Evo da nastavimo Eli LaCroseov serijal..da ne bi ostali uskraćeni za njegova daljnja saznanja...
Unapređenje delatnosti visokog obrazovanja i popularizacija nauke
ili Šta uče učitelji i učiteljice, deo II
Poštovani čitaoče, pred Vama je drugi deo iščitavanja „knjige” (u daljem tekstu: K) koja je napisana kao „naučnoistraživački rad u cilju razvoja nauke, unapređenja delatnosti visokog obrazovanja i popularizacije nauke”. K nema ni lektora ni korektora. Profesionalnu obavezu da je pročitaju imala su samo dvojica recenzenata. Da li je prvi deo priče o K dovoljan da se nasluti odgovor na pitanje da li su to učinili? Ako iz moje prethodne crtice (Ili se radi o paskvili? Ne mogu biti siguran…) zaključite da nisu, „Your Humble Narrator” će izreći smelu pretpostavku da je on jedina osoba koja je pronikla u tajne K. I spremna je da ponovi put otkrivanja krugova K kao Vaš vodič, da bude Vaš Vergilije ako se odvažite da krenete na neizvestan put poput onog Danteovog.
Dosta je bilo pompeznih fraza (mada verujem da su, za ono što sledi, vrlo zgodan uvod, da imaju funkciju zagrevanja pred utakmicu).
Otpočnimo nastavak puta ispunjavanjem obećanja. Saznaćete šta „kod dece izaziva stres u vidu znojenja dlanova”. I ne samo to. Čitanjem sledeće tri rečenice (pažljivo prepisane iz K) saznaćete i pri kojoj „pomisli” deca „ostaju bez daha”, i šta je razlog za to. „Kod učenika veliki likovni stres izaziva frustracija kada nastavnik kaže da učenik nije za likovnu umetnost. Nažalost, to kod dece izaziva stres u vidu znojenja dlanova. Pri pomisli da slikaju, ostaju bez daha jer im je neko unapred odredio da ne umeju da slikaju.”
Posle ovog kratkog ali, ne sumnjam, zanimljivog i poučnog silaženja u dubine K, okrenimo se se sistematičnom putu preko trnja K do zvezda „unapređenja delatnosti visokog obrazovanja i popularizacije nauke”. Drugi deo prvog poglavlja „Kreativno mišljenje deteta“ donosi nekoliko izuzetnih ideja o tome kako likovna kreativnost nastaje. K nam govori da „likovna kreativnost nastaje kao uzajamna veza između učenika i nastavnika, tj. kad oni ancipiraju likovne događaje kao i imaginarno predviđanje likovnog sveta“, kao i da „likovna kreativnost nastaje kroz podsticanje i motivaciju putem likovne inovacije kao nove likovne vizije ili novi likovni pronalazak (novi likovni kvalitet).“
Moglo bi se zaključiti da se od čitalaca K ne očekuje da znaju značenje reči „prefinjeno“, pa je, setiće se oni koji su pročitali prvi deo, u zagradi dat sinonim „suptilno“. Ali se od čitalaca K očekuje da znaju značenje reči „ancipirati“, koju ne znaju ni „Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika” ni Vujaklijin „Leksikon stranih reči i izraza” (javite se vlasnici „Velikog rečnika stranih reči i izraza” Ivana Klajna i Milana Šipke), a ne može se pronaći ni guglanjem. No, nećemo da budemo cepidlake. Možda se radi o sitnoj greški nastaloj prilikom unošenja teksta, koju korektor nije mogao da primeti pošto korektora nije ni bilo. Pretpostavimo da je naša reč „anticipirati”, što znači „unapred uzeti (ili: uzimati), unapred primiti (ili: primati), preduzeti, preduzimati; predujmiti, predujmljivati; dobiti predstavu ili stvoriti sud o nečemu unapred”. Da još rastumačimo i reč „imaginarno”, ne manje nepoznatu od reči „prefinjeno”: „imaginarno – uobraženo, zamišljeno, tobožnje, koje postoji samo u uobrazilji, nestvarno…” Hajde da sada, u svetlu novih saznanja, krajnje slobodno, po cenu i da pogrešimo, pokušamo da protumačimo šta nam K govori o tome kako „likovna kreativnost nastaje”. Dakle, likovna kreativnost nastaje kada učenik i nastavnik unapred stvore sud o likovnom događaju i o zamišljenom predviđanju likovnog sveta. Ili o predviđanju koje postoji samo u uobrazilji. „Ne razumete? Ni ja. Nije važno šta čovek razume, važno je šta on oseća.”
Vreme je da pobegnemo iz lavirinta nastajanja likovne kreativnosti. Sledeće što nas čeka je „Gledanje likovnog dela”. Šta to znači? K ima odgovor – „Gledati likovno delo znači naučiti učenika da tumači psihološko dejstvo linija i boja”. A šta znači shvatiti likovno delo? „Shvatiti likovno delo znači naučiti učenika da emocionalno misli i vizuelno razume likovno delo.” A šta znači vizuelno razumeti likovno delo? E, sada već previše pitamo! K ne nudi baš sve odgovore!
Ali nije na odmet znati da „gledanje likovnog dela prolazi kroz izomorfizam (grč.– slični kristalni oblici).” Suprotstavimo K nepouzdanu Wikipediu: Izomorfizam (grč.: isos „jednak”, i morphe „oblik”) „je pojava postojanja dva hemijska jedinjenja, ili više njih, različitog hemijskog sastava, ali vrlo slične hemijske strukture, koja kristališu u istom kristalnom obliku…”. Slično je. Na tragu izomorfizma.
Vratimo se poukama K. „Likovno opažanje prolazi kroz osnovni aksiomatski (grč.– očevidan) stav dva opažanja – kroz geografsko i emocionalno opažajno polje.”
K nas dalje uči: „Likovno geografsko polje deluje na nas promenom u vizuelnoj i kreativnoj energetici, promenom fizičkih uslova kroz emocionalno likovne stimuluse. Suština likovno emocionalnog i geografskog polja je u prostorno vremenskim odnosima između tih energetskih likovno vizuelnih kolebanja, tj. likovno optičkih draži geografskog senzibiliteta. Likovno geografske objekte možemo sagledati kroz fizički određena tela koja su oblikovani predmeti – entiteti, tj. čulne draži vizuelizacije objekta – forme. Kristalni oblici opažanja su visok domen u emocionalnoj inteligenciji kroz koje učenik naglašava svoje osećanja prema nečemu ili nekome”. U poslednjoj rečenici pominju se „kristalni oblici”, i to nas dovodi do „izomorfizma”. Sada je sve jasnije, zar ne? Geografi, pomozite da razumemo i ono što je iz vašeg domena!
Uskoro ćete saznati kako su učenici jedne osnovne škole „analizirali” „portrete koje su slikali poznati slikari kao što su:” Albreht Direr, Edvard Munk, Emil Nolde, Haim Sutin i jedan „poznati” srpski slikar. Ne, ne radi se o Urošu Prediću niti o Paji Jovanoviću. Nije to ni Sava Šumanović ni Jovan Bijelić ni Mića Popović. Igor Vasiljev? Ne, ni on.
„Poznati slikar” sa naših prostora profesor je na jednom srpskom, državnom fakultetu. Evo, kao podrška borbi protiv anonimnosti, njegovih „reprezentativnih referenci” (kopi-pejstanih sa zvaničnog sajta fakulteta na kojem radi):
1. Podsticanje i razvijanje likovnog stvaralatva učenika, 2003, 227 str. (monografska publikacija)
2. Dete i rat, 2000, 114 str. (monografska publikacija)
3. Metodika nastave likovne kulture i likovni tipovi učenika, 2003, 286 str. (monografska publikacija)
4. Vizuelna kreativnost i likovno istraživanje, 2004, 154 str. (monografska publikacija)
5. Istorija umetnosti za učitelje, 2005, 262 str (monografska publikacija)
6. Metodika nastave likovne kulture, 2006, 267 str. (monografska publikacija)
7. Metodika nastave likovne kulture za predškolski uzrast, 2007, 158 str. (monografska publikacija)
8. Likovni tipovi učenika i njihov značaj, Zbornik radova broj 4, str. 261-286, 1999.
9. Intelektualno stvaranje novog likovnog shvatanja, Zbornik radova br. 5, str. 145-153, 2000.
10. Likovna kreativnost i emocionalna inteligencija, Zbornik radova br. 6, str. 111-122, 2002.
U svih deset slučajeva izdavač je isti, pogađate, fakultet na kojem je „poznati slikar” nastavnik. Verujem da je sada očigledno da se radi o autoru K (u daljem tekstu: au. K)
Ako ste pomislili da je au. K potpisao ugovor koji njegovom fakultetu garantuje ekskluzivno pravo na publikovanje „naučnoistraživačkog rada…” ovog plodnog stvaraoca, varate se. Pomenuo sam u jednom komentaru na prethodni deo, ali nije na odmet ponoviti, da mi je zahvaljujući blogu, do ruku došla i druga „knjiga” (u daljem tekstu: dr. K) istog autora. Dr. K je, gle čuda, naslovljena kao i K, a pojavila se tri godine nakon nje. Ono što odmah upada u oči je da je dr. K objavljena u inostranstvu, u susednoj državi u kojoj je (bar u jednom njenom delu) ćirilica dominantno pismo, a narodi te i naše države razumeju se i bez prevodilaca. Za razliku od K, dr. K ima lektora! I čak četiri recenzenta. Na prednjoj korici dr. K reprodukovana je slika „Suncokreti” Vinsenta van Goga. Prelistavajući dr. K uspeo sam u njoj da pronađem podatak o tome, odnosno još jednom reprodukovanu sliku, propraćenu kratkim tekstom koji počinje rečenicom „Van Gog je individualni likovni tip.” Obećava, zar ne?
Kako je dr. K tek odnedavno upotpunila moju biblioteku, nisam imao vremena da je pročitam i podrobnije „proučim”. Učiniću to što pre budem mogao, i već od III dela ustupljen mi prostor će postati putovanje kroz mračne dubine dve K.
Slike:
Jan Vermer iz Delfta (Jan Vermeer van Delft): „Pletilja čipki”, 1669-70, 23,9 × 20,5 cm (nažalost putokaz do K, na sreću samo u Srbiji)
Vinsent van Gog (Vincent van Gogh): „Suncokreti”, 1888, 91 × 72 cm (nažalost putokaz do dr. K, na sreću samo u Srbiji i Bosni i Hercegovini)
( P.S. slike na žalost nisam uspeo da postavim pa molim La Crosea da ih postavi odmah u prvim komentarima)..dk