Život

Pukotine kroz koje propadamo

Ivana Knežević RSS / 12.02.2011. u 19:53

U piljarnici na uglu Davisville avenije i Yonge ulice sam na pult složila svoj izbor voća i kesu spanaća kad mi je mladi Kinez - koji nije više tako mlad kao otac dvoje male dece, kojima sam videla početak u rastućem stomaku njihove majke - po prvi put posle nekoliko godina poslovanja na tom uglu rekao nešto lično: da li sam se vratila juče po svoj kusur? pitao je. Uprkos susretima dva-tri puta u toku svake nedelje unazad nekoliko godina, nas dvoje smo kompletno anonimna lica jedno drugom i trebalo mi je neko vreme da povežem da se meni obraća. Mora da si me zamenio sa nekim, odgovorila sam mu, jer ja juče nisam bila u vašoj radnji. Ali vrlo je lepo da si pomenuo to sa kusurom koji nekome dugujete, pohvalila sam ga.

Kad govorim uglavnom nema nikakve sumnje da ono što kažem je ili istina ili vrlo blizu neke.

On nije ništa rekao dok je brzim pokretima vagao i ukucavao u kasu moje troškove. Onda je zastao, pogledao me, i pitao: zar ti nisi juče kupila čokoladu?

Na tom mestu je krenula jedna pukotina. Jesam. Kupila sam juče čokoladu. U njegovoj radnji. Žurila sam da se sretnem sa klinkom i krenemo do nekih ljudi, i zaista sam bila tu. Setila sam se. Sećanje je izašlo iz debele mase mozga kao nešto crno i čudovišno veliko.

Jesam, priznala sam. Iza mene je jedan nervozni polu-uzvik polu-smeh izašao iz nečijeg grla. Okrenula sam se ka njemu. Jedan visoki plavušan sa tršavom kosom je posmatrao celu scenu i mene sa mojom pukotinom na mozgu.

Dala si mi deset dolara i četiri centa, nastavio je ne više tako mladi Kinez vrlo pažljivo, stavila na pult i izašla.

Ne sećam se, priznala sam i to. On je i dalje bio revnosan, ja sam stajala i pratila rad njegovih ruku.

Zašto četiri centa, pitala sam jedino što se moglo pitati u tako očajnoj situaciji. 

Račun je izašao na tri dolara i četiri centa, odgovorio je.

I see. To liči na mene. Predvidela sam da će mi vratiti kusur od sedam dolara, uredno sam se oslobodila sitniša, ali nisam ostala da ga sačekam već sam istrčala napolje i zaboravila na sve dolare i Kineza i verovatno još nekoga ali njih ne mogu da se setim.
I don't remember any of it, položila sam sve na pult. Toliko je zaslužio svojom ljubaznošću.

Pomislio sam da imaš sestru bliznakinju, pokušao je da se našali. I oduzeo od totalne cene za danas mojih jučerašnjih sedam dolara. Zahvalila sam mu i izašla u blistav dan sa pomračenjem u glavi.

Nobody's perfect, rekla je klinka juče i tako je ceo dan krenuo. Naopačke, unazad, sa rukama preko očiju. Mi smo već bile uveliko usred svađe i meni srce negde odakle nije htelo da izlazi jer se užasno, užasno boji buke i galame i mene kad sam u takvom stanju, i htelo bi da pregovara ali ja nisam nizašta i niko od nas - ni srce ni ja - ne znamo ni gde se nalazimo, kao u kojoj tački sveta, recimo.

Šta to znači, iskočilo je iz mene kao polu-vrisak polu-urlik. Ne znam gde je to čula - nobody's perfect - ali nije ni važno gde jer to se u ovom svetu čuje svuda: kad muževi kažu svojim ženama da su ih prevarili i izneverili na bezbroj načina, kad žene pokušavaju da se izvuku iz dugova, kad deca pokušavaju da se opravdaju, kad političari hoće da slažu još malo, kad direktori korporacija potope nade svima koji su se ikada nadali da će se sa njima obogatiti, kad... - pa to je na istom nivou kao kad kažeš ‘ljudi ne lete' i očekuješ da se svi nad time zamisle kao da je to šteta, ili možda i nije nemoguće i neka budala će sigurno probati ako već nije, i onda natrpaš sva ta slova u novčanik pa njima kreneš da kupuješ sve što je na prodaju, i kad ti treba i kad ti ne treba, i samo trpaš u kese, korpe i ruke, nosiš i na glavi. Jer ljudi ne lete, a nisu ni savršeni. I nikoga ništa ne košta.

Ne košta u svetu gde ljudi lete i savršeni su. Ovde sve košta. Klinka je bila povređena i snuždena, ja sam bila očajna. Celog dana sam bolovala. I jutros. Bolujem često i dugo. Ali nisam lenja i uvek tražim sebi lek.

Ponekad jutrom dok sedim pred jednim kompjuterom, odem na google i ukucam ‘frank o'hara'. Već su me zapamtili u google-u, čim ukucam ‘f' on se pojavi. Zatim ja tu izaberem neku od njegovih pesama koja će mi olakšati jad sunčanog jutra u kome dišem i ništa me ne boli osim svega. Neko traži pornografiju neko traži poeziju. Uvek je lek u pitanju. I pročitam jutros nekoliko stihova baš dobrih. Prilično blizu savršenstva. Galebovi su stajali na ivici crkvenog krova preko puta. Možda sam i poletela, razmišljala sam dok sam ih merila sa stolice, njihova bela tela naspram plavog neba, i moja glava sa svojim pukotinama naspram istog.



Komentari (101)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

razmisljam razmisljam 20:13 12.02.2011

Питањце

Ne znam gde je to čula - nobody's perfect -


Да Клинка можда није негде натрчала на овај филм?



P.S. О осталом ћу касније, када ми се Ваша прича мало слегне.
jesen92 jesen92 20:36 12.02.2011

Re: Питањце

Да Клинка можда није негде натрчала на овај филм?

i meni je to bila prva asocijacija ...
Ivana Knežević Ivana Knežević 20:46 12.02.2011

Re: Питањце

razmisljam
Да Клинка можда није негде натрчала на овај филм?


Jeste, vise puta. On joj spada u omiljene. Samo ja nisam ubedjena da je on odgovoran za toliku navalu neperfektnih foliranata koji to guraju u nos.
Nije to sigurno bila prva pribelezena primena
zoja444 zoja444 20:57 12.02.2011

Re: Питањце

iz pukotine.

Ivana Knežević Ivana Knežević 21:08 12.02.2011

Re: Питањце

Hm, izgleda da su svi dobro raspolozeni ove subote. Osim mene.
Okay, samo da je zarazno - cross my heart, and fingers, and feet, eyes, too.
zoja444 zoja444 21:12 12.02.2011

Re: Питањце

Ivana Knežević
Hm, izgleda da su svi dobro raspolozeni ove subote. Osim mene.Okaz, samo da je zarazno - cross my heart, and fingers, and feet, eyes, too.


ma, to je samo privid. cupamo se kako umemo i znamo. teramo mizeriju od i iz sebe. da skratimo dan. sutra ce vec biti drugacije.
Ivana Knežević Ivana Knežević 21:24 12.02.2011

Re: Питањце

zoja444
sutra ce vec biti drugacije.


Dear Scarlet and Zoja,
Volela bih da ste u pravu.
Nadam se da jeste.
Platila bih da bude tako.
Zrtvovala koji dan, godinu pa i deceniju zivota - sto da ne. Nisam ga kupila, ni zaradila. Dosao je nepozvan, bez uputstava i ne drzi se pravila ni reda.
Hip, hip, hooray!
zoja444 zoja444 21:51 12.02.2011

Re: Питањце

Ivana Knežević

Dear Scarlet and Zoja,Volela bih da ste u pravu.Nadam se da jeste.Platila bih da bude tako.Zrtvovala koji dan, godinu pa i deceniju zivota - sto da ne. Nisam ga kupila, ni zaradila. Dosao je nepozvan, bez uputstava i ne drzi se pravila ni reda.Hip, hip, hooray!


joj, kako se promeniti a ostati isti.
tesko, tesko ali nije neizvodljivo.
mrvica olaksanja - svi smo u istoj pukotini, samo nam se tajming mozda razlikuje.
druga mrvica - uhvatiti se za svakog dobronamernog koji naidje, iako je i u minutnom prolazu, uhvatiti se grcevito kao za vazduh i udahnuti punim plucima
treca mrvica - prespavati tugu i bol, bukvalno prespavati
cetvrta mrvica - izbaciti stare filmove iz glave; zaista skodi stalno ih vrteti; mozda nekad, samo po potrebi - za suze i smeh i olaksanje duse
divno pisete Ivana... to je veliki dar... i eto pete mrvice

i tako, mrva, po mrva, dok se ne pojavi kifla ili krofna ili sta vec volite.

potpuno Vas razumem. i kod mene je trajalo nesto slicno danima. svasta se sakupilo. poludeli hormoni. a, onda stvarno sine sunce. iako sve vreme nisam verovala. proci ce, sigurno.
bespomocnost se uci, a Vi niste takvi. borac ste. zaista to mislim. i drzim Vam palceve.
ja sve ovo napisah samo da Vas podsetim.

srecno.

Ivana Knežević Ivana Knežević 21:59 12.02.2011

Re: Питањце

Divni ste.

Sve sam to provalila, i da, stvarno, posle sunca dolazi mrak, pa za mrakom sunce... - i to je tako.
Mene fascinira slobodna volja.

Sve sto olaksa dusi je
Svako ko ima jednu zna.
zoja444 zoja444 22:19 12.02.2011

Re: Питањце

Ivana Knežević
Mene fascinira slobodna volja.


i mene!
mada, mozda je bolje da to napisem u proslom vremenu, jer sam prestala vec odavno da razmisljam tako intenzivno o tome.
secam se samo da oko toga postoje razne rasprave medju filozofima.
da li je ona determinisana, od cega, od koga, koliko...
negde sam zakljucila da je istina negde na sredini.
da banalizujem: nismo mogli da izaberemo roditelje, npr., ali mozemo da odlucimo da li cemo ustati iz kreveta ili necemo svakoga dana.

mozda je u pitanju samo monotonija.
mozda Vam trebaju neki veci izazovi.
razni.
probajte.

u ljudskoj je prirodi da se lako navikne na dobro i to mu postane uobicajeno, a stalno je, i nepotrebno skoncentrisan na probleme.
ovo nije moja misao.
to je iz knjige: Psihologija srece i dobrog zivoza - Tri puta do ostrva srece, Dubravke Miljkovic i Majde Rijavec. upravo sam je procitala, pa sam pod utiskom.

da se samo c/p:

recept za srecu:

- 1 soljica samopostovanja
- 2 soljice optimizma
- nekoliko dobrih prijatelja
- 1 bracni ili ljubavni partner
- 2 litre fizickih aktivnosti
- 1 ispunjavajuci posao (ili barem takav hobi)
- 1 pristojna plata
- prstohvat dobrog zdravlja
- kriska religioznosti

zakljucak: sigurnog recepta sigurno nema

(iz knjige: Psihologija srece i dobrog zivota - Tri puta do ostrva srece, prof. dr Dubravka Miljkovic i prof. dr Majda Rijavec)

iz iste knjige


poznati ljudi o smislu zivota:

1. uzivati u zivotnim iskustvima, tj. uzivati u trenutku, u zivotnom putovanju

Ralf Valdo Emerson, Malkom Forbs, Keri Grant, Dzenis Dzoplin, Tomas Dzeferson, Helen Keler, Sinkler Luis, Eleonora Ruzvelt

2. voleti ljude, sluziti im i pomagati, tj. osetiti i pokazati saosecanje

Pjer Tejar de Sarden, Klarens Darou, Albert Ajnstajn, Mahatma Gandi, Teodor Hezburg, Dalaj Lama, Albert Vajcer, Zan Zak Ruso

3. zivot je misterija

Alber Kami, Bob Dilan, Albert Ajnstajn, Beti Fridan, Napoleon, Stiven Hoking, Martin Buber, Sjeren Kjerkegor

4. zivot je besmislen

Dzozef Konrad, Klarens Darau, Sigmund Frojd, Franc Kafka, Henri Miler, Bertrand Rasel, Zan Pol Sartr, Artur Sopenhauer, Dzordz Bernard So

5. sluziti Bogu i pripremiti se za sledeci zivot

Mahatma Gandi, Martin Luter King, Majka Tereza, Dalaj Lama, Muhamed Ali, Nelson Mendela

6. zivot je borba

Carls Dikens, Bendzamin Dizraeli, Dzordz Bernard So, Dzonatan Svift

7. doprineti necem vecem od nas

Vil Djurant, Ralf Valt Emerson, Bendzamin Frenklin, Horas Men, Margaret Mid, Ricard Nikson, Mahatma Gandi

8. samoostvariti se tj, razviti se kao osoba ili vrsta, traziti istinu, mudrost ili visi nivo postojanja

Marija Kiri, Erih From, Fridrih Nice, Platon

9. stvoriti svoj sopstveni smisao

Karl Segan, Simon de Bovoar, Viktor Frankl, Karl Jung

10. zivot je apsurd ili sala

Alber Kami, Carli Caplin, Bob Dilan, Lu Rid, Oskar Vajld

Ivana Knežević Ivana Knežević 22:33 12.02.2011

Re: Питањце

Idem sad u kadu, uz rooibos caj (i dobru dozu ruma), pa cu posle proci kroz sve ovo detaljnije.
zoja444 zoja444 22:39 12.02.2011

Re: Питањце

eto ideje!

ja bih samo smanjila i cak izbacila rum... mozda bih ubacila neku kap u kadu radi lepog mirisa. i zamisljala bih da sam rum - torta!

Ivana Knežević Ivana Knežević 23:43 12.02.2011

Re: Питањце

Svi smo prosli kroz Dickens & Dylan faze, ponekad u istom danu.
Jedni drugima dugujemo dozu postovanja i empatije. I svest da se svako snalazi kako ume.
Najcesce se ne snalaze. Ako nadju nesto sto ce im pomoci do kraja dana, i onog sledeceg - i pro tom ne ugrozava nikoga - so be it.
Rum ima svoju primenu, i penusave kupke, sve.
razmisljam razmisljam 00:25 13.02.2011

Re: Питањце

Hm, izgleda da su svi dobro raspolozeni ove subote. Osim mene.


Субота је овде у међувремену прешла у недељу, ако је то уопште битно.
А добра и ина расположења? Све су то само напабирчени тренуци и сићушни простори између пукотина које свако за себе крпи како најбоље зна и уме.
Добро је када прискочи љубазан продавац.
Лоше је када срце почне да се боји стања у које западне.
Добро је ако га препозна и покуша да се из њега извуче.
Лоше је што то никоме и никада не полази увек за руком.
И тако, и добро и лоше и лоше и добро...
Равнотежа је неминовна.
Искорак ка једном или другом могућ.
Мало лутања се подразумева.
А свађе са Клинкама су нормална појава. Само што боле, знам.



Ivana Knežević Ivana Knežević 01:01 13.02.2011

Re: Питањце

razmisljam
Само што боле, знам.

Bole.

razmisljam
Лоше је што то никоме и никада не полази увек за руком.

Necemo im reci.
builderka builderka 12:01 13.02.2011

Re: Питањце

Mene fascinira slobodna volja.

slobodna volja je iluzija. robovi smo hemije. i to je prilično frustrirajuće.
..pms, zaljubljenost..... sirup protiv kašlja ...
Ivana Knežević Ivana Knežević 15:22 13.02.2011

Re: Питањце

builderka
robovi smo hemije. i to je prilično frustrirajuće...


Verovatno zato i fascinira.
Ja se ne bih zalila da je lako, ali ovako kako jeste... sizifovci, amateri i obicne budale - bas smo neki, zar ne
builderka builderka 17:14 13.02.2011

Re: Питањце



:)
Ivana Knežević Ivana Knežević 02:31 16.02.2011

Re: Питањце

Londonski pacovi, aleksadrijski... previse dugo zive sa nama
mirelarado mirelarado 20:23 12.02.2011

:)


(клик на слик)




Ivana Knežević Ivana Knežević 20:51 12.02.2011

Re: :)

Melody Gardot i njen brand of comfort prijaju, draga mirela.
Samo sto moja mizerija nema niceg melodicnog u sebi. Damn cool, ova draga Melody, zar ne?
mirelarado mirelarado 21:07 12.02.2011

Re: :)

Samo sto moja mizerija nema niceg melodicnog u sebi.


Прочитај онај чланак испод слике јануарског јутра у Београду, мени је био поучан. :) А Мelody је дивна...


Ivana Knežević Ivana Knežević 21:21 12.02.2011

Re: :)

mirelarado
Прочитај онај чланак испод слике јануарског јутра у Београду, мени је био поучан. :)


Januarsko jutro je lepo.
But I am so f...... sick of winter.

Perfekcija nikada nije bila moja slabost. Vestacka, nepotrebna tvorevina.
Sloboda je mesto na kome ja gorim.

Procitala. Ne pomaze. Ali dobro je.
mirelarado mirelarado 22:19 12.02.2011

Re: :)

Ivana Knežević
Procitala. Ne pomaze. Ali dobro je.




Најчешће и не може више од тог "добро је". Заправо ништа не помаже, једино што то повремено сметнемо с ума, као ти куповину чоколаде и кусур у продавници. Та врста заборавности јесте израз нагона за самоодржањем.

Ivana Knežević Ivana Knežević 23:46 12.02.2011

Re: :)

mirelarado
..израз нагона за самоодржањем.


I ja sam uocila da on - nagon za samoodrzanjem - dolazi u najneocekivanijim oblicima. To je zabavni deo zivota, pretpostavljam :)
ivana23 ivana23 20:36 12.02.2011

***

Ivana Knežević Ivana Knežević 21:02 12.02.2011

Re: ***

To bi bila dobra ilustracija. Samo manje fotogenicna.

Izvini, ivana.
ivana23 ivana23 00:42 13.02.2011

Re: ***

Ivana Knežević
Izvini, ivana.


Zbog cega?
Ivana Knežević Ivana Knežević 01:02 13.02.2011

Re: ***

ivana23
Zbog cega?


Zao sto sam rekla bila 'jasna'. Nisam pogledala kako treba, nepazljiva.
docsumann docsumann 20:48 12.02.2011

mrak u tami

Ivana Knežević Ivana Knežević 21:02 12.02.2011

Re: mrak u tami

Ovo je vec vrlo, vrlo blizu.
docsumann docsumann 21:13 12.02.2011

Re: mrak u tami

Ivana Knežević Ivana Knežević 21:29 12.02.2011

Re: mrak u tami

Zalazem se za izmenu u definiciji reci 'umetnost', dragi doc:
Umetnost je doci do kraja zivota i ne ubiti se.
I pitanje volje. Slobodne?
Well..
skener92 skener92 21:40 12.02.2011

Re: mrak u tami

Ivana Knežević
Zalazem se za izmenu u definiciji reci 'umetnost', dragi doc:
Umetnost je doci do kraja zivota i ne ubiti se.
I pitanje volje. Slobodne?
Well..


auuuuuu, ivana ... bas ti je onako? ali, tomorrow is another day!
Ivana Knežević Ivana Knežević 22:00 12.02.2011

Re: mrak u tami

skener92

ali, tomorrow is another day!


Pa naravno, draga skener (mig, mig).
cult cult 23:41 12.02.2011

Re: mrak u tami

Bio jednom jedan bend.
I neka pesma koju sam zavoleo na prvo slušanje
davno, davno, tamo u sunčanom detinjstvu.
Nije bilo googlea, ni brata mu, youtubea
i trebalo se pomučiti za snimak pesme.
I kad sam ga dobio, nisam prestajao da ga vrtim
A onda mi je, posle par dana potpunog ushićenja,
Dean M. rekao da se pevač
ubio
i meni pesma nikad više nije bila ista.
Sve pre toga u vezi pesme je bilo uzdah, a to
izdah.

4krofnica 4krofnica 23:47 12.02.2011

Re: mrak u tami

Ivana Knežević Ivana Knežević 00:08 13.02.2011

Re: mrak u tami

cult
..uzdah
..izdah.


Ja cesto uhvatim sebe da zadrzavam dah.
I moj korak okleva.

You do not always know what I am feeling.
Last night in the warm spring air while I was
blazing my tirade against someone who doesn't
interest
me, it was love for you that set me
afire,

and isn't it odd? for in rooms full of
strangers my most tender feelings
writhe and
bear the fruit of screaming..

F.O'H.
gorran2 gorran2 03:06 14.02.2011

Re: mrak u tami



Moram još jednom da apliciram Beksinskog, i da zahvalim docsumannu na izvanrednoj u-slici-uhvaćenoj-misli-i-osećanju.

Vidim, samo dve preporuke (od toga jedna moja). Ko zna zbog čega je to dobro...
fantomatsicna fantomatsicna 22:12 12.02.2011

Od kusura...

Kupis:





www.svratiste.info
Ivana Knežević Ivana Knežević 22:20 12.02.2011

Re: Od kusura...

Volim sve sareno, f. Voce, povrce, ljude..
Ovo je tako lepo.
fantomatsicna fantomatsicna 22:36 12.02.2011

Re: Od kusura...

Nije samo sto je lepo ,ukusno i tako dalje nego koristi i za poboljsanje memorije




www.svratiste.info
Ivana Knežević Ivana Knežević 23:47 12.02.2011

Re: Od kusura...

fantomatsicna
Nije samo sto je lepo ,ukusno i tako dalje nego koristi i za poboljsanje memorije.


Ah, ima i tu stranu. Nisam ukapirala, meni je sarenis bio dovoljan
jasnaz jasnaz 01:36 13.02.2011

..i onda si tu opet ti i : igraš !

Ivana Knežević Ivana Knežević 02:11 13.02.2011

Re: ..i onda si tu opet ti i : igraš !

