Život

DOSADNA PRIČA

mikele9 RSS / 17.01.2011. u 23:30

2843462.jpg

I nije priča, više je nešto kao iščupci iz sopstvenog mi vremenskog života.

Nikoga ne primoravam niti to mogu, da ih čita. Ako se neko i odluči da ih čita, neka se ne nada mudrostima, razmotavanjima ili zamotavanjima intelektualnog klupka, savetima, uputstvima bilo kojeg tipa...ne to su dosadne, ordinarne i banalne pričice, toliko obične, da se čudim samom sebi što se njima bavim! A opet, svaka sitnica, mrvica, sranja koja nam se dešavaju svakodnevno...to je taj toliko izvikan život.

Pre, ko zna koliko godina, krenem u samišku da kupim hleb, mleko i još ponešto i na pešačkom prelazu, desetak, petnaest metara od mene vidim starijeg čoveka koji se zateturao i pao. Potrčim (aha, zaista je bilo davno!), kad škripa kočnica. Zaustavlja se plavo-beli Stojadin sa rotacionim svetlom na vrh glave. Iz njega izleće mlad milicioner (tako su se tada zvali), podiže čiku kao pero, strpa ga na zadnje sedište i sede za volan. Letnje vreme, otvoren prozor, kažem mu: Bravo mladiću, hvala vam. Nema na čemu, odgovori, žurim, moram što pre da stignem do bolnice...to je moja dužnost.

Bombardovanje. Ja biciklom sa rancem, meredovom i štapovima na leđima vozim nasipom prema obrenovačkom mostu. Imam svoje mesto na kanalu Petrac ispod jedne stare razgranate vrbe. Uvučem se ispod vrbe, nahranim mesto, zabacim štapove, zapalim i zevam u plovke, belouške i vodarice koje kovrdžaju površinu vode, skidam s udice poneku halapljivu kornjačicu i vraćam u vodu, čujem fazanke iz kukuruzišta iza mene, na tz prinudnom sam odmoru, uživam sve dok ne zađe sunce. Onda se vratim, istuširam, legnem i spavam k'o odojče. Jebe se meni za bombe, ako treba da riknem, bar da riknem kako mi se hoće i kako volim. Žena i sin su često sa terase gledali bezuspešan vatromet svetlećih metaka kojim je vojska pokušavala da više sebi i narodu rastera strah nego da uspe da obali neku od neobaljivih raketa. Opet ja biciklom na nasip, kad jednog dana iz šume pored Save izleteše u sukno odeveni vojnici:  Stoj! Gde si krenuo, vraćaj se nazad...Ne zezajte se momci, kažem, vidite da idem na pecanje a ribolovac se nikad ne pita gde... Ne može, vraćaj se...ovo je zabranjena zona. Dobro bre, imate li vi nekog starešinu...Pojavi se major, rezervista, malo stariji od mene: Gospodine ovo je ratna zona, okrenu se i pokaza mi rukom. U gustoj šumi vrba i visokih topola, videh gomile metalnih pontona. Ako kao u Novom Sadu poruše mostove, mi ćemo ovde postaviti pontonski most. Razumem gospodine majore ali razumite i vi mene, po ovako lepom danu šta ja treba da radim, da se s babama zavlačim u memljiva skloništa? Pustite vi mene da ja idem svojim poslom, uostalom moja je glava u pitanju. Počeša major svoju već naraslu bradu i uz: I ja bih s vama kad bih mogao, mahnu vojnicima da me propuste. A riba je tada radila k'o luda. Dal' su joj prijale grafitne bombe ili su ih česte eksplozije pokrenule, bog će ga sveti znati?! Tog dana napunim čuvarku, bila tri šarana a ostalo babuške  i bodorke, brat bratu, oko pešes kila. Kad sam stigao do vojske, viknem: Majore! Iskobelja se major iz gustiša a ja mu dadoh ribu, preručiše je vojnici u neku aluminijumsku šerpenju, poboljšajte malo ishranu, nasmejah se.

