Budućnost| Društvo| Mediji| Politika| Religija

Hidžab, Bekvalac i legende pred sudom

nikolic777 RSS / 19.02.2011. u 17:02

Milan Nikolić

veil.jpg

Prošle nedelje je jedna žena održala vatren govor podsećajući svoje "sestre", mlade Muslimanke, na svetost i važnost hidžaba, tradicionalne ženske religijske nošnje. Nastupi tog tipa, mislim na tonalitet, afektiranje, pa onda i na sadržaj izrečenog, obično se karakterišu kao predstava čiste ostrašćenosti, ali u tom glumljenom zanosu, ima mnogo grotesknog i karikaturalnog. Samim tim i apsurdnog,  što svakako ne isključuje aplauze i usklike oduševljenja na kraju kada orator spusti ton i pokloni se. Lično, slušajući Aidu Rašljanin, u prvi mah zapanjen njenom mladošću, setio sam se epizode iz Boratovog proputovanja Amerikom, kada ovaj zlosrećni novinar iz Kazahstana tragajući za Pamelom Anderson, pronalazi Isusa, usred verske zajednice, ustreptale, mahnite, prosvetljene gotovo histeričnim parolama koje religiju izjednačavaju sa petparačkom demagogijom. I to jeste ono što često gledamo, kada god je neophodno sakralno staviti u pogon upotrebnog i i manipulativnog. Bilo da je reč o osvešćivanju neprosvećenih ili o zagrevanju duhova pred različite vidove regrutacije koja obično sledi. Ozbiljno proučavanje istorijskih kultura različitih naroda podrazumeva poznavanje njihove religije. Ta veza je indikativna i važna, zalazi u oblast umetničkog stvaralaštva i pogleda na svet. Međutim, ukoliko želimo da govor ove žene posmatramo sa aspekta kulturnog modela, odbrane tradicionalnog i konzervativnog principa u okvirima jedne verske zajednice, mi mašimo poentu.Probijajući se kroz gomilu citata iz Kurana, usklika i strašnih opomena i upozorenja (u maniru malo božiji bič, malo beskrajna milost), sudaramo se u ovom govoru sa mnoštvom ružnih diskvalifikacija, ponižavanja i uvreda (baš kao i u njenom pismu u Danasu upućenom Aidi Ćorović), mržnje koje nikada ne bi smelo biti u nečemu što tvrdi da počiva ne samo na čistoj, nepatvorenoj religioznosti, već na ljudskosti uopšte. Ali, ukoliko se o "ostrašćenom" nastoji govoriti bestrasno što znači objektivno, ne sme se prećutati činjenica da je u mladoj Aidi, tako lako prepoznati, recimo, Ivanu Žigon ili Milijanu Baletić u "svetovnom ključu", a u njenim tiradama tirade Amfilohija Radovića ili onog kastavskog župnika,blogera Franje Jurčevića. Nije reč o kostimima. Nikada nije reč o kostimima, već samo o religiji, zloupotrebljenoj, smeštenoj tamo gde joj mesto nije, o njenim predstavnicima, autoritativnijim od svih bogova ispred kojih stoje, predstavnicima koji  zapravo nisu nimalo "kontroverzni" kako ih obično krste mediji, već jasni protagonisti otužnih političkih kabarea. Sad, ko ih je primio na kasting, u jednom društvu koje se predstavlja kao sekularno, drugo je pitanje.

U isto vreme, jedna druga, mlada žena u zabavnoj emisiji rezimira svoj položaj medijske, tabloidne žrtve, zalivajući ga suzama, u čiju kakvoću zaista ne sumnjam. Nije reč o glicerinu i ne želim da se pridružim onima koji govore o unapred osmišljenom scenariju, o tempiranom trenutku za olakšanje duše i molbu da "na tri minuta" izađe iz studija da se pribere, koliko god da na to liči. U poređenju sa vatrenom Aidom, Nataša Bekvalac nije primer (zamalo ili još malo, pa obećali su) Evropljanke, primer emancipacije i otvorenosti, predstavljene ne samo dubinom njenog dekoltea, već i odlukom da vrednost sopstvene intime poveri na utvrđivanje piplmetru. Ona je došla tu da zatvori Pandorinu kutiju i da pokuša da svoju porodicu i sebe svuče sa naslovnih strana najprodavanijih žutih nedeljnika. Na simboličnom planu, ona bi sve dala da se vrati pod zar. Ali, kada se jednom popneš na tu naslovnu stranu, kada joj, što ovde vole da kažu, "izađeš u susret", kada se uhvatiš u to kolo, pa čak i zatražiš pomoć od te iste bratije kada ti ne ide baš najbolje u poslu, onda teško da možeš da očekuješ da ćete ostaviti na miru jer je kap prelila čašu. Opravdanje da se od medijske zvezde očekuje saradnja sa tima koji mnogo vole sebe da nazivaju "sedmom silom", naglašavajući to (kompleksi su čudo, zar ne?) do te mere da se iskusni, potvrđeni novinari na momenat postide sopstvene profesije, prosto ne drži vodu. Bar je ta priča pitanje izbora, odnosno sredstava kojima ćeš se boriti za popularnost i publiku. Nataši Bekvalac brada jeste drhtala, ali je njen govor o "bezosećajnosti", ma koliko istinit, prilično zakasnio.

daca-odugovlaci-sa-potpisom-na-razvod-2011-01-29.jpg

Zbog toga je intervju sa Danilom Ikodinovićem u istoj emisiji ono što bih frazerski nazvao "glasom razuma", poruka u kojoj nema zanosa, nema strasti, nema sakrivanja između redova, nema predumišljaja. Neću ni da te zavedem da mi tapšeš, niti da zadrhtim kako bismo zajedno prošli kroz katarzu. Ima samo iskrenosti i psovki. Mora da ih bude. U Srbiji danas, ukoliko niste imuni na stvarnost, morate mnogo da psujete, makar između svoja četiri zida. Nema dogovora ni o jednoj društvenoj vrednosti, nema dogovora o moralu, o bilo kakvoj, sad je već  s obzirom na to koliko smo ogrezli u lažima, vulgarno reći viziji, ali, barem predstavi budućnosti. Sad vi prevedite ove pojmove kako želite. Može to da bude i Vukotić i Kolubara i tajkuni i medijski košmar i Dvor i...bespregledan je spisak. Ako ne možeš da poručiš a da ti se iskreno odgovori, ako ne smeš da pitaš, ako si usamljen u pobuni, ako se kao građanin osetiš poniženo čim otvoriš oči ujutu, ostaje ti samo da psuješ kao kočijaš, ali onako sočno i spontano, nasumično kako bi svaka psovka bila EKG tvog prezira i gađenja. Ono što je Dača Ikodinović rekao u reality programu sopstvene supruge, trebalo bi puštati na televiziji svaki dan na svaka dva sata: činjenicu da je, barem što se njega tiče, bračnu intimu čuvao od "šerovanja" ma koliko to može da bude profitabilno, da nikada nije moralisao onda kada se ukaže prilika da se neko drugi osudi, da je u ovoj zemlji "nažalost mnogo neostvarenih ljudi" koji, usled sopstvene obesmišljenosti i frustriranosti, parazitiraju na životima drugih. Sve nas je pitao, u četiri reči: "Šta ima kod tebe?", a potom, galantno, dopuštajući žutoj štampi da žutuje i dalje, jer kada bi samo jednom porumenela od stida drugačije bi izgledala a i manje bi zarađivala, ali šta je sa tzv.ozbiljnim dnevnim novinama, zaslužuju li one i dalje tu etiketu? Trebaju li nam još uvek prsti obe ruke ako hoćemo da nabrojimo listove kojima je koitus poznatih manje važan od stvarnih problema koji tresu ovu zemlju. Ili je borba za tiraž pojela sve ili nas to važnije više uopšte ne dotiče? Ko na koga utiče? Ko koga formira? Ko je od koga bedniji?

Ikodinović ima širinu da kaže: "Zasr'o sam!", ali i da one koji o tome prosuđuju nazove "psihopatama". Mnogo bih voleo da znam da li neko među svim junacima naše političke scene, kad ostane sam u sobi, sedne i kaže: "Zasro sam!" Iluzija je da će ikada, čak i eufemistički: "Pogrešio sam" - to izgovoriti javno. Tadić bi dodao ono svoje "Ljudi..." ili "Kralju...". Ne postoji ta dimenzija, nema samokritičnosti, mi samo nismo svesni da nama vladaju bogovi koji su iznad svake kritike i osude. Mi smo krivi što to i dalje ne shvatamo ili zapravo shvatamo, ali smo dovoljno inteligentni da se ne nadigravamo sa Apsolutom. Mada, nemamo dovoljno ukusa da se zgadimo nad strvinarenjem po tuđim životima što opet ne znači da nismo veoma osetljivi na to kada se pomenu deca ili porodica. I tako u krug. Kako onda Ikodinović da se naljuti na neko žgebče, regrutovano sa nekog splava, što je upoznalo pravog batu na pravom mestu i "propisalo", tj.postalo tabloidni novinar kada mu kaže - "Pa, ja ne mogu praznih ruku da se vratim uredniku, mi moramo nešto da napišemo". I, eto legende pred sudom najgorih među nama. A Ikodinović je čovek kome je do takve popularnosti k'o do lanjskog snega, on ne laže kada izgovara da je toliko zgrožen da nema šta da kaže. Kad otvoriš takve novine, kad odgledaš informativne emisije,kada saslušaš saopštenja i analize, stvarno nemaš šta da kažeš jer i ako bi zaustio nešto svestan si da je uludo. Možeš samo da psuješ. Kada politika proždere sve, sve druge kategorije postaju tek puki vicevi, pošalice, smeju ti se u lice ako insistiraš na istini. Veliki Mehanizam istorije i politike, posle prvog prećtkivanja, može da bude, kako bi to rekao Jan Kot, svirepost, ludilo ili košmar.

images?q=tbn:ANd9GcR6c9Z6PpQQ23vmTNwd2VRonEwZOvax5xDexfVooE42ayGl7FNU-A&t=1

Još jednu legendu čeka sudski proces. Reč je o čoveku, kome su se žandari izvinjavali dok su ga hapsili pred kamerama. Dragan Džajić retko govori za novine. Na televiziji se svih ovih decenija pojavljivao samo kada su emitovani snimci sa konferencija za štampu FK "Crvena zvezda" ili prenosi utakmica. Nikada se nije baškario na kanabetu kod Minimaksa i pričao masne viceve. Ne znamo ništa o tome za koga glasa. Nije drugovao s pevaljkama. Nije džetesetario. Osim što predstavlja primer žrtve delovanja selektivne pravde, u njegovu eventualnu krivicu zaista ne ulazim, smatram da je Džaja ostao legenda. Možda je i Dule Savić to do jednog trenutka bio. Sumnjam da bi ga Raša Andrić, da kojim slučajem danas snima "Munje", stavio u film. U svojstvu legende, naravno. Ne znam, ali meni bi to razočaralo. Ima veze sa obrazom. A Obraz ima veze sa Aidom Rašljanin. Isključivo po zanosu.



Komentari (16)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

draft.dodger draft.dodger 17:21 19.02.2011

Vanity, definitely my favorite sin...

nikolic777 nikolic777 17:42 19.02.2011

Re: Vanity, definitely my favorite sin...

Vanity, definitely my favorite sin...


upravo tako :)
herahelena herahelena 19:16 19.02.2011

i moj! :)

kao i uvek fantasticno! sa uzivanjem citam svaku recenicu i jedva cekam sledecu temu! Bravo!
gracia33 gracia33 19:52 19.02.2011

Nikoliću,

Ako ne smeš da pitaš,ako ne smeš da se pobuniš, jer većina je VEĆINA!
Šta ostaje onom kome je narušeno dostojanstvo, onom ko je doživeo atak na sopstvenu ličnost a da pritom neće i ne može da psuje ni kada ostane sam???
Inače, tekst je odličan!
Zapravo, ti umeš da pišeš!
fantomatsicna fantomatsicna 20:26 19.02.2011

Cekam

da engleski 'Sun' bude preveden na srpski jezik..da i nas ogreje zuta rec.Mislim da smo zasluzili, kod nas se bar dosta vaznih stvari desava...dosta je ogovaranja iz kafenog taloga.
nikolic777 nikolic777 20:30 19.02.2011

Re: Cekam

Cekam
da engleski 'Sun' bude preveden na srpski jezik..da i nas ogreje zuta rec


misliš na to da one, prave priče nikad ne saznamo?
nikoletina8 nikoletina8 14:27 24.02.2011

Re: Cekam

misliš na to da one, prave priče nikad ne saznamo?



kakve su to "prave"?

zar ima goreg odo ovoga sto nam je vec dostupno?
nikolic777 nikolic777 14:49 24.02.2011

Re: Cekam


zar ima goreg odo ovoga sto nam je vec dostupno?



sadržina je ista, tzv.fabula radnje, ali su akteri crnji nego što jesu, generalno, ne mislim na osobe pomenute u tekstu

tako bih ja to nazvao, iako niti pratim, niti je to novinarstvo kojim se bavim, ali, ovo je, u tom medijskom smislu, mala sredina, i svašta čuješ i kad ne želiš da čuješ :(
angie01 angie01 22:06 19.02.2011

u stvari,

za zigonku i baleticku po burka-pa da zaokruzimo!
nikolic777 nikolic777 22:16 19.02.2011

Re: u stvari,

za zigonku i baleticku po burka-pa da zaokruzimo!



ne bi one to nikad zbog otadžbine...:)

prva nas je branila na mostu, recitujući sve u 16

druga je izveštavala sa frontova, onoliko i onako...
G r o f G r o f 22:35 19.02.2011

jes malo udrobljeno..

Veliki broj reči ne znači da je puno rečeno...
djz77 djz77 13:53 20.02.2011

Pozovi novinare na venčanje...

''Pozovite novinare na venčanje, na razvod će vam doći sami i nepozvani'' lepo je rekla Za Za Gabor ili Elizabet Tejlor, a obe imaju itekako brakova iza sebe
maca22 maca22 14:04 20.02.2011

Re: Pozovi novinare na venčanje...

Ja ne mogu znati kakav je pomenuti Danilo, ali postoje ljudi koji prvo nadureno kmeče "Za sve je pera/mika/laza/dača kriv, navikao sam" (misleći na sebe), a potom se posipaju pepelom "zasr'o sam" i oni su jedan od čestih pojavnih oblika nekonstruktivnih ljudi. A ne retki heroji vredni divljenja.
nikolic777 nikolic777 16:31 20.02.2011

Re: Pozovi novinare na venčanje...

oni su jedan od čestih pojavnih oblika nekonstruktivnih ljudi. A ne retki heroji vredni divljenja.



ima takvih...ali on je zaista, kao i većina sportista, nezainteresovan za plasiranje u tabliodima i ostalo...vidi se da čovek ne zna šta ga je snašlo
Kraja Kraja 22:48 20.02.2011

..hmmm..

...tuce komentara na hiljadu sto i kusur citanja....mislim da si u centru, nema tu sta da se dodaje...
...a franju preskoci....teska je to bolest...

FranjoBLOG
nikolic777 nikolic777 05:37 21.02.2011

Re: ..hmmm..

a franju preskoci....teska je to bolest.


ja se uvek iznova zapanjim "tumačenjima", opomenama i mržnjom u svim tim blogovima/govorima, šta god

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana