Elem, zakonodavac u Madjarskoj od nedavno nalaže da ne smete više ni da zinete, a da se prethodno ne upitate da li će i koliko to vaše zevanje biti „izbalansirano". Ako me pitate sa čime treba da bude izbalansirano, ne bih vam znao kas'ti. Tako je rečeno u slovu novog mađarskog zakona o informisanju, a vi sad razmišljajte.
Kakav li bi to balans mogao da bude u vestima koje se krčkaju u istom narandžastom kazanu (za neupućene: provladina agencija koja je jedina ovlascena za produkciju i distribuciju vesti elektronskim medijima) i serviraju svima podjednako - po jedna kutlača svakome, ni manje ni više od toga. Šta treba učiniti da se taj balans, čiji je način uspostavljanja potpuna misterija, ne bi poremetio, pitamo se moje kolege i ja dok strogo merimo težinu svake svoje napisane reči, zlu ne trebalo.
Kada je reč o lajanju i mudrovanju, o čemu se takođe mislilo prilikom pokušaja da se ukućani zakonom dovedu u red, u našim budimpeštanskim novinama je sve na strani mudrovanja, ili barem pokušaja, taman kako je i propisano. Lane se ponekad iz nekog ćoška, tek da nam lakne, ali ozbiljniji lavež nikada nismo praktikovali. Kažu da pas za koga svi znaju da ne može da ujede ne treba ni da laje. Em time sam sebi skraćuje ionako kratak pasji život, em rizikuje da ga usred čela pogodi neka komšijska cipela. A može i da se izbruka ako mu se posle laveža ukaže prilika da ujede onog na koga se namerio, a onda se ispostavi da on za to nema srca ili jednostavno ne zna kako se to radi.
Uz sve to, postoji mogućnost da mu, po novom zakonu, zbog lajanja ukinu i onaj jedini obrok, a onda mu je stvarno odzvonilo. Dok se forumi sete da zaštite njegovo pravo opstanka - voz natovaren njegovim malim životom ubrzano zalazi za krivinu. Lajanje ovde postaje nepodnošljivo skupa razonoda.