Promocija čišćenja Srbije na teniskom turniru Srbija open koštala je poreske obveznike oko 475.798 evra. Iznos je plaćen preduzeću „Njus vol" za izradu i postavljanje platna sa sloganom akcije, od 2. do 10. maja 2009. godine i od 1. do 9. maja 2010., piše B92
Pola miliona eura da bi obavestili gradjane koji bleje u tenis nekim čaršafom da Srbiju treba čistiti? A ja još uvek nemam nikakav kontejner za reciklažu ispred zgrade, koja izlazi na Krunsku ulicu i Desanke Maksimović? Ako nemam ja u Krunskoj, kad će da ga dobije neko ispred svoje zgrade u Surudlici?
Imam samo jedno pitanje:
Koliko za ovaj čaršaf od pola miliona eura su mogli da kupe kontejnera za reciklažu? Da li neko zna?
I kad će više da prestanu s tim zezanjem da "treba čistiti", da "treba reciklirati"?
Svaka domaćica može da im kaže da nema čišćenja bez metle i djubrovnika, mali za kuću veliki za ulicu i divlje deponije.
Kontejneri u mojoj ulici su mini deponije. U njih se trpa organsko i neorgansko djubre, papir, karton, staklo, sve! Ne zato što su ljudi glupi, pa ih skupim reklamnim čaršafima treba podučiti, nego zato što nemaju izbor i mogućnost da recikliraju.
Ali oni i izgeda mogu samo da pričaju o djubretu, mnogo im bolno da daju pare za kontejnere za reciklažu, jer nisu magla i imaju nekakvu tržišnu cenu.
Da ne pominjem da su za sve te silne pare koje troše na debilne reklame mogli i pogon za proizvodnju kontejnera za reciklažu da pokrenu.
Ovo je već odvratno i izaziva gađenje, meni ne trebaju slike političara i sportista kojima je u photoshopu neko turio metlu u ruke, meni trebaju kontejneri za reciklaću ispred kuće.
Kad će da nateraju ove što su načičkali grad hipermarketima i marketima da počnu da primaju plastične boce?
Stvarno bre vredjaju inteligenciju!