(osmeh)
myredneckself myredneckself 02:37 13.02.2011

Frenk O'Hara

Uvek je lek u pitanju. I pročitam jutros nekoliko stihova baš dobrih. Prilično blizu savršenstva. Galebovi su stajali na ivici crkvenog krova preko puta. Možda sam i poletela, razmišljala sam dok sam ih merila sa stolice, njihova bela tela naspram plavog neba, i moja glava sa svojim pukotinama naspram istog.

Draga Ivana, i ja ovih dana isto tražim razne lekove, i ne mogu ti baš biti od neke velike pomoći. Ali si ti meni bila.
Otkrila si u postu da pročitaš ponekad stihove Frenka O'Hare, a pošto ja ne sumnjam u tvoj ukus kad su poete u pitanju, ja sam se dala u potragu za čovekom, pesnikom, o kome ništa nisam znala. Zato se sada javljam tako kasno jer sam puno čitala o njemu, i pitam se kako mi je pored Ginsberga, Keruaka, i dr. promakao takav pesnik, koji se kretao u društvu slavnih, a sam je bio dosta zapostavljen, i nije doživeo peak za života, kao ostali njegovi savremenici. Ovde nisam čula o njemu, a nadam se da je u Americi ta zapuštenost ispravljena u skorije vreme. Večeras sam pročitala dosta njegovih pesama na netu. Potrudiću se da nađem knjigu, jer knjiga je knjiga.
Poseban utisak na mene je ostavila ova, "The day Lady died", i kako je on primio i proživeo dan kad je umrla Bili Holidej - prolazeći kroz svakodnevnu rutinu, između zgrada i drugih lokacija, baš kao i ti u tvom prelepom postu punom svakodnevnih nijansi, isprepletenim dubokim emocijama.

The Day Lady Died
FRANK O’HARA

It is 12:20 in New York a Friday
three days after Bastille day, yes
it is 1959 and I go get a shoeshine
because I will get off the 4:19 in Easthampton
at 7:15 and then go straight to dinner
and I don’t know the people who will feed me

I walk up the muggy street beginning to sun
and have a hamburger and a malted and buy
an ugly NEW WORLD WRITING to see what the poets
in Ghana are doing these days
in Ghana are doing these days I go on to the bank
and Miss Stillwagon (first name Linda I once heard)
doesn’t even look up my balance for once in her life
and in the GOLDEN GRIFFIN I get a little Verlaine
for Patsy with drawings by Bonnard although I do
think of Hesiod, trans. Richmond Lattimore or
Brendan Behan’s new play or Le Balcon or Les Nègres
of Genet, but I don’t, I stick with Verlaine
after practically going to sleep with quandariness

and for Mike I just stroll into the PARK LANE
Liquor Store and ask for a bottle of Strega and
then I go back where I came from to 6th Avenue
and the tobacconist in the Ziegfeld Theatre and
casually ask for a carton of Gauloises and a carton
of Picayunes, and a NEW YORK POST with her face on it

and I am sweating a lot by now and thinking of
leaning on the john door in the 5 SPOT
while she whispered a song along the keyboard
to Mal Waldron and everyone and I stopped breathing

Kako si ono rekla!? Hip, hip hoorey
Ivana Knežević Ivana Knežević 03:19 13.02.2011

Re: Frenk O'Hara

Bas me je obradovalo ovo tvoje, draga mrns.
Kad naidju tako odnekud, lekoviti ljudi ili neke druge sile - bas je mocno.
Ja u poslednje vreme otvorim knjigu nasumice, pa uhvatim neki stih ili dva, i to je prava stvar. Ponekad zamisli a ponekad bas ponese.
Imam malu tasnu, pa sto manja knjizica to bolje. Dovoljno je, sve stane unutra.

Ne znam koliko je popularan sa ove strane, meni je vazno da sam ga ja otkrila.
I lepo je kod njega da se bas oseti kad se trudi i kad se opusti - ili mi se tako cini. Vest je sa recima, ali ponekad... eh, ponekad.
Uzivaj
gorran2 gorran2 02:34 13.02.2011

Zašto ljudi veruju

da postoje rešenja?
Pobede?
Pozitivni ishodi?
Sreća?
Pa kad ne uspeju u nasrtaju na iste, beže i povlače se...

Yes, you who must leave everything that you cannot control,
It begins with your family, but soon it comes around to your soul.


Ponekad razgovaram. Delom sa ljudima. Uglavnom slučajnim, sporednim, nevažnim, neprimetnim.
Juče sam razgovarao sa sitnom 83-godišnjom bakom koja nema ni 40 kg, ali sija iznutra toplinom, sasvim uzaludnom ljubavlju prema ljudima. Kojih nema. A i onima kojih - slučajno - još ima.

Yeah we all shine on, Like the moon and the stars and the sun.

Ali ne svi. I ne uvek. Zasijamo neočekivano. A to što sija u ljudima, ne zavisi od položaja, novca, poznatosti, očekivanja... Mnogi će poslednji biti prvi. Ne "tamo negde" - nego upravo ovde, u upravo ovom našem životu, sasvim iznenada i sasvim bez predumišljaja.

Inače, tačan odgovor na "nobody's perfect" dao je L. Cohen:

"There is a crack in everything
That's how the light gets in."
Ivana Knežević Ivana Knežević 03:09 13.02.2011

Re: Zašto ljudi veruju

gorran2
da postoje rešenja?
Pobede?
Pozitivni ishodi?
Sreća?


Valjda zato sto negde treba smestiti sav taj okean iznutra. Pa neko bira ovo a neko nesto drugo.

Lepo to kaze Mr. Cohen.

I ja sam protiv predumisljaja. Cistog srca i autenticno.
gorran2 gorran2 03:18 13.02.2011

Re: Zašto ljudi veruju

Valjda zato sto negde treba smestiti sav taj okean iznutra. Pa neko bira ovo a neko nesto drugo.

Da. Ne. Ne znam.
Još malo od komšije LC:

You can add up the parts
but you won't have the sum
You can strike up the march,
there is no drum
Every heart, every heart
to love will come
but like a refugee.
Ivana Knežević Ivana Knežević 03:29 13.02.2011

Re: Zašto ljudi veruju

Hvala, gorrane.
Za uzvrat, nesto iz moje komsijske pozicije:

Leonard

Pre više godina, bila sam na koncertu Leonarda Cohen-a. Bilo je to u koncertnoj sali sa finim sedištima i skupim kartama. On priča, recituje, peva, izmešano i teško razlučivo gde jedno počinje i kad se završi da li je završeno, jer se svima čini da ne bi smelo.

I kaže u jednom trenutku kako ga je Toronto uvek dočekao predivno, a on nije siguran da zna zašto. Iz publike koja guta svaku njegovu reč i zvuk u tišini odgovori jedan mladi muški glas, odjekne do poslednjeg sedišta u akustičnoj dvorani:
- Because we love you!

Ne znam za Leonarda, ali ja sam bila toliko dirnuta traje mi još uvek, i kad su svi drugi na to verovatno zaboravili. Savršeni impromptu na sceni koja je videla jednog Barišnjikova.

„I’m Your Man“ je dokumentarni film skupljen, napisan i izveden od grupe ljudi koji ga isto vole. Možda je film tako dobar baš zbog toga što se bezrezervno daje emocijama. Ima i poznatih lica, ali sa par izuzetaka svi u filmu su kanadski muzičari koji kraj glamura nisu prošli ni kad je on bio daleko jeftiniji. Ni pozornica nije osvetljena poslednjim dostignućima tehnike, i svi malo pričaju, malo pevaju – obratiti pažnju na epizode koje su ispričali Nick Cave i Rufus Wainwright – i Leonard govori kao što je i bilo zamišljeno na početku svega: da svako malo naiđe neko ko će oblepiti zidove naših soba ambijentom opipljive topline.

U Destileriji, na građevinskoj ogradi unutar koje grade gigantsku zgradu jer planiraju da ceo taj kraj postane zabavište za kreativnu kastu kako se to sada zove, zalepljene su dugačke trake dizajniranih poruka poznatih ljudi, nejasno sa kojom namerom, valjda onom koja kaže gde god vidiš zgodno mesto ti napiši reči koje mudro zvuče i izgledaće lepše i kad zakloniš ljudima nebo. Na jednom mestu citiraju Paul Cezanne-a da je rekao kako umetnost jedino vredi kad je začeta u emociji. Pored njega Noam Chomski podseća da pravo glasa znači da i oni ljudi koje prezireš moraju da ga dobiju inače je cela stvar apsurd koji nije smešan. Velika zgrada velikih preduzimača i velike misli velikih ljudi. Nisam sigurna da im treba ostaviti znak = u toj dobitnoj formuli, onaj koji podrazumeva jednakost, onaj koji bez nametanja ili izvinjavanja kaže da ono s leva je isto što i ono s desna, i gore isto što i dole, jer mi svi bolje znamo.
Jako volim englesku reč ‘unassuming’. U filmu sa Leonardom ima je svuda. U životu retko gde.
gorran2 gorran2 04:06 13.02.2011

Re: Zašto ljudi veruju

Velika zgrada velikih preduzimača i velike misli velikih ljudi. Nisam sigurna da im treba ostaviti znak = u toj dobitnoj formuli, onaj koji podrazumeva jednakost, onaj koji bez nametanja ili izvinjavanja kaže da ono s leva je isto što i ono s desna, i gore isto što i dole, jer mi svi bolje znamo.

Prisilna jednakost najbolje razdvaja.
Ali osim jednakosti "između", postoji i jednakost "unutar". I jednako je sporna.
Velike misli Velikih ljudi na Velikom zidu. Unapređeni Beketov metod. Nema boljeg načina da se evocira Veliki Besmisao.
Uostalom, ta "jednakost" već u najapstraktijoj formi ima začuđujući podrivački potencijal. A = B. Šta to znači? Znači da imamo dve različite stvari. I, da su te dve različite stvari iste. Čudno, zar ne?
Bukvalnost je najkoncentrisaniji vid ironije.
Dokaz je najdirektniji način da nešto srušiš.

Reči, misli, polaze kao niti paučine, iz mnogih svesti oko nas. Povezuju se, prave čvorove, ujedinjuju se ili razdvajaju: upoznajemo ih, prisvajamo. prerađujemo, povezujemo, produžujemo. U toj smo mreži izgradili svoju svest, svoju ličnost, identitet, perspektivu, samopouzdanje...

Ipak, sve je to samo jedna ravan. Jedna mreža, koja, iako je beskrajna - kad je pogledaš iz profila, svede se u ništa, u jednu gotovo neprimetnu tanku crtu.

I onda dune vetar, i niti se kidaju, čvrste veze raspadaju. A mi smo uplašeni, zbunjeni, uznemireni... Izgleda da se ono bitno, veliko, jednostavno ne lepi za paučje nožice naših reči i misli. A tako bismo voleli da ga posedujemo...

I nikad ne prestajemo da pletemo u toj praznini, u spoljašnjosti sebe samih.

And in the naked light I saw
Ten thousand people, maybe more.
People talking without speaking,
People hearing without listening,
People writing songs that voices never share
And no one dare
Disturb the sound of silence.
gorran2 gorran2 06:28 13.02.2011

the second coming

Ustao je, jer je bilo jutro.
Izašao je polako, pomažući se štapom, i otvorio vrata staje, da bi ovce kao obično veselo istrčale, skakućući, gurkajući se i tarući jedna o drugu. Treba ih terati na pašu, dok je još sveže, i dok ima rose. Kad upeče sunce, skupiće se u hlad nekog od retkih drveta da planduju.
Nikakvo čudo ne bi bilo u tome da starac sve zna o njima. Nadeva im imena, ponekad ih grdi, a ponekad im se bogami i jada. Jer, sve su došle na svet na njegove ruke. Sve su, progledavši, ugledale Njega, središte svog sveta.
A on je sve više tonuo u njihove krupne poverljive oči. Sve više je gledao njihovim, a sve manje svojim očima.
I kad je oslepeo, to ga nije mnogo pogodilo - na svoje se oči već dugo nije oslanjao.

Zato je ustao. I otvorio vrata staje.
Iako nije bilo jutro. Bila je noć. Ko zna od kada. Ali, njemu je bilo svejedno.
Međutim, ovce nisu hrupile napolje. Jer je bila noć.
A i zato što u staji već odavno nije bilo ni jedne.
Ali ni to nije tako bitno. Treba na pašu, pa na vodu. Pa na počinak.
Život.

Prošao sam tuda mnogo puta, tim krajem gde stari čuva svoje stado, ali starog nisam video.
Jer, osim što je bio slep, bio je i nevidljiv.
A i bila je noć.

Osim toga, imao sam posla. Spremao sam se za Tvoj povratak. Kao što je bilo rečeno.
"Vratiću se u slavi i svetlosti, i staviću ruku svoju na tebe, i izlečiću tvoj bol".
A za to se treba spremiti. Počistiti, poslagati stvari. Provetriti oči i uši. Jer, nije rečeno kad. A mnogo je prošlo.
Od duga vremena, počeo sam da zapisujem svoje misli. Želje. Sećanja. Izveštaje o svojim posrtanjima i svojim kajanjima.
Sećao sam se vremena kad smo bili zajedno. Svih reči koje si mi rekla, i onih koje sam ja rekao Tebi. A naročito onih koje nisam rekao, i koje su me posle pekle.
Sve sam to slagao, i prevodio. Jer, jezik kojim smo tada govorili, odavno nije u upotrebi. Što Ti verovatno ne znaš. Pa Ti ja pišem poruke na Tebi nepoznatom, nerazumljivom jeziku.
A i jezik na kojem sam razgovarao sa sobom se posle nekog vremena promenio. I više ništa sebe nisam mogao da razumem.
Ali, ništa zato. Sve ću Ti ja to lepo objasniti kad se vratiš. Ako do tada uspem sebi da objasnim.
I tako, i danas, kao obično, ustajem i otvaram svoje pretince, i provetravam svoje pesme, pisane na nepoznatom jeziku. Kad ih pretresem i složim na mesto, napisaću još jednu, na jeziku koji još ne postoji.
Da, još jednu stvar ne znaš. Preselio sam se. Nisam više tamo gde smo bili tada, zajedno. Ta je zemlja sad potopljena. Tako da ne znam kako ćeš se vratiti. Ako Si uopšte još pri toj odluci.

A nevidljivog slepog starca sa sa nepostojećim stadom začudo još nisam sreo. Mada on stalno pita za mene, i čeka da se vratim, i položim svoju ruku na njega.
Ivana Knežević Ivana Knežević 07:13 13.02.2011

Re: Zašto ljudi veruju

gorran2
I onda dune vetar, i niti se kidaju, čvrste veze raspadaju. A mi smo uplašeni, zbunjeni, uznemireni... Izgleda da se ono bitno, veliko, jednostavno ne lepi za paučje nožice naših reči i misli. A tako bismo voleli da ga posedujemo...I nikad ne prestajemo da pletemo u toj praznini, u spoljašnjosti sebe samih.


Sigurnost je sustinska stvar, a nema(mo) je. Ona nije u posedovanju ali to su koncepti koje poznajemo. Strah cini ruzne stvari pojedincu. To vecito savijanje, ili pletenje... potrosi svakoga. Zalepljeni, odlepljeni, nismo bog zna sta.
Ponekad se i u strahovima nadje uteha. Ume da bude tuzno i usamljeno medju tom nasom paucinom misli, reci, zelja. Ali retko se vidi otvoreno kako jeste. Uvek se nesto prodaje, mozda zbog toga. Izgubi se i ono sto jeste tu.
Ivana Knežević Ivana Knežević 07:21 13.02.2011

Re: the second coming

gorran2
Jer, jezik kojim smo tada govorili, odavno nije u upotrebi..


Razmisljala sam pre neki dan o jeziku bliskosti izmedju ljudi. Tom jedinstvenom. Srecni su oni koji ga nauce, ili koriste u ovom trenutku, znaju ga vec dugo. Izgubi se lako, prosto ga nestane a nema niceg lepseg medju ljudima, izmedju roditelja i dece, u svim bliskim, dubokim odnosima od tog posebnog govora, komunikacije.
gorran2 gorran2 07:33 13.02.2011

This is an Automated Message,

Please Do Not Reply

Uputstvo za upotrebu mene

Razmutiti me u 200 ml mlake vode, staviti u frižider da se stegnem, i zaboraviti na posve kontingentnu činjenicu mog postojanja.

Lepo je što si dobra domaćica, i što se trudiš da svima odgovoriš, ali u mom slučaju stvarno nije neophodno. To što tu nešto piše, ne znači da nešto i znači. To su samo slova koja tu nešto kao titraju, prenemažu se, glumataju, penušaju i kipe. Dakle, smuti & prospi.
Ili, još bolje, prosuti bez mućenja

gorran2 gorran2 07:45 13.02.2011

blogleaks

Odaću ti jednu strogo čuvanu tajnu. Naime, mi što se ovako javljamo i komentarišemo po blogovima, evo kako do toga dolazi:
Mi sedimo za kompom do duboko u noć pokušavajući da nateramo sebe da odradimo neku kosku od posla, a pokvarena i bezobrazna pažnja jedva čeka da skokne na nešto drugo. I tako, kad ne pazimo, svako malo ona se iskrade, šmugne, i - dok si rekao keks - zatekneš sebe kako kao nešto polemišeš i mudruješ. Jer, zaboga, neko na internetu greši u vezi nečega

jasnaz jasnaz 11:46 13.02.2011

: TEDeaks

gorran2
Odaću ti jednu strogo čuvanu tajnu.


BB

Ivana Knežević Ivana Knežević 15:27 13.02.2011

Re: This is an Automated Message,

gorran2
..ali u mom slučaju stvarno nije neophodno.

Dakle, smuti & prospi.Ili, još bolje, prosuti bez mućenja


Pribelezeno

Inace, u poslednje vreme plesem - ili pokusavam - uz ovakav beat.
Nije lako. Ali ponekad je bas sjajno.
Ivana Knežević Ivana Knežević 15:33 13.02.2011

Re: blogleaks

gorran2
Jer, zaboga, neko na internetu greši u vezi nečega


Hmmm.. (C.I.T.A.)
Jedan od razloga za zaobilazenje blogova
Ivana Knežević Ivana Knežević 15:58 13.02.2011

Re: : TEDeaks

jasnaz
BB


Jos sa liste razloga: vredi je pokazati - ranjivost.
Ne mora da je prati smiley.

Hvala, jasna. Ovo cu proslediti jos nekim ljudima. I zrno efekta je dobro.
49 41 49 41 03:59 13.02.2011

Nadam se

da si cokoladu podelila s klinkom.

Da si nesto, drugo kupila; uopste ne bi imala "pukotinu".
Medjutim, cokolada eehhh...
Ivana Knežević Ivana Knežević 07:25 13.02.2011

Re: Nadam se

49 41
da si cokoladu podelila s klinkom.


Cokolada nije bila za nas.

Sve delim sa njom, uvek jednako - njoj vise, meni manje. Ona pita ponekad zasto. Ja joj kazem da tako treba.
myredneckself myredneckself 08:51 13.02.2011

Re: Nadam se

Sve delim sa njom, uvek jednako - njoj vise, meni manje. Ona pita ponekad zasto. Ja joj kazem da tako treba.

prosto pravilo trojno...ovaaaaj...mamino
Ivana Knežević Ivana Knežević 16:06 13.02.2011

Re: Nadam se

myredneckself
prosto pravilo trojno...ovaaaaj...mamino


Univerzalno.
Jedan jezik za sve mame.
trener92 trener92 04:18 13.02.2011

Buđenja".

Uvek je lek u pitanju


Posebno , ako se jutro započne dobrom muzikom , sve je mnogo lakše,


za neko lepo buđenje

i za neko lepo jutro
Ivana Knežević Ivana Knežević 07:26 13.02.2011

Re: Buđenja".

trener92
Posebno , ako se jutro započne dobrom muzikom , sve je mnogo lakše,
za neko lepo buđenje
i za neko lepo jutro


Onda cu ovo ostaviti za jutro, treneru. Puno hvala.

Laku noc.

Probudila se, poslusala, and here I am, swaying in my chair

Hvala.
docsumann docsumann 16:40 13.02.2011

dance to the beat

zoja444 zoja444 17:03 13.02.2011

Re: dance to the beat

evo jos malo muzike za ples.
meni je time divno zapoceo dan danas... mada i jos svacim nesto necim.
samo da ga ne (po)kvarim.

Ivana Knežević Ivana Knežević 00:52 14.02.2011

Re: dance to the beat

doc i zoja, vitalnost, sama esencija - to je to. U najrazlicitijim stilovima, sa manje ili vise vestine, za svaki dan ili posebne prilike, uvek novo iskustvo i otkrivanje...

Nadam se da je dan dosao do dobrog zavrsetka. Ovde je tek vece, ali dan je bio lep.

Pozdrav, i hvala.
gorran2 gorran2 02:47 14.02.2011

Re: dance to the beat

evo jos malo muzike za ples.

Meni je ovo više za neki unutrašnji ples, ali ne želim bilo koga da sprečavam, ni, daleko bilo, obeshrabrujem



Inače, čovek je imenjak pomenutog canadiena erranta.
docsumann docsumann 05:28 14.02.2011

Re: dance to the beat

Nadam se da je dan dosao do dobrog zavrsetka. Ovde je tek vece, ali dan je bio lep.


SILAZAK NIZ DAN

jutros sam bio glup
kao i prošlog četvrtka
i posljednjih petnaest godina svog života
glupog
kao malo kog tako

u podne
sam bio iznenađen kako
čovjek može biti baš toliko glup

uveče
sam se čudio
kako me je to ponovo moglo iznenaditi


Ivana Knežević Ivana Knežević 00:59 15.02.2011

Re: dance to the beat

gorran2
Meni je ovo više za neki unutrašnji ples, ali ne želim bilo koga da sprečavam, ni, daleko bilo, obeshrabrujem


Moze se proci sobom, dodirnuti koja stvar, vrteti u krug (pasti na nesto mekano), rasiriti ruke da se vidi koliko takvih moze da stane u jednu sobu, ili stan... ima nebrojeno nacina za ples. I svaki dolazi iznutra.
Ivana Knežević Ivana Knežević 01:07 15.02.2011

Re: dance to the beat

Jedem neki keks s limunom pa da prosirim listu - moze i to :)
Ivana Knežević Ivana Knežević 01:09 15.02.2011

Re: dance to the beat

docsumann
SILAZAK NIZ DAN


nikolic777 nikolic777 11:38 13.02.2011

brilliant thoughts...

Neko traži pornografiju neko traži poeziju. Uvek je lek u pitanju. I pročitam jutros nekoliko stihova baš dobrih. Prilično blizu savršenstva. Galebovi su stajali na ivici crkvenog krova preko puta. Možda sam i poletela, razmišljala sam dok sam ih merila sa stolice, njihova bela tela naspram plavog neba, i moja glava sa svojim pukotinama naspram istog.











preporuka :)
Ivana Knežević Ivana Knežević 16:07 13.02.2011

Re: brilliant thoughts...

Hvala
muaddib92 muaddib92 15:35 13.02.2011

All We Need Is Love

Ivana Knežević Ivana Knežević 16:19 13.02.2011

Re: All We Need Is Love

(the act of giving. and the act of gratitude.
two lessons to learn. over, and over...)
muaddib92 muaddib92 20:43 13.02.2011

Re: All We Need Is Love

Nobody's perfect, rekla je klinka juče i tako je ceo dan krenuo

Како ја ово горе видим, то је добронамерно - било да је изречено у самоодбрани, било у контексту пребацивања
Ivana Knežević Ivana Knežević 00:59 14.02.2011

Re: All We Need Is Love

muaddib92
Како ја ово горе видим, то је добронамерно - било да је изречено у самоодбрани, било у контексту пребацивања


Jeste, bilo je u samoodbrani, a i kao prebacivanje verovatno. Ali to je izvrtanje. Vrdanje. And it is heartbreaking. Maddening too. Deca ne treba da budu savrsena, to su gluposti. Ne treba ni da se trude oko takvih stvari. jedan miligram energije se ne sme traciti na to. O tome nikada nije bilo reci.
...

U post-stanju trenutno.
Imale smo dobar dan.
Ne mogu dalje.

kick68 kick68 22:11 14.02.2011

Za sve je kriv

Prefrontal Cortex
This brain region gives an individual the capacity to exercise “good judgment” when presented with difficult life situations. Brain research indicating that brain development is not complete until near the age of 25, refers specifically to the development of the prefrontal cortex.
Dakle, nema mira dok ne napune 25... A dotle good luck svima nama, roditeljima....

Ivana Knežević Ivana Knežević 01:12 15.02.2011

Re: Za sve je kriv

kick68
Dakle, nema mira dok ne napune 25... A dotle good luck svima nama, roditeljima....


Ja sam racunala jos 4 godine... Pogresila, znaci.

Niko i nista ne pripremi za ovo.
gorran2 gorran2 02:22 15.02.2011

Re: Za sve je kriv

Ne bih da mračim (mada uvek tako nekako ispadne) - ali ima jedan malecni zajeb sa roditeljstvom.

Ovako:
Ima tu negde u svetu na primer jedan ja. Ima tu u svetu takođe mnogo zaleđenih strmih uspona i drugih nesavladivih prepreka. I, taj "ja" se nekako uzvere uz neke od njih. Okrvavi dlanove, izrazbija kolena, ali se uzvere. Pa pogleda nazad dole, i zavrti mu se u glavi.
A neki put se baš pravo i razbije. Pa leži dole neko vreme, i onda opet.
Ali svejedno, tih strmina ima tako mnogo. Pogotovo je zajebano kad shvatiš da tamo gore, na nekom kraju, dilju, ako toga ima, i onako nema ničega.

I onda taj "ja" počev od nekog trenutka vodi sa sobom jednog jako maleckog čoveka. Malo ga vodi za ruku, malo ga nosi na leđima. A detinje krupne oči gledaju u njega sa ogromnim poverenjem, koje ne smeš izneveriti.

Taj "ja" s vremenom počne da slabi i popušta. Ali zato dete jača, postaje moćno, i "ja" se mnogo ponosi njime.

A onda, jednom, dođe trenutak kada taj "ja" više ne može pomoći detetu. Koje uostalom više nije dete. I koje je svesno da sad dalje mora samo.

Ali i dalje ima one krupne oči.

I tada ugledaš u tim krupnim očima sve ono što si nekad video svojim; nepregledne zaleđene strmine ispred, i na cilju - ništa. I ugledaš to pitanje.

Tata, gde si me to doveo?
Zašto?

Ivana Knežević Ivana Knežević 04:13 15.02.2011

Re: Za sve je kriv

gorran2
Ne bih da mračim...


Ali ti jako dobro ide :)

Mame pitaju druge stvari.
Kao recimo - zasto ne mogu da ostanem sa drugaricama do 10, 11, 12, 1, 2... - sa 14 godina.
A odgovore ne slusaju.
Odmah zatim: zasto nemas poverenja u mene? (ova je univerzalna kombinacija, verujem.)
Ima i ovoga: mama, volim te.
Ja tebe volim. Najvise na svetu.
Ne, ja tebe volim najvise na svetu pa jos toliko.
Okay, samo ja tebe volim vise od Svemira - and that's it. Na spavanje!
kick68 kick68 06:28 15.02.2011

Re: Za sve je kriv

gorran2
Ne bih da mračim...


Ali ti jako dobro ide :)

Ide odlicno, ovako ni ja ne umem.
I, taj "ja" se nekako uzvere uz neke od njih. Okrvavi dlanove, izrazbija kolena, ali se uzvere.

Ma nije uvek sve tako krvavo, ima neceg zabavnog u tom pentranju, ponekad bar.
Tata, gde si me to doveo?
Zašto?

Ovo valjda nece pitati pre cetreste?! Ne bi trebalo.
i na cilju - ništa.

Cilj nije ni bitan, sve i da ga ima. Provesti se sto lepse na putu do njega i ne ocajavati ako nije tu gde smo ga trazili - u tom grmu lezi sreca. Okrenes se oko sebe, vidis nema...no biggie..i jopet sve iz pocetka...fun, challenge, "extreme sports", yeah...

Nego ovo sam htela da kazem:
Mi smo već bile uveliko usred svađe i meni srce negde odakle nije htelo da izlazi jer se užasno, užasno boji buke i galame i mene kad sam u takvom stanju,

Ja sam svom starijem sinu objasnila da dolazim u ovakva stanja jer se bojim- za njega. On se prosto ozario i rekao: Nista ne brini, sve ce biti u redu (ma sta zna dete sta je u redu). I od tada me gleda pogledom punim simpatija, onako kako se gledaju bezumnici: Svasta, pa ona se boji...
zoja444 zoja444 06:47 15.02.2011

Re: Za sve je kriv

Cilj nije ni bitan, sve i da ga ima. Provesti se sto lepse na putu do njega i ne ocajavati ako nije tu gde smo ga trazili - u tom grmu lezi sreca. Okrenes se oko sebe, vidis nema...no biggie..i jopet sve iz pocetka...fun, challenge, "extreme sports", yeah...



mislim da je gorran2 mislio na konacni cilj.
mozda i gresim. mada, sumnjam.

gorran2 gorran2 07:04 15.02.2011

Re: Za sve je kriv

Ma nije uvek sve tako krvavo, ima neceg zabavnog u tom pentranju, ponekad bar.

Ovo što ja pričam naravno je sasvim privatno, i nema opšte važenje. Uglavnom, postizao sam neke uspehe, nije da nisam. Neke suviše teško, neke opet suviše lako. Ipak, jedna svar im je zajednička svima: ni jedan nisam poželeo da ponovim, niti su me oni inspirisali na dalje napore. Naprotiv, uvek sam imao suprotan osećaj: kao da je srce šaržer u kojem ima ograničen broj metaka. I, svaki put kažeš sebi, eto - jedan manje.

Nešto kao sistem negativnih recki . Samo, umesto da ucrtaš, a ti obrišeš jednu od preostalih.
Tata, gde si me to doveo?
Zašto?
Ovo valjda nece pitati pre cetreste?! Ne bi trebalo.

Hoćeš da kažeš pre četrnaeste?
Jbmlg, možda ima neki gen za to. Ali ne brini, u pravilu nije opasno - završi se nekim izmirenjem sa stvarnošću. Kao, ok, dobro je, i onako će biti gore.
I, da vidiš, na moje veliko čuđenje, ti neki koje poznajem, i koji su svesni i izmireni s tim da ratuju u unapred izgubljenom ratu, da ne igraju na pobedu - nasuprot očekivanjima, uopšte nisu manje čvrsti, istrajni, hladnokrvni, staloženi, ili saosećajni prema drugima u toj životnoj borbi.
Ukratko, srce mi plače kad vidim koliko je moj sin nesretan, ali ne mogu a da ne budem impresioniran kad ga vidim na delu, kad vidim kakav je muškarac postao.

Sad nešto lakše:

gorran2 gorran2 07:23 15.02.2011

Re: Za sve je kriv

S obzirom da su neki među nama izrazili sumnju u "laganost" Bacha, da preciziram:

Bach stoji u direktnoj opoziciji, na tačno suprotnom kraju spektra životnih stavova od ovoga čime vas ja ovde trujem. Za njega, sve je u svetu na svom mestu, i svet je savršeno uređen. Svaki element u njemu je potpuno slobodan, razigran, ponekad čak nestašan, ali, zahvaljujući savršenstvu sklopa, sve se to sliva u perfektnu harmoniju koja slavi Tvorca, Svet i Život.

Dakle, verujte Bachu, jer je to lepo, dobro i toplo.



Za okrepljenje preporučujem

Menuet i badinerie
zoja444 zoja444 07:31 15.02.2011

Re: Za sve je kriv

verujte Bachu


meni je Bah dosadan.
sta da radim?



gorran2 gorran2 07:39 15.02.2011

Re: Za sve je kriv

zoja444
verujte Bachu

meni je Bah dosadan.
sta da radim?

Ma, vidim da si ti od onih koje su trčale da mirišu baš ono cveće koje su im mame zabranile
Kod tebe kanda dobrice ne prolaze. Možda ovako nešto?

zoja444 zoja444 07:51 15.02.2011

Re: Za sve je kriv

Ma, vidim da si ti od onih koje su trčale da mirišu baš ono cveće koje su im mame zabranile
Kod tebe kanda dobrice ne prolaze. Možda ovako nešto?



joj, Vagner, gde si se njega setio?
pretezak je i za usi i za stomak.
ma, ja volim ovakve dobrice:



gorran2 gorran2 07:59 15.02.2011

Re: Za sve je kriv

Lepo. Da su neka druga vremena, možda bih odgovorio adekvatno. Danas se, ipak, iz sasvim ličnih razloga, moram povući nazad u duboku tišinu.

muaddib92 muaddib92 16:27 15.02.2011

Re: Za sve je kriv

Да се малкице уозбиљимо

zoja444 zoja444 16:57 15.02.2011

Re: Za sve je kriv

Ivana Knežević Ivana Knežević 02:09 16.02.2011

Re: Za sve je kriv

kick68
Ja sam svom starijem sinu objasnila da dolazim u ovakva stanja jer se bojim- za njega. On se prosto ozario i rekao: Nista ne brini, sve ce biti u redu (ma sta zna dete sta je u redu). I od tada me gleda pogledom punim simpatija, onako kako se gledaju bezumnici: Svasta, pa ona se boji...


Imamo i toga. Gleda me kao da sam ja klinka. Svidjam joj se i kad sam duhovita. Ili opustena. A kad sam besna...
Ima svega, i mozda od tolikog bogatstva svega srce moze da prepukne, ne znam, ali desava se da bude vrlo vrlo blizu.
kick68 kick68 02:20 16.02.2011

Re: Za sve je kriv

mislim da je gorran2 mislio na konacni cilj.
mozda i gresim. mada, sumnjam.

Nemojmo o konacnom, odbijam da razmisljam o konacnom. Pozdrav uz divan spot:
Ivana Knežević Ivana Knežević 02:22 16.02.2011

Re: Za sve je kriv

gorran2
I tada ugledaš u tim krupnim očima sve ono što si nekad video svojim; nepregledne zaleđene strmine ispred, i na cilju - ništa. I ugledaš to pitanje.
Tata, gde si me to doveo?
Zašto?


Ovo je skroz pogresno.
Mozda je to za tate, pitanja o univerzalnom nista, ali takva epika o deci ne verujem da opstaje vec nekoliko generacija.

Moja klinka je videla svoje roditelje koji su dosli do kraja. Bila je mala tada, ali gledala ja i razumela na svoj nacin, ne daleko od istine.
Krivila me je za to. S pravom. Ja sam rekla - dosta je bilo ovoga. Za nju i za mene su to sasvim razlicite stvari, i ja sam (s puno teskog truda) morala da prihvatim da je to tako i u redu.
Gledala je svakog od nas sa svojim problemima i radostima, ostalu familiju, drugarice, drugove i njihove familije, njena iskustva su pocela da ukljucuju probleme... Brojala i racunala na prste koliko je znala i umela.

Ja klinku postujem. I puno govorim o postovanju. Cime joj idem na nerve. Ali ne umem bolje.

Jos jedna stvar koju ponavljam je da cu uvek biti na njenoj strani. I kad promasi, i kad prevari muza, i kad digne ruke od svega, ili sagradi nesto nalik Ajfelovoj kuli, ja cu biti tu. Osteoporozna, bledunjava ali hitrog koraka (racunam). Mrzovoljna i neuroticna sigurno. Razmisljam da li je moguce da cu biti i seksi. Sto da ne.



Ivana Knežević Ivana Knežević 02:26 16.02.2011

Re: Za sve je kriv

Muziku cu slusati sutra, prosto nemam vremena veceras, ali vidim kako ste se junacki nadmetali da postavite sve sto jednom obicnom ljudskom bicu moze da zatreba, u ovom svetu a i sire.

Izvinjavam se sto ne postizem bolje, ali i sami se lepo snalazite.

Pozdrav svima,
bocvena bocvena 21:23 15.02.2011

Ja se baš radujem

tvojim blogovima.
Sad počinjem da se radujem i Goranovim mračenjima.
Ubitačan ste tandem:)

Začudo, mene uvek posle ophrva optimizam. A uopšte nisam optimistična osoba.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana