Novak Đoković ponovo sa šampionskim peharom u rukama. Puno srce nacije ovog nedeljnog podneva. Melburn: finale 3:0. Verovatno je malo onih koji nisu pomno pratili njegov finalni meč na Australian open-u, tako da je izlišno ovde bilo šta prepričavati. Ostaje mesta samo za izraz oduševljenja i za pokušaj da ta izvanredna, pozitivna energija bude što vidljivija, obznanjenija. Zato ovaj post.
Ali, ima još nešto. Ne tako lepo.
Opet, onako u senci tek završenog meča, veliki, ružan gaf komentatora rts-a ! Kad je kamera zastala na našoj loži u kojoj je bila i Ana Ivanović, rekao je, otprilike, ovako:
„ I, evo, vidimo jedinu srpsku osvajačicu Gren-slema ..." - a odmah zatim je dodao, nešto tišim glasom, što ukazuje da u celoj stvari ima i te kakve doze smišljenosti: „Makar pod srpskom zastavom".
Monika Seleš, rođena Novosađanka, osvojila je 9 Gren-slem titula! 8 kao još uvek naša državljanka. To se, očigledno, više ne računa kad je reč o komentatorima, posebno komentatorima rts-a. Postoji li neka pisana direktiva da se to nipošto ne pominje!? O čemu je reč?! Igrala za onu državu? Nije srpkinja? Onda, recimo, ne možemo da računamo kao naše i ne smemo da pominjemo - ni titule evropskog i svetskog prvaka C.Zvezde u fudbalu, jer je klub tada igrao kao predstavnik druge, danas nepostojeće države. A bilo je u timu i nekih igrača koji nisu srpske nacionalnosti! To su valjda oba kriterijuma po kojima Monika Seleš više ne postoji kao jedna od najvećih igračica tenisa ikada!! Pošto se ovaj slučaj „brisanja šampiona sa pehara" uporno ponavlja i ne može više biti ni pomisli da je to slučajnost - ostaje samo pitanje, da li se radi o nekoj usmenoj direktivi da se ona ne pominje tokom prenosa teniskih događaja, ili su odani srpski komentatori dovoljno svesni delikatnosti tog pitanja, a pa su sami rešili da istaknu svoje rodoljublje ignorišući Malu Mo. Šta god da je, pokazuje i dalje izraženu, duboku patologiju ovog društva kad je reč o shvatanju Vrednosti.
Naravno da za ovo ničim nije kriv Novak Đoković, kome se izvinjavam zbog narušavanja slavljeničke atmosfere. Sa jedne strane, neumesno je skretati temu sa velike pobede na ponašanje komentatora, ali, sa druge strane, ukazivanje na problem brisanja naše najveće šampionke najdelotvornije je baš u ovakvim prilikama. Konačno, da je komentator kazao: „Evo Ane Ivanović. I ona je osvojila jedan Gren slem", bilo bi to nešto drugo. Međutim, pošto je rekao da je ona jedina osvajačica, nastala je neka vrsta obaveze da se ta netačnost i velika moralna brljotina ispravi, makar ovako, pomoću nekoliko redova podsećanja na objektivne činjenice.
Novak Đoković je, dakle, izrastao u istinskog šampiona. Njegovoj pobedi se treba duboko pokloniti. Tako je malo stvari koje se mogu nazvati srpskim brendom, uspehom, stvari sa kojima možemo da konkurišemo na svetskom tržištu vrednosti, bilo da se radi o industrijskim proizvodima, ili nečemu drugom. Ta činjenica njegov velelepan uspeh čini još dragocenijim i to se naprosto mora ceniti na pravi način. Iz te perspektive, još više suludo i stupidno deluje odricanje od uspeha Male Mo.
Dakle, što se Novaka tiče - strpljivo čekamo trenutak sa značenjem izvesnosti, trenutak kada će se uspeti na vrh liste.