemo u Lisabon, da posle duuuuuugo vremena budemo sami, da osetimo miris Atlantika...da se odmorim kao čovek, zaslužila sam to i sve tako nekako a ja šta ću pristanem, teško žabi u vodi uterati, kako je davno govorio moj drug Gaša. Muvao sam se svuda i svakuda, bilo me je tamo i ovamo ali u Lisabonu nisam nikad bio. A često mi je padao na pamet. Zvoni mi telefon maja meseca 1994, moja drugarica i koleginica Milica kod koje sam bio na piću šest dana pre ovog poziva i kaže mi: Dovlači dupe ovamo, spremam se da otvorim flašu Porto Cruza iz 72-ge godine. Sedim na terasi, sunce podešeno po tvojoj želji, zevam kroz muškatle i razan cvetni zeleniš u Taho koji oni ovde zovu Težo i samo mi ti fališ, znaš da nisam solo drinker. Čekaj, stani bre Mico, kakav Težo, Santa Kruz, kakve muškatle...pa ti nemaš terasu, samo tri pendžera koja gledaju na Makedonsku! Jel' to sediš u Šumi pa ti sunce udarilo u glavu? Nije Santa nego Porto Cruz i nisam u Šumi nego u Lisabonu. Elem, radilo se o sledećem: Milicina ćerka se sa momkom preselila iz Francuske u Portugaliju i gde će nego u Lisabon. Pa jel' se upismo Vranca pre pešes dana a ti ni mukajet, e jesi mi drugarica jebalo mater! Zbog lovne situacije naravno, tada nisam otišao u Lisabon, Milica je sama morala da ispije Porto Cruz.

Posle toga je došaoTabuki i njegova zaljubljenost u portugalsku poeziju, posebno je preferirao Fernando Pessoa, čudaka i nacionalnu veličinu kome su se Lisabonci odužili postavivši njegovu bronzanu statuu u prirodnoj veličini kako sedi ispred starog i legendarnog kafea Brasileira. Pored njega se nalazi takođe bronzana stolica rezervisana za turiste koji bi da se ovekoveče pored Pesoe. Ni ja nisam odoleo. Tabuki je naučio portugalski jezik, čak predavao na univerzitetu. Počeo Lisabon da me opseda lako paukovskomrežasto, malo, malo a meni na pamet Lisabon.

Ako očekujete da ovako počnem priču o Lisabonu: Portugalski Princ Henriques zvani (Navigador) Pomorac prvi je inicirao pomorska istraživanja. Moreplovci su otkrili ostrva Madeiru i Azore a zatim krenuli u istraživanje zapadne Afrike. Bartolomeo Diaz je doplovio do juga Afrike a Kralj je naredio da se rt nazove Rt Dobre Nade. Najpoznatiji i najslavniji portugalski moreplovac, Vasco da Gama je svoje putešestvije krunisao pristajanjem u Kalkutu! Lisabon je u to doba postao glavna evropska luka... grdno ćete se razočarati!

Idemo onako kako smo i počeli: Mikele tvrdi da...ako imate pametnija posla, žurite na parobrod, čeka vas spreman kao puška karavan na samom rubu Sahare...nikako ne idite u Lisabon, Lišboa kako ga zovu njegovi stanovnici i ostatak Portugalaca i žitelji dalekog Brazila! Lišboa mu dođe kao Tamni Vilajet, ko dođe u njega kajaće se a ko u njega ne dođe, takođe će se kajati. Lišboa je ogroman dijamant vekovima brušen a dijamantići koji su brušenjem otpadali, danas predstavljaju dragulje religijske i profane arhitekture i građevinarstva. Sve ti je novo a izgleda ti poznato, osećaš se kao da si se u Lisabonu rodio, ni trunke treme, pritiska bilo koje vrste, samo opušteno, opušteno do daske. Uostalom, tako si sasvim prirodno uklopljen u ritam i način života žena i muškaraca koji žive u Lišboa. Za divno čudo, svi savršeno govore portugalski i crni i beli, bronzani i kosooki ali se još više, širom otvorenih usta zapanjiš što ogromna većina zna i engleski i francuski i italijanski. A svi (izuzimam devojku iz informativnog biroa, zbog evidentnog PMS-a i nadrndanog vozača tramvaja No 28, takva mu narav, šta li?) izuzetno ljubazni, voljni da pomognu i više nego je potrebno. U tramvaju No 15 upitah čoveka mojih godina da li idemo u dobrom pravcu, želimo da posetimo Manastir Svetog Žeronimosa? Kao dobar glumac na šlagvort, gospodin nam se obrati s osmehom do uveta do uveta. Pričao nam je o manastiru, o reci Težo (Taho) pored koji vodi tramvajska linija a reka je šitoka kao recimo omanje more, ne vidi se obala preko puta, jeste li videli ovo, jeste li videli ono, prvi put ste u Lišboa, e onda morate da posetite i...nemojte mi zameriti, ja toliko volim svoj grad da bih moga danima da pričam o njemu ali se bojim da ne postanem dosadan. Pomislio sam da nam je u Beogradu više onih koji ga vole! Ni malo dosadan, sa neskidajućim iskrenim osmehom na licu, preporučivao nam je male restorane domaće kuhinje u kojima se jedu najbolji portugalski specijaliteti od riba, kraba, škampa i ostalih moskoplodovnih đakonija. Kada je došlo vreme da siđemo, rukovali smo se kao stari prijatelji, poželeo nam je da se osećamo kao kod svoje kuće i da se lepo provedemo. Nije bio prvi ali  ni poslednji koji je bio ljubazan i predusretljiv prema nama, bez obzira da li se radilo o konobarima u restoranima ili kafićima, prodavačica u radnjama, mimohodnih prolaznika. I svi strpljivi, bez nervoze, ne ostavljaju te dok ti ne pomognu!

Hotel nam se nalazio u uličici dvadestak metara iza glavnog gradskog trga Dom Pedro IV, koji se u narodu popularno naziva Plaza da Rossio. Kafu smo pili posle doručka u kafeu Nikola koji osim što zauzima skoro celu jednu stranu trga, izlazi i na našu uličicu i jedan je od znamenitijih u Lišboi. I pazi sad! Ostavi mene žena jednom da popijem svoj produženi s mlekom u Nikoli a ona ode da kupi nešto. Priđe mi konobar, mladić, uredan u beloj košulji s leptir mašnom, pozdravi me s osmehom i pita: Produženi s mlekom?. Pa vi se mene sećate, počeh. Gospodine, kako bih vas mogao da zaboravim. Puno mi bilo srce! Nešto kasnije kad se pojavila moja žena, doneo joj je kratki espreso. Jebote, kao da ništa drugo ove godine nismo radili nego sedeli u Nikoli i pili kafu!

Manastir Svetog Žeronimosa je svetsko čudo!!! Samo da napomenem da je ogromnočipkasto od belog kamena-mermera sagrađen, svaki stub u centralnoj trobrodnoj crkvi sa veličanstveno neshvatljivim krstastim svodovima, je na poseban način klesan sa uvek različitim motivima. Isto to se ponavlja u dvospratnom Klaustru, ej dvospratnom! Bezbroj stubova, lukova, likova, cvetova, venaca u mermeru na kojem se vide urezi majstorskog dleta. Ali ja sam tražio i našao! GrobVasca Da Game! Fotografisala me žena pored njega, pored mermernog kovčega tog velikog čoveka, moreplovca, istraživača, avanturiste, Kralja Indijskog Okeana, mog ljubimca od detinjstva! Bili smo kod i u kuli ispred koje se polazilo na neizvesna putovanja. Neverovatna građevinska kombinacija gotsko-romansko-mavarskog stila, jednom reči, lutka od zdanja!

Uprkos mom degenerisanom kolenu, peške smo se uličicama popeli do Katedrale SE što je skraćenica od Sedes Episcopalis, koja je po naređenju Kralja Alfonso Henriquesa 1150 godine podignuta na temeljima arapske-mavarske džamije. Nalik na tvrđavu sa dva visoka zvonika i velikom rozetom iznad portala. Korak po korak, nastavili smo uzbrdo do tvrđave San Jorge koja dominira nad gradom. Očuvana, prepuna stoletnog drveća a pogled sa nje panoramira s leva na desno ili obratno, starim jezgrom Lišboe. Nezaboravno!

Ne bi mi bili mi da se nismo popeli Elevator de Santa Justa koji je sagradio portugalski inženjer Raoul Mesnier de Ponsard učenik Ajfelov. Em je lift savršeno sagrađen, em je pogled kad se spiralnim stepenicama popnete na sam vrh, na terasu, kao da sanjate! Ceo jedan deo starog Lisabona vam je pod nogama. Da li da vam pominjem Trijumfalnu kapiju kroz koju se izlazi na Praca do Comercio veličine jedno dva fudbalska igrališta. Ili da se na sred nje nalazi na barokno ukrašenom ogromnom postolju, konjanička statua Kralja Dom Jose I? Katedrale i crkve sve lepšu jednu od druge?

Spomenuh negde tramvaj No 28. Sav od drveta, iznutra lakiranog, spolja omalan u žutu boju, svega 20 sedišta, relikvija sačuvana od zaborava, danas turistička atrakcija i lep na pogled. A vožnja njime! Provlači se i penje i spušta uličicama s brda na brdo tamo gde se i pešaci jedva provlače. Sistem im vrhunski, kupiš za 4 evra kartu i 24 sata možeš da se vozikaš po Lišboi svim transportnim sredstvima: tramvajem, busom, metroom. Na karti neki mali čip, prisloniš ga uz aparat, on klikne i ti si libero.

Grad se ipak najbolje upozna ako po ceo dan klipšeš po njemu pešaka. Moja žena na čelu kolone ja za njom klackam svojim udrvenelim kolenima, propustio sam samo da se popnem na toranj katedrale San Vinćentea, seo na mermernu klupu na terasi ispod njega i gušterisao se na suncu. Fotografisala me s tornja. Da, i još se nisam popeo na vrh tvrđave San Jorge ali sam joj mahao odozdo.

A šta smo sve jeli i pili (dobro, ja vodu a moja žena, razna crna vina i Porto)? Poslednje veče ja nju nagovorim da odemo u neki od restorana gde se dobro klopa i sluša Fado. Picnem se, crna rolka, somotski tamno plavi, zvani teget, sako, crne pantalone, na nogama zumbane od teleće kože giljke, ona takođe, lutka moja, kad kiša! Ogromna je razlika između naših Beogradskih kiša i kiša u Lišboi. Pljusne, skloniš se pod strehu i dok popušiš jednu, kiša prestane. A temperatura i dalje od + 14 do +18 stepeni. Uspnemo se dve ulice u kraj koji se zove Bairo Alto i prosto nas uvuku u Restaurante Adega do Ribatejo. Unutra domaća atmosfera, porodična manufaktura. Sednemo i poručimo klopu, moja žena kao aperitiv Porto, kad u neko doba dvojica, jedan sa gitarom a drugi s nečim nalik na citru i krupna blajhana plavuša sva u crnom kao što i priliči pevačicama Fadoa, teža od mene bar trideset kila! Al kad zinu, kad zapeva žena, glas, sluh, pokojni Mocart da joj pozavidi na apsolutnom sluhu! E da je tu kraj. Zapeva i sin vlasnika restorana a onda se iz rostfrajne kužine pojavi sa sve keceljom kuvarica i savršenim glasom otpeva tri ili četiri Fado pesme.

Mogao bih ovako do sudnjeg dana, izostavio sam mnogo važnih i zanimljivih stvari: Avenida da Liberdade, Estacao do Rossio, Restauradores, Teatro Nacional Da Maria II, ogromno zdanje u prelepom parku Gubelkijanove zbirke umetnosti... Zato ponavljam: Mikele tvrdi da...ni po koju cenu ne krećite na ovu stranu! Ne šalite se glavom i ostalom snagom, možda zauvek ostanete da živite u Lišboi!



Komentari (56)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

aleksanadar aleksanadar 14:17 12.01.2011

1

parafraza naslova knjige Pereira tvrdi da...(i filmovane...


Књигу, нажалост, нисам читао, али ми се чини да филм јесам гледао. Као и у "Осам и по" Мастројани је сав збуњен, и мало-мало па спомиње некакве "филозофе - лекаре", који имају лек за сваку бољку...

Не тврдим, него, то ми је остало у сећању.


U odnosu na onaj prvi, okeanskoargumentski, ovaj drugi ma kako nenaučan bio, ne odstupa ni za stopu.


Андрић каже негде како су му дражи саговорници који се муче, траже израз, муцају... него они који одрешито и самоуверено говоре.


Поздрав презимењаку!
margos margos 15:12 12.01.2011

Re: 1

E, nekad mi baš čučne i da preporučim i da rekomendujem ! Kao i sada!

Dobro ti nama došao - lepo je čitati ta tvoja skitanja... Krete mi voda na usta iako o klopi nisi mnogo rekao, ali jednostavno, gde se tako lepo peva, pati, umara i smeje - klopa mora biti prvoklasna i za dušu.

Nego,
Андрић каже негде како су му дражи саговорници који се муче, траже израз, муцају... него они који одрешито и самоуверено говоре.

pametan, bre, ovaj Andrić :)

Pozdrav i tebi i Prvom :)
mikele9 mikele9 15:26 12.01.2011

Re: 1

Поздрав презимењаку!

Takođe pozdrav prezimenjaku i hvala na razumevanju
mikele9 mikele9 15:37 12.01.2011

Re: 1

E, nekad mi baš čučne i da preporučim i da rekomendujem ! Kao i sada!

Dobro ti nama došao - lepo je čitati ta tvoja skitanja... Krete mi voda na usta iako o klopi nisi mnogo rekao, ali jednostavno, gde se tako lepo peva, pati, umara i smeje - klopa mora biti prvoklasna i za dušu.

Nego,

Андрић каже негде како су му дражи саговорници који се муче, траже израз, муцају... него они који одрешито и самоуверено говоре.

pametan, bre, ovaj Andrić :)

Margita draga, o klopi bih morao da napišem novi blog! Dijapazon je od morskih stvorenja do svinjetine, teletine, bar 27 vrsta pršute, sireva, portugalskih i stranih, povrća kojem čak ne znam ni ime, do 500 vrsta hlebova, hlepčića i peciva, kolača sa voćem, cimetom....
A Andrić je zaista bio pametan, negde sam načuo da je dobio i neku veliku književnu nagradu
Bolje te našao a nadam se i da ćemo se uskoro naći TAMO!
mirelarado mirelarado 17:28 12.01.2011

Re: 1

mikele9
Grad se ipak najbolje upozna ako po ceo dan klipšeš po njemu pešaka.


Бољег начина заиста нема. Онда напишеш овако лепу путописну причу.
mikele9 mikele9 17:35 12.01.2011

Re: 1

Бољег начина заиста нема. Онда напишеш овако лепу путописну причу.

Drago mi je da ti se dopada
mirelarado mirelarado 17:41 12.01.2011

Re: 1

mikele9
Бољег начина заиста нема. Онда напишеш овако лепу путописну причу.

Drago mi je da ti se dopada


Мало је рећи допада. Сврбе ме табани...


mikele9 mikele9 17:55 12.01.2011

Re: 1

Мало је рећи допада. Сврбе ме табани...

Razumem te. Svako jutro smo na ovom trgu (Dom Pedro IV) pili kafu, suvi centar
Vera Johnson Vera Johnson 20:36 12.01.2011

Re: 1

mikele9
E, nekad mi baš čučne i da preporučim i da rekomendujem ! Kao i sada! Dobro ti nama došao - lepo je čitati ta tvoja skitanja... Krete mi voda na usta iako o klopi nisi mnogo rekao, ali jednostavno, gde se tako lepo peva, pati, umara i smeje - klopa mora biti prvoklasna i za dušu.Nego,
Андрић каже негде како су му дражи саговорници који се муче, траже израз, муцају... него они који одрешито и самоуверено говоре.
pametan, bre, ovaj Andrić :)Margita draga, o klopi bih morao da napišem novi blog! Dijapazon je od morskih stvorenja do svinjetine, teletine, bar 27 vrsta pršute, sireva, portugalskih i stranih, povrća kojem čak ne znam ni ime, do 500 vrsta hlebova, hlepčića i peciva, kolača sa voćem, cimetom....A Andrić je zaista bio pametan, negde sam načuo da je dobio i neku veliku književnu nagraduBolje te našao a nadam se i da ćemo se uskoro naći TAMO!


e, mikele, ne bilo ti zapovedjeno. evo reci cu ti i zasto. odavno sam u americi, a u portugalu nikad bila nisam. dugo godina sam bila nesrecna zbog nedostatka dobrog hleba i peciva. ova americka mi nekako ne leze, a meni obrok moze da bude parce (dobrog) hleba i casa vina (moze i voda ako nema dobrog vina). nesrecna sam bila dok nisam pronasla prodavnicu (prvo jednu, sad ih u komsiluku imam tri) koja prodaje portugalski hleb i pecivo. mos' misliti te srece!
mikele9 mikele9 22:59 12.01.2011

Re: 1

e, mikele, ne bilo ti zapovedjeno. evo reci cu ti i zasto. odavno sam u americi, a u portugalu nikad bila nisam. dugo godina sam bila nesrecna zbog nedostatka dobrog hleba i peciva. ova americka mi nekako ne leze, a meni obrok moze da bude parce (dobrog) hleba i casa vina (moze i voda ako nema dobrog vina). nesrecna sam bila dok nisam pronasla prodavnicu (prvo jednu, sad ih u komsiluku imam tri) koja prodaje portugalski hleb i pecivo. mos' misliti te srece!

Onda si se usrećila draga Vera, ja sam imao jednu pekaru na 20 metara od hotela i često bih uveče kupio mali hlepčić, onako pomalo brašnjav i to bi mi bila večera. Ukus fantastičan! Za doručak smo mogli da biramo hlebno pecivo, pecivo sa jajima...ma bolje da ne pričam!
Pozdrav,
Mikele
aleksanadar aleksanadar 00:18 13.01.2011

Re: 1

pametan, bre, ovaj Andrić :)


dobio i neku veliku književnu nagradu


Прво, да признам. Урадио сам подлост, јер када сам угледао нови текст, обрадовах се, и после прочитана два-три реда оставих коментар... Онда сам отишао за послом. Сада сам, међутим, натенане, како се пристоји, прочитао од прве до последње речи, и - немам речи!

Друго, позвао сам се на великог писца, а онда помислио: зар можеш ти, бедо, рећи то барем онако добро како је ОН то рекао? Па, нисам мировао, док нисам пронашао.

Извињавам се, цитат је мало дужи. Али, некако, чини ми се прикладним:


Кад је у питању разговор, ја познајем две врсте људи код нас.

Прва врста. Кад их слушам како говоре, паметно и одрешито, мени се чини да је све речено, глатко и савршено, без поговора. Нема ништа ни да се дода ни да се одузме. Разговор је завршен у тренутку кад они изговоре последњу реч. Све је тачно, и све остаје ту где је речено и како је речено, без одјека у мени.

Друга врста. Слушам их са напором како се заплићу и расплићу у борби са својим мислима и са њиховим изразом. Муче се. И мени је на махове нелагодно. Али њихове мисли побуђују и мене на размишљање, и ја их у себи ширим и допуњујем, или у вези са њима мислим нешто сасвим друго и потпуно ново. Из разговора са таквим људима човек излази богатији и радоснији, дуже памти такав сусрет и пријатније га се сећа.

Андрић
mikele9 mikele9 01:49 13.01.2011

Re: 1

Друга врста. Слушам их са напором како се заплићу и расплићу у борби са својим мислима и са њиховим изразом. Муче се. И мени је на махове нелагодно. Али њихове мисли побуђују и мене на размишљање, и ја их у себи ширим и допуњујем, или у вези са њима мислим нешто сасвим друго и потпуно ново. Из разговора са таквим људима човек излази богатији и радоснији, дуже памти такав сусрет и пријатније га се сећа.

Andrić je bio zanimljiv i mudar čovek, odlično je poznavao ljude, umeo je i da sluša što je retkost na ovim prostorima.
aleksanadar aleksanadar 02:00 13.01.2011

Re: 1

Andrić je bio zanimljiv i mudar čovek...


Свакако. Волим га и поштујем. (Кажу да је био закопчан. Па, нека је.)


Свака појава са којом се сретнем стоји преда мном дуго као загонетка. Тешко продирем у њу, споро упознајем њене појединости, варам се у закључцима, исправљам своје судове, колебам се, напуштам цео тај напор, па се опет враћам њему. Једну по једну савлађујем тешкоће које су повезане међу собом и зависне једна од друге, као код укрштених речи. Тако то траје, некад дуже, некад краће, али увек траје. Док се једног дана и мени не открије цела проста и јасна истина, у једном једином блеску.


Ја ово наводим мислећи на онај твој "бурурет", с почетка.

Идем на спавање, да сањам Мостар и лијепу Емину. Лаку ноћ!
mikele9 mikele9 02:18 13.01.2011

Re: 1

Свакако. Волим га и поштујем. (Кажу да је био закопчан. Па, нека је.)

Skoro sam ponovo čitao Travničku hroniku, svakih nekoliko godina pročitam Na Drini ćupriju, Prokletu avliju, Đerzelez Aliju...nikad mi dosta njegovih misli i rečenica!

Свака појава са којом се сретнем стоји преда мном дуго као загонетка. Тешко продирем у њу, споро упознајем њене појединости, варам се у закључцима, исправљам своје судове, колебам се, напуштам цео тај напор, па се опет враћам њему. Једну по једну савлађујем тешкоће које су повезане међу собом и зависне једна од друге, као код укрштених речи. Тако то траје, некад дуже, некад краће, али увек траје. Док се једног дана и мени не открије цела проста и јасна истина, у једном једином блеску.

Ја ово наводим мислећи на онај твој "бурурет", с почетка.

Divnu si ilustraciju našao za moj bururet
Идем на спавање, да сањам Мостар и лијепу Емину. Лаку ноћ!


Laka i tebi noć i sanjaj Eminu u hladu Jasmina
st.jepan st.jepan 15:35 12.01.2011

LIZBUA

"LIZBUA i moj put, u svet, kule u vazduhu i na morskoj peni, prividjaju mi se jos, dok mi zizak drsce ko prut..."

Ubijas me, bre, Mikele, nezno, tim tvojim putopisima, imaj srca, druze, smanji malo dozivljaj.

Ne mora to bas tol'ko ubedljivo, pomisli na one sto su ih prilike prikovale, pa ne mogu ni do Avale.

Najpre Isidora putovala, pa je Danojlic putovao, pa sad evo i Mikele putuje..., da, bas tako nekako, tim redom. Svi me, zaklucanog, redom frustrirate.

A bas sinoc, gledam na FB fotke sto ih je okacila jedna friendica, ne bavi se ona fotkanjejm, ok, ume lepo da kadrira, al' nista se specijalno nije trudila, to njeno fotoshopa ni videlo nije, pa ipak, Lizbua joj na fotkama carobna, moji obradjivani beogradi joj ni prineti.

Takav, eto, grad, ume da pozira...
mikele9 mikele9 17:50 12.01.2011

Re: LIZBUA

"LIZBUA i moj put, u svet, kule u vazduhu i na morskoj peni, prividjaju mi se jos, dok mi zizak drsce ko prut..."

Ubijas me, bre, Mikele, nezno, s tim tvojim putopisima, imaj srca, druze, smanji malo dozivljaj.

Ne mora to bas tol'ko ubedljivo, pomisli na one sto su ih prilike prikovale, pa ne mogu ni do Avale.

Najpre Isidora putovala, pa je Danojlic putovao, pa sad evo i Mikele putuje..., da, bas tako nekako, tim redom. Svi me, zaklucanog, redom frustrirate.

A bas sinoc, gledam na FB fotke sto ih je okacila jedna friendica, ne bavi se ona fotkanjejm, ok, ume lepo da kadrira, al' nista se specijalno nije trudila, to njeno fotoshopa ni videlo nije, pa ipak, Lizbua joj na fotkama carobna, moji obradjivani beogradi joj ni prineti.

Takav, eto, grad, ume da pozira...

Stih najbolje govori!
Nemoj mi se frustrirat druže, tako se zbilo da malo putujem, prekinuću na neko vreme. A kad se prolepša vreme, otići ćemo zajedno na Avalu.
A Lisabon zaista ume da pozira! Na žalost, ne umem da postavim fotke ovde na blog, imalo bi šta da se vidi.
Pozdrav
st.jepan st.jepan 18:08 12.01.2011

Re: LIZBUA

Nemoj mi se frustrirat druže,

Ma jok, shalim se, nema frustracije, niceg ruznog, bas si me ozario.
Odavno se ja ostrim da skoknem do Lizbue, cak sam par puta i kretao, al, jbg, uvek se negde usput zakucam i zatravim, ode tako i lova i vreme, pa nikako da je se dokopam. Morao bih onamo avionom, a ja ne letim.
niccolo niccolo 18:11 12.01.2011

Re: LIZBUA

a ja ne letim

Pa i ne treba ti da letiš nego avion

Nego, nešto drugo sam hteo da kažem, Mikele, jesu li završili radove na Praça do Comércio, može li sad da se vidi ceo trg?
st.jepan st.jepan 18:20 12.01.2011

Re: LIŽBUA

Pa i ne treba ti da letiš nego avion

A šta ću, uvek se setim kako onaj iz "Rubljova" uzleće balonom i viče "Ivaaaan, leču, ja lječuuuu!", a nešto kasnije, "što eto..., gospodi..., aaaaaaaa, bup!"
mikele9 mikele9 18:26 12.01.2011

Re: LIZBUA

Picnuli su ga samo tako! Malo, malo smo odlazili tamo, prostrano, sunčano, Težo širok kao more....

mikele9 mikele9 18:38 12.01.2011

Re: LIZBUA

A šta ću, uvek se setim kako onaj iz "Rubljova" uzleće balonom i viče "Ivaaaan, leču, ja lječuuuu!", a nešto kasnije, "što eto..., gospodi..., aaaaaaaa, bup!"




Na ovo si mislio...JA LJEČUUUUUU!
Iako se dobro znamo, uvek me iznenadi sličan ako ne i isti način mišljenja
st.jepan st.jepan 22:36 12.01.2011

Re: LIŽBUA

uvek me iznenadi sličan ako ne i isti način mišljenja

... isti, ako ne i sličan (kad je o razmišljanju reč, slično razmišljanje je "istije", nego isto razmišljanje - ako je isto, onda najčešće nije razmisljanje).

A jeste, majstore, to je taj rad!
Samo sto sam u soundtrack te sekvence, izmedju "ja lečuuuu" i "š..., što eta?" propustio da ubacim zvuk cepanja onih krpara ili koža od kojih je balon bio sklepan.

Malo sam pocunjao Googleom, izgleda da su u medjuvremenu ta vazdušna prometala usavršena, pa se možda i odlučim za let.

mikele9 mikele9 23:07 12.01.2011

Re: LIŽBUA

... isti, ako ne i sličan (kad je o razmišljanju reč, slično razmišljanje je "istije", nego isto razmišljanje - ako je isto, onda najčešće nije razmisljanje).

A jeste, majstore, to je taj rad!
Samo sto sam u soundtrack sekvence, izmedju "ja lečuuuu" i "š..., što eta?" propustio da ubacim zvuk cepanja onih krpara ili koža od kojih je balon bio sklepan.

Malo sam pocunjao Googleom, izgleda da su u medjuvremenu ta vazdušna prometala usavršena, pa se možda i odlučim za let.


Slažem se s analizom
Vazdušna prometala su postala tako udobna da su kod mene na prvom mestu, čovek je postao 'tica, moraću to da nevoljko saopštim Makavejevu
niccolo niccolo 16:03 12.01.2011

Bez čitanja

ovo na prvoj slici je Lisboa,a?
mikele9 mikele9 17:58 12.01.2011

Re: Bez čitanja

ovo na prvoj slici je Lisboa,a?

Nije valjda da sumnjaš???? To je trg Dom Pedro IV, na neki način centralni gradski trg od kojeg se naviše skoro 2 kilometra pruža ogromna Avenida da Liberdade.
niccolo niccolo 18:06 12.01.2011

Re: Bez čitanja

Nije valjda da sumnjaš????

Ma jok, rekoh da nisam čitao, samo videh sliku pa prepoznao...

Evo ti jedan detalj sa ulica...
mikele9 mikele9 18:44 12.01.2011

Re: Bez čitanja

Evo ti jedan detalj sa ulica...

To je spomenik pesniku Antoniu Riberi na trgu Chiado. Preko puta se nalazi statua pesnika Fernanda Pesoa ispred kafea A Brasileira
niccolo niccolo 18:54 12.01.2011

Re: Bez čitanja

aha, desno su dve crkve, svaka s jedne strane ulice, a nakon njih opet neki trg (zaboravih mu ime)

Inače, što se tiče onoga da je najbolje da se obiđe peške - ja za Lisabon preporučujem taktičko pešačenje tj. pravljenje takvih ruta da se nizbrdo ide peške, a uzbrdo prevozom
mikele9 mikele9 19:36 12.01.2011

Re: Bez čitanja

Inače, što se tiče onoga da je najbolje da se obiđe peške - ja za Lisabon preporučujem taktičko pešačenje tj. pravljenje takvih ruta da se nizbrdo ide peške, a uzbrdo prevozom

S moje tačke gledišta, taktika ti je No 1! Ali ni sa taktikom moje žene nije bilo loše osim za moja kolena
antioksidant antioksidant 16:07 12.01.2011

lepa lsiboa...

mikele9 mikele9 18:00 12.01.2011

Re: lepa lsiboa...

Efektno AO
Jelica Greganović Jelica Greganović 18:47 12.01.2011

Re: lepa lsiboa...

Majstore, moram da pišem za posao, al čim završim, eto me nazad da u miru pročitam tvoju lepu priču, jer na brzinu ne ide...ne valja se.
A tamo živi i naš bloger Deki, Dejan Stanković...dugo ga nema da piše...šteta...a od njega imamo neiskorišćeni poziv da vidimo Lišbou...
mikele9 mikele9 19:41 12.01.2011

Re: lepa lsiboa...

Majstore, moram da pišem za posao, al čim završim, eto me nazad da u miru pročitam tvoju lepu priču, jer na brzinu ne ide...ne valja se.
A tamo živi i naš bloger Deki, Dejan Stanković...dugo ga nema da piše...šteta...a od njega imamo neiskorišćeni poziv da vidimo Lišbou...
Samo ti draga radi prvo svoj posao, za čitanje ima vremena
Jel' beše Dejan Tijago Stanković?
Kad god budete mogli iskoristite poziv za Lišbou, ne more se opisat!
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:11 13.01.2011

Re: lepa lsiboa...

Jel' beše Dejan Tijago Stanković?

Jeste, taj je
Lepa ti priča, za zazubice, baš...
mikele9 mikele9 17:22 13.01.2011

Re: lepa lsiboa...

Jeste, taj je
Lepa ti priča, za zazubice, baš...

Krenuli smo na brzaka a da sam se setio, javio bih mu se pa da popijemo po kafu i da nam on kaže gde još i šta.
Zahvaljujem na pohvali
bocvena bocvena 19:27 12.01.2011

Lisabon je prvi

grad na mom izmaštanom spisku putovanja!
mikele9 mikele9 19:47 12.01.2011

Re: Lisabon je prvi

grad na mom izmaštanom spisku putovanja!

I treba da bude! Bo, teško je opisati kako se dobro osećaš, ništa ti ne fali, srce ti u grudima kuca ravnomerno i pravilno, oš' vamo, oš' tamo i svukud neverovatno lepo i prijatno. Želim da ti se mašta ostvari
builderka builderka 20:52 12.01.2011

.

Mikele je u pravu

krupna blajhana plavuša sva u crnom kao što i priliči pevačicama Fadoa


Maria
deluje gordo. peva glasno i otresito i njen fado nije tužan.
ponosna je na svoj Lisabon.
zadržava potreban minimum hladne ljubaznosti i maksimum svog ponosa dok u pauzama pevanja služi hranu i nudi gostima kafane svoj CD. ne koristi engleski već uporno zapitkuje na portugalskom.
mariu pevačicu i mariu konobaricu razdvaja samo prozirni crni šal koji prebaci preko ramena dok peva.
mislim da ne voli turiste. naročito one koji ne prestaju da jedu i pričaju čak i dok ona peva.
mikele9 mikele9 23:15 12.01.2011

Re: .

Mikele je u pravu
Maria
deluje gordo. peva glasno i otresito i njen fado nije tužan.
ponosna je na svoj Lisabon.
zadržava potreban minimum hladne ljubaznosti i maksimum svog ponosa dok u pauzama pevanja služi hranu i nudi gostima kafane svoj CD. ne koristi engleski već uporno zapitkuje na portugalskom.
mariu pevačicu i mariu konobaricu razdvaja samo prozirni crni šal koji prebaci preko ramena dok peva.
mislim da ne voli turiste. naročito one koji ne prestaju da jedu i pričaju čak i dok ona peva.

Sve što si napisala je 100% tačno. I meni je bilo neprijatno gledajući turiste kako halapljivo trpaju hranu u usta i pričaju dok ona božanstvenim glasom peva Fado
sesili sesili 22:20 12.01.2011

Zavidim ti

Žurim na parobrod, pa samo da se javim. U naslovu sam sve rekla, a to me drži još od Bodruma! Čuvaj koleno i putuj, Mikele!
mikele9 mikele9 23:19 12.01.2011

Re: Zavidim ti

Žurim na parobrod, pa samo da se javim. U naslovu sam sve rekla, a to me drži još od Bodruma! Čuvaj koleno i putuj, Mikele!

Hvala ti Sesili, nemoj da zakasniš, parobrodi kreću u sekundu tačno
aleksanadar aleksanadar 00:37 13.01.2011

Киша - Сунце

Ogromna je razlika između naših Beogradskih kiša i kiša u Lišboi. Pljusne, skloniš se pod strehu i dok popušiš jednu, kiša prestane.


Па, тако је и у Енглеској. Дакле, нешто нама страно. Невероватно: дан сунчан, леп, одједном однекуд се навуку црни облаци и - пљусак (као из кабла). Тако петнаестак минута, онда престане, ромиња још пет минута, па се разведри, и опет - Сунце.


Sitting in an english garden waiting for the sun.
If the sun don't come, you get a tan
From standing in the english rain.
I am the eggman, they are the eggmen.
I am the walrus, goo goo g'joob g'goo goo g'joob.


(А ја, наивно, мислио да само острвска клима може бити тако ћудљива.)

Него, увек сам мислио да је тамо, на далеком Западу и обали Атлантика - исувише врело. Хоћу да кажем - пече. Да ли грешим?
mikele9 mikele9 01:52 13.01.2011

Re: Киша - Сунце

Него, увек сам мислио да је тамо, на далеком Западу и обали Атлантика - исувише врело. Хоћу да кажем - пече. Да ли грешим?

Neverovatno ali istinito, čim se razvedri i sine sunce, baš peče iako je januar
ivana23 ivana23 00:41 13.01.2011

Asocijacija

myredneckself myredneckself 00:55 13.01.2011

Re: Asocijacija

Lep post mikele, što kaže Mirela i mene tabani svrbe posle tvog opisa.
Za tebe jedan fado,
a ti znaš da fado nije samo muzika

mikele9 mikele9 17:24 13.01.2011

Re: Asocijacija

Hvala Ivana
mikele9 mikele9 17:28 13.01.2011

Re: Asocijacija

Lep post mikele, što kaže Mirela i mene tabani svrbe posle tvog opisa.
Za tebe jedan fado,
a ti znaš da fado nije samo muzika

Hvala Dušo, da možemo samo bismo putovali, zar ne?
Fado je čudo! I tuga i sreća, i ljubav i čežnja, patnja...i šta već ne sve

miloradkakmar miloradkakmar 01:14 13.01.2011

Pomislih

šta će mu ovoliki uvod, a ono uvlačenje u sitno i razigrano, tečno i slikovito... majstorski.
Zavoleh Lišboa na prvi pogled.
mikele9 mikele9 17:31 13.01.2011

Re: Pomislih

šta će mu ovoliki uvod, a ono uvlačenje u sitno i razigrano, tečno i slikovito... majstorski.
Zavoleh Lišboa na prvi pogled.

Prijatelju, ti baš znaš da udeliš kompliment, hvala
hannah.greener hannah.greener 06:15 13.01.2011

vekovima brušeni dragulj...

Ah, Lišboa!

Mikele, vratio mi se taj lišboetski osmeh na lice ovog sumornog jutra...

Divan je Lisabon, prepun kontrasta, zvukova, mirisa, ukusa i boja... Toliko toga da se vidi...

I ta njihova razoružavajuća opuštenost... Bio sam dole sa ženom, pre par godina. Rezervisali pensao, pansion, sve dogovoreno, radi, nema greške. Dođemo mi tamo, dobar večer, dobar večer, kaže simpatični isušeni čičica na recepciji, i na tečnom portugalskom kreće da objašnjava nešto... Nao room, tomorrow, drugi pensao, sutra dođete ovde, sad idete tamo (slobodni prevod autora, nemam pojma šta mi je sve čovek napričao), i izbaci nas napolje. Posle laganog tumaranja po uskim uličicama Bairo Alta, nađemo ti mi taj pansion. "Plavi Anđeo". Visi slika Marlene Ditrih. Sa sve cilindrom. Goli muški torzo od plastike pored recepcije. Gomila kondoma u ogromnoj vazi. Goli muškarci se šetkaju pored i gledaju mene a ne moju prelepu ženu... OK, ovo poslednje sam izmislio. Čičica nas je bez ijedne reči uputio u prvi gej frendli hostel u Lisabonu, rezervisao nam sobu (ofarbana u crveno, jastuci u obliku srca i stakleni zid između sobe i kupatila, prilično providan). Bilo nam super! Malo je bilo neprijatno kada smo naleteli u nekom metrou na komšiju, lagano feminiziranog, koji je bogznakako krenuo da se pozdravlja sa nama, ali poenta je - bilo nam je super!

Jedva čekam da odem opet i namočim noge u staroj reci Težo...
mikele9 mikele9 17:35 13.01.2011

Re: vekovima brušeni dragulj...

Ah, Lišboa!

Mikele, vratio mi se taj lišboetski osmeh na lice ovog sumornog jutra...

Divan je Lisabon, prepun kontrasta, zvukova, mirisa, ukusa i boja... Toliko toga da se vidi...

I ta njihova razoružavajuća opuštenost... Bio sam dole sa ženom, pre par godina. Rezervisali pensao, pansion, sve dogovoreno, radi, nema greške. Dođemo mi tamo, dobar večer, dobar večer, kaže simpatični isušeni čičica na recepciji, i na tečnom portugalskom kreće da objašnjava nešto... Nao room, tomorrow, drugi pensao, sutra dođete ovde, sad idete tamo (slobodni prevod autora, nemam pojma šta mi je sve čovek napričao), i izbaci nas napolje. Posle laganog tumaranja po uskim uličicama Bairo Alta, nađemo ti mi taj pansion. "Plavi Anđeo". Visi slika Marlene Ditrih. Sa sve cilindrom. Goli muški torzo od plastike pored recepcije. Gomila kondoma u ogromnoj vazi. Goli muškarci se šetkaju pored i gledaju mene a ne moju prelepu ženu... OK, ovo poslednje sam izmislio. Čičica nas je bez ijedne reči uputio u prvi gej frendli hostel u Lisabonu, rezervisao nam sobu (ofarbana u crveno, jastuci u obliku srca i stakleni zid između sobe i kupatila, prilično providan). Bilo nam super! Malo je bilo neprijatno kada smo naleteli u nekom metrou na komšiju, lagano feminiziranog, koji je bogznakako krenuo da se pozdravlja sa nama, ali poenta je - bilo nam je super!

Jedva čekam da odem opet i namočim noge u staroj reci Težo...

Ova tvoja priča je divna ilustracija opuštenosti građana Lišboe i daje poseban šmek mom tekstu, hvala ti.
ddsonik ddsonik 06:22 13.01.2011

slucajnost?

Pre par godina mi je drugar koji se vratio sa jednonedeljnog zimskog obilaska Lisabona sa neskrivenim odusevljenjem pricao o tom gradu; nekako mi se poklapa sa tvojom tvrdnjom

Uzivao sam u tvom opisu i tvrdnjama
Puno suncanih pozdrava iz Shanghai-ja
mikele9 mikele9 17:40 13.01.2011

Re: slucajnost?

Pre par godina mi je drugar koji se vratio sa jednonedeljnog zimskog obilaska Lisabona sa neskrivenim odusevljenjem pricao o tom gradu; nekako mi se poklapa sa tvojom tvrdnjom
Uzivao sam u tvom opisu i tvrdnjama
Puno suncanih pozdrava iz Shanghai-ja

Dragi moj Šangajski prijatelju, stići ćete i vi svo troje do Lisabona i uživaćete u njemu. Ma gde sve nećete otići!
Pozdrav a posebno najlepšoj na svetu Princezi
Черевићан Черевићан 17:13 14.01.2011

не, немимоиђох га

дојмио ме мачу пикчу
заразиле богме пирамиде
зид кинески прилично отегнут
амазон му дошао ко приде

онда усуд усмери Лишбои
25 леета ето се сећамо*
и отада на имена тога
магнет њезин маами ме онамо

но након читања саставаВам г mikele9 БРАВО сад могу тај зоов и одложити . .

(*породично)
mikele9 mikele9 17:40 14.01.2011

Re: не, немимоиђох га

но након читања саставаВам г mikele9 БРАВО сад могу тај зоов и одложити .

Lepši kompliment i pohvalu ne dobih do sad, dragi Gos'n Čer. Zahvaljujem od srca.
razmisljam razmisljam 03:09 15.01.2011

За руку ме

ономад ухватио Жозе Самаранго и у ,,Години смрти Рикарда Реиша'' провео улицама Лисабона. Виђала сам их и раније, у документарцима, на фотографијама, али од тог тренутка су оживеле решене да ме никада више не напуштају и да непрестано потпирују моју жељу да њима прошетам.
Не губим наду...
Теби хвала за овако лепу шетњу, али, молим те, научи да качиш слике. Тако сам се надала да ће их бити много, много више.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana