nista ne vredi, pa ko posle ovakve emisije moze da sedi skrstenih ruku? Je sam resio da upisem glumu!?!
http://www.rts.rs/page/tv/sr/story/21/RTS+2/801710/%C4%8Citanje+pozori%C5%A1ta:+Status+i+standardi
Moja prednost je u tome sto sam svestan toga da se pojavom interneta pojam neshvacenog genija izgubio i da se ne bi iznenadio da nekoga mogu da "prevarim" trenutnom inspiracijom na prijemnom ispitu. Sto bi nasi ljudi rekli "da im legnem ko budali samar".
ako samo za trenutak skrenemo sa teme (ja kao da sam vec napisao 60 cm teksta - nova jedinicna mera za duzinu bloga, i vec bi da "skrecem sa teme") upitao bih vas, da li je neko gledao emisiju "Čitanje pozorišta: Status i standardi" (eno linka gore).
Meni ovakvi ljudi trebaju. da se druzim sa njima, da ih slusam i da se oni ponekad nasmeju na neki moj fazon.
kao kad Kusta kaze onom malom debeljuci na snimanju oca na sluzbenom putu "pa nasmej se konju debeli" Scena kada mali treba da dobije bicikl na poklon i da se od srca obradije i nasmeje, a on slozio neku preozbiljnu facu.
Gde smo ono stali? Da, kod moje odluke da se oprobam na "daskama koje zivot znace"
Predugo vec radim u administraciji. Ne zalim se ali je fakat da kaliram. I sada ulazim u ulogu onog tipa iz mojti pajtona koji vec 20 godina radi u administraciji i zeli da postane krotitelj lavova i pita ga John Cleese sta je preduzeo po tom planu, a on odgovara da je kupio veliki sesir na kojem zlatim slovima pise "KROTITELJ LAVOVA" . Pita ga "voditelj" da li je ikada u zivotu video lava, a ova kaze da jeste i da imaju dugacak nos, niski su i jedu mrave ...
Jednom prilikom sam pricao sa Kusturicom (ima tome 10 god) i dobio priliku da mu postavim jedno pitanje koje me odavno muci u zivotu. Moram da napravim uvod da bi bilo malo jasnije. Dakle, hodamo Emir i ja niz ulicu i ja ga persirajuci upitam:
Gledao sam neki dokumentarac o Vudi Alenu i njegovom bendu. Posle koncerta Vudija pozivaju na neku gala veceru. Radnja se naravno desava u Veneciji, znaci visoki plafoni, sve sija, zlato, dijamanti, starija ekipa ...
Vudiju na samom ulazu prilazi neka bogata baronica i pocinje neskriveno i pomalo napadno da pokazuje svoje emocije.
- Gospodine Alen, vi ste za mene cist genije, ja vam se neizmerno divim ...
I tada dolazi do momenta koji mene ostavlja zatecenim i koji je smisao moga pitanja upucenog Emiru.
Vudi Alen sa licem punim razumevanja pogleda Baronicu i kaze:
Ne preterujte gospodjo, ja sam na prvom mestu jedan vredan covek.
Emir se vec ovde nasmejao kada sam mu ovo ispricao i tu sam mu "ukrao paznju" da bi mi sto kvalitetnije odgovorio. Pitam ga:
- Da bi covek uspeo u zivotu, koliko je zaista vazan rad na putu do zvezda?
Kusta mi je odgovorio
- Pa u odredjenoj meri jeste.
Mislite o tome
Laku noc ili dobro jutro
Jel sam spreman?