AleXandar Lambros
Joj, krasno i divno kak se samo volimo. Al meni opet nešto neprijatno. Sve se pribojavam istrčaću se s nekim neprimerenim komentarom. Tipa, „a sad nismo barbari, sad smo prijatelji stari", ili „da li bi ovakva ekstaza bila u Hrvatskoj za Miki Jevremovićem, recimo?". I on beše neka velika jugoslovenska zvezda, zar ne? Ili „čekaj, zar ne beše ona srala žestoko, još se sećam onog njenog nastupa sa Nenom Kunijević na francuskoj TV?". Al, ćutim, ne mogu, da mi neko ne pomene Srebrenicu, nemam stvarno tih nerava.Međutim, gledam snimke, čitam izveštaje. Tereza se oseća „ka doma", u Spensu i SC kolektivni orgazam, sa sve teškim uzdasima i suznim očima. Mislim, drago mi što je niko ne gađa trulim voćem i što se oseća kao doma, al sve mi nešto otužno. Joj, ne znam ...
Pitaću kevu. Majka je bila žestok Terezin fan. U kući smo imali sve Terezine ploče i ploče Ksenije Erker. Vodila me je na koncert u halu „Jezero" pre X godina. (Tada smo videli Terezu kako izlazi, u bundi i pratnji nekih ljudi. Prvi put sam video veliku zvezdu izbliza i mora da sam blenuo ... Uz osmeh me opomenula da ne grizem usta. Eto, pamtim i danas).
Dakle, nek keva presudi. Ona mi u ovom trenutku izgleda kao jedina kompetentna. Em je fan, em je zdravorazumska žena koja nit konta nit se udubljuje u argumentaciju ovog tipa - umetnost ne poznaje granice, nacionalnost, veroispovest .... (dopisati ovde). Sluša svoje srce/razum i ne smućuje se tako lako kao ja.
Ja: „Dolazi Tereza u Beograd."
Keva: „Znam, čula sam."
Ja: „'Oćeš da ideš?"
Keva: „Ne pada mi na pamet!"
Ja: „Štoooo?" (tobož vrlo iznenađen)
Keva: „Što je tolko srala da ne znam uopšte kako je sada uspela da pojede sva ta govna".
U, bre. Ni dilema čak.
Večito nešto dubinjaš, rekla bi moja kuma. Jebi ga. Obećao sam sebi nad intervjuom Mire Furlan tamo negde početkom devedesetih, da nikad, ali nikad, neću dopustiti sebi da ikoga prosuđujem po bilo kom od gore navedenih kriterijuma, te da ću prosuđivati samo nečiju umetnost bez obzira koliko mi umetnikovi stavovi bili neprihvatljivi ili odvratni. Bio sam užasno dirnut što su Furlan uznemiravali noću telefonom i nazivali je četničkom kurvom dok je ona iskreno bila zaprepašćena da neko nije u stanju da shvati da umetnost ne poznaje kategorije nacionalnog.Leni Rifenštal je dobra umetnica! Pa zar nije? Ivlin Vo („Povratak u Brajdshed") je podržavao ustaše, što uporno pokušavam da prenebregnem i zadržim se samo na romanu.
I tako, ponavljam sebi, k'o da samog sebe ubeđujem - „Tereza je super pevačica! Što peva žena, alal joj."
I peva. Znam. Al opet mi nešto bezveze.
Ipak, nismo mi baš čisti, a? Sećam se devedesetih. Besni rat, Srbi pod najlonom i u traktorima ... A na radiju Kragujevac trešte „Kolonija", Tajči i „Magazin". Svako grandovsko smeće je čista umetnost u poređenju sa ovim. Al, eto ...
Režu se za Cecom al je ne zovu. Ceca kaže da svejedno nemaju dovoljno veliki stadion za nju ( a nisu oni Bizantinci pa da se okupljaju po poljanama, razume se). Al me mnogo zanima kako bi izgledao Mikijev koncert u „Lisinskom"!
Izlazi Miki i počinje - „Pijem a ne znam čemu sve to, i pijan ja vas ipak volim"