Milan Nikolić
Lično, posle petnaest godina protestovanja, verovanja, zanosa, adrenalina - ja ne da ne mogu da se potresem, naljutim, pošizim nego mi dođe da odnesem čaj u termosu ovima što su stigli da se "bore". Kao nama Greenet nekada...
Voleo bih da pogledam "Glembajeve" Miroslava Krleže u Jagoševoj režiji, ali, izveštavaju iz Ateljea 212, svih šest izvođenja u februaru je rasprodato, a za mart je već 400 ljudi na čekanju. I onda se neko usuđuje da tvrdi da nismo kulturan narod. Sredina pogotovo. Čeka se k'o za Hermes torbe u onoj džiberskoj Americi. U skladu sa kulturom slažu se i izveštaji različitih medija. Dramu odlično poznajem, glembajevština kao takva me oduvek podsticala na razmišljanje jer je univerzalna, Leone mi je nekako čudno blizak, a sećajući se izuzetne Ene Begović koja je ovekovečila lik barunice Castelli Glembay, gorim od nestrpljenja da vidim kako je Anica Dobra dočarala karkter ove lepe, fatalne, beskrupulozne i putene žene. Severinin izlet u isto neću komentarisati, mada verujem da bi ona, da zaista jeste glumica, što podrazumeva spoj talenta i zanata, uspela da oživi barunicu, a da ova ledena dama ne izgleda kao neka srpsko-hrvatska savremena sponzoruša, što bi rekla Bobić Tomić "hodajuća manekenka kapitala". Ništa od toga nisam uspeo ni da saznam ni da doslutim slušajući ekstatične medijske reportaže, ili su to prosto - izveštaji. I u njima je sveukupno "izveštavanje" svedeno na konstataciju da je na premijeri bio sam krem Beograda. Čist krem. Ništa prezle, margarin, marmelada, nego puter, bademi, marcipan, štapić vanile. Gotovo sa nalepnicom "bio", što će reći organskog porekla, nikakve hemikalije i konzervansi. Krem do poslednjeg nukleotida DNK, kažem vam, ništa naturalizovano, doškolovano, doterivano, modfikovano: Tomica Milosavljević, ministar u ostavci, Nebojša Bradić ministar u trajanju, Adanja Polak, autorka u večnosti, Bojana Ordinačev, glumica u nastojanju. To je moj izbor među kremastim zvanicima, "kremastost" ostalih pomenutih u medijima (koji se, osim opširnijeg Danasa i ovog sajta, izjednačiše u roze izveštavanju sa "eventa") meni nije problematičnog kvaliteta. Za borbu Erosa i Tanatosa, te zaron u novu inscenaciju mračne i provokativne porodične patologije ili, samo - drame, kao običan smrtnik, kao čist paprikaš, a ne krem, ma koliko da znam o pozorištu od Eshila do Sare Kejn, moraću na čekanje. Za sudaranje sa Tominim pristalicama, gotovo da sve ovo prenosim u real time-u, jer se, pre dvadeset minuta "probih" kroz knez Mihajlovu, ne mora da se čeka. Na to si primoran. Autobusi, narod gladan promena, neki kartonski transparentni, brigade vrednog i odgovornog ministra Dačića - sve to zajedno može da se učini kao neko slično okupljanje devedesetih, mada mi pobunjeni više liče na one što su se opredeljivali za "kontra", a manje na one koji su išli samo na "miting" bez pomenutog prefiksa. Jebiga, takvo im biračko telo, rumeno i jedro, šta da radim? I to je neka sredina. Možda bi i oni na "Glembajeve", čemu prerasude?Da li bi se zbog svega ovoga trebalo potresati ili ne, neka odluči svako za sebe. Lično, posle petnaest godina protestovanja, iskrenih zanosa, adrenalina - ja ne da ne mogu da se potresem, naljutim, pošizim nego mi dođe da odnesem čaj u termosu ovima što su stigli da se "bore". Kao nama Greenet nekada. Žao mi naroda zato što mi je žao iluzija, da ne kažem - gluposti. A, služi ih vreme, lep je dan. Samo ga ja ne mogu iskoristiti. Gužva, krkljanac, mada "mirno i dostojanstveno". Opet, ako izađem popodne, bojim se slomiću vrat na ledu kad zapnem za neku konzervu. Demokratija, ali ona ni po babu ni po strIčevima mi nalaže da se ne srdim na narod koji se buni. Bunt je zdrav. Bunim se, dakle postojim. Samo da ne ispadne da su revoltirani pozvani u reality program, a misle da su došli na miting da izraze svoje neslaganje, pod čiji god kišobran da su stali. Zašto to kažem? Onako. Odnosi među našim strankama, njihova udrživanja i razdruživanja, razdvajanja i prestrojavanja, mutacije nasleđa, onoga što su ne tako davno bili i onoga što danas žele da budu, tj.da predstave, njihovi motivi i njihova sredstva, prosvećenja i nazadovanja, "laži, intrige i histerija", njihova ekonomija i njihov Bog - nije li sve to, samo, dobra, stara - glembajevština? Uostalom zašto je Hamlet večan? Godo? Medeja? Edip? Fedra?
Ovo je predizborna godina. Cirkus tek počinje. I svi će nas mnogo voleti. Opsesivno će nas voleti. Bezuslovno čak. Samo što ja neću napolje da me vole. Evo me kod kuće. Gledam Leu Kiš.
"Babe sa periferije su naša javnost"
"Demagogija vlada plebsom"
Puba Fabriczy, Gospoda Glembajevi
EDIT: Sad mi javljaju da su Kursadžije pričale viceve o Tadiću na mitingu SNS. Šta? Ništa. Kultura.Sredina. Demokratija. Vizija evropske Srbije. Jedna od vizija.