Od malena sam navijao za Partizan, bio partizanovac, mnogo kasnije je došlo ono: Grobari. Navijao sam sve do 1966 godine. Tačnije do 11.maja 1966 godine. U Briselu na stadionu Hejsel igrao se finalni meč Kupa šampiona Evrope između Real Madrida i Partizana. Vaske (Vasović) je dao gol u 55 minutu i Partizan je poveo sa 0 : 1. Meč je završen rezultatom 2 : 1 za Real Madrid. Pobedonosni gol je dao u 76-tom minutu Serena. A ja sam prestao da navijam za Partizan posle izjednačujućeg gola koji postigao Amansio u 70-tom minutu! Vaske, za koga je važilo da ide glavom tamo gde drugi ne smeju ni nogom, šetuckao je, trčkarao za Amansiom, ladno ga puštajući da  zabode golčinu. Koga ne mrzi, sve to može da vidi na crno belom snimku na...ma ne mogu više! Ipak moram još ovo: Partizan je tada bio najjači fudbalski klub na svetu! Osvojio je Botafogo kup, gde god bi se pojavio izazivao je strah i zebnju. Prodato burazeri, prodato za velike (ondašnje) pare!

Imao sam devetnaest godina. Uz pomoć mog druga Kunde, kao prespavaćemo kod njegovog ujaka na Lapadu, moji su me blagoslovili uz dodatak neke love da nam se nađe. Kunda je iz Poštanske digao još love sa knjižice i nas dvojica pravac u Labirint bar. Ko se ne seća, Labirint bar u Dubrovniku je bio tačno vis-à-vis kasnije otvorene Galerije Sebastijan. Uđeš kroz drvena dvokrilna vrata, platiš konzumaciju i tražiš mesto što bliže podijumu. U dvojku pada striptiz, šapne mi Kunda na uvo. A ono tek desetka! Popili mi konzum, pa poručimo Amaro (najjevtiniji), samo ga prinosimo usnama i liznemo, da potraje do ST-a. Vrpoljimo se na neudobnim od kovanog gvožđa stolicama a vreme izigrava puža i to puža koji svaki čas zastaje, češka se po glavi, premišlja...Na podijumu se smenjuju aristi i modeli, svira muzika, bašta bara krcata, kakva igla, mislim da padne! Biće dva, šišti mi na uvo Kunda. Šta dva, ko dva, o čemu pričaš? Vidiš one dve što sede za stolom za umetnike, one su striptizete. Pogledam, jedna onako ali druga avion! I to mlazni! Prekrstila božanstvene noge, grudi petica, lice kao da je slikao Sandro, ravnodušnim pogledom kruži po svetini. Muzika ne prestaje, na podijumu neki kao plešu, krabuljni ples in vivo. Već mi svega preko kurca, osećam se kao onaj mali mačak koji je s iskusnim mačorima krenuo u švaleraciju, kad! Jeste li za ples? Ona! Jebote pa ona ima trava zelene oči! Robotski ustajem, odlazimo na podijum, jednu ruku mi stavlja na rame a drugu u moju šaku. Usta ne otvaram, gledam je, upijam, mirišem, na 2007 sam nebu! Kad završim točku...a to je oko tri ure, mogli bi poć do mene, ja san tu u Boškovićevoj! Popit ćemo piće i proćakulat malo. Sve u meni, sav ja, bez glasa urličem: Da, da, da....!



Komentari (51)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

fantomatsicna fantomatsicna 23:48 17.01.2011

Dosadna

Kako volim da citam Vase dosadne price..prosto gutam slova i zamisljam sva ta mesta gde ste se dosadjivali..i pomalo vam zavidim (osim na onom vatrometu sa balkona) , mada i ja sa ocem idem u ribolov i nije mi dosadno ali kad god ovuda 'upecam'Vasu pricu ja sam zadovoljna ulovom.
mikele9 mikele9 00:40 18.01.2011

Re: Dosadna

Kako volim da citam Vase dosadne price..prosto gutam slova i zamisljam sva ta mesta gde ste se dosadjivali..i pomalo vam zavidim (osim na onom vatrometu sa balkona) , mada i ja sa ocem idem u ribolov i nije mi dosadno ali kad god ovuda 'upecam'Vasu pricu ja sam zadovoljna ulovom.

Kako je to lepo za mene! Dali ste mi jedan od najlepših komplimenata do sad
mirelarado mirelarado 00:00 18.01.2011

Цртице... фрагменти

Тренуци, доживљаји, утисци, урезани у варљиви, опсенарски лавиринт памћења. Кад их забележиш, крену властитим стазама што се рачвају, кроз туђе лавиринте. Најлепша је, ипак, успомена из Рагузе.
Ево нечег дубровачког из мог лавиринта:

razmisljam razmisljam 00:18 18.01.2011

Re: Цртице... фрагменти

Ех, одох и ја да се сећам ( док још могу ).

Нећеш веровати, али уз сав ужас саме ситуације у коју смо бачени, то време бомбардовања носи са собом и безброј топлих и сасвим посебних минијатура.

У поверењу, тог дана када си престао да навијаш за Партизан сам напунила осам година и увелико ( са татом ) навијала за Војводину.
mikele9 mikele9 01:03 18.01.2011

Re: Цртице... фрагменти

Prvi put sam bio u Raguzi 1952 godine. Moja majka čuva fotografiju mog mlađeg brata i mene na čijoj je margini i danas vidljiv mastiljavi pečat: Foto Dubrovnik.
Raguza je moj grad i niko mi ga ne može oduzeti zato što je u meni!
Poslednji put sam bio 2005 godine.
Evo i tebi od mene: Orlando

mikele9 mikele9 01:12 18.01.2011

Re: Цртице... фрагменти

Ех, одох и ја да се сећам ( док још могу ).

Нећеш веровати, али уз сав ужас саме ситуације у коју смо бачени, то време бомбардовања носи са собом и безброј топлих и сасвим посебних минијатура.

У поверењу, тог дана када си престао да навијаш за Партизан сам напунила осам година и увелико ( са татом ) навијала за Војводину.

Šta ti tu meni dok još mogu, pa ti si devojčica spram mene. Ja sam kad si ti napunila osam imao dvadeset godina
P.S. U mojoj ulici Vase Stajića u Novom Sadu stanovali su legendarni fudbaleri Boškov, Toza Veselinović, Bena. Vujadin mi je davao da vozim njegov bicikl
razmisljam razmisljam 01:20 18.01.2011

Re: Цртице... фрагменти

Vujadin mi je davao da vozim njegov bicikl


А је л' и тада чачкао нос онако свесрдно, са разумевањем?
mirelarado mirelarado 01:29 18.01.2011

Re: Цртице... фрагменти

Raguza je moj grad i niko mi ga ne može oduzeti zato što je u meni!
Poslednji put sam bio 2005 godine.


A ja 2009. Био је најтоплији дан тог августа. Још осећам врелину плочника и здања.

А тек старе разгледнице...


mikele9 mikele9 01:37 18.01.2011

Re: Цртице... фрагменти

А је л' и тада чачкао нос онако свесрдно, са разумевањем?

Iskreno toga se ne sećam, previše sam bio okupiran biciklom
mikele9 mikele9 01:50 18.01.2011

Re: Цртице... фрагменти

A ja 2009. Био је најтоплији дан тог августа. Још осећам врелину плочника и здања.

А тек старе разгледнице

Ja ih se sećam crno belih pa naknadno bojadisanih, postojali su majstori fotografi koji su se time bavili (kao u Petrijinom vencu). Imam ja i svojih na stotine crno belih i u boji fotografija i sa Lokruma gde mi se sin brčkao kao njegov tata mnogo godina ranije

ana_radmilovic ana_radmilovic 06:31 18.01.2011

Re: Цртице... фрагменти

mikele9

Ja ih se sećam crno belih pa naknadno bojadisanih, postojali su majstori fotografi koji su se time bavili (kao u Petrijinom vencu). Imam ja i svojih na stotine crno belih i u boji fotografija i sa Lokruma gde mi se sin brčkao kao njegov tata mnogo godina ranije



Evo jedne cavtajske (čuj, dosadan mu blog... svašta s tobom Mikele, baš svašta :)

mikele9 mikele9 10:17 18.01.2011

Re: Цртице... фрагменти

Evo jedne cavtajske (čuj, dosadan mu blog... svašta s tobom Mikele, baš svašta :)

Hvala ti Anči na cavtatskoj! Svaki kamen mu znao, pamtim i sad. Visio u kući Vlaha Bukovca, znao sam da ću biti slikar od malih nogu.
A ovo dosadna...mož' da bidne ali ne mora da znači a možda je i provokacija
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:09 19.01.2011

Re: Цртице... фрагменти


Što ja volim stare fotografije, braon-žutim vremenom obojene...



Bratu i snajki smo za venčanje poklonili Croatinu sliku, zapravo tuš i akvarel, sa zlaćanim momentima...slavonski mladenci kao jarići stisnutih glava...
mikele9 mikele9 13:58 19.01.2011

Re: Цртице... фрагменти

Što ja volim stare fotografije, braon-žutim vremenom obojene...

Te su prave! Imam nekliko, moje prave bake Marije, iz vremena kad je bila devojka i kasnije s mojim dedom. Po meni, najlepša žena na svetu
Ali mislio sam na retušere koji su, pojma nemam kako, bojadisali crno bele fotke, znaš ono: rumeni obrazi i sve što je bilo svetlo, moglo je da se oboji. Skoro mi je majka Radmila dala jednu na kojoj smo brat i ja a bojadisao je neki takav još 1956 godine. Da nas ni ona ne prepozna

margos margos 15:33 19.01.2011

Re: Цртице... фрагменти

Što ja volim stare fotografije, braon-žutim vremenom obojene...

Joj, al nekad je bolje ne znati kako nam je neko od predaka izgledao... Tri'es godina sam zamišljala moju prababu Emmu (dva m) iz Taranta i pradedu Ignjaca iz Brna i njihov prvi susret u čukundedinoj prodavnici šešira, 1907. U mašti, bili su mladi, lepi, raskošni, zaljubljeni....
Sve dok nisam dobila njihovu fotografiju napravljenu 1910. pred preseljenje u Sarajevo (kad su povukli pravu liniju između njihova dva grada, Sarajevo je bilo na polovini). Na toj slici, on sitan brka, a ona nekako ogromna, doduše trudna, ali gruba... ni nalik na moje izmaštano plemenito poreklo.
mikele9 mikele9 18:29 19.01.2011

Re: Цртице... фрагменти

Joj, al nekad je bolje ne znati kako nam je neko od predaka izgledao...

U pravu si sigurno ali skeniraću i poslaću ti moju baka Mariju, lepotica par excelance!
margos margos 18:55 19.01.2011

Re: Цртице... фрагменти

Verujem, Miško... štaviše, ljubomorna sam. :)
mikele9 mikele9 21:15 19.01.2011

Re: Цртице... фрагменти

Verujem, Miško... štaviše, ljubomorna sam. :)

To je tako kako je, ne možemo da biramo ali bar si ti lepa
margos margos 23:07 19.01.2011

Re: Цртице... фрагменти



Nego, znaš što mi je lepa grafika Ušća, u plavom ramu, identične nijanse kao što je Umetnik bojadisao Savu....

margos margos 00:49 18.01.2011

I?

Ode li ti u Boškovićevu?
mikele9 mikele9 01:15 18.01.2011

Re: I?

Ode li ti u Boškovićevu?

Opa! Indiskretno pitanje! Odoh narafski
margos margos 02:01 18.01.2011

Re: I?

Tako, brale. Istinu, a ne dosadu, na sunce!
A i zaslužio si nakon onolikog čekanja i pijenja Amara (jel 18?) na plejbek.
mikele9 mikele9 10:23 18.01.2011

Re: I?

Tako, brale. Istinu, a ne dosadu, na sunce!
A i zaslužio si nakon onolikog čekanja i pijenja Amara (jel 18?) na plejbek.

Kako bre da ne odem u ulicu koja nosi ime Ruđera Boškovića, jednog od najumnijih ljudi svih vremena, baška zelene oči, sise, noge i sve što ide pride
P.S. Al' si stručnjak glede Osamnaestice
margos margos 10:56 18.01.2011

Re: I?

P.S. Al' si stručnjak glede Osamnaestice

Imala sam jednu bocu Amara 18, skupljala prašinu, trpela selidbe, brisanja, ofucavanja etikete i jedini razlog zašto sam je čuvala i tetošila je to što je to bilo omiljeno piće moje bake. I da, sitno u uglu napisano ''Dalmacijavino - Split''.

Jedne zime, šetam s mojim drugom kučkarom (stariji od mog oca, gospodin čovek, glumac), kružimo po parku i on spomene kako njegova žena obožava to piće. Obećam mu da ću mu doneti, a on krene da pregovara, i ubedi me da je jedini način da se đoramo - piće za piće. Pristanem.
Razmena se desi jedne ultra hladne večeri u parku, kada nas se okupilo desetak kučkara... i nosam ja ukočenim prstima onu bocu votke koju mi je doneo, i nosam, i u jednom trenutku odlučim da je pravo vreme i mesto za jednu parkovsku žurku... I tako...
mikele9 mikele9 11:32 18.01.2011

Re: I?

Imala sam jednu bocu Amara 18, skupljala prašinu, trpela selidbe, brisanja, ofucavanja etikete i jedini razlog zašto sam je čuvala i tetošila je to što je to bilo omiljeno piće moje bake. I da, sitno u uglu napisano ''Dalmacijavino - Split''.

To je taj Amaro 18!!! Pio se i po žurkama tih godina. A baka, svaka čast
Jedne zime, šetam s mojim drugom kučkarom (stariji od mog oca, gospodin čovek, glumac), kružimo po parku i on spomene kako njegova žena obožava to piće. Obećam mu da ću mu doneti, a on krene da pregovara, i ubedi me da je jedini način da se đoramo - piće za piće. Pristanem.
Razmena se desi jedne ultra hladne večeri u parku, kada nas se okupilo desetak kučkara... i nosam ja ukočenim prstima onu bocu votke koju mi je doneo, i nosam, i u jednom trenutku odlučim da je pravo vreme i mesto za jednu parkovsku žurku... I tako...

Da je bilo drugačije to ne bi biila ti
aleksanadar aleksanadar 02:31 18.01.2011

Ма...

Их, мсје Микеле, ала сте скромни. Досадна прича! Све су вам добре и, да кажем, интригантне.


Prodato burazeri...


Зар још тад?

И ја сам био партизановац, до недавно. До оне срамоте, кад пребише човека намртво. Тада сам рекао себи: шта имам са таквима заједничко? Ништа.
mikele9 mikele9 10:34 18.01.2011

Re: Ма...

Их, мсје Микеле, ала сте скромни. Досадна прича! Све су вам добре и, да кажем, интригантне.

Blagodarim i prija mi

Prodato burazeri...

Зар још тад?

Nemam dokaza ali činjenica da je ceo tim Partizana prodat, govori sama za sebe. Vaske je postao kapiten Ajaksa i na Old Trafordu (za godinu, dve) iz ruku Princeze Ane primio pobednički pehar, Jusufi je postao član Šalkea 08 i jedan od najboljih igrača Nemačke, obogatio se, čujem da ima lanac restorana i sve tako nekako...
И ја сам био партизановац, до недавно. До оне срамоте, кад пребише човека намртво. Тада сам рекао себи: шта имам са таквима заједничко? Ништа.

Danas nema navijanja i navijača, sve šljam i bagra, ubice, fudbal im je zadnja rupa na svirali. Čast manjini koja zaista navija.
fedor18 fedor18 10:52 18.01.2011

Nekad

i dosadno ume da bude simpatično...
U ime starih dana trashcina 60-tih
Jbt, ovo je bolje od originala Adriana Celentana
mikele9 mikele9 11:35 18.01.2011

Re: Nekad

i dosadno ume da bude simpatično...
U ime starih dana trashcina 60-tih
Jbt, ovo je bolje od originala Adriana Celentana

Ćelentano mi je ljubimac od 24 hiljade poljubaca ali i Dule ga pevaaaaaa!
zoja444 zoja444 11:53 18.01.2011

Re: Nekad

mikele9
Ćelentano mi je ljubimac


ljubimac za ljubimca.



Mikele, Vi ste stvoreni za uzivanje.
mikele9 mikele9 14:21 18.01.2011

Re: Nekad

ljubimac za ljubimca.

Hvala Zoja ali moram da pazim da ovo ne pročita moja žena

Mikele, Vi ste stvoreni za uzivanje.

Zoja, Zoja...da ne preterujete malo? Svi, i vi, smo stvoreni za uživanje! Ovo malo života što nam je dato, iskoristimo da istinski uzivamo u svemu




expolicajac expolicajac 11:47 18.01.2011

A be što si dosadan

Stvarno si dosadan, ne mogu od tebe na miru da zajebavam Mikimedica. Sve izbegavam da te čitam, jel si dosadan, al si tolko dosadan da moram da vidim kolko si dosadan. Ako nastaviš da budeš tolko dosadan, dosadiću ti svojim komentarima. I da bi budeš dosadan sve do kraja svoje dosade. Stvarno se sa uživanjem dosađujem dok čitam tvoje dosadna pisanija.
A za sise
mikele9 mikele9 14:24 18.01.2011

Re: A be što si dosadan

Stvarno si dosadan, ne mogu od tebe na miru da zajebavam Mikimedica. Sve izbegavam da te čitam, jel si dosadan, al si tolko dosadan da moram da vidim kolko si dosadan. Ako nastaviš da budeš tolko dosadan, dosadiću ti svojim komentarima. I da bi budeš dosadan sve do kraja svoje dosade. Stvarno se sa uživanjem dosađujem dok čitam tvoje dosadna pisanija.
A za sise

Dragi moj EXPO, samo navali s dosadnim komentarima na moje dosadne tekstove, uvek si mi dobrodošao
sesili sesili 13:19 18.01.2011

Pa, stvaaarno

Lepo je biti skroman, ali toliko! Pešes kila ribe - dosadno? Utakmica - dosadno.Labirint - tajanstveno! Gde BAŠ tu prekinu pisanje? Baš si dosadan. <_<
mikele9 mikele9 14:27 18.01.2011

Re: Pa, stvaaarno

Lepo je biti skroman, ali toliko! Pešes kila ribe - dosadno? Utakmica - dosadno.Labirint - tajanstveno! Gde BAŠ tu prekinu pisanje? Baš si dosadan. <_<

Draga Sesili, ja napisah: banalije, ništa, pričice, iščupci iz sećanja...A nešto ostavih i da zamišljate
aleksanadar aleksanadar 19:40 18.01.2011

Re: Pa, stvaaarno

A nešto ostavih i da zamišljate...


А сада би легло да нам ово:

Prekrstila božanstvene noge, grudi petica, lice kao da je slikao Sandro...


некако илуструјеш!
mikele9 mikele9 19:52 18.01.2011

Re: Pa, stvaaarno

А сада би легло да нам ово:
Prekrstila božanstvene noge, grudi petica, lice kao da je slikao Sandro...
некако илуструјеш!

Samo za tebe, ovako je izgledala!

aleksanadar aleksanadar 23:15 18.01.2011

Re: Pa, stvaaarno

Благодарим!
stefan.hauzer stefan.hauzer 13:44 18.01.2011

.

iako sam pripadnik drugog plemena,ta generacija je prodata za veliku lovu...čak i pre finalne utakmice.

hehh,nego,lepe teme...avion...obozavam kad ostave: bez teksta!

love street =)



mikele9 mikele9 14:37 18.01.2011

Re: .

iako sam pripadnik drugog plemena,ta generacija je prodata za veliku lovu...čak i pre finalne utakmice.

hehh,nego,lepe teme...avion...obozavam kad ostave: bez teksta!

love street =)

Svi smo bili nešto načuli ali nismo mogli da verujemo Obožavali smo Šoleta, Sombolca, Jusufija, Rašovića, Vasovića, Bečejca, Galića....došlo mi bilo da presvisnem!
U pravu si prijatelju, zašto i po čemu bi tekst morao da ima kraj? Uostalom i početak i sredinu...to je za školski pismeni zadatak
Da je živ, predložio bih Morisonu da na Love Street doda Boškovićeva
sesili sesili 14:46 18.01.2011

Pa stvaaarno

... iščupci!
49 41 49 41 18:46 18.01.2011

Re: Pa stvaaarno

sesili
... iščupci!


naucih, jednu novu rec - maternjeg mi-matere mi.
mikele9 mikele9 19:00 18.01.2011

Re: Pa stvaaarno

sesili

49 41

... iščupci!
naucih, jednu novu rec - maternjeg mi-matere mi.

Hvala, hvala, ima toga u mojim pisanijama a biće ih još mnogo više
Черевићан Черевићан 16:30 18.01.2011

чепајте идаље

г mikele9,него,

ево шта би ја додао
има разних баш укуса
без обзира наставите
приче досадног циклуса
mikele9 mikele9 19:04 18.01.2011

Re: чепајте идаље

г mikele9,него,

ево шта би ја додао
има разних баш укуса
без обзира наставите
приче досадног циклуса

Postiđujete me Gospodine Čer
Drago mi je da ste stigli (od posla i kresanja, nije to lako!) da se javite.
Hvala vam, uvek vam se obradujem.
blogovatelj blogovatelj 05:13 19.01.2011

Znam ja, vi ste spijuni!

Pojavi se major, rezervista, malo stariji od mene: Gospodine ovo je ratna zona, okrenu se i pokaza mi rukom


Namotaj na 1:44

mikele9 mikele9 14:01 19.01.2011

Re: Znam ja, vi ste spijuni!

Namotaj na 1:44

Veličanstveno, neprevazidljivo
miloradkakmar miloradkakmar 11:13 19.01.2011

Pecanje

je bilo veoma popularnih onih 78 dana. Medjutim, kako su mi pecaroši pričali strogo je bilo zabranjeno da štapovi upiru u nebo, morali su padati prema vodi.
Posle sam čuo da su to ratno pravilo izmislili sami pecaroši. Kao i to da im je taman krenulo , a ono naidjoše avioni i rasteraše ribu.
mikele9 mikele9 14:06 19.01.2011

Re: Pecanje

je bilo veoma popularnih onih 78 dana. Medjutim, kako su mi pecaroši pričali strogo je bilo zabranjeno da štapovi upiru u nebo, morali su padati prema vodi.
Posle sam čuo da su to ratno pravilo izmislili sami pecaroši. Kao i to da im je taman krenulo , a ono naidjoše avioni i rasteraše ribu.

Pa položeno, da vrh štapa skoro dodiruje površinu vode
Dešavalo se da i ja zbrišem kad su počeli da bacaju grafitne bombe, vidiš kako ti se primiče gusta kilometarska zavesa grafitnog praha, na bicikl i pravac kući
jasnaz jasnaz 22:22 19.01.2011

.... i kod tebe:

mikele9 mikele9 23:19 19.01.2011

Re: .... i kod tebe:

jasnaz

